SRPSKI POSLOVNI IMENIK 2008
NA SVIM NASIM MESTIMA
 

 
SA NASLOVNE STRANE

Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost

Gordana Stajic - Svetlana Litvinjenko
Jelena Pucilowski
Tino Brelak Mortgage
Dusan Dragojevic Takse
Ivana Obradovic
Beograd rent
Frizer Bissa

Casovi_matematike_kompjutera  
SALSA  
Beograed Money Transfer

 Broj 1105, 1. jun 2007.

Jadarit, otkrivena tajna Jadarita

Lažni šeici zaradili 10 miliona evra
 
Srbija je prošlog utorka ujutro dobila novu naftnu mafiju. Tako su naime naši mediji nazvali grupu od 22 bisnismena koji su osumnjičeni za krijumčarenje naftnih derivata iz uvoza. U policijskoj raciji, koja je započela rano ujutro, među prvima su privedeni Slavko Pavlović, savetnik direktora Centralne poreske uprave, Mitar Odalović, penzionisani načelnik Republičke tržišne inspekcije, a sada predsednik Upravnog odbora "Balkana", Miša Stojanović, direktor beogradskog preduzeća "Protekta". Uhapšeni su i Nenad Jovanović, magacioner "Protekte", njegova supruga Marina, kao i Jovanka Bukša, knjigovođa "Protekte". Iza rešetaka su se našli i Aleksandar Vojinović, direktor beogradske firme "King trans", Saša Marinković, knjigovođa firme "Kolorbravo" iz Beograda.

Policija je u saradnji sa poreskim inspektorima prvo upala u kompaniju "Protekta" u Zvečanskoj 4 u Beogradu, gde je uhapsila organizatora ove grupe, a potom je druga ekipa policije bila u Centralnoj poreskoj upravi u ulici Save Maškovića. Dvojica inspektora u civilu u pratnji dvojice uniformisanih policajaca iz poreske uprave su izveli Aleksandra Vojinovića sa lisicama na rukama. Dok su ga policajci sprovodili do automobila kojim je odvezen u policijsku stanicu, iza njih išli su inspektori koji su u rukama nosili Vojinovićev kompjuter i dokumentaciju koju su zatekli u njegovoj kancelariji.

U Paraćinu je priveden Saša Bogdanović, vlasnik preduzeća "Šumadijadrvo", a u Novom Sadu je uhapšen Jovica Vučković, vlasnik pumpe "Rimski oil", dok je u Jagodini "pao" Miodrag Janković, vlasnik lanca peračkih firmi. Ni ova policijska akcija nije prošla bez privođenja tržišnih inspektora. Uhapšeni su Nadežda Ćirić, Branko Milatović i Miki Jokić, tržipšni inspektori.

BRZI FALSIFIKAT

Privedeni osumnjičeni su u dužem vremenskom periodu uvozili naftne derivate iz Grčke, lažno ih deklarišući kao naftne derivate za proizvodnju, odnosno kao odmašćivače, a zatim ih prodavali privatnim pumpama i na "crnom" tržištu. Pretpostavlja se da su osumnjičeni oštetili budžet Srbije za oko 10 miliona evra - rečenom nam je u MUP-u Srbije.

U ovaj postupak otkrivanja naftne mafije uključena je i kancelarija Specijalnog tužilaštva u Beogradu i u Novom Sadu, a pretkrivičnim postupkom rukovodi specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Slobodan Radovanović.

U međuvremenu privedeno je još sedmoro osumnjičenih, koji priznaju dela za koja se terete. Oni detaljno policijskim inspektorima opisuju šemu svih kriminalnih radnji, kojima se do hapšenja bavila ova organizovana grupa.

Kako je priznao jedan od uhapšenih, ova grupa osumnjičenih je uvozila derivat nafte iz Grčke sa niskom oktanskom vrednošću, koji je kao sirovina bio oslobođen akciza, ali ga je potom obogaćivala aditivom i pretvarala u gorivo za vozila. Takva nafta je prodavana preko privatnih benzinskih pumpi, iako je to u suštini surogat nafte lošeg kvaliteta, koji prosto ubija motore automobila, kamiona i traktora.

