USPOSTAVLJANJE
MIRA U MAKEDONIJI
Zapad se blizi uspehu u Makedoniji
Zapadna dilomatija se izgleda blizi uspehu u uspostavljanju mira u Makedoniji, poslednjem potencijalnom bojistu u bivsoj Jugoslaviji. Ovaj put, Zapad ce to mozda uraditi na pravi nacin, pise pariski "Internesnl Herald Tribjun."
Stvari ipak mogu da krenu naopako. Dobro tempirana bomba u Skoplju, na primer, moze od ucini vise od razaranja delikatnog primirja izmedju vladajuce makedonske slovenske vecine i etnickih Albanaca koji cine trecinu stanovnistva.
Ali, dobro koordinirani prilaz NATO-a i Evropske unije - uz diskretnu i efikasnu podrsku Busove administracije - izgleda da je nacinio odlucni proboj u naporu da se dve strane odvrate od rata. Pokazao se i dovoljno cvrst da izdrzi nekoliko spoplitanja, ukljucujuci sabotaze tvrdokornih Makedonaca protiv dogovora sa etnickim Albancima pod patronatom Zapada.
Delujuci na vreme svojim arsenalom politickih i vojnih pritisaka i ekonomskih podsticaja, Zapad se trudio da izbegne greske koje je nacinio u Bosni i Kosovu, gde je NATO intervenisao prekasno da bi se sprecio krvavi gradjanski rat.
U Makedoniji je Zapad zauzeo drugaciji pristup. "To je do sad nejveci ispit nasih sposobnosti u preventivnoj diplomatiji", rekao je jedan saradnik Havijera Solane.
Zapadni zvanicnici odbijaju da javno govore o svom sad osnovnom pravilu: izbeci greske Bosne i Kosova. Kada bi o tome govorili glasno, to bi moglo da poljulja podrsku javnosti za humanitarne intervencije, kazu zapadni diplomati.
Privatno, zvanicnici koji su bili na svim zaristima bivse Jugoslavije, priznaju da je Bosna, na primer, potpuno umirena, ali suvise podeljena za privredni start.
Izbegavanje takvog ishoda je postao glavni cilj zapadnih zvanicnika u odnosu na Makedoniju, poslednju dominu Jugoslavije, zemlje koja se raspala u nizu sukoba koji su se tokom devedesetih godina kretali ka jugu.
Danas, kaze jedan funkcioner francuskog ministarstva spoljnih poslova, zapadne vlade se slazu: "Mi ne zelimo jos jednu palu drzavu u Evropi, jos jednu maskiranu podelu koju ce cuvati mirovne snage MATO, jos jedan medjunarodni protektorat koji ce davati bazu organizovanom kriminalu u nasem susedstvu".
"Ovo primirje se razilikuje od prethodnih i vaznije je od njih zato sto je sporazum pod okriljem EU, SAD i NATO postignut sa ciljem da stvori uslove za nastavak politckog dijaloga," kaze jedan pobunjenicki komandant.
Prekretnica u krizi se zbila proslog meseca kada je NATO poslao trupe kao pratnju tesko naoruzanim albanskim pobunjenicima da se povuku iz tek zauzethih polozaja, na puskomet od Skoplja.
To je za NATO bila odluka visokog rizika. NATO je uspeo da izvede albanske pobunjenike i njihove teske minobacace iz sela iz kojih su pretili da ce paralisati skopski aerodorm, rafineriju i druge kljucne instalacije. Evakuacija je sprecila ono sto bi moglo da se izvrgne u opsadu glavnog grada, sto bi moglo da uvuce Makedoniju u sveopsti rat.
Kao primer uspeha zapadnih vlada u koordiniranju politickih ponuda EU sa ostrim vojnim porukama, evropski zvanicnici navode kako su albanski pobunjenici postali prijemciviji na kompromis kada je NATO zapretio da ce udariti na njigove centre snabdevanja. Skladista oruzja pobunjenika su u susednom Kosovu, van domasaja mekedonske armije, ali su u oblastima koje kontrolisu mirovne snage NATO.
BERLIN
Stampa o izrucenju hrvatskih generala
Nemacka stampa, povodom zahteva Haskog tribunala za izrucenje dvojice hrvatskih generala, pise da je dosao kraj hrvatske legende o "odbrambenom ratu" i trenutak kada ce i hravtski narod morati da se suoci sa prosloscu.
"Berliner cajtung" pise da je za vikend u Hrvatskoj "srusena jedna brizljivo gradjena legenda" i da "udobno objasnjenje kako su Srbi cinili ratne zlocine dok su Hrvati samo branili svoju zemlju vise ne vazi".
