SRPSKI POSLOVNI IMENIK 2008
NA SVIM NASIM MESTIMA
 

 
SA NASLOVNE STRANE

Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost

Gordana Stajic - Svetlana Litvinjenko
Jelena Pucilowski
Tino Brelak Mortgage
Dusan Dragojevic Takse
Ivana Obradovic
Beograd rent
Frizer Bissa

Casovi_matematike_kompjutera  
SALSA  
Beograed Money Transfer

 Broj 1113, 27. jul 2007.

Dom za vešanje na Brodveju
 
Pank opera Emira Kusturice "Dom za vešanje", posle velikog uspeha u operi Bastilja u Parizu, mogla bi da se nađe i na Brodveju, rekla je agenciji Beta glumica Gorica Popović, koja u toj operi tumači lik Perhanove babe.

"Tokom izvođenja opere u Parizu posećivali su nas mnogi poznati ljudi, između ostalih i ljudi sa Brodveja, koji su jako zainteresovani, i sada se razmatra ta mogućnost da igramo na Brodveju", rekla je Popovićeva.

Ponude su stigle i iz drugih zemlja, a za sada je izvesno da će "Dom za vešanje" biti postavljen u Valensiji u Španiji, sledeće godine u Japanu, kao i da će se ponovo naći u Pariskoj operi 2009. godine.

Predstave u Parizu gledalo je 45.000 ljudi, a tražila se karta više, navela je Popovićeva.

"Meni je žao što to neće naša publika ovde da vidi, a pariska publika je to propratila fantastično, uvek na kraju stojeći sa dugotrajnim apauzom. Mi u početku nismo planirtali da pevamo bis, a onda smo već posle druge-treće predstave uzeli da pevamo i po jedan bis", rekla je.

Na premijeri su bili i direktori različitih operskih kuća iz celog sveta, uključujući i njujorški Metropoliteni moskovski Boljšoj teatar.

Popovićeva je, komentarišući reakcije kritike u pariskoj štampi, koja nije u potpunosti bila blagonaklona prema operi, rekla da su kritičari bili u dilemi gde da smeste "Dom za vešanje", koji nije samo opera, već ima i elemente operete, rok mjuzikla, pa i cirkusa.

"Pominjali su žive guske, bilo je negde 15-tak gusaka, koje su uvek dobijale aplauz kad se pojave na sceni same. Ubace ih dreseri i one onako ušetaju na tu ogromnu scenu, divno osvetljene, i potpuno kao po nekoj komandi šetaju po sceni, idu jedna za drugom", navela je.

Ona je, objašnjavajući zašto je Kusturica svoju postavku nazvao pank operom, navela da to nije bilo svrstavanje prema muzici, već da se pre mislilo na način razmišljanja i predstavljanja.

"To je demistifikacija nekih patetičnih i tragičnih situacija, jedan stav. Pank je stav prema životu i prema društvu... to je mešavina žanrova koja može da se podvede pod pank operu, rok mjuzikl, cirkus čak, mi smo imali žonglere, bilo je scena koje su bile cirkuski tretirane, kao uostalom i u Emirovim filmovima, koji uvek kipe energijom".

Publika koja je dolazila na predstave nije bila uobičajena operska publika, jer je bilo i dosta mlađih ljudi. Popovićeva kaže da je to, pre svega, zbog grupe "Zabranjeno pušenje", koja je veoma popularna u Francuskoj.

Frotmen i pevač te grupe Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, napisao je uz Dejana Sparavala i Stribora Kusturicu muziku za operu.

"Ovo nije prava opera, ovo je nešto između mjuzikla i opere i pozorišta, to je jedan spektakl za uši i za oči, koji je prosto ljude zadivio svojom pozitivnom energijom i emocionalnošću", rekla je Popovićeva.
 
   
Zadatak Kontakt-grupe da organizuje pregovore
 
Glavni zadatak Kontakt grupe je da se nađe način da se delegacije Srbije i Kosova dovedu za pregovarački sto, ali se teško može očekivati njihov konstruktivan prilaz, ako su sami međunarodni posrednici kao nikada daleko od usaglašenog rešenja, piše moskovski dnevnik "Vreme novosti".