- Za drugi način šverca goriva, grupa je koristila Uredbu Vlade Srbije iz 2004. godine, po kojoj je dozvoljen uvoz "evro dizela", jer tu vrstu goriva nije mogao da proizvede NIS Petrol. Uvožen je zapravo običan dizel, koji je predstavljan kao "evro" i bio oslobođen poreza, ali je uz pomoć falsifikovanih papira, taj dizel pretvaran u gorivo i prodavan - posvediočio je jedan od uhapšenih.

- Uprava carine Srbije je tokom 2006. konstantovala da postoje indicije o zloupotrebama prilikom uvoza naftinih derivata. To je primećeno tako jer se video nagli rast deklarisane robe kao sirovine za prozivodnju boja, lakova, plstike, gume i lekova. Osobe koje se bave ovom vrstom zloupotreba samo koriste "rupe u zaknu" i lažno prikazuju namenu uvoza - rekla nam je Ivana Marković, portparol Uprave carina.

Uprava carine upozorava da se zloupotrebe uvoza naftnih derivata, uglavnom, vrše nakon obavljene carinske kontrole, što je i razlog što sama carina ne može da spreči ove mahinacije. Ali su carinici zato u novembru 2006. upozorili Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal, Poresku upravu i Ministarstvo finansija i posebno ukazali na firmu "Protekta".

LUKAVI BIZNISMENI

Vođa "srpskih šeika" bio je, kako se sumnja, Miša Stojanović, direktor preduzeća "Protekta", čije je sedište u Zvečanskoj ulici broj 4 u Beogradu. O poslovanju preduzeća "Protekta a.d." ima malo podataka. Podaci o njima su uglavnom na sajtu Beogradske berze. Tu se navodi da se "Protekta" bavi proizvodnjom hemijskih sredstava i da visina osnovnog kapitala iznosi 24.252.000 dinara. U brokersko-dilerskom društvu "Makler invest", koje zastupa "Protektu" na berzi, rečeno nam je da juče nije zabeleženo ikakvo trgovanje akcijama preduzeća čiji je direktor uhapšen.

Nezvanično, drugi najvažniji "šraf" u grupi "srpskih šeika" bio je Slavko Pavlović, samostalni izvršilac u sektoru za kontrolu Poreske uprave, koji je Stojanovića savetovao kako da izbegne plaćanje svih poreza i carina i kako da papirološki pokrije sve mahinacije.

Pavlović je, inače, postao poznat kao osoba iz Poreske uprave koja je, pre godinu dana, javnosti poručivala da "neće biti nedodirljivih bogataša". Pavlović je, naime, najavljivao postupak unakrsne procene imovi-ne ljudi za koje se sumnja da su utajili porez. Tada je izjavljivao da Poreska uprava teži tome da nema korupcije pogotovo u delu o unakrsnoj proceni imovine.

I sam sastav uhapšenih pokazuje da su organizatori ovog posla tesno sarađivali sa ljudima iz političkih krugova, što je, inače, praksa kod svih krijumčara u Srbiji.

- U zoni šverca i sive ekonomije svi učesnici su pronašli svoje interese. Razvile su se grupe sa velikim ličnim interesima, koje sjajno sarađuju. Harmonija politike i podzemnog sveta dostigla je savršenstvo u privrednom kriminalu i krijumčarenju - objašnjava Milan Knežević, biznismen iz Pančeva koji poslednjih meseci vodi akciju na otkrivanju sprega švercera i političara u Srbiji.

