LOS ANDJELES
Nacionalna garda obezbedjuje dodelu Oskara
Vlasti u Kaliforniji odlucile su da americka Nacionalna garda obezbedjuje
ceremoniju dodele Oskara, dok je glumac Vil Smit (Njill Smith) odlucio
da ne prisustvuje tom dogadjaju.
Neke od zvezda koje ce u nedelju uvece prisustvovati dodeli filmskih
nagrada u znak mira ce nositi znacke, golubije pero i parce lepljive
trake.
Pripadnici Nacionalne garde bice opremljeni laboratorijom u kojoj ce
moci, na licu mesta, da utvrde da li postoji pretnja od hemijskog ili
bioloskog oruzja.
Guverner Kalifornije Grej Dejvis (Gray Davis) rekao je da ce dodela
Oskara biti najsigurnija ceremonija u istoriji.
Zvezda filma "Ljudi u crnom", Vil Smit, trebalo je da uruci
jednog od Oskara, ali je jos pre pocetka americke vojne akcije protiv
Iraka, najavio da nece ucestvovati u programu.
Finski reziser Aki Kaurismaki, ciji je film nominovan za Oskara u kategoriji
stranog filma, izjavio je da ce, u znak protesta zbog rata u Iraku,
ostati kod kuce.
Neki od glumaca, medju kojima su Dastin Hofman (Dustin Hoffman), Dzulijen
Mur (Julianna Moore), Dzim Keri (Jim Carrey) i Ben Aflek (Affleck),
nosice znacke u znak protesta.
Neki planiraju da na vecernjim haljinama i smokinzima, kao znak mira,
nose golubije pero ili parce lepljive trake koja je postala simbol protesta
u Americi.
Americke vlasti savetovale su gradjane da nabave lepljive trake i plasticne
"carsave" od kojih bi napravili privremena sklonista, u slucaju
bioloskog ili hemijskog rata.
JAGODINA
"Dani komedije" od 17. do 24. aprila
Ovogodisnji "Dani komedije", 32 po redu, bice odrzani od
17. do 24. aprila, rekla je predsednica Upravnog odbora Festivala Sonja
Jovanovic.
Repertoar Festivala koji je bio predvidjen i za prvobitni termin od
20. do 27. marta ostao je neizmenjen.
Prve takmicarseke veceri nastupice Narodno pozoriste iz Beograda sa
predstavom "Uobrazeni bolesnik". Sutradan, 18. aprila Teatar
Slavija izvesce "Jasmin na stranputici" dok ce treceg dana
festivala gledaoci moci da vide "Narodnog poslanika" u izvodjenju
pozorista Tosa Jovanovic.
Predstavom "U mrezi" 20. aprila predstavice se krusevacko
pozoriste. Petog dana festivala Jugoslovensko dramsko pozorista ce izvesti
"Skup".
Predposlednjeg dana u takmicarskoj konkurenciji nastupice Narodno pozoriste
iz Uzica sa predstavom "Tartif". "Dva mirisa ruze "
izvesce 23. aprila pozoriste na Terazijama .
Odluka od odlaganju "Dana komedije" donesena je odmah posle
atentata na premijera Zorana DJindjica kome je i danas na konferenciji
za novinare Upravnog odbora odata posta minutom cutanja.
SLIKE 3 - 1. NIKOL KIDMAN 2. DZEK NIKOLSON 3. FILM PIJANISTA
Pred 75. dodelu "Oskara"
KO SE BOJI VIRDZINIJE VULF?
"Oskar"
svakako nije najmerodavnija filmska nagrada ali je zato neosporno najprestiznija
i - najkonvertibilnija! U nedelju, 23. marta, u glamuroznom "Kodak
teatru", omaleni, celavi holivudski vitez koji svoju obnazenost
prikriva krstaskim macem pobodenim u filmsku rolnu, proslavice 75.-ti
rodjendan.