List navodi da je premijer Ivica Racan shvatio da bi "svako odbijanja saradnje sa Hagom zemlju odvelo u izolaciju" i da se on nalazi u teskoj situaciji jer mu je vlada pred padom.
"Hrvatska privreda nikako da krene napred, nezaposlenost cveta. A Racan ne moze da se nada cak ni da ce izrucenjem optuzenih generala da dobije medjunarodnu pomoc. Njegovom srpskom kolegi (premiijeru Zoranu DJindjicu) bilo je lakse kad je izrucio Milosevica", ocenjuje "Berliner cajtung".
"Frankfurter rundsau" pise da "pragmaticari koji su sada dosli na vlast u Srbiji, Republici Srpskoj i Hrvatskoj znaju da je izrucenje optuzenih za ratne zlocine neprijatan, ali neizbezan uslov za integraciju njihovih zemalja u evropske institucije".
"Pri tome je za Beograd, Banja Luku i Zagreb u igri mnogo vise od zamene 37 optuzenih za ratne zlocine za novac. U slucaju Hrvatske je, na primer, iza izrucenja generala pitanje da li ce nova drzava da bude gradjena na lazi o domovinskom ratu ili na samokriticnom razmatranju hrvatske sukrivice za njegovo izbijanje", zakljucuje "Rundsau".
"Hamburger abendblat" smatra da su nacionalne grupe na Balkanu sklone tome da sebe vide samo kao zrtve i da je taj nacin razmisljanja, sest godina posle kraja rata, jos duboko ukorenjem u Hrvatskoj.
List navodi da je zahtev za izrucnje hrvatskih generala logicna posledica upucivanja bivseg jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica u Hag.
"Njegovi zlocini su sve drugo stavljali u senku, u poredjenju sa njim svi drugi su izgledali umereno. Pri tome su u cetiri rata sve strane imale krvave ruke. Uskoro vise nece moci da se precutkuju ni zlocini kosovskih Albanaca, koji su se pod okom NATO iz zrtava pretvorili u pocinioce. Isto kao ni zlocini bivseg bosanskog predsednika Alije Izetbegovica koji se blagovremeno stavio na stranu Zapada i do sada ostao postedjen akcija istrazitelja UN", smatra "Hamburger abendblat".
ATINA
Na protestu u Solunu ucestvovali maratonci iz SRJ

Ucesnici "Maratona mira - Vidovdan 99", posvecenog zrtvama NATO bombardovanja SRJ, predvodili su demonstracije u Solunu protiv delovanja NATO na Balkanu i izrucenja bivseg predsednika SRJ Slobodana Milosevica Haskom tribunalu, javila je grcka agencija ANA.
Spaljujuci zastave SAD i Evropske unije i lutku sa likom visokog predstavnika EU Havijera Solane, oko pet hiljada ljudi je u nedelju uvece protestovalo ispred zgrada generalnih konzulata SRJ i SAD i ispred ulaza u Solunsku luku.
Povod protestu je bilo to sto je juce, radi odmora posade, do Soluna doplovilo osam ratnih brodova Stalnih snaga NATO u Sredozemlju, medju kojima i jedan grcki.
Drzavna grcka novinska agencija ANA je javila da su demonstracije clanova i pristalica Komunisticke omladine Grcke i "Antiratnog komiteta Soluna" protekle "uz intezivno srpsko prisustvo".
"Na celu protestne povorke je bila grupa jugoslovenskih maratonaca- mirovnjaka koji su nosili zastave Grcke i Srbije", javila je ANA prenoseci da je na mitingu procitana poruka Socijalisticke partije Srbije o "otmici Milosevica" i nastavljanju demonstracija u Srbiji kako bi njena vlada podnela ostavku, a premijer Zoran "DJindjic bio izveden pred specijalni srpski sud".
To je i prvi put da je u medijima pomenuto da u Grckoj boravi petnaestak ucesnika ovogodisnjeg "Maratona mira - Vidovdan 99" zapocetog 28. juna u Novom Sadu.
Oni su, prema ranijim izvestajima, u Solunu gosti organizatora jucerasnjih demonstracija.
SEVERNA ITALIJA
Cetvrt veka od najvece ekoloske nesrece u EU
Oblak dioksina koji je 10. jula 1976. nastao nad opstinom Sevezo, na severu Italije, jedna je od najtezih industrijskih i ekoloskih nesreca u modernom svetu iako nije imala dimenzije katastrofa u indijskom gradu Bopalu ili Cernobilu.