NAFTNA MRLjA

U Srbiji danas postoji oko 30 tajnih puteva kojima se krijumčari nafta i još mnogo načina, kako se naftini derivati dovoze u zemlju sa falsifikovanim dokumentima. Franjo Elhardt iz Direkcije za kontrolu primene carinskih propisa, koji je zadužen za borbu protiv krijumčara nafte, priznao nam je da ih je švercere gorivom hvatao u lukama Beograda, Novog Sada, Velike Gradiške i Kladova:

- Samo u februaru i martu 2006. mi smo u carinskom prekršaju uhvatili i zaplenili naftu vrednu 1,3 miliona evra. Godišnje Dunavom stalno prolazi 50 trgovačkih brodova. I kako u našem delu Dunava ne postoje pumpe za brodove, brodari sa sobom voze velike količine goriva. Višak nafte skrivaju da bi ga prodali našim brodarima, ali i švercerima, koji tu naftu plasiraju preko seoskih pumpi ratarima. Nafta se na brodovima kupuje za 40 centi, a na pumpama ili direktno iz buradi kod nas preprodaje za 80 centi. Da bismo sprečili sve veće krijumčarenje nafte sa brodova mi smo zajedeno sa EU instalirali elektronski sistem Druz, koji najvaljuje brodove i njihove tovare, tako da lakše možemo da ih kontrolišemo.

Detaljnim carinskim pregledom broda Provo 3 naši carinici i policajci su zimus otkrili višak nafte, koja je prodavana na crnom tržištu u Srbiji, bez carine i poreza. Radi se o čak 84.000 litara rumunske nafte, koja je prodata za 5,5 miliona dinara. Identičan slučaj je bio i sa brodom Provo 2, u kome je pronašeno 208.000 litara krijumčarene nafte, vredne 13,7 miliona dinara.  Šverceri nafte u Srbiju ulaze iz Rumunije i Bugarske, sa istoka, i iz Mađarske sa severa.

Načelnik Elhardt nam otkriva da se krijumčarenjem nafte bave Rumuni i Srbi, ali da u ovaj posao ulaze i Ukrajinci, Rusi, Hrvati, pa i Mađari. Kako se sa letnjom turističkom sezonom očekuje dolazak mnogo većeg broja rečnih lađa u Srbiju, procenjuje se da će i šverc naftom preko brodova da poraste.

Ujedno će da raste i krijumčarenje nafte na sitno, čamcima oko Kladova i Donjeg Milanovca, čime se bave ljudi, koji su se toliko obogatili na švercovanom brodskom gorivu da ih narod danas naziva dunavski grofovi.
 
M.L.  

Kako je otkrivena tajna Jadarita
 
Mineral Jadarit, pronađen u Srbiji, svetsku slavu stekao je kada je britanski naučnik Kris Stenli nedavno objavio da se, osim nedostatka fluora i radioaktivnosti, jadarit ne razlikuje od fiktivnog kriptonita iz filma "Povratak supermena", jedine supstance pred kojom je taj super-heroj nemoćan.

Jadarit bi, međutim, čamio u naučnoj anonimnosti da mu strukturne tajne nisu razotkrili i "supermenovsku" dimenziju potvrdili dr Pamela Vitfild (slika desno) i dr Ivon La Paž (slika 2), naučnici kanadskog Instituta za hemijske procese i tehnologiju ljudske okoline (ICPET)

Taj institut je u sastavu najveće i najcenjenije kanadske naučno-istraživačke ustanove, Nacionalnog istraživačkog centra (NRC) u Otavi.

Kanadski naučnici u razgovoru za Betu prvi put iznose detalje postupka presudnog za priznavanje jadarita kao nove vrste minerala.

Još u julu prošle godine, uzorak novootkrivenog minerala upućen je u NRC, na laboratorijski sto Vitfildove. Ona je beli zrnasti prah ispitivala novim i skupim nemačkim instrumentom, Bruker difraktometrom D8.

Za razliku od uređaja prethodnih generacija kod kojih se podaci prikupljaju odbijanjem iks-zraka sa površine ispitivanog materijala, ovde je reč o prodoru tih zraka kroz samu supstancu.

U analizi se potom, vrlo složenim softverom "Topaz" upoređuju hiljade postojećih, naučno verifikovanih strukturnih kombinacija. Struktura jadarita nije se poklopila ni sa jednom poznatom, pa je zato registrovan kao novi mineral.

"Naučniku je pomalo dosadno da gleda u praškastu masu jadarita", kaže Pamela Vitfild. "Međutim, njegova kristalna struktura sa višedimenzionalnim ravnima (prizme, piramide i slične figure) je nova, jedinstvena i privlačna". Sa ispitivanjem jadarita bio je upoznat samo najuži krug uključenih naučnika.