Dnevnik ocenjuje da negativan odnos Beograda prema ideji nezavisnosti Kosova ne znači da će ostati bez rezultata pokušaji da se nađe kompromisno rešenje koje bi kosovskim Albancima davalo najširu samostalnost uz formalno očuvanje međunarodno priznatih granica Srbije.

List navodi da formiranje međunarodne trojke o Kosovu izgleda logično, jer će omogućiti Kontakt grupi da izbegne oštre i besplodne diskusuje i da koncentriše napore na organizaciju produktivnih pregovora između Beograda i Prištine.

"Vreme novosti" navodi da su nesuglasice između Rusije i Zapada poslednjih nedelja otišle tako daleko da teško da mogu biti rešene na osnovu konsenzusa, i da u tim uslovima pretvaranje Kontakt grupe od terena za sporove u "kolektivnog posrednika" na pregovorima, zvuči kao ne baš loše rešenje, zaključuje dnevnik.

"Komersant" piše da je Skupština Srbije usvojila rezoluciju o Kosovu, kojom, između ostalog, upozorava sve zemlje da ne priznaju Kosovo, ako Albanci jednostrano proglase nezavisnost.

Rezolucija ne precizira kakve mere mogu biti preduzete, ali srpske vlasti stavljaju do znanja da su spremne i na prekid odnosa. Po zamisli Beograda, tako oštra pozicija pomoći će da se lokalizuje efekat mogućeg jednostranog prznavanja nezavisnosti i neće dozvoliti masovno priznanje Kosova kao nove države, piše dnevnik.

List, međutim, ukazuje da će Srbiji biti teško da u praksi realizuje svoje pretnje. SAD i druge vodeće zapadne zemlje su već izjavile da su spremne da priznaju nezavisnost Kosova, ako se ne nađe dogovor. U tom slučaju, Srbija će morati da krene na prekid odnosa sa Zapadom što će je za tren odbaciti u vreme Slobodana Miloševića, ocenjuje list i zaključuje da je jedistvena šansa Beograda - uspeh predstojećih pregovora.

"Rosijskaja gazeta" piše da u predstojećim pregovorima Srbija može čvrsto da računa na podršku Rusije. List navodi da prenošenje pregovora na Kontakt grupu može da se oceni kao pokušaj da se na bilo koji način postigne odvajanje Kosova, zaobilazeći UN.

Računica se sastoji u tome da Rusija u Kontakt grupi nema takve poluge uticaja na situaciju kao u Savetu bezbednosti, a da će posle donošenja proalbanskog rešenja nastupiti pravi talas priznanja nezavisnosti pokrajine od strane međunarodne zajednice, ocenjuje dnevnik.

Pri tom, navodi "Rosijskaja gazeta", treba imati u vidu da do tog talasa može i da ne dođe, uzimajući u obzir promene prema spoljnoj politici SAD.

Pored toga, dodaje list, odluke u Kontakt grupi donose se na osnovu konsenzusa, a ostaje i jedinstvena legitimna osnova za pregovarački proces - rezolucija 1244, pošto je niko nije ukinuo.
 
   
Srpske državne sponzoruše
 
Priča se da jedna miljenica direktora dobija 1.000 dinara svakog jutra preko plate, jer redovno dolazi na posao. I dok najbolji službenik ima 35.000 dinara platu, ona ima oko 100.000. I ne grize je savest, jer veruje da je svojim sposobnostima to i zaslužila.

Prećutkuje istinu da iza njenog uspeha stoje službenice javnog preduzeća, koje joj pripremaju materijale, prave analize, pišu studije, skiciraju odluke, a ona ih kao vrhunski arbitar samo distribuira.

Da li je istina ili trač, tek mlada dama sa stažom od svega dve godine u jednom državnom preduzeću ima službeni auto, firmiranu garderobu iz ekskluzivnih butika, otvorene naloge za putovanja po svetu i generalnog direktora na mobilnoj vezi i u krevetu.

