Statisticari o obrazovanju i zaradama
Zarade porasle jedino visoko obrazovanim radnicima
Statisticari su se, u sredjivanju podataka iz popisa 2001.
godine, bavili nasim zaradama. U proseku, svaki kanadski zaposleni je
pre dve godine imao godisnju zaradu od nesto preko 43 hiljade dolara.
Sasvim je razumljivo da postoje razlike, a najvece se pojavljuju kod
razlicitih nivoa obrazovanja. Tako su oni sa fakultetskom diplomom,
ponovo u proseku, dobijali nesto preko 61 hiljade, oni koji su zavrsili
koledz otprilike dvadeset hiljada manje, dok su zaposleni sa diplomom
srednje skole ostvarivali oko 36 hiljada dolara.
Ipak, postoji podatak koji pokazuje da je prosek nesto sto ne mora i
ne moze vaziti za svakoga. Tako u statistickom pregledu stoji da je
dve trecine zaposlenih sa zaradama ispod 20 hiljada dolara, bilo sa
zavrsenom srednjom skolom ili nizim nivoom obrazovanja. Otprilike je
toliki i procenat onih koji su sa univerzitetskom diplomom dobijalo
preko sto hiljada dolara, odnosno to je oko pola miliona zaposlenih.
Od tog broja, jedna petina su zene.
Jedan od zakljucaka koji se moze izvesti iz obradjenih statistickih
podataka je da se isplati imati diplomu, mada jos uvek ne onioliko koliko
u Americi. Analiza pokazuje da su u Kanadi u poslednjih dvadeset godina
osobe sa zavrsenim fakultetom prakticno bile jedine cije su zarade i
realno porasle, kada se odbiju inflatorni procenti.
Kanadjani su shvatili da se skolovanje isplati, pa je bitno porastao
broj akademskih gradjana, cak za dve petine samo u poslednjih deset
godina. Te 2001. godine, preko polovine stanovnika je imalo vise od
srednjoskolskog obrazovanja.
Poredjenja radi, valja napomenuti da je svega pedeset godina ranije,
svega dva odsto stanovnika imalo vise od srednje skole.
Takodje, treba se pohvaliti da su Kanadjani najobrazovaniji od svih
radnika u okviru Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, koja obuhvata
trideset vodecih zemalja sveta. Ako se uzmu u obzir samo univerzitetske
diplome, onda su ispred nas jedino SAD, Norveska i Holandija, dok je
po broju diploma sa koledza jedino Irska ispred nas.
Mladi cine sve da ovu sliku jos vise poprave, buduci da je kod njih
jos izrazenija zelja za obrazovanjem. Oni u mnogo vecem broju od svojih
oceva odlaze na visoke skole, pa rapidno raste i broj magistara i doktora
nauka. Magistara ima za sezdeset, a doktra nauka za skoro pedeset odsto
vise nego svega pre deset godina, i oni sada cine sedam odsto od ukupnog
broja radno sposobnih stanovnika u zemlji.
Kod zena je slika jos povoljnija. One su zaradjivale vise, bez obzira
na diplomu, a obrazovanje je posebno nagradjivano. Cak dva i po puta
je povecan broj zena koje su ostvarivale visoke zarade, nego sto je
to bio slucaj pre deset godina.
Medjutim, one su realno startovale sa nizim zaradama, a i dalje se nisu
izjednacile sa muskarcima.
Na izmenjeni polozaj zaposlenih zena uticalo je vise faktora. Pre svega,
sve veci broj njih se zaposljava i to sa punim radnim vremenom. Njihova
kvalifikaciona struktura je poboljsana, a nikako ne treba zanemariti
i one pokazatelje koji se odnose na sve kasnije zasnivanje porodice.
Analiticari tvrde da ce situacija i dalje ici na bolje, ukoliko pripadnice
lepseg pola nastave da daju prioritet karijeri, jer kod njih svaka godina
odsustva zbog radjanja dece, povecava razliku u primanjima.
Svakako treba pomenuti i da u mnogim porodicama zene svesno izaberu
da ostvaruju 'dodatni prihod' samo zato sto zele da ostave vremena i
za svoje najblize.