Tri cetvrtine veka postojanja "Oskar" docekuje u atmosferi
izrazito tmurnih tonova, kao retko kad pre. Da li to ima neke tesne
veze sa svim onim sto se u svetu danas desava ili ne, to znaju samo
glasaci-clanovi americke Akademije filmskih umetnosti i nauka. Bilo
kako bilo, jedno je neosporno: "Dan D" za sve filmadzije sveta
pretvorio se ove godine u takmicenje sila tame.
Ako se samo baci pogled na spisak nominovanih filmova, sve odmah postaje
jasno. "Oskarovska" crna lista kao glavne kandidate oznacila
je filmove koji prikazuju mracnu stranu bivstvovanja. Glavni favorit,
"Cikago" (13 nominacija) je mjuzikl smesten iza zatvorskih
resetaka koji slavi dve zene-ubice! Ultra-nasilnicke "Njujorske
bande" (10 nominacija) ukazuju da je Amerika, ovakva kakva je,
rodjena na njenim krvavim ulicama zla. Film "Sati" (9 nominacija),
zasnovanom na delu spisateljice Virdzinije Vulf, otkriva akutne samoubilacke
porive glavnih junaka. "Pijanista" (7 nominacija) donosi dramu
"Holokausta". Konacno, drugi deo trilogije "Gospodara
prstenova pod nazivom "Dve kule""(6 nominacija) pretvorio
je fantaziju u tiradu ubijanja "ognjem i macem".
Ko se boji Virdzinije Vulf? Naziv nezaboravnog filma Majka Nikolsa iz
1966. (sa tandemom Liz Tejlor-Ricard Barton) mogao bi da bude moto 75.-te
dodele "Oskara" u kojoj je "Cikago", debitantsko
ostvarenje Roba Marsala, vodeci kandidat dok neka-ko iz prikrajka potajno
vreba pritajeni favorit - film "Sati" , reditelja Stivena
Daldrija
Dakle, ko ce izaci kao pobednik u holivudskoj "velikoj noci"?
Da li ce 13 biti srecan broj za "Cikago" (izjednacio zanrovski
rekord po broju nominacija koji je od 1964. drzao evergrin mjuzikl "Meri
Popins") ili ce, pak, prevrtljivi "Oskar" svoju naklonost
pokloniti miljeniku kritike - drami "Sati", koja kroz lik
i delo Virdzinije Vulf prikazuje nepodnosljivu praznocu i teskobu ljudskog
postojanja?
Po svoj prilici, ove godine red je dosao na mjuzikl, gotovo zaboravljeni
zanr koji je u razdoblju od 1958. do 1968. pet puta pobedjivao u "oskarovskoj"
trci ("Zizi", "Prica sa zapadne strane", "Moja
ljupka dama", "Moje pesme, moji snovi" i "Oliver").
"Cikago" je film koji je ponovo ujedinio Holivud i Brodvej.
To je mjuzikl bez posebno pamtljivih muzicko-plesnih numera koji ima
sve atribute klasicnog "oskarovskog" filma - dobar, ali ne
i veliki, skromnih intelektualnih pretenzija ali zato "krcat"
zvezdama (Ketrin Zita-Dzons, Rene Zelveger, Ricard Gir), kojim Holivud
porucuje svetu: "Vidite sta mi mozemo da napravimo". Jednom
recju, to je film koji cini da se Holivud oseca zadovoljnim samim sobom
sto je, u stvari, i cela sustina i smisao postojanja "Oskara".
Ako
je gotovo izvesno da ce "Cikago" postati slavodobitnik, isto
tako se sa prilicnom dozom sigurnosti moze reci da "Oskar"
nece otici u ruke "Pijanisti", proslogodisnjem dobitniku kanske
"Zlatne palme", koji je za dva koplja bolji film od svih ostalih
konkurenata. Snimljeno na osnovu autobiografske knjige poljskog Jevreja,
cuvenog pijaniste Vladislava Spilmana (1911.-2000.), ovo delo je oda
umetnosti kao utocistu u najtezim trenucima i velicanstvena lekcija
iz klavira, istorije i opstanka istovremeno.
