Registracija oruzja podigla prasinu
Trazi
se ostavka ministra Alana Roka
Napori
federalne vlade da se obavi registracija oruzja, zapoceti jos pre sedam
godina, nisu dali ocekivane rezultate, a troskovi citavog procesa rastu
i dalje. Na pocetku je bilo procenjeno da ce za to biti dovoljno dva
miliona dolara, a do sada je potroseno milijardu i trazi se jos sredstava.
Upravo su ove cinjenice naterale parlamentarne poslanike, kako iz opozicionih
stranaka, tako i iz vladajuce Liberalne, da zatraze ostavku Alana Roka,
zbog svojevremenog udela u citavoj ideji, a moguce i sadasnje ministarke
za zdravstvo Eni MkLilan. Oni su bili ministri pravde, pod cijim se
nadzorom odvijala registracija.
Lider Alijanse Stiven Harper, cak, predlaze da se listi pridoda i ime
Pola Martina, koji je u to vreme bio zaduzen za finansije.
Postoje i sumnje da su clanovi Parlamenta netacno informisani o prekoracenju
troskova za registar.
Predstavnici Bloka Kvebekva su objavili dokumenta iz kojih se vidi da
je 16 miliona iz tih sredstava otislo Grupi Everest, firmi vec umesanoj
u finansijske skandale, za promociju registra.
Premijer Kretjen je odbacio mogucnost da Rok podnese ostavku, a takodje
i da se bilo sta krije u vezi sa utrosenim sredstvima. Napomenuo je
da deo prekoracenja ide na savest svima koji su se protivili sprovodjenju
akcije, koju i policija podrzava.
Pristalice Alana Roka sumnjaju da je ova hajka smisljena sa ciljem da
diskredituje Rokovu neoficijelnu kandidaturu za lidera stranke.
Kada je usvojen jedan od najstrozih zakona o kontroli oruzja, 1995.
godine, zamisljeno je da se, uz stroze kaznjavanje zlocina pocinjenih
vatrenim oruzjem, registruje sve oruzje, svaki vlasnik i svaki komad
koji udje u zemlju. Pojacana je kontrola i na granicama, kako bi postojao
uvid u uvoz i izvoz naoruzanja.
Svaki od segmenata podrazumevao je i dodatno finansiranje, da bi mogli
da se ispune predvidjeni zadaci.
Stvar se iskomplikovala nejasnim obrascima, koji su u izuzetno velikom
broju slucajeva bili pogresno ispunjeni, pa je bilo potrebno raditi
ispravke. Sem toga, vlada je pogresno procenila troskove obrade formulara,
pa je i to uticalo na prekoracenje zacrtanog budzeta za sprovodjenje
zakona.
Bilo je i drugih problema, a na kraju je Ministarstvo za pravosudje
proletos odlucilo da zameni citav sistem.
Mnogi smatraju da je vaj zakon veoma potreban, ali da nije sproveden
na pravi nacin.
Posle
devet godina
Priznanja vojnicima za spasavanje srpskih civila u Medackom Dzepu
Prosle nedelje je u Vinipegu,
na prigodnoj svecanosti, generalni guverner Edrijen Klarkson dodelila
priznanja pripadnicima kanadskih oruzanih snaga za spasavanje stotina
neduznih srpskih civila od etnickog ciscenja u Medackom Dzepu, 1993.
godine.
Kanadski vojnici su, tom prilikom, bili izlozeni visecasovnoj vatri
iz teskog naoruzanja i pusaka, a cetiri vojnika su ranjena. Ta bitka
je bila najzesca akcija u koju su bile ukljucene kanadske trupe, jos
od korejskog rata, ali se tome nije pridavao veliki publicitet sve do
sada.
Vojni istoricari isticu da vlada nije zelela da istice agresivnu odbranu
kanadskih vojnika i da stoga preveliki deo javnosti smatra da se oni
ne bore, vec da samo pregovaraju. Oni se slazu da je upravo Medacki
Dzep bila jedna od prvih akcija koje su pokazale da jaka, uvezbana vojska
treba da da podrsku tradicionalnim plavim beretkama i dobrim namerama
mirotvoraca.
