Mali oglasi ClassifiedsInfo kalendar- Calendar InfoPoslovni imenik - Business Directory

  | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |
  
  
Novine Toronto

 
 


Google
     

  

Srpska mafija u svetu (9)                                                                                  Broj 1000, 22. april 2005
                                                                                                                                                                                                            Pise: Marko Lopušina
                                                                                                                                                                                                               
www.lopusina.com

Srbi sve opasniji

Na Petom kontinentu vode se četiri sudska procesa protiv Srba optuženih za ubistva.
Pored toga Srbi su u Australiji kažnjavani za šverc i preprodaju droge, uzgajanje marihuane, krađu skupocene garderobe i zbog težih saobraćajnih prekršaja.


Vrlo rano sam imao probleme sa zakonom, zato što sam dosta dobro izgledao. Imao sam mnogo devojaka i mnogo suparnika. Moj brat Siniša i ja  dobili smo zajednički nadimak Italijan, zato što smo uvek bili dobro obučeni. Radio sam po gradu, sa mnogim momcima šanu, pa tuče, zbog čega su nas stalno privodili...

Bio sam pritvaran u Centralnom zatvoru, jer smo Dragan Budak i ja obijali kioske, automobile i stanove, sve živo... To je bila neka '72-73. godina. Bio sam majstor za garderobu, zlato, mirise i sve ostalo... Neke 1976.  otišao sam u Italiju. U Milano smo sa turističkim pasošima otputovali ja i sin komandira zemunske milicije, Danilo Beslać. U Nemačkoj sam bio sa drugom ekipom. Tamo sam odležao godinu i po dana - seća se Vlada Talijan svoje burne mladosti.

Vladimir Jocić, za koga svi kažu da je naslednik Miše Kobre, priznaje da je boravak na robiji za njega bio veliko iskustvo, kaljenje za posao na australijskom asfaltu: Jedno od tih teških mesta koje sam prošao zove se Golvor. To je kao Alkatraz, kaznionica unutar zatvora. Kad napraviš grešku u zatvoru, tamo te šalju i to je kraj priče. Tu, maltene, žele da te ubiju, da te nameste kao izdajnika i da te likvidiraju. Ali, ja se nisam dao - priča Vladimir Jocić, i nastavlja: Jedan vrlo sposoban Albanac sa Kosova bio je samnom unutra. On je odgovarao za dvostruko ubistvo. Bio je profesionalni ubica. Njegovo ime je Beni. Kažnjen sam samicom jer su stražari i njihovi doušnici baš mene okarakterisali kao glavnog organizatora zavere ćutanja prema policiji, što nije bilo daleko od istine. Beni je bio moja desna ruka. On je možda i najjači čovek u celom podzemnom sistemu u Australiji. Beni je i sad je na robiji, jer je pošto sam ja izašao on je u zatvoru nekog ubio.

Većina naših ljudi u zatvoru cinkari za Engleze i potom propada. Ja nisam cinkario nikog i zbog toga sam kod ljudi za koje sam radio dobio visok čin pukovnika. Uz to sam stekao poštovanje svih robijaša i njihovih kumova, koje sam upoznao u ovoj neobičnoj školi tokom robije na kojoj sam proveo četiri godine i 7 meseci.

U nastavku razgovora, Vlada Talijan otkriva : Pošto sam iz zatvora izašao 1997. godine, bio sam pod stalnom prismotrom policije. Kada sam izašao sredio sam papire, tako što sam sa jednom gospođom imao emigrantski brak od tri godine. Dve godine sam kod nje proveo, što je bilo slično kao u zatvoru. Ali, barem sam naučio jezik i to da budem Englez sa kineskim navikama - kaže Vladimir Jocić, i nastavlja: - Sada radim za jednog Engleza koji drži severni deo Sidneja.

On ima klubove preko kojih plasira svoju robu. Pokazao sam se kao odan čovek. Prevazišao sam naš balkanski nestašni duh i naviku da u svašta stavljam nos. Uspeo sam da, i u najtežim situacijama, vladam ljudima i teritorijom bez problem... Zato sam od Engleza, unutar njegovog klana, dobio čin generala. Njegovi Englezi zovu me Vladimir Viktor.

Vrlo malo je naših ljudi u ovom poslu u Australiji. Pokrivam samo Sidnej. Pod našom kontrolom su motoristi, što nije mala stvar u Australiji, jer su oni najopasnija socijalna grupa na Petom kontinentu. Imam danas sva dokumenta na svoje ime. Porez plaćam kao i svaki građanin. Živim skromno i nikoga ne diram, tako da je i policija digla ruke od mene  - završava priču Vladimir Jocić.


SRBI SVE OPASNIJI

Prema podacima Biroa za emigraciju Australije novi srpski doseljenici su sve skloniji nasilju i ubistvima. Statistika govori da je nasilje u srpskim porodicama poraslo za 40 odsto u poslednje tri godine. To se tumači kao posledica ratnog sindroma, jer među doseljenicima ima najviše ljudi sa područja BiH, Hrvatske, a tek potom iz Srbije. Tokom decembra i januara bilo je mnogo tuča među srpskim mladićima koje su završavane noževima.