"Oskar" je uvek vise bio stvar politike, nego samog kvaliteta
filmskog stvaralastva. To je ironicna cinjenica koja nikako ne ide u
prilog "Pijanisti" i reditelju Romanu Polanskom. Nijedno delo
koje je dosad osvojilo "Zlatnu palmu" nije potom dobilo i
"Oskara" za najbolji film (gorko iskustvo o tome narocito
ima Frensis Ford Kopola sa svojim ostvarenjima "Apokalipsa sada"
i "Prisluskivanje"), sto posredno govori i o nepomirljivosti
dve filmske koncepcije, kanske i holivudske - o sukobu artizma i velikog
biznisa.
Takodje, sto je jos mnogo vaznije, tesko je poverovati da ce konzervativni
clanovi Akademije dati "Oskara" reditelju Romanu Polanskom,
beguncu od ruke pravde, coveku koji je azil nasao u rodnoj Francuskoj
nakon sto je 1977. u Americi bio osudjen za silovanje 13.-godisnje devojcice.
Sedam nominacija za "Pijanistu je tacka na kojoj prestaje hrabrost
Holivuda. Ako kojim cudom i dobije tu famoznu statuetu, Polanski nece
bitu tu da je i licno primi, jer su mu americki pravosudni organi vec
porucili da ce biti uhapsen cim stupi na tlo S.A.D!
Dok prognoze govore da Romanu Polanskom ni njegova treca nominacija
nece doneti "Oskara" za najbolju reziju, sve su indicije da
ce to konacno uspeti, u svom cetvrtom pokusaju, "umetniku nasilja"
Martinu Skorsezeu ("Razjareni bik", "Poslednje Hristovo
iskusenje", "Dobri momci"). Nesumnjivo najveci savremeni
americki reditelj je u filmu "Njujorske bande" gledaocima
otvorio "vrata pakla", nudeci oporu lekciju iz istorije "zemlje
slobode i demokratije". Prikazujuci doba radjanja Njujorka i same
Amerike, Skorseze je napravio grandiozno delo u kojem se ukrstaju istorija
i Holivud, realizam i opera, psihodrama i ogoljena romantika. Da li
ce Skorsezeova izostrena filmska optika koja razotkriva mracniji aspekt
"americkog sna" biti ponovo njegov "oskarovski"
hendikep ostaje da se vidi, ali postoji rasireno raspolozenje medju
holivudskim establismentom da je napokon dosao cas da i Skorseze dosegne
taj "mracni predmet zelja".
Najmanje neizvesnosti vlada u kategoriji za najbolju musku glavnu ulogu
u kojoj je vec vidjeni pobednik Dzek Nikolson ("Let iznad kukavicjeg
gnezda", "Uslovi neznosti", "Dobro da ne moze biti
bolje"). U filmu "O Smitu" on je maestralno odigrao lik
novopecenog udovca-penzionera koji se otiskuje na put samootkrovenja
i katarze, usput razotkrivajuci i skrivenu stranu savremene Amerike,
iza cije iz-vestacene vanjske lagodnosti i poslovicnog optimizma se
kriju unutrasnje ceznje, nemiri i samoca ljudi koji se ocajnicki bore
za tracak nade i olaksanja. Bice to Nikolsonov cetrvti osvojeni "Oskar"
(od ukupno 12 nominacija dosad), cime ce izjednaciti rekord koji medju
glumcima drzi Ketrin Hepbern. Rivala vrednog svakog postovanja veliki
Dzek ima u Majklu Kejnu, jos jednom starom asu, koji je za ulogu britanskog
novinara-veterana na zadatku u Vijetnamu, u filmu "Tihi Amerikanac",
zavredio svoju sestu "oskarovsku" nominaciju, u periodu od
1960-tih do danas.