Za konačnu potvrdu osobene strukture jadarita dragoceno je bilo uključivanje dr Ivona La Paža, istaknutog kanadskog inženjerskog fizičara koji tri decenije radi u Nacionalnom istraživačkom centru gde je nagrađivan za izuzetna naučna dostignuća.

Njegov zadatak bio je da pokaže da eksperimentalni nalazi koleginice Vitfild zadovoljavaju Šredingerovu jednačinu, matematičko "sveto trojstvo" savremene kvantne mehanike, fizike i hemije.

La Paž ističe zadovoljstvo što čovek, i u slučaju jadarita, razrešava zagonetke prirode. Podudarnost jadarita i kriptonita smatra "slučajnošću životnog veka".

S osmehom dodaje da je njegov sin ponosno zaključio: "Najzad ću prijateljima moći da kažem da je moj tata jači od njihovih očeva zato što je sad jači i od Supermena"!

Pamela Vifild takođe veruje da će bilo šta ubuduće da uradi to za njenog nećaka biti u senci priče o 'supermenovskom' jadaritu.

Na pitanje da li bi, ako bi bili pozvani, posetili Srbiju i učestvovali na nekom mogućem naučnom skupu čija bi tema bio i jadarit, kanadski naučnici su odgovorili potvrdno.

U međuvremenu, rad dr Stenlija "Jadarit - nova vrsta minerala iz Jadarskog basena u Srbiji" objavljen je u "Evropskom minerološkom žurnalu", a istraživački rad dr Vitfild, dr La Paža i drugih autora u naučnom časopisu "Akta kristalografika".

Među onima kojima je u tom radu odato priznanje su i geolozi koji su inicirali istraživanja u Jadarskom basenu - Vladimir Stojanović, Vladisav Erić i Nenad Grubin.

Početkom juna Pamela Vitfild predstaviće i "braniti" jadarit na naučnom skupu u nemačkom gradu Karlsrue.

Milomir Niketić
Otava
 
   

Film kao udžbenik za rat u Iraku
 
"Bitka za Alžir", film o borbi za nezavisnost Alžira u kome je Francuska dobila bitku, ali izgubila rat protiv alžirskih gerilaca, postao je svojevrstan udžbenik za rat u Iraku.

Film italijanskog reditelja Dilja Pontekorva, snimljen još 1966. godine, opisuje gerilski rat alžirskog Fronta za nacionalno oslobodenje i taktiku koju je protiv pobunjenika primenjivala francuska vojska, zlodela i jedne i druge strane, kao i njihove taktičke promašaje.

Svojevremeno zabranjen u Francuskoj, film je postao obavezno štivo za američku vojsku u Iraku, ali, po svemu sudeći, i za iračke pobunjenike.

H.R. Mekmaster, pukovnik američke vojske i najuspešniji američki borac protiv iračkih pobunjenika, kaže za BBC da je film "vrlo blizu istine". "Svako ko je kao vojnik bio u Iraku ili Avganistanu mogao je u to da se uveri".

Bivši alžirski pobunjenik, a danas poslanik u alžirskoj skupštini Sadi Jasef, koji je igrao jednu od glavnih uloga u filmu "Bitka za Alžir", ističe da je film u protekle četiri decenije bio izuzetno uticajan. "Mnoge organizacije u svetu su ga koristile kao vodič za ostvarenje svojih ciljeva".

No, film nije nastavno sredstvo samo za pobunjeničke grupe.

I oni koji nastoje da ih poraze iz njega mogu mnogo da nauče, ističe pukovnik Mekmaster, čija se jedinica borila na severu Iraka. Njegov pristup postepenoj pacifikaciji lokalnog stanovništva zasnivao se u velikoj meri na lekcijama iz alžirskog rata.

"Kupili smo nekoliko kopija filma, koje smo podelili unutar puka. Prikazivali smo ga i u avionima koji trupe prebacuju u Irak, kako bismo mogli o njemu da razgovaramo kada stignemo na teren. Cilj nam je bio da našim vojnicima pokažemo kakve posledice njihovo ponašanje može da ima po lokalno stanovnistvo, što je izuzetno važno", kaže Mekmaster.

Današnja generacija je odrasla na filmovima, tako da je film, a posebno "Bitka za Alžir" idealan obrazovni medijum. Osim toga, film mnogo bolje nego pisana reč, može da opiše ljudske, psihološke i kulturološke aspekte rata. Samo film može na pravi način da dočara ljudsku cenu rata, kaže Mekmaster.

"Bitka za Alžir" snimana je kao crno-beli dokumentarac i u njemu je vrlo uravnoteženo prikazan proces eskalacije sukoba. U jednoj od scena, žena, pripadnik Fronta za nacionalno oslobodenje, postavlja bombu u poslastičarnici. Pritom gleda jedno dete kako jede sladoled, ali ne odustaje od svoje namere.

S druge strane, neke od najboljih replika u filmu ima komandant francuskih padobranaca, čiji je zadatak da uguši pobunu. On koristi sva sredstva koja su mu na raspolaganju, uključujući i mučenje.

Sadi Jasef objašnjava da film ne bi bio ni blizu toliko efektan da nije bio uravnotežen. "Dobro i zlo postoje svuda. Smatram da je ovaj film jednako dobro pokazao i nasilje i humanost".

Suočen s pobunom u Iraku, Pentagon je 2003. godine prikazao "Bitku za Alžir" kao primer "kako se dobija bitka protiv terorizma, ali se gubi rat ideja".

Čak i pre rata, američki stratezi su pohodili Sadija Jasefa u Alžiru, kako bi ga pitali za savet. "Rekao sam im: onog dana kada kročite u Irak, izgubićete rat. Međutim, Džordž Buš je loš đak".
 
   

Droga i u Iranu
 
Iran, konzervativna islamska država, bori se protiv sve rasprostranjenije droge baš kao i njeni zapadni "neprijatelji" - SAD i brojne evropske zemlje.

Kroz Iran prolazi maršruta krujumčarskog lanca narkotika, a zemlja deli i 900 kilometara granice sa Avganistanom, najvećim svetskim proizvođačem opijuma, glavnog sastojka heriona.

Prema proceni Ujedinjenih nacija, proizvodnja opijuma porasla je prošle godine i u Iranu za 50 odsto, prenosi Rojters. UN procenjuju da oko 1,2 miliona od 70 miliona stanovnika Irana koristi drogu.

Brojne iranske nevladine organizacije bore se protiv upotrebe narkotika i pomažu zavisnicima u odvikavanju od tog poroka koji je odneo stotine hiljada života i uništio brojne porodice.

Jedna od tih organizacija je i Aftab (Svetlost sunca), čija se klinika za odvikavanje nalazi u centru Teherana.

"Imamo mnogo posla ovde", kaže medicinska sestra Marijam Zahab, pripremajući paketiće metadona za pacijente koji pokušavaju da se oslodode zavisnosti od heriona ili opijuma.

Jedan od pacijenata Aftaba ističe da je danas u Teheranu lakše doći do droge nego do alkohola, koji je takođe zabranjen u ovoj islamskoj zemlji. "Uživao sam narkotike 18 godina - kanabis, opijum i heroin. Veoma su jeftini", kaže 35-godišnji Vahid.

Predstavnik UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) u Iranu, Roberto Arbitrio, navodi da se Iran suočava sa sve većim pritiskom krijumčara.

Hiljade iranskih policajaca poginulo je u sukobima sa naoružanim krijumčarima od islamske revolucije 1979, ali herion i opijum i dalje dolaze u Iran preko granice sa Avganistanom.

Stručnjaci smatraju da su dostupnost i pristupačnost cena narkotika, uz nezaposlenost i siromaštvo, razlog zašto sve više Iranaca i to sve mlađih, počinje da koristi drogu.

Uz nevladine organizacije koje se bore protiv narkotika, vlasti u Teheranu najavile su da će, da bi zaustavile krijumčarenje droge, izgraditi nasipe i iskopati duboke rovove na granici sa Avganistanom i Pakistanom.