Postoje razlike u starosnim grupama, pa tako one starosti 25-29 godina,
zaradjuju 81 cent tamo gde njihove kolege muskarci dobijaju dolar, a
kada se sagledaju svi zaposleni, onda zene zaradjuju 70 centi za svaki
dolar koji dobijaju muskarci.
Zarade imigranata
Obrazovanje sve vece i razlike takodje
Kako stoji stvar sa imigrantima? Novodosli, u proseku bolje obrazovani,
u nepovoljnijem su polozaju od svojih prethodnika koji su ovde vise
od deset godina, kada su zarade u pitanju, ali i kada je u pitanju zaposljavanje
u struci.
Poslednji popis je pokazao da u Kanadu u poslednjih deset godina doslo
805 hiljada imigranata, starosti od 25 do 54 godine. Oko dve petine
je bilo sa univerzitetskim diplomama, posto je vladina politika stavila
akcenat upravo na to da se privuku visokoobrazovani strucnjaci. Kvalifikaciona
struktura novodoslih je bolja od one koju imaju sami Kanadjani.
Sliku, medjutim, uveliko narusava podatak da zarade ne prate nivo obrazovanja.
Statisticari kazu da je, posle godinu dana boravka ovde, muskarac mogao
ocekivati da dobije svega 63,1 centi na svaki dolar koji je zaradjivao
rodjeni Kanadjanin, a zene jos i manje. Nimalo ruzicasto, mora se priznati,
a moze se sasvim opravdano postaviti i pitanje kako ce biti nadalje.
Naime, osamdesetih godina je, pod gore pomenutim uslovima, imigrant
mogao da se nada da ce dobiti 71,6 centi. Sto se zena tice, one su pre
svega deset godina dobijale deset centi vise nego 2001. godine.
Ni iskustvo ne daje garanciju da ce se razlike izgubiti, napominju surove
statisticke brojke. Prosek primanja imigranta sa desetogodisnjim stazom
u Kanadi i znanjem jezika, za deset hiljada je manji od onoga sto dobijaju
rodjeni Kanadjani.
Sa visim obrazovanjem razlike se ne smanjuju, vec naprotiv rastu, sto
predstavlja svojevrstan apsurd.
UZALUDNI napori za mirno resenje
Ocekuje se Kretjenova konacna odluka
Iako Kanada nije odustala od svojih napora da se iznadje politicko
resenje iracke krize, premijer Zan Kretjen ipak priznaje da se nije
uspelo u dobrim namerama. Proteklog vikenda on je telefonom kontaktirao
sa kanadskim ambasadorom u UN Polom Hajnbekerom, ministrom inostranih
poslova Bilom Grejemom, ministrom odbrane Dzonom MekKalamom i drugim
visokim zvanicnicima.
Portparol premijera, Dzim Manson izjavio je da je kanadska strana razocarana
da diplomatski put nije prihvacen i da inspektorima nije dat novi rok.
Zvanicni kanadski stav po pitanju odluke donete na Azorima jos uvek
nije dat i nije poznato da li ce Kanada podrzati stav SAD-a, Velike
Britanije i Spanije. Manson je rekao da se ocekuje da premijer kaze
konacnu rec, a ona ce biti zasnovana na stavu Saveta bezbednosti.
Premijer je svojevremeno primetio da rezolucija 1441 na neki nacin daje
mogucnost i za sprovodjenje vojne akcije, ali se zalagao za novu rezoluciju.
Ovaj komentar je usledio nakon sto je na sastanku na Azorima odluceno
da se ne ceka na novu rezoluciju i odobrenje Saveta bezbednosti da se
preduzme akcija na Irak.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan pozvao je sve sluzbenike
ove organizacije da se odmah povuku iz Iraka, cime je priznao da je
diplomatija zavrsila svoj deo posla.
Nezavisno od kanadskog opredeljenja
Kanadski oficiri u Iraku
Federalna vlada je odobrila da se manja grupa kanadskih vojnika pridruzi
americkim jedinicama u napadu na Irak, cak i ukoliko se Kanada ne pridruzi
ratu. Ta grupa od desetak kanadskih vojnika deo je programa razmene
i oni se nalaze u sastavu americkih snaga koje se grupisu na irackoj
granici.
Portparol Ministarstva odbrane Sejn Dajacuk rekao je da je devedesetak
Kanadjana ukljuceno u programe razmene sa americkim oruzanