Mali oglasi ClassifiedsInfo kalendar- Calendar InfoPoslovni imenik - Business Directory

  | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |
  
  
Novine Toronto

 
 


Google
     
 PSIHOLOG VAM ODGOVARA     
 

 

Ocene i radne navike



Pitanje


Draga Divna,

Naš osnovni porodični problem su ocene i radne navike našeg sedamnaestogodišnjeg sina. Živimo u Kanadi više od 10 godina, što znači da je on veliki deo svoga života proveo u ovoj zemlji.

Oboje smo fakultetski obrazovani i spremni da u svakom trenutku i u svakom pogledu pomognemo našoj deci. Naš mlađi sin je oduvek bio mnogo bolji učenik od starijeg. Znam da nije u redu vršiti poređenje dece, ali mi nije jasno gde smo mi to pogrešili u vaspitanju. Stariji sin nema nikakvih interesovanja osim muzike (i to isključivo metal), MSN-a i povremenih viđanja sa prijateljima. Pokušali smo to da podržimo i omogućimo muzičko obrazovanje ali on ni u tome nije istrajao.

Njegovi školski rezultati su daleko ispod proseka razreda i po mom mišljenju daleko ispod njegovih intelektualnih mogućnosti. Mislim da u vremenu kada navodno "uči"on u stvari provodi vreme na kompjuteru.

Mi kao roditelji prvenstveno razgovaramo sa svojom decom ako imaju problem i pokušavamo da ih razumemo, a ne da rešavamo sve kažnjavanjem. Tako smo pokušavali da ga motivišemo za stvari za koje je izgledalo da ima interesovanja ali obećanja nije ispunjavao. U kući je uključen minimalno, i ako ga zamolim da nešto uradi on prigovara i sve radi teška srca. Ja se strašno brinem zbog njegovog kompletnog ponašanja i odnosa prema bilo kakvoj vrsti obaveze i ostvarivanja ciljeva.

Vrlo često je neprijatan prema meni, naročito ako ga upitam za bilo kakvu pomoć. Muž i ja smo spremni da mu damo ekstra vremena smatrajući da je možda nezreo i nespreman da donese odluke u vezi studiranja pod uslovom da postoji konstruktivan plan za dato vreme. Iskreno rečeno, sa ocenama koje trenutno ima on i nema mnogo izbora u vezi upisa fakulteta ukoliko se nešto drastično ne promeni u 12-stom razredu u što sam izgubila nadu.
Zabrinuta majka



Odgovor

Draga citateljko,

Prvo, nemojte odmah svaljivati krivicu na sebe i na vaspitanje. Mnogi 17-godišnjaci pokazuju otpor prema standardnim društvenim vrednostima i to je faza koju mnoga deca prevaziđu uz strpljenje roditelja i dosledno pridržavanje ranije postavljenih vrednosnih sistema. Biološke promene u pubertetu dovode i decu i roditelje «do ludila», jer dete smatra da nije više dete, želi da bude samostalno, a pri tom je sasvim zavisno od roditelja što stvara unutrašnje konflikte koji isplivavaju na površinu kroz omalovažavanje roditelja i njihovvog sistema vrednosti, nesaradnju sa roditeljima, bezobrazluk. Takođe ponekad postoji nešto što ih muči a o čemu ne govore zbog stida jer misle da su oni jedini sa problemom. Zato je dobro što izražavate svoju brigu za njega i interesujete se šta ga muči, jer poverenje koje ima u vas može biti presudno za prevazilaženje teškoća a ukoliko ih ima.

Kompjuter takođe može da bude veliki faktor za udaljavanje od realnog života, naročito ako dostigne stepen zavisnosti (što se dešava mnogo češće nego što ljudi hoće da priznaju). Igrice, koje su zabavne ako se umereno igraju, mogu da stvore simptome otuđenja i da postanu adiktivne za neke ljude. Internet je takođe ulaz u svet nerealnosti, pošto omogućava kontakte sa ljudima kroz najraznovrsnije diskusione grupe gde se osoba može predstavljati kako god želi, pornografija je dostupna k'o na dlanu, ponuda raznovrsnih sadržaja čini taj svet privlačnijim od realnog i može stvoriti ozbiljnu zavisnost tako da sve drugo postane nevažno.

Međutim, stanje koje opisujete može da bude i ozbiljnije prirode, a ne samo prolazna faza. Dugotrajna bezvoljnost i neuključenost u aktivan život može biti znak distimije ili depresije blagog stepena, što je stanje koje se najčešće ne dijagnostikuje na vreme jer simptomi nisu izraziti a sama osoba nije alarmirana jer i ne zna da bi mogla da se oseća drugačije. Takođe, postoji mogućnost da vaš sin ima poremećaj pažnje, što bi objasnilo nedostatak istrajnosti i loš uspeh u školi. On može biti visoko inteligentan, ali sa nemogućnošću zadržavanja pažnje rezultati će mu biti i ispod proseka. Najčešći tretman i za distimiju i za poremećaje pažnje su psihoterapija uz odgovarajuću farmakoterapiju.

Vi govorite o fakultetu, što ukazuje na vaša očekivanja a ne na njegove ambicije. U stanju u kome se on sada nalazi to bi bila samo dodatna frustracija i za vas i za njega i faktor koji bi uticao na dodatno smanjenje njegovog samopouzdanja. Kada se on energetski pokrene onda će se pokazati u kom smeru idu njegova interesovanja i sposobnosti što može biti i nešto sasvim različito od onoga što vi očekujete, ali što ga može učiniti zadovoljnim u životu. A to je ono što svaki roditelj želi svome detetu, zar ne?

 


Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"

Promena izvrsena: 20 Apr 2012