Iranski mediji su preneli i da će u okviru kampanje sprečavanja širenja narkotika, zavisnici koji se ne prijave na dobrovoljno lečenje biti prinudno odvođeni u kampove za odvikavanje u Teheranu i drugim iranskim gradovima.

Aftab, koja je počela rad 1998, tvrdi da je prva navladina organizacija za borbu protiv upotrebe narkotika osnovana u Iranu posle revolucije od pre 28 godina. Organizacija ima nekoliko ogranaka u Iranu, a u njoj volontiraju doktori i psiholozi.

Međutim, broj ljudi koji se godišnje leči u klinici Aftaba, oko 900, samo je mali deo zavisnika u Iranu. "Dosta smo postigli, ali to svakako nije dovoljno", kažu na klinici.

Doktor Mohamad Ali Šahraki navodi da je većina njegovih pacijenata u Aftabu uzrasta između 15 i 25 godina i da mnogi od njih koriste relativno nove droge u Iranu, kao što su krek i ekstazi.

"Sramota i griža savesti otežavaju borbu protiv zavisnosti. Teško prevazilazimo taj problem. Naš cilj je da smanjimo štetu i sprečimo opasne posledice kao što je HIV", kaže Šahraki.
 
   

Jedan pušač, mnogo žrtava
 
Povodom obeležavanja Svetskog dana bez duvanskog dima, danas je pod sloganom "Prostor bez duvanskog dima" na Trgu Republike održan ulični performans i u okviru njega akcija razmene cigareta za voće i zdrave napitke.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) 5,4 miliona ljudi u svetu godišnje umre od posledica pušenja. U Srbiji dnevno umre tridesetak ljudi, odnosno deset hi-ljada godišnje, rečeno je tokom manifestacije.

Svetska zdravstvena organizacija upozorava da je samo stopostotno nepušačko okruženje adekvatna zaštita od duvanskog dima.

Ministar zdravlja Srbije Tomica Milosavljević kazao je da je u Srbiji tokom 2006. godine za pet odsto smanjen broj pušača i da je cilj Ministarstva da do 2015. godine taj broj bude prepolovljen.

Prema podacima za prošlu godinu, 35 odsto od ukupnog stanovništva su pušači. U 71 odsto domaćinstava se puši.

"Pušenje je ozbiljan faktor rizika za zdravlje i izaziva dve trećine najrasprostranjenijih bolesti srca, krvnih sudova i zloćudnih tumora", podsetio je Milosavljević.

Kampanju "Jedan pušač, mnogo žrtava" sprovodi Nacionalna komisija za prevenciju pušenja Ministarstva zdravlja Srbije, od 31. januara 2007. godine, dok je agencija SVA kreativni tvorac kampanje.

Svetska zdravstvena organizacija za evropsko područje nagradila je ovu kampanju, saopšteno je iz Ministarstva. Nagrada SZO se dodeljuje svake godine 31. maja pojedincima ili institucijama za napore i rezultate na kontroli duvana.

Prema podacima zdravstvene inspekcija Ministarstva zdravlja, od 1. januara do 31. maja 2007. godine izrečene su 24 mandatne kazne, izdato devet zahteva za pokretanje prekršajnog postupka i doneto 17 rešenja zdravstvenim ustanovama zbog kršenja Zakona o zabrani pušenja.

Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja za isti period i kršenje istog zakona izrekla je 105 mandatnih kazni za pušenje u zatvorenim prostorijama za fizička lica.
 
   

Danilović tukao sudiju
 
Policijska uprava Pančeva podneće krivičnu prijavu protiv predsednika Košarkaškog kluba Partizan iz Beograda Predraga Danilovića, potvrdila je agenciji Beta portparol te uprave Tanja Dakić.

Danilović se tereti da je posle utakmice 13. kola Superlige Hemofarm - Partizan ušao u sudijsku svlačionicu i udario sudiju Marka Jurasa nanevši mu lakše telesne povrede.

Stepen povreda košarkaškog sudije Jurasa utvrdio je Zdravstveni centar "Vršac".

