DRAGAN PETROVIĆ - BALKAN SOCIAL CLUB

“Ako veruješ u nešto... To će se i desiti”

Razgovaramo sa pijanistom i vođom benda Draganom Petrovićem kao i sa producentom i organizatorom Zoranom Moro povodom koncerta BALKAN SOCIAL CLUB BAND koji će biti održan 1. oktobra 2011 u Teatru Isabel Bader u Torontu. Koncert je jako interesantan i neobičan i u ovom razgovoru ćemo pokušati da vam dočaramo ono što će se dešavati na koncertu pod nazivom “GODINE”.DRAGAN PETROVIĆ - BALKAN SOCIAL CLUB

Dragane recite mi nešto o BALKAN SOCIAL CLUB-u 
BSC je nastao 2005 kao moja ideja da uradim nešto drugačije na našoj muzičkoj sceni u Torontu. Ideja mi je bila da članovi ne budi stalni i da je jedini uslov da neko stane sa mnom na binu, da uživa u muzici i da bude profesionalac u tome što radi. Najnovija postava BSC benda totalno internacionalna i jako sam srećan zbog toga. U bendu su: Dragan Petrović - klavir i električni klavir, Sharon Bieck - Alto saksofon, Geoff Hlibka - električna i klasična gitara, Nataša Pajkić - vokal, Paco - bas. Colin Kingsmore - bubnjevi i perkusije i Dragica Radonjić - klavijature.
Početak je bio kao i svaki, neorganizovan i težak. Uzelo mi je nekoliko godina da provalim šta je to šta stvarno želim da sviram i na kraju sam otkrio da je to jazz i fusion. 

Zašto baš ova vrsta muzike?
Jazz i fusion je muzika sa kojom sam se formirao kao muzičar u Beogradu samo nisam imao prilke da sviram puno jer sam bio deo "novotalasne" priče gde moje znanje nije blo primarno koliko da si dobrog izgleda i da imaš strava muzičku opremu. Klavir kao instrument je bio totalno u zapećku. Vrativši se jednostavnosti koja je u muzici i najteža vratio sam klaviru kao svom prvom instrumentu a jazz i fusion pristup je proizašao kao nešto prirodno, s obzirom da sam već dvadeset godina na ovom kontinentu koji je "izmislio" džez muziku.

Kao što se napomenuli bend je internacionalan, sviraju ljudi koji su poreklom sa raznih strana sveta. Kako ste se "okupili" i rešili da zajedno svirate?
Pa, nismo se okupljali pre bi rekao da sam ja njih pronašao. Oni su profi muzičari sa velikim iskustvom. Posle sastanka u mom studiju i preslušavanja albuma "GODINE" koji su oni snimali samnom, dogovorili smo se da prenesemo saradnju i na koncertni deo BSC-a, a ne samo na studijski rad. 
Da predstavim i članove benda: 
Paco Luviano je basista rođen u Meksiku, završio je Univerzitet u Torontu za bas. 
Colin Kingsmore je tipičan Kanađanin 
završio je Univerzitet u Torontu odsek za bubnjeve i perkusije. DRAGAN PETROVIĆ - BALKAN SOCIAL CLUB
Moj standardni saradnik u studiju je Geoff Hlibka gitarista benda, ukrajinac rođen u Torontu. On je završio Hmber College odsek džez gitara. 
Sharon Bieck je saksofonistkinja u bendu. Ona je Nemica rođena u Torontu, inače je najstariji član u bendu posle mene. 
Nataša Pajkić je vokal benda. Ona me zove "ćale" zbog velike razlike u godinama, Nataša je beogeađanka i završila je za flautu. 

Dragica Radonjić je najmlađi član, ima samo 22g, nema dečka... verovatno zato što više voli klavir od njega.

Kako se muzičri "snalaze" sa našom muzikom i našim tekstom? Kako izgledaju vaše probe?
Mislim da je najbolje da čitaoci pogledaju na klipove sa proba benda http://www.youtube.com/watch?v=qoIIvBixwgc 
Ima tu i komičnih situacija i nerazumevenja u smislu kako prevesti određeni naslov pesme, ali na kraju dana se postavlja pitanje kako je ceo svet razumeo Carlos Antonio Jobima i njegovu pesmu "Girl from Ipanema" koju je otpevao na portugalskom. Pesma je hit bila u celom svetu u originalnom izvođenju. Znači srpski jezik nije problem ako je muzika prava.DRAGAN PETROVIĆ - NATASA PAJKIC - BALKAN SOCIAL CLUB

Izdali ste CD ...uskoro će koncert... Da li se može reći da je ovim albumom i koncertom zaokružen jedan period Vašeg stvaranja?
CD " GODINE" je sniman osam meseci u mom studiju. Tačno je kako ste rekla, posle ovog Cd-a sve će biti zaokruženo u jednu celinu i krunisano koncertom 1. oktobra u Torontu. Dođite!! Nemojte da se posle kajete, i da slušate prepričavanja onih koji su bili na koncertu kako je bilo. Dođite i uverite se sami!
 

Dragan Petrović rođeni je Beograđanin. Svirao u grupama SLOMLjENA STAKLA, TUTI FRUTI BEND, VATRENE KOČIJE. 
Radio je kao producent u studiju VI RTB'a i kao studisjki muzičar i kompozitor. Ima završenu beogradsku muzičku akademiju za klavir i Berklee College (professional diploma). 
Od 1992 godine je u Torontu gde je posle dugog niza godina sviranja po džez barovima otvorio muzičku akademiju i studio. "B.g. Music Academy" koja sa uspehom radi od 2003g. 
Na kanadskom -USA tržištu do sada je izdao tri albuma.