Medju kandidatima za najbolju musku sporednu ulogu u prvom planu je
Kris Kuper koji je u filmu "Adaptacija" "ukrao"
sou Nikolasu Kejdzu, tumaceci lik dugokosog avanturiste proredjenih
zuba iz mocvara Floride -harizmaticnog "kradljivca orhideja"
koji ustogljenoj i melanholicnoj njujorskoj novinarki (uloga Meril Strip)
daje prvoklasnu lekciju iz - strasti! Kuperove racune mogao bi da pomrsi
Ed Haris, koji u filmu "Sati" igra poetu-samoubicu, bolesnog
od SIDE. Poznata je naklonost clanova Akademije prema likovima umetnika-mucenika,
a ne treba izgubiti iz vida ni cinjenicu da je Harisu ovo cetvrta nominacija,
sto je dovoljan staz da konacno dobije i "Oskara".
Nad kandidatima u zenskim glumackim disciplinama nadvio se duh Virdzinije
Vulf! "Oskarovski" favorit broj jedan za najbolju glavnu ulogu
je Nikol Kidman koja je upecatljivo otelotvorila lik kontroverzne, mentalno
neuravnotezene engleske spisateljice koja je u vremenu izmedju 1920-tih
i 1940-tih svojim ponasanjem i romanima sokirala svet. Najozbiljniji
rival Kidmanovoj je njena partnerka iz filma "Sati" Dzulijen
Mur koja je postala deveta glumica u istoriji "Oskara" koja
je u istoj godini nominovana u kategorijama za glavnu i sporednu ulogu.
Interesantno,
ona je ove dve nominacije zasluzila tumaceci likove zapostavljenih i
nezadovoljnih zena-domacica iz 1950-tih. "Oskarovski" anali
opominju da su Sigurni Viver (1988.) i Ema Tomson (1993.) ostale bez
obe nagrade, pa ne bi bilo nikakvo iznenadjenje da se sada to dogodi
i Dzulijen Mur koja je, cini se, ipak bliza "Oskaru" za epizodnu
ulogu u filmu "Sati" nego za glavnu rolu u melodrami "Daleko
od raja".
Na putu ka instant-slavi i filmskoj besmrtnosti Murovoj se isprecila
niko drugi nego Meril Strip, treca glumica iz filma "Sati",
koja je nominovana za epizodnu ulogu u visoko intelektualnoj "Adaptaciji".
Ovo je rekordna, 13-ta po redu nominacija za Meril Strip, koja sa pravom
ocekuje da ce konacno, nakon davne 1982. godine ("Sofijin izbor")
ponovo osvojiti "Oskara".
75. dodela nagrada Akademije vec ima jednog sigurnog dobitnika, koji,
avaj, ne zeli da primi "Oskara"! Piteru O' Tulu, (dosad bezuspesno
nominovanom sedam puta) je dodeljen pocasni "Oskar" za zivotno
delo, ali je ovaj 70-godisnji britanski glumac porucio Akademiji da
na to saceka jos deset godina, jer u medjuvremenu namerava da osvoji
pravog "Oskara"!
Bojan Z. Bosiljcic
IZLOG KNjIGE
Nove knjige nasih poeta iz Toronta
Ovih
dana u Beogradskim i Novosadskim knjizarama pojavile su se zbirka pjesama
"Krik okeana", poznate Torontske poetese gosp. Katarine Kostic
i dvije knjige naseg poznatog pripovjedaca gosp. Bozidara Zivanovica,
"Kauboj iz Arizone" i "Covjek iz ulice Kvin", kratke
price iz zivota Srba u Americi i Kanadi.
Najnovija knjiga pjesama pjesnikinje Katarine Kostic spada u ona knjizevna
ostvarenja u kojima se prepoznaje sva unutrasnja snaga jednog iskonskog
grca, u kome se prepoznaju nade i strepnje svog naroda srpskog naroda
koji je u velikim problemima, koji je razapet na krst, a njegov urlik
u dubini okeana preko koga svakodnevno prelecu nasi Srbi, opominje na
onaj snazni srpski vulkan opiranja zlu i opstanka naroda uzarenom duhovnom
snagom, koja jedino moze da pokrene i taj okean, u kome je sustina i
dubina ljudskog postojanja.