Dakić je izjavila da je Danilović priveden iz Centra Milenium u policijsku stanicu Vršac gde je dao izjavu o ovom incidentu, a zatim je otišao za Beograd.

Pored Danilovića, izjavu je dao i drugi sudija Milan Mažić kao svedok incidenta, kao i oštećeni Juras.

Po završetku utakmice kada su arbitri napustili teren i otišli u svoju svlačionicu, treći sudija Ilija Belošević pozvao je obezbeđenje.

Kasnije, ispred te svlačionice je prvo stajalo obezbeđenje, a potom i žandarmerija.

Partizan je utakmicu izgubio, a trener Duško Vujošević je na konferenciji za novinare izneo primedbe na račun suđenja.
 
   

Osvajači Mont Everesta vratili se u Beograd
 
Alpinistička ekspedicija iz Srbije koja je pre deset dana osvojila najviši planinski vrh sveta, Mont Everest, doputovala na beogradski aerodrom gde je dočekali zvaničnici Srbije, porodice i mnogobrojni prijatelji.

Alpinista Dragan Jaćimović koji je predvodio ekspedicij,u kazao je na konferenciji za novinare na aerodromu da ne može da prepriča ono što su preživeli za dva meseca tokom uspona i naveo da će istorija da oceni značaj tog poduhvata.

On je kazao da je ponosan što je sa sedam ljudi stigao do vrha jer je aplinizam sport koji je u Srbiji u povoju i naglasio da Slovenija, koja je jedna od tri svetske sile u tom sportu, sa toliko ljudi još nije stigla do vrha Mont Everesta.

Jaćimović je rekao da je obećao da će članove ekspedicije vratiti žive i zdrave kući, a da će ih na vrh dovesti ako to priroda dozvoli.

"Priroda je mnogo moćnija od nas, trebalo je pratiti znake pored puta i izdržati do kraja. Mi smo iskoristili šansu", kazao je Jaćimović.

On je izrazio zahvalnost zbog veličanstvenog dočeka i naveo da je iznenađen i da to nije očekivao "s obzirom na to kako su iz Srbije otišli".

On je rekao da su morali da podignu tri kredita da bi mogli da odu u ekspediciju.

Među članovima ekspedicije bila je i Dragana Rajblović, prva žena sa Balkana koja se popela na Mont Everest.

Ona je zahvalila svima koji su je podržali, a naročito Jaćimoviću koji joj je omogućio da ostvari svoju želju i popne se na "krov sveta".

Ministar omladine i sporta Snežana Samardžić-Marković koja je dočekala alpiniste, kazala je da je veoma ponosna na taj veliki poduhvat i upornost koju su iskazali jer su se za ekspediciju pripremali četiri godine.

Ona je rekla da je ponosna i zato što je žena iz Srbije postala prva žena sa Balkana koja se popela na taj vrh.

Sedam od devet članova ekspedicije "Mont Everest 2007" uspelo je da se 20. maja, u ranim jutarnjim satima, popne na vrh Himalaja od 8.848 metara nadmorske visine.

Na "krov sveta" prvo su se ujutro po lokalnom vremenu popeli Basar Čarovac, Dragan Petrić, Ilija Andrejić i Petar Pećanac, a sat i 15 minuta kasnije pridružili su im se Miloš Ivačković, Gligor Delev i Dragana Rajblović.

Do sada su Mont Everest iz Srbije osvojila samo dva planinara - Dragan Jaćimović i Isa Planić.
 
   

Kanađani radije uz televizor nego uz prijatelje
 
Tokom devet meseci prošle godine, globalna kompanija za marketing i reklamu BBDO tražila je od pet hiljada ljudi iz 26 zemalja da popune izuzetno detaljne upitnike o ustaljenim postupcima i ritualima koji čine sastavni deo svakodnevnog života. Insistiralo se na vremenu i načinu buđenja i ustajanja iz kreveta ujutro, literaturi koja se koristi u toaletu, ritualima kod jela, spavanja, seksa, dakle na svim manje ili više važnim sitnicama koje svakodnevno ponavljamo, bili mi svesni toga ili ne.