Generalni guverner Klarkson je to i naglasila rekavsi da, iako je ucinjeno
herojsko delo, Kanada to nije priznala na vreme. Ona je rekla prisutnim
vojnicima da su svojom hrabroscu pokazali na koji nacin se ostvaruje
mirotvoracka misija.
Prisutni su ovacijama pozdravili pripadnike Drugog bataljona Pesadije
princeze Patrise, od kojih su polovina bili rezervisti iz svih delova
Kanade.
Pre nego sto su Kanadjani dosli, hrvatski vojnici su, po procenama UN
ubili bar 70 srpskih civila, a oko 400 iz te oblasti se vode kao nestali.
Posle prekida vatre, hrvatske snage su se povukle, uz pomoc sile, a
oblast je proglasena za neutralnu zonu.
Na osnovu prikupljenih dokaza, protiv odgovornih hrvatskih vojnih lica,
podignuta je optuznica pred tribunalom u Hagu.
Problemi
se nastavljaju
Velika potrosnja struje
U Ontariju se nastavljaju problemi sa strujom.
Najnovije je da je Nezavisni operator trzista elektricne energije moralo
da odlozi planiranu proveru postrojenja zbog nedovoljne kolicine struje.
Neka postrojenja nisu radila zbog mehanickih problema, pa je moralo
da se uveze oko tri hiljade megavati. Trzisni zakoni zabranjuju da se
obelodani o kojim se postrojenjima radi i koliko ce biti van stroja.
Potrosnja ovih dana dostize maksimum za zimski period, zahvaljujuci
hladnom vremenu i kratkom danu.
Medjutim, ministar za energetiku Dzon Berd odbacuje svaku pomisao da
je situacija sa strujom u provinciji ozbiljna. On napominje da postoji
odredjena zabrinutost, ali da ni u kom slucaju stanje nije alarmantno.
Demanti njegove izjave je stigao sa terena, jer je u utorak bilo proglasen
drugi stepen, odnosno struja je morala da se nabavlja od okolnih elektrosistema.
Artur Dikinson, predsednik Asocijacije velikih ontarijskih potrosaca,
u jednom intervjuu je izjavio da oni ne odobravaju toliku tajnovitost
oko ociglednih problema.
Uz nedostatak struje, nadovezuje se i problem sa dugom kompanije Ontario
Hidro, koji je narastao zbog deregulacije.
Uprkos
usporavanju privrednog rasta
Kamatne stope na julskom nivou
Kanadska banka je ostavila stope po vidjenju na istom nivou na kome
su bile i jula meseca, sto ce najverovatnije obradovati potrosace pred
predstojece praznike. Oni napominju da ce usporeni privredni rast uticati
na uslove za pozajmice, ali ne nameravaju da ista menjaju, barem do
marta naredne godine.
Inflacija je presla zacrtanu stopu od dva odsto, medjutim, to je uglavnom
zahvaljujuci kratkorocnim faktorima, kao sto je skok premija za osiguranje.
U izvestaju Kanadske banke stoji da privreda nastavlja svoju ekspanziju,
uz znacajni doprinos monetarnog stimulansa koji daje rast domace potrosnje.
Ipak, u drugoj polovini tekuce godine se primecuje se da je on sporiji
od prognoziranog, ponajpre zbog nastavljene finansijske i geopoliticke
nesigurnosti i globalne privredne slabosti.
Strogi
propisi jos stroziji
U Manitobi ce se zaplenjivati automobili pijanih vozaca
Manitoba vec ima jedne od najstrozih zakonskih propisa protiv voznje
u pijanom stanju u svetu, ali se njima, od pre neki dan, pridruzio jos
jedan. U njemu stoji da se pleni i prodaje prevozno sredstvo vozaca
koji je tri puta zatecen sa uvecanom kolicinom alkohola u krvi, u roku
od pet godina.