Naše sagovornice tvrde da karijernih sponzoruša u Srbijim ima u svim budžetskim institucijama, od ministarstva, univerzitet, javnih preduzeća, zdravstvenih ustanova.

I u malom gradu kakav je Kragujevac, karijernih sponzoruša ima u privredi, bankarstvu, zdravstvu, čak i političkim institucijama. Lično sam upoznala dosta tih dama, ali najveći uspeh napravila je jedna medicinska sestra, koja je preko kreveta dogurala do zamenika direktora - priznaje Milica Blagojević - Janković.

U Kragujevcu se, na primer, čak priča i da je afera sa indeksima i diplomama na univerzitetu, izbila jer su se posvađali ugledni profesor i njegova ljubavnica. Njoj više profesor nije bio potreban u krevetu, ali jeste u društvu, da je finansira i javno promoviše. A njemu tako preskupa sponzoruša, nije bila potrebna, jer je našao mlađu i jeftiniju.

- U Srbiji je ženstvenost sublimirana u glupoj plavuši postala za muškarce na položaju ultimativni statusni simbol, najjasnija indikacija njihovog prava da pripadaju eliti evolucije. Ali i put do vrha svoje karijere. To je najizraženije u srpskom pravosuđu, u kome su tužioci, sudije i advokati toliko seksualno i materijalistički povezani, da to liči na pravi javni kupleraj. Jako dobro se zna ko je čija ljubavnica ili ljubavnik, i kako se u pravosuđu može napraviti karijera preko kreveta i novčanika - kaže jedan ugledni beogradski advokat.

Milica Blagojević - Janković nam je priznala da u Srbiji ljubavnica u ime karijere ima u svim državnim ustanovama, pa čak i u zatvorima.

Pojedine supruge osuđenika ljubavišu se sa šefovima u zatvoru da bi se izborile za povlastica za svoje osuđene muževe.


UNIVERZITETSKE LjUBAVNICE

U Beogradu ih najviše državnih sponzoruša, jer su one urbani fenomen. Beograđanke se samo lakše maskiraju i lakše prikrivaju da su sponzoruše. One imaju stan kod mame i tate, paravan iza koga mogu da se sakriju i kažu 'pa zašto bih ja to radila' - tvrdi Maša Rebić, autor knjige o modernim državnim metresama.

Srpska istorija je puna primera uspešnih karijera lepih i pametnih žena, a za koje se sumnja da su bile samo miljenice moćnih muškaraca.

Jednoj mladoj lepoj devojci jednostavnije da put do uspeha potraži preko kreveta, gradeći imidž sponzoruše uglednog direktora firme ili političkog lidera. To je unosniji posao od prostitucije. Ulične kurve su časnije od karijernih sponzoruša, jer državne metrese koštaju srpski budžet dvosturko skuplje od uličnih ili silikonskih prostitutki sa estrade. Žene koje prave profesionalnu karijeru preko svojih ljubavnika u državnim ustanovama i istitucijama, prvo troše društvena pare na šminku, garderobu, automobile, stanovanje u apartmanima i putovanja. A potom, svojim neznanjem i lošim odlukama prave gubitike i štetu preduzećima, ustanovama ili institucijama u kojima su nameštene - kaže Milica Blagojević-Janković.

Prema procenama sociologa jedna karijerna sponzoruša mesečno košta državnu ustanovu najmanje 300.000 dinara, a godišnje čak i 40.000 evra.

Veliku društvenu štetu nanose i ljubavnice u ime karijere na srpskim univerzitetima. Dr Rasenović tvrdi da je za 31 godinu, koliko radi na Beogradskom univerzitetu, srela mnogo dekana koji su bili mentori svojim ljubavnicama.

Skoro svi bivši ministri i rektori i dekani imali su ljubavnice. Naravno, one su bile zaposlene na radnim mestima u njihvom okruženju ili u blizini njihovih kabineta. Neke od tih žena su rasturile brakove, neke su napredovale u karijeri, neke otišle u inostranstvo da traže bogatije sponzore, za šta se u narodu kaže "da su se dobro snašle".