Početkom 2004, dogodila su se i četiri ubistva, u kojima su glavni akteri bili Srbi. U međuvremenu jedan Srbin je u Liverpulu kod Sidneja udavio svoju mladu ženu. Policija nije objavila njihova imena, a Branimir Azirović, star 62 godine, iz Mensfild parka, okrivljen je da je pomagao u ubistvu.  - Na Petom kontinentu među strancima najveći kriminalci su Vijetnamci i Kambodžanci. Ljudi sa prostora Srbije i Crne Gore su sporadični, ali rekao bih, vrlo teški kriminalci, jer su u poslednje vreme optuživani za nekoliko ubistava.

 obavestio nas je Vasko Vukoje, novinar iz Melburna. Trenutno se na Petom kontinentu vode četiri sudska procesa protiv optuženih Srba. Suđenje Bojanu Vuliću, optuženom za ubistvo 17-godišnje Vladislave Mrmoš, počelo je 15. marta 2004. godine. Ispostavilo se da je Vulić, mladi profesor iz Brizbejna, star 22 godine nožem sa 40 udaraca usmrtio svoju bivšu devojku Vladislavu Mrvoš. Povod za ovo nečuveno ubistvo u Australiji je ljubomora mladog Srbina.

Proces Zdravku Mićeviću je počeo april 2004. godine u Melburnu. Mićević odgovara sudu za optužbe da je namerno izazvao smrt nekadašnjeg igrača i trenera Dejvida Huks, koji je u Australiji bio vrlo popularna medijska ličnost.  Branimir Azirović, Srbin star 62 godine, iz Mensfild parka, okrivljen je da je pomagao Saroungu Lemu da ubije njegovu ženu 17. maja 2003. godine. Saruong Lem, star 36 iz Parafild gardensa u Adelejdu ubio je svoju suprugu i zajedno sa Azrovićem bacio u reku. Njeno telo je, međutim, nađeno kako, u plastičnoj vreći, pluta u Adelejd Port Riveru.


DESETI ZLOČIN


Ovo je deseti zločin koji su u poslednjevreme počinili Srbi u Australiji. Najviše je, tokom decembra i januara, bilo tuča među srpskim mladićima, u kojima se sukobljavaju Krajišnici sa Bosancima, Bosanci sa Srbijancima, Crnogorci sa Srbima. Povod su najčešće svađe oko mesta u srpskim diskotekama i kafanama, koje potom poprime politički karakter, kao ova poslednja u Srpskom centru, i završava se ubodom nožem.

Međutim, zločin koji se dogodio 18. januara 2004. godine, na Jugoistočnom autoputu u Brizbejnu zaprepastio je australijsku i srpsku javnost na petom kontinentu. Tog dana primećena su bila jedna kola, koja su udarila u znak kraj puta, a zatim skrenula u Klamp ulicu prema Mont Gravatu. Svedoci kažu da su nakon toga primetili kako u kolima mladić udara devojku, ali nisu shvatili da ovaj u ruci ima nož. Vozač, dvadesetdvogodišnji mladić, nakon što je na smrt izbo sedamnaestogodišnju devojku, pokušao je posle ubistva da se vrati na autoput i to suprotnim pravcem - namenjenim isključivo za izlaz.  

Nakon što se sudario sa drugim kolima, pobegao je, ostavivši u kolima telo izbodene devojke. Policija ga je ubrzo pronašla i uhapsila, ali je odmah saopštila da su i ubica i žrtva srpske nacionalnosti.Bojan i Vladislava su se zabavljali tri godine. Kada ga je Vladislava napustila on je dolazio kod njenog oca Vlade Mrvoša da se žali i traži pomoć, ali je očigledno shvatio da je gubitnik i odlucio se na osvetu.

Porodica Mrmoš je do izbijanja rata u Hrvatskoj živela u Vukovaru. U najstrašnijim dešavanjima u ovom gradu prvih meseci, majka Janja danima je bila u podrumu sa Vlatkom i drugom kćerkom, Helenom, dok je otac Vlado, igrom slučaja, ostao izvan granica Hrvatske. Nekoliko godina je bio bez ikakvog kontakta sa njima. Kada su se, napokon, sreli, sredinom devedesetih su emigrirali u Australiju.Porodica Mrvoš stigla je 1998. u Brizbejn, da bi svojoj deci i sebi obezbedili lepšu i srećniju budućnost. Starija kćerka Helena je student završne godine prava.

Vulići su u Brizbejn došli 1990. Dobri poznanici govore da je Bojanov otac Dušan rođen u Đakovici, a da su pre dolaska u Australiju dugo živeli u Trsteniku. Vladislavina majka Janja i otac Vlado su bili šokirani samim ubistvom, a potom i ponašanjem ubice: Policija mi je oko pola dva u subotu ujutru saopštila da mi je dete ubijeno. Policajci su mi rekli da je Bog okružen anđelima, a da je Bog baš mog anđela izabrao da bude s njim. Ujutru me je nazvao Bojan i rekao šta je uradio. Rekao je i ako hoću da dođem da ja ubijem njega. Ne znam kako je uopšte mogao da me nazove posle toga - izjavio je otac ubijene devojke Vlado Mrvoš

U sledecem broju:  FBI JURI SRBE
 


Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"

Zadnja promena izvrsena: 31 Aug 2013