Ukoliko se dogodi da neko strada, a vozac je bio pijan, makar i prvi
put, njegova kola ce takodje biti zaplenjena i prodata.
Provincija ocekuje da, uz sadasnji trend voznje u pijanom stanju, u
sledecih pet godina zapleni oko 400 vozila, ukljucujuci i vozila za
sneg, terenska vozila i automobile. Oni, ipak, primecuju da strogi propisi
daju pozitivne efekte, jer rapidno opada i broj vozaca u alkoholisanom
stanju i broj udesa koje oni izazivaju.
Sredstva dobijena od prodaje vozila upotrebice se za kampanju protiv
voznje u pijanom stanju.
U provinciji nameravaju i da uvedu obaveznu ugradnju sistema za proveru
kolicine alkohola u krvi, za vozace koji su vec poznati policiji. Oni
ce morati da duvaju u balon pre pokretanja automobila i svakih deset
minuta, tokom voznje. Slicna mera vec se primenjuje u Ontariju.
Multikultura i nauka
Multikultura i nauka
Posle duge
rasprave, Kraljevski muzej Ontarija je odlucio da na svojim eksponatima
promeni oznake za godine. Umesto dosadasnjih oznaka AD (latinski anno
Domini - leta gospodnjeg) i VS (before Christ - pre Hrista), uvode se
modernije VSE, pre nase ere (before the common era) i SE, nase ere.
Obrazlozenje koje je dao Den Rahmi, direktor za vodjenje zbirki, odnosi
se na postovanje multikulturnog i multietnickog sastava kanadskog stanovnistva.
On primecuje da mnogi narodi i ljudi prihvataju Isusa kao istorijsku
licnost, ali ga ne prihvataju za Hrista, tako da je oznaka 'pre Hrista',
na neki nacin etnocentricna i upucuje na evropske hriscane. Takodje,
nije prihvatljiva ni rec Bog u oznacavanju godina, jer nije svima Hrist
Bog.
Postoje i oni koji se protive novoj nomenklaturi, ciji je glavni adut
da nemaju sve religije isti nacin racunanja vremena. Medjutim, ovaj
novi nacin je vec usao u mnoge akademske spise, posebno natropoloske,
kao jedini vazeci.
Koliko se poznajemo?
Kanadjani
obavesteniji od Amerikanaca
Agencija
Leger Marketing je nedavno uradila uporedno istrazivanje o tome koliko
Kanadjani i Amerikanci znaju jedni o drugima. Pitanja nisu bila teska,
trazilo se, naime, da nasi susedi imenuju lidera i glavni grad Kanade
i obratno.
Svaki peti Amerikanac je naveo da je Otava glavni grad Kanade, dok samo
dvanaest odsto Kanadjana nije znalo da je Vasington prestonica SAD-a.
Svega osam odsto Amerikanaca je znalo da je Zan Kretjen kanadski premijer.
Treba napomenuti i da je bilo i onih koji su cak odgovorili da je to
Trido, koji je poslednji put bio na vlasti jos 1984. godine. Neverovatnih
86 odsto ispitanika je reklo da ne zna ili je odbilo da odgovori na
to pitanje.
Za razliku od njih, 90 odsto Kanadjana je znalo da je americki predsednik
Dzordz Bus. Kako naglasavaju istrazivaci, moguce je da bi se sada dobili
drugaciji rezultati, zahvaljujuci cesto citiranom incidentu u kome je
Fransoaz Dikro nazvala Busa 'moronom'. Americki gradjani su, naime,
anketirani sredinom oktobra, a kanadski u drgoj nedelji novembra.
Strucnjaci naglasavaju da su rezultati razumljivi kada se uzme u obzir
koliko je ko vazan drugoj strani. Stiven Klarkson, profesor politicke
ekonomije na Univerzitetu u Torontu kaze da su Amerikanci nama bitni,
ali da mi njima nismo. Njegov kolega iz Britanske Kolumbije, Kolin Kembel,
smatra da su Kanadjani vise gradjani sveta, za razliku od Amerikanaca,
vise okrenutih sebi.