U Beogradu tako postoje profesorke bez objavljenih knjiga, koje su vrlo dobre kao ljubavnice i kao usmeni predavači, pa ih studenti poštuju. Ima, doduše, i onih profesorki sa objavljenim knjigama, koje ne vrede ni dve pare i niko ih ne čita. Pitam se, zar da nove generacije mladih treba od takvih nemoralnih ličnosti da uče i mogu li uopšte nešto pametno da nauče - kaže dr Rasenović.


POLTRONKE I KULTORKE

Uz to, naša sagovornica današnje konkubine opisuje kao žene sa očajno ružnog ponašanja prema "potčinjenima".

- Univerzitetske sponzoruše neguju i iskazuju mržnju prema pametnim ženama i obrazovanim ljudima oko sebe. Šire laži, skrivaju stručne radove, cenzurišu tuđe rukopise i čine sve da degradiraju ugledne profesore. Ima u tom činu i politikanstva. Po meni karijerne sponzoruše se mogu podeliti na dve vrste - poltronke i kultronke.

Poltronske stalno borave u dekanovoj, profesorskoj ili kancelariji nekog drugog moć-nika. U svim režimima one su bile tu, kao dirigent iza zavese. Takve sponzoruše su sive eminencije moćnika, koje hrane sujetu vođe. Mašu lažnim informacijama, manipulišu, plaše, rasteruju saradnike.

Poltronke predstavljaju zaštitni zid između rukovodilaca i onih ljudi koji bi mogli da utiču na vođe. Kultronke grade javni imidž svog ljubavnika, štite ga, ali umesto da budu njegove prave saradnice, one su samo jako opasni manipulatori - kaže dr Rasenović.

Ovakve osobu su, kaže naša sagovornica, opasne i po društvo, jer ruše ne samo univerzitet kao bastion znanja i moralnosti već i etičke vrednosti naroda.

Iako psiholozi tvrde da su žene, koje preko kreveta prave profesionalnu karijeru, labilne, lakomislene, u najvećem broju slučajeva i priglupe, jasno je da su one uporne, jer znaju šta hoće - pare i moć. Njihov cilj je da naprave profesionalnu karijeru milujući tuđa leđa i da uđu u krug ozbiljnih poslovnih ljudi kao kurva sa poslovnom biografijom.

Karijerne sponzoruše, kada uđu u neku firmu, u početku su samo seksualna ikebana, koja ulepšava prostor u kome se nalazi i kreće direktor. Ali, vremenom one pokušavaju da postanu gazdarice, prvo tog prostora, a potom osoblja i na kraju samog direktora.

- Masovna pojava karijernih sponzoruša, koje se neguju u kabinetima javnih preduzeća, društvenih ustanova i državnih institucija predstavlja vid ugrožavanja državnog budžeta i društvenih vrednosti - kažu naše sagovornice.

Pojedini direktori javnih preduzeća, koja imaju problem sa viškom uposlenih, na primer, u okviru preduzeća su napravili malu firmu sa 50 odanih saradnika i tri -četiri sponozurše. Ta mala ekipa odabranih u javnosti se predstavljao kao menaždment javnog preduzeća, koji uspešno vodi čitav kolektiv. Formula tog uspeha je providna: pojedini direktori javnih ustanova više pažnje i para poklanjaju svojim miljenicama, nego armiji nezaposlenih radnika, koje čeka otkaz. U tim firmama za takve sponzoruše radnici sami kažu da su to žene koje žare i pale.

Autor knjige o sponzorušama Maša Rebić, koja iz ličnog iskustva govori o karijernim metresama, otkriva da pored uspona na poslovnoj i društvenoj lestvici, ove dame žele i lični plen:

- Karijerna sponzoruša je kao pirana, jer stalno izlazi, kruži gradom i traži svoje nove sponzore. Čeka svojih pet minuta da zgrabi moćnu i bogatu žrtvu i da se uda. Pošto je lov na muža velika i skupa investicija, jer sponzoruši treba lepa odeća, obuća i šminka, ona u međuvremenu živi sa sponzorima, koji je finansiraju, dok se ne pojavi princ kog će da upiše u matičnu knjigu venčanih.
 