Tog dana je u fabrici Ikmeza, u kojoj su se proizvodile hemikalije za farmaceutsku i kozmeticku industriju, pregrejavanje izazvalo pucanje jednog ventila i za dvadesetak minuta oblak hemijskih materija, medju kojima i dioksina, tesko je zagadio cetiri opstine severno od Milana - Sevezo, Meda, Dezio i Cezena.
Vetar koji je duvao brzinom od pet metara u sekundi doprineo je da se zagadjenje prosiri na vecu zonu, ali je koncentracija hemikalija tamo bila slabija, podseca agencija AFP.
Fabrika je zatvorena tek 12. jula, a vec sutradan je stoka u tom podrucju pocela da umire. Prvi efekti na ljudima uoceni su 14. jula, kada su se na kozi mnoge dece pojavile hemijske opekotine, a mesec dana kasnije su se pretvorile u teske rane, od kojih se i danas vide oziljci.
Iz gradica je evakuisano 736 lica, a 193 je jos dugo moralo da se leci u bolnici. Mnogo stoke je uginulo, a ostala je pobijena zbog mera opreza.
Svajcarska grupa Ros vlasnik fabrike, isplatila je 240 miliona dolara odstete zrtvama nesrece, prve takve vrste u Evropskoj uniji koja je nekoliko godina kasnije usvojila "direktivu Sevezo" za sprecavanje slicnih industrijskih nesreca.
Sevezo nije zaboravio leto 1976. i sprema se da obelezi 25. godisnjicu nesrece koja je bila prekretnica u industrijskoj bezbednosti u Evropi.
Neupuceni posetilac danas ne moze da uoci tragove katastrofe, ali Sevezo vodi posebnu paznju o svojoj zivotnoj sredini. Opstinska uprava ne dopusta ni najmanje ekoloske prekrsaje, a i svi posetioci se neprekidno upozoravaju da postuju prirodna bogatstva i brinu o njima.
Zagadjena zona od 42 hektara je pretvorena u park, pravi prirodni rezervat sa 5.000 vrsta drveca i mnogobrojnim raznovrsnim pticama. Ali "Hrastova suma u Sevezu", otvorena na 20. godisnjicu nesrece, nije park kao drugi: brezuljak na kojem se nalazi pokriva dzinovski betonski sloj ispod kojeg je 200.000 kubnih metara zemlje i otpadaka zagadjenih oblakom dioksina.
Ako u svetu Sevezo, poput Bopala i Cernobila, predstavlja sinonim ekoloske katastrofe, za njegove stanovnike zivot ponovo tece normalno, a suma hrastova predstavlja najvidljiviji znak oporavka te lombardijske opstine.
"Ne smemo da zaboravimo nesrecu, ali ona za nas predstavlja sansu za sadasnjost", izjavio je jedan od funkcionera za ekolosku zastitu Seveza Marcio Marcorati. Za 25. godisnjicu u okviru sume hrastova otvoren je "park ruza", namenjen za igru dece, a nedavno je za uspostavljanje arhiva o katastrofi odvojena suma od 20.000 evra.
U nesreci 1976. nije bilo mrtvih, ali se njene posledice na zdravlje jos uvek osecaju, naglasava doktor Paolo Mokareli (Mocarelli), iz bolnice Dezio i milanskog univerziteta Bokoni, koji se vec 25 godina bavi tim problemom.
"To je izmenilo moj zivot", rekao je doktor Mokareli, koji je na mesto katastrofe stigao vec 25. jula 1976. On je utvrdio da je od tada povecan broj obolelih od tumora medju lokalnim stanovnistvom, kao i da je smanjen broj novorodjenih decaka.
Mokareli prati i posledice uticaja hemikalija na smanjenje plodnosti muskaraca i stanje beba zacetih posle 10. jula 1976.
Neki stanovnici Seveza smatraju da nisu u potpunosti obesteceni, iako je Ros zrtvama isplatio odstetu. Marcorati kaze da je svajcarska firma ispunila svoje obaveze prema zakonu, ali je jos uvek odgovorna za zdravstvene probleme na tom podrucju, a on licno, kao i lokalno stanovnistvo, i dalje bojkotuje Rosove proizvode.
Gradonacelnik Seveza Klemente Galbiati ce predsedavati komemoraciji i predstaviti plan za 21. vek u kojem posebno mesto zauzima konkretno angazovanje opstine na zastiti zivotne sredine.