Prikupljeni podaci, ali i zaključci koji iz njih mogu da se izvedu, daju materijal za veoma opsežnu studiju ljudskog ponašanja, koja će biti upotrebljena u marketinške svrhe.

Za Kanađane je primećeno da nisu previše društveni. Uveče, u najvećem broju slučajeva, radije će izabrati da gledaju televiziju ili da čitaju elektronsku poštu, nego da se druže sa ostalim članovima porodice. Stručnjaci to tumače kao hvatanje priključka za sledeći dan. Lin Flečer, šef strategije pri BBDO Kanada, kaže da to može značiti da ljudi sa ovih prostora naprosto ne mogu da se opuste ukoliko nisu sigurni da je sav posao završen.

No, opet ostaje otvoreno pitanje zašto Kanađani radije izabiru da ignorišu svoje drage i da, umesto sa njima, vreme provode uz TV. Gospođa Flečer ističe da su ljudi sa ovih prostora na neki način upućeni na medije. Dok je svojevremeno bilo važno slušati radio i uz njegovu pomoć biti povezan sa žiteljima ove ogromne zemlje i sa čitavim svetom, kasnije se to prenelo na televiziju, a potom i na komunikaciju putem e-mejla.

Takođe, Kanađani će ređe nego susedi Amerikanci odvojiti vreme tokom nedelje za druženje sa prijateljima. Svega sedam odsto građana između 48 i 59 godina, odvojilo je svake nedelje vreme za druženje sa svojim najbližim.

Amerikanci provode manje vremena nego Kanađani pred ogledalom, što bi trebalo da se sruši mit o Amerikancima kao o glamuroznijim i narcisoidnijim tipovima. Gospođa Flečer objašnjava da se vreme pred ogledalom koristi za svojevrsno pripremanje sebe za suočavanje sa svetom, odnosno za stavljanje 'oklopa' ili naših 'ratničkih' boja.

Ali, tu se ne završava proces pripremanja za spoljašnji svet. Deo priprema obavlja se u prevozu do posla. Nešto više od trećine Kanađana jede u putu za posao, a oko tri odsto nastavlja da se šminka.

Ponovo, objašnjenje se nalazi u veličini prostora u kojem živimo i koje čini da se i na posao putuje dugo i da je veoma važno to vreme korisno upotrebiti.

Pored ovog, manje-više logičnog tumačenja, treba se podsetiti i nedavnog istraživanja koje je sugerisalo da je jednom broju građana najlepši deo dana upravo to putovanje na posao i, potom, kući. Nije onda ni čudo što se tom zadovoljstvu onda pridodaju još neka prijatna iskustva ili uživanja za čula.

Stručnjaci iz BBDO-a su ustanovili da ljudi mnogo češće liče jedni na druge, nego što se potpuno razlikuju, što je veoma povoljno za ljude iz marketinške službe. Oni napominju da svakog jutra svi imamo rituale koji nam pomažu da se rasanimo i spremimo za dan koji je pred nama, a da se od zemlje do zemlje razlikuju samo načini da se to izvede.

Daje se primer najintimnijih trenutaka, za koje četiri petine ljudi u svetu najviše ceni spontanost. Ispostavlja se da se 'spontanost' dešava između deset uveče i ponoći, kod polovine samo tokom vikenda.

Kod više od dve petine Kineza postoji čak određivanje termina za seks, bez obzira da li postoji raspoloženje za to ili ne. U gusto naseljenim zemljama, u kojima u istom prostoru živi mnogo članova proširene porodice, ne iznenađuje da parovi iznajmljuju sobu kada žele da se osame.

U saopštenju koje ide uz izveštaj, predsednik kompanije BBDO Endru Robertson je naglasio da je ideja bila da se sagledaju svakodnevni rituali kao važni elementi ponašanja potrošača, koji mogu pomoći da se bolje razume šta sve ima značaj na njih, njihov rad i mesto brendova u njihovim životima. Kompanija tvrdi da rezultati istraživanja omogućavaju da se ostvari emotivniji odnos sa potrošačima, kroz način pakovanja, pozicioniranja, reklamiranja, promocije i razvoj proizvoda.
 
   
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"