M.L.  
Kokain preplavio Evropu
 
Upotreba kokaina u Evropi gotovo se utrostručila za poslednjih deset godina, dok je u SAD korišćenje te droge na istom nivou.

"U medijima se kokainu pripisuje izvestan glamur koji je počeo da privlači pripadnike svih sektora evropskog društva", kaže Piter Tomas, portparol evropskog Centra za monitoring narkotika i narkomaniju u Lisabonu.

Portugalska policija smatra da jači evro takođe privlači krijumčare kokaina u evropske gradove poput Amsterdama, Londona i Madrida, gde se lako za 60 evra može nabaviti nekoliko "crta" belog praha.

Kokain u Evropi, kako prenosi Rojters, košta i do 77.000 dolara za kilogram, što je gotovo dva puta više od iznosa za koji se ista količina proda u SAD

"Dileri trguju u gradovima sa novcem, a sve je više i više prljavog novca u evrima", kaže Žoze Braš, direktor Odeljenja za narkotike u Portugalu, zemlji koja je postala važna ulazna tačka kokaina u Evropu.

"Pre deset godina bilo je mnogo euforije kod uživalaca droga oko ekstazija, ali ona sada nestaje", navodi jedan službenik Medžik Mašrum Smartšopa koji se nalazi u blizini amsterdamskog noćnog kluba na trgu Rembrant.

"Kokain je hladan, jača ego i utiče da ljudi zaborave na nesigurnost u sebe. Pretpostavljam da svet danas postaje hladnije mesto", dodao je.

Iako potražnja za drogama u Evropi raste, za latinoameričke kartele prolazak kroz spoljne granice Evrope i aerodrome predstavlja pravi izazov, zbog veoma visokog nivoa bezbednosnih sistema. Rešenje se obično nalazi u podmićivanju.

Prema podacima UN, u krijumčarenju kokaina u Evropu narko-karteli sve više računaju na korumpirane zvaničnike siromašnih zemalja zapadne Afrike, poput bivše portugalske kolonije Gvineje Bisau. Droga se unosi u Evropu uglavnom preko granica Španije i Portugala.

Policija u tim zemljama, koje imaju jake geografske i kulturne veze sa Afrikom i istorijske veze sa Latinskom Amerikom, zaplenila je prošle godine ukupno 70 tona kokaina, koliko je zaplenjeno u celoj Evropi 2004. godine. "Mi smo sada glavna tačka ulaska droge u Evropu", kaže Braš.

Rekordne zaplene droge u protekle dve godine naterale su narko-kartele da se okrenu ljudima koji su spremni da unesu kokain u svom prtljagu ili u telima za 5.000 evra, što je mali iznos za rizik sa kojim su suočeni.

"Otkrili smo da se krijumčari-turisti sve više koriste da se droga prokrijumčari kroz aerodrome", kaže Piter Tomas uz evropskog Centra za monitoring droga.

Većina turista-krijumčara su mladi ljudi. Prošle nedelje na aerodromu u Gani uhapšene su dve britanske tinejdžerke koje su nosile kokain u vrednosti od 610.000 dolara u torbama za laptop.

U junu prošle godine u Lisabonu je uhapšen 27-godišnji arhitekta iz Venecuele, koji je pokušao da u Evropu unese kilogram kokaina u stomaku i još dva kilograma, koje je zalepio oko tela.

On je, zbog porodičnih dugova, pristao da prenese tu drogu, a leteo je iz Karakasa, preko Lisabona za Amsterdam.

"Trebalo je da isporučim tri kilograma kokaina u Amsterdam, ali nisam mogao da progutam sve kapsule jer sam se uplašio da ću umreti. Zato sam jedan deo droge sakrio oko tela", rekao je Venecuelanac sudiji u Lisabonu.
 
D.P.  
Preci su krivi za bol u leđima
 
U pokušaju da shvati zašto ljudi često imaju krivu kičmu i bol u leđima, jedan američki stručnjak je došao do nove teorije o tome kada su i kako ljudska bića evoluirala i počela da hodaju uspravno - na dve noge.