Nova knjiga je i knjiga zapisa, razgovora i razmisljanja Katarine Kostic.
Ova srpska poetesa spada u one pisce koji tragaju za svojim korjenom,
napajujuci se tradicijom svog naroda bez koje nema ni srpske kulture,
ni srpskog stvaralastva. Samo u srpskoj kulturi ova pjesnikinja personifikuje
sebe i svoje duhovno i pjesnicko stanje. Smisao njenog pisanja je u
rodoljublju i pravdoljublju, kako rece u predgovoru ove divne zbirke,
knjizevnik iz Beograda, Radomir Smiljanic. Ovo je divna rodoljubiva
poezija koja sadrzi u sebi i mobilizatorski ton, ali u visokoj umjetnickoj
tenziji. Ona je lirski pjesnik plodonosnog uticaja na svoje citaoce,
i njene pjesme dokazuju kolika je vitalnost srpske nacije.
Kako
rece knjizvnik Momir Lazic iz Beograda, u predgovoru Katarinine knjige,
"svi smo u okeanu, strveni mermernim zvucima mocnika koji u njemu
zele da zatalasaju vodu i ubrizgaju otrov, ali zaboravljaju da u tim
raspetim dubinama lezi dusa covjekovog duha. A onaj vapaj i krik okeana
samo je opomena da se ta dubina njegove duse jos nije uskovitlala."
Tako je i u srpskoj dusi koja prkosno podnosi sva razdiranja koja su
se na nju svalila, a srpska dusa je ceznjiva, nezna i plemenita. Srpska
dusa ne moze nikad biti ubijena, kaze Katarina u svojim pjesmama. Ona
uzvraca ponizenjem onog ko na nju krene, na srpsku dusu. O tom i takvim
okeanima veoma temeljno razmislja Katarina Kostic, koja u pjesmama pronalazi
spas svoje duse, a i nase koji citamo njenu poeziju. Tamo gdje je dusa
na raspecu zivot ne umire.
I ovom novom zbirkom poezije i proze nasa poetesa je dokazala da je
integralni dio srpske knjizevne baste, vec rascvjetane i zrele, pune
plodova. Ovom zbirkom Katarina nas je otadzbini priblizila, cuvajuci
nas jezik i duhovnost. A otadzbina koja je u istom jeziku, takodje je
u istom srcu.
Iz stihova Katarine Kostic, isijava samosvjest i istina o pravednoj
borbi srpskog naroda, vec se iskazuje i ponavlja vjekovno zlo da uvjek
stradaju neduzni ljudi, nacije i zemlje od mocnika i neljudi, zato sto
se covjek ratom ukida kao ljudsko bice.
S nestrpljenjem ocekujemo njenu novu zbirku poezije, ili proze. Siguran
sam da ce nam to zadovoljstvo pruziti nasa vrijedna i ambiciozna Katarina.
Katarina Kostic rodjena je 15. decembra 1936. godine u Sapcu. Zavrsila
je studije francuskog jezika i knizevnosti u Beogradu. Od 1969. do 1973.
zivela je u Parizu. Godine 1973. doselila se u Toronto. Radila je kao
novinar u antickim listovima sve do penzionisanja. Pise i za stampu
u Jugoslaviji, u mnogim listovima i knjizevnim casopisima. Njena poezija
je zastupljena u nekoliko zajednickih zbirki i u dvije antologije.
Objavila je tri samostalne zbirke pjesama: "Odbjegli Pejzazi"
(dvojezicno izdanje), "Bagdala", Krusevac, 1990., "Zagusen
pjesnicki prostor", "Interpres", Beograd 1997., "Krik
Okeana", "Rivel Ko" Beograd, 2002. Dobitnik je vise nagrada
za poeziju u dijaspori, kao i specijalne nagrade ziria na Saboru knjizevnih
stvaralaca iz dijaspore, u Beogradu, 1998. godine za knjigu "Zagusen
pjesnicki prostor". Ove godine je dobila specijalno priznanje Akademije
"Ivo Andric", za knjizevno djelo pisca iz dijaspore.
Jedna je od osnivaca i predsednik Udruzenja knjizevnih stvaralaca "Desanka
Maksimovic". Clan je Udruzenja knjizevnika Srbije. Veoma je aktivna
u kulturnom zivotu Srba u Torontu, a posebno u Srpskom dobrocinstvu
"Jovan Ducic".
U izlogu knjiga nasle su se dvije nove knjige Torontskog pisca gaspodina
Bozidara M. Zivanovica "Kauboj iz Arizone" i "Covjek
iz ulice Kvin", kratke price iz zivota Srba u Kanadi i Americi.
To su price sa snaznom lokalno-etnickom i sentimentalnom bojom.
"Kauboj iz Arizone" je realna slika srpske emigrantske svakodnevnice
na prostorima sjeverne Amerike. Bozidarove price i slike su sa mnogim
saljivim aspektima, pa i sa primjesama ironijskog, veoma uzbudljive
i ubljedljive artikulacije. On prati dnevne emigrantske sudbine, i sa
humorom i ironijom pise o vjecnim temama opsteg zivota, od siromastva,
neispunjene ljubavi, prijateljstva, traganja za srecom, i smislom u
ambijentu drugacije kulture i nastojanja da se sacuva porijeklo i zavicaj
Njegova proza citaoce vodi na uzbudljiva sentimetalna putovanja, nastala
iz oskudice zivota. Njegovi likovi zale za izgubljenim identitetom,
i veoma su nostalgicni za zavicajem i otadzbinom. Njegovi junaci duboko
prozivljavaju sve sto ih u sjecanju poput sjenki prati i ne napusta.
Ove price se dozivljavaju i kao snazna svjedocanstva o sudbinskom i
prisilnom izbjeglistvu.
Ova knjiga se moze citati kao "pricaonica", kao stivo o unutrasnjim
razgovorima, ili razgovorima sa samim sobom. Ovaj pisac citaoce na specifican
nacin uvodi u razgovor o vjecnim i granicnim temama zivota i smisla.
U knjizi "Covjek iz ulice Kvin" Bozidar posmatra sopstveni
zivot i zivot svojih sunarodnika u ambijentu druge kulture, kanadske
i americke, u koju su dospjeli pod prinudom razlicitih drustvenih i
politickih okolnosti. Taj drugi zivot i druga kultura nemilosrdno prodiru
u srpskog covjeka i njegovu dusu. Ove price nisu sentimetalne, zasnovane
su na prozi zivota, hladnoci modernosti i hiperurbanizaciji, i zelja
njihovih protagonista, da se prezivi u visestrukoj napetosti i realnosti.
Price iz ove knjige su u cehovljevskoj poeticnosti, cesto anegdotske,
jer pricaju o srpskoj emigraciji u vavilonskoj Americi.
Skoro svi pisci kratkih prica, pa i nas Bozidar su pomalo hemigvejski
nastrojeni u znanju o pisanju o svijetu. Citajuci ove Bozidareve knjige
sentimentalno putujemo kroz Kanadu i Ameriku.
Bozidar M. Zivanovic rodjen je 1954. godine. Prije rata, zivjeo je u
Sarajevu. Kratke price objavljivao je u periodicnim casopisima u Jugoslaviji,
Kanadi i Americi. Objavio je do sada dvije knjige prica, "Kauboj
iz Arizone" i Covjek iz Ulice Kvin". Zazelimo mu da uskoro
objavi novu knjigu prica.
Knjige se mogu nabaviti u hramu nase kulture, u knjizari "Srbika"
u Torontu.
Slobodan Rundo