U Torontu se po prvi put organizuje koncert ovog tipa. To je nešto novo za srpsku zajednicu. Kako ste se odlučili na ovaj poduhvat i zašto?
Da, tačno je prvi je put na ovom nivou. Ja sam pre ovog koncerta radio i sa drugim promoterima i nije bilo međusobnog razumevanja, bilo je tu i malo lutanja sa moje strane sve dok nisam upoznao Zorana Moro, vlasnika System Entertainment kompanije  (
www.systementertainment.com 416-828-2390). Ja svoj ugled i karijeru ne bi dao svakom u ruke. Za ovakav profil benda je potrebna vrhunska organizacija, stil i u umeće koje to prati. Zoran Moro je definitivno zadovoljio sve moje kriterijume i samo je ostavio meni da se bavim sa onim što najbolje radim a to je sviranje. Bez profesionalnog odnosa System Entertainment kompanije nije ni moguć ovako veliki koncert!

ZORAN MOROZorane da li ima nekih indikacij da će biti i kanadske publike?
Ovo je jedan od retkih koncerata koji je interesantan i za kanadsku publiku, jer osim što svojim muzičkim umećem bend ponovo predstavlja pesme koje su obeležile 80-te, svojim internacionalnim sastavom bend pokazuje da muzika nema granica i da nekada reči nisu važne. Bend je sastavljen od sedam članova koji se profesionalno bave samo muzikom i svirali su sa svetskim imenima kao što su Alanis Morisette, Michael Bolton, Gladys Night...
Čitav koncept je usmeren na nekog ko uživa u muzici i ko ume da ceni virtuoznost muzičara. Ako svako pođe od sebe, i mi idemo na koncerte umetnika čiji jezik ne razumemo ali čujemo zvuk njihovih instrumenata i svega onogo što zvuči mogu da pobude u nama. Ja sam siguran da ovaj koncert neće nikoga ostaviti ravnodušnim, a ujedno će učiniti pristupačnijim muziku sa naših područja i pokazati njene prave vrednosti.

Sve je teže okupiti i zainteresovati ljude za događaje u srpskoj zajednici. Pitanje i za Dragana i za Zorana: Kada bi u 3 rečenice morali da kažete šta je to što vi promovišete i zašto bi bilo lepo da ljudi vide ovaj koncert, šta bi ste rekli?

Dragan Petrović - Meni je želja da ljudima vratim reč KONCERT u njihov rečnik i da bar za momenat potisnem reč MORTGAGE. Želim da dođu i da uživaju u vrhunskom izvođenju pesama, da se opuste, budu srećni u tom momentu i da se prepuste bendu da ih vodi kroz "GODINE". Biće ovo neka vrsta terapije:"Kako ponovo biti srećan a da to nije na kredit"

Zoran Moro - Zato što kombinacija muzičara, entuzijazma i potvrđenih vrednosti obrađenih pesama garantuje da ćete izaći sa osmehom na licu i puno, puno, puta posle koncerta preslušavati pesme i pevušiti onako usput. 

Teško je u današnjim vremenima baviti se muzikom. Vi imate i školu koja svakako u celom tom Vašem krugu života doprinosi da budete u svetu muzike. Šta je to što Vas sve ove godine pokreće da istrajete i da idete pravcem koji ste zacrtali
Ja se bavim muzikom ne što moram, nego što volim i na kraju znam to što radim da sa osmehom podelim sa drugima. Muzička škola je moj hram nauke i stecište sreće i osmeha dece i odraslih koji vole muziku njoj se raduju. Meni ne trebaju negativne vibracije, od takvih ljudi bežim. Ja jednostavno postojim i gledam svoj život kao momenat u večnosti, koji ja, kao mali deo svega toga pokušavam da proživim sa dostojanstvom i verom da ako veruješ u nešto to će se i desiti! 

Posle koncerta nastavljate sa projektom. Koji su planovi za budućnost?
Budućnost… ne znam šta da kažem. Imamo ideju Systementertaiment i ja da održimo saradnju i na dalje. Probaćemo da posetimo i Montreal džez festival kao i džez festivale u Torontu. Voleo bih da ljudi dođu na naš koncert ali se plašim da je kultura i dalje za mnoge preskupa, i da ne žele ništa novo da saznaju ili dožive. Zato ih i pozivam da dođu i da dožive, osete i da budu srećni što su izašli iz stana i došli na koncert.

I za kraj... pisali ste jedan tekst o tome kako svako nesto čeka u životu... da li ovaj koncert nešto što ste ipak dočekali, što se obistinilo, što je imalo svrhu čekanja?
Da, radi se o kolumni koju je BLIC objavio i zove se "ČEKANjE". Ne znam tačno kako da odgovirim na Vaše pitanje. Ja ne volim tu reč "čekanje" baš previše. Srećan sam što imam šansu, mislim da je to prava reč za mene "ŠANSA", da predstavim moju umetnost ljudima koji će doći na koncert prvog oktobra. Da li sam ja čekao njih ili oni mene da se pojavim na bini, ne znam… 
Ali eto imamo zajedno šansu da podelimo jedno veče i da se dobro provedemo ali onako koncertno sa puno uzbuđenja koje donosi dobra svirka uživo.

Ivana Đorđević
Novine Toronto, broj 
1302
Toronto 
23. Septembar 2011.