"Prvi ključ za rešenje je bio fosil kičme star 21 milion godina, koji je pripadao pretku čoveka i primata", izjavio je za Rojters Aron Filer iz medicinskog centra "Sedars sinaj" u Los Anđelesu.

Važna promena na kičmi, koja je omogućila praistorijskom čoveku da se ispravi i nosi stvari, desila se tako što su se izgnječili i istegli hrskavičavi diskovi između svakog pršljena, kaže Filer, koji je doktorirao antropološke nauke.

Prema njegovim rečima, to objašnjava zašto je bol u leđima vodeći uzrok invaliditeta. Filer je u tekstu objavljenom u medicinskom časopisu "Neuroserdžikal fokus" naveo da mu je ključni element na fosilu bila jedna kost, koja je virila sa strane udubljenja oko pršljena.

Filer kaže da na mestu gde je bila kost treba da se nalaze mišići koji povezuju kičmu. On smatra da je kičma promenjena tako što se dogodio obrnuti mehanizam od takozvanog poprečnog procesa na kičmi.

Mnogi pršljenovi kičme su naime okrenuti prema napred kod četvoronožnog hoda. "Poprečni" mehanizam predstavlja proces kada se kičma savija prema napred i "gleda" ka trbuhu, kao što je slučaj kod majmuna.

Međutim, kost na pronađenom fosilu, kao poluga kičme, "okrenula" je pršljene na suprotnu stranu, čime se dobija uspravljeni položaj čoveka.

Drugim rečima, na fosilu pretka (morotopithecus bishopi), koji je živeo na području sadašnje Ugande, "poprečni" proces je krenuo na suprotnu stranu. Takav proces je zabeležen kod velikih majmuna, kao što je npr. šimpanza.

"To znači da se uspravan položaj, na dve noge, dogodio još pre 20 miliona godina, a ne pre samo pet ili šest miliona godina", smatra Filer.

Ovaj naučnik u studiji navodi da je zajednički predak čoveka i majmuna hodao na dve noge. Kasnije je ljudski predak - homo sapiens - nastavio da hoda uspravno, dok su se majmuni vratili da hodaju četvoronoške.

"Kada pogledate neke vrste, njihove kičme i dalje izgledaju kao kod majmuna", kaže Filer i dodaje da je čovek uključio nove mišićne strukture koje omogućavaju uspravan hod na dve noge.

"Kada govorimo o bolu u leđima, možemo reći da sada imamo velike mišiće koji obavljaju težak posao koji nisu ranije, tj. kod četvoronožnog hoda.

Zbog toga se ti mišići naprežu i istežu a to objašnjava česte bolove", kaže naučnik.
 
   
UEFA rekla STOP Partizanu
 
Partizanovim mukama nikad kraja. Prošlogodišnji loši rezultati, prodaja nekolicine mladih i talentovanih igrača uključujući i kapitena Lolu Smiljanića, pad nove uprave, funkcionisanje upravljačkog tela na ivici legitimiteta, sve je to izgledalo dosta daleko dok smo gledali debi utakmicu u Evropi Partizana protiv Zrinjskog.

Pobeda od 6:1 i bar na prvi pogled dobro odabrana pojačanja davala su nadu za bolju sezonu. Ceo utaisak još je popravila prijateljska utakmica protiv prvaka Italije Intera u ponedeljak uveče.

Iako su pripreme još u toku i Inter nije u takmičarskoj formi, mora se istaći da je Partizan odigrao odlično. Poraz od samo 1:0 golom Ibrahimovića u 19. minutu povoljan je rezultat.

Ipak, vest koja ja Partizanovu ekspediciju zatekle po dolasku u Italiju da je specijalni inspektor UEFA Žan Samjuel Leuba predložio Disciplinskoj komisiji da Partizan isključi iz takmičenja i još kazni velikom novčanom kaznom, izazvala je pravi šok među igračima, članovima stručnog štaba i svima ostalima koji su pratili crno-bele.

UEFA je po hitnom postupku (bilo je najavljeno da će odluka biti doneta 9. avgusta, ali je predlog za isključenje ubrzao postupak) donela odluku o isključenju iz ovogodišnjeg takmičenja i novčanoj kazni od 50.000 švajcarskih franaka.

Razlog ovakve odluke je huligansko ponašanje navijača Partizana sa nacionalističkim prizvukom. Navijači Partizana su se u Mostaru sukobili sa navijačima domaćeg Zrinskog i sa policijom pre, za vreme i posle utakmice.

Bilo je više povređenih, od toga jedan navijač Partizana teško i nekoliko uhapšenih. Velika je i materijalna šteta. Letele su kamenice, flaše i naravno uvrede na obe strane.

Utakmica je bila prekinuta desetak minuta tokom prvog poluvremena kako bi se smirili neredi na tribinama. Posebno poglavlje predstavljaju majice sa likom Mladića i Karadžića koje su nosili neki od navijača crno-belih i nacionalističke parole koje su izvikivali.

U ovoj priči namerno nisu spomenute slične stvari koje su radili navijači Zrinjskog jer oni trenutno nisu bitni, bar ne za ono što se Partizanu dogodilo.

"Grobari" su izdali saopštenje u kome su za incidente okrivili policiju i protivničke navijače jer su, kako kažu, bili isprovocirani sa njihove strane. FSS je napisao pismo UEFA u kome objašnjava situaciju u kojoj je Partizan u odnosu na navijače.

Bojkot Partizanovih navijača trajao je cele protekle seozone i oni su se više trudili da naškode klubu nego da mu pomognu. Ljudi iz Partiznovog vrha putovali su u Nion sa namerom da objasne situaciju no, sve to, očigledno nije pomoglo.

Namera UEFA da se obračuna sa huliganima, rasistima i nacionalistima na fudbalskim utakmicama koštaće Partizan jako mnogo.

U Intertoto Kupu isključen je na dve godine iz Evrope Poljski klub Legija zbog nereda koje su izazvali njihovi navijači a pre toga sličnu kaznu "popio" je i Holandski Fejenord.

Naši klubovi i reprezentacija bili su do sada više puta kažnjavani novčano i igranjem pred praznim tribinama zbog ponašanja navijača. Rasistički incident koji se dogodio na utakmici mladih reprezentacija Srbije i Engleske sankcionisan je novčanom kaznom ali je sama UEFA podnela žalbu protiv odluke sopstvene disciplinske komisije, smatrajući kaznu preblagom.

Partizan je, kao i Crvena zvezda uostalom, više puta je kažnjavan visokim kaznama i opominjan "poslednjom opomenom" i zaista nije bilo za očekivati da će UEFA ovoga puta progledati kroz prste srpskom timu.

Pri donošenju odluke, kako stoji na Partizanovom sajtu, UEFA je uzela u obzir činjenicu da je u poslednjih 5 godine u 36 mečeva Partizan kažnjen 25 puta.

UEFA je proklamovala žestoku borbu protiv nasilja na stadionima i shodno tome isključila iz Evro takmičenja Fejenord i Legiju a sada i Partizan.

Pismeno obrazloženje odluke UEFA će dostaviti u ponedeljak a rok za žalbu je tri dana.

I sada ostaje samo da žalimo ali i da nešto iz svega naučimo. Ništa nećemo postići tvrdeći da je krivica i na drugoj strani, osim da možda, ali nama to neće biti satisfakcija, i Zrinski bude strogo kažnjen.

Da naši klubovi nisu u stanju da obuzdaju huligansko ponašanje navijača to je već dugo očigledno. To isto nije u stanju, nažalost ni policija a posledice će snositi svi, uključujući i igrače Partizana kojima "igračka karijera" najviše zavisi upravo od igranja u Evropi.

Koliko će Partizan biti u stanju da se izbori sa sankcijama koje im je UEFA izrekla ostaje da se vidi. Da li će i onako obezglavljen klub preživeti veliki udar pokazaće vreme.

Ne treba se mnogo nadati žalbi jer je UEFA vrlo odlučna što pokazuju i primeri Fejenorda i Legije. Ko je zaista kriv u celoj situaciji teško je reći jer je krivica kolektivna na ovom "brdovitom Balkanu".

Mnoge probleme, uključujući i ove zbog kojih se Partizan našao na udaru disciplinske komisije UEFA, gurali smo godinama pod tepih. Neophodno nam je veliko spremanje.

I ma koliko žalili, moramo priznati da nam se nešto moralo dogoditi između ostalog i zato što nismo preduzimali ništa da to sprečimo. Ali, ako posle ove eliminacije Partizana usledi prava akcija pokazaćemo mudrost koja nam je dugo nedostajala.
 
Ljiljana Ružić  
 
Srbin kandidat za Parlament Kanade
 
Zoran Ćurčin izabran je nedavno za kandidata PC (PC - Conservative Party of Canada) pred izbore za predstavnika u Parlamentu Kanade (MPP) za oblast istočne Misisage koje će se održati 10. oktobra 2007 godine.

Kampanja je već počela pa nam je Zoran Ćurčin u kratkom razgovoru rekao:

"Pozivam sve naše ljude koji žive u oblasti istočne Misisage da se odazovu i da glasaju. Takođe, od velikog je značaja i pomoć svih Srba koji žive širom Toronta i Misisage koji mogu da mi pomognu u kampanji koju vodim.

Neizmerno sam srećan što sam izabran za kandidata PC i što mi je samim tim data mogućnost da učestvujem na izborima za MPP. Za mene je ovo veliki uspeh bez obzira da li će se izbori završiti uspešno jer je po prvi put jedan Srbin uspeo da postane kandidat PC za poziciju MPP-a".
 
   
 
Preko Crne Gore opran novac češke obaveštajne službe
 
Češka obaveštajna služba preko specijalno za to osnovane banke "oprala" je od 1999. godine u Crnoj Gori najmanje pedesetak miliona evra iz svojih crnih fondova, piše češki dnevnik "Mlada fronta Dnes".

List se poziva na tvrdnje i dokumente bivšeg agenta obaveštajne službe, inače ovdašnjeg poznatog stručnjaka za of šor kompanije Miloslava Votave.

Pored toga što je obaveštajna služba uz pomoć Standard Helier Bank u Podgorici prala novac, zahvaljujući pristupu mreži informacija iz partnerskih banaka u Evropi mogla je da prati i kretanje raznih osoba preko kreditnih kartica, kaže Votava.

"Preko Crne Gore prošlo je najmanje 110 miliona dolara. Teško je sada da razdvojimo šta je bio novac drugih klijenata a šta pare obaveštajne službe, ali imam potvrde o transferima za oko 53 miliona evra", rekao je dnevniku Votava.

Za biznismene željne da svoj novac sklone iz domovine, bilo zato što su porezi suviše visoki ili zato što je novac prljav, Votava je osnovao preko 6.000 of šor firmi u svetu, uglavnom na ostrvima po raznim okeanima koja se označavaju kao poreski raj.

Među njegove klijente spadali su i afrički diktatori a kada se slilo suviše mnogo novca za pranje Votava je osnovao of šor banku - Standard Helier Bank na ostvu Nauru u Tihom okeanu.

Za filijalu banke u Evropi odabrana je Crna Gora 1999. godine, jer je po rečima Votave kao prednost imala slabu kontrolu, blage zakone i bila je blizu.

"U toj banci je počelo da deluje i nekoliko agenata češke obaveštajne službe i to kao direktni službenici banke", kazao je Votava koji se sa češkom obaveštajnom službom rastao u svađi 2004. godine.

Godinu dana kasnije je proveo u istražnom zatvoru zbog sumnji da je umešan u finansijske prevare i mahinacije a o saradnji sa obaveštajcima progovorio je tek sada, pošto je sa čela službe smenjen prošle godine Karel Randak.

Sam Randak demantovao je navode "Mlade fronte Dnes" i listu kazao da "može da piše tone članaka o tome, ali da su sve budalaštine".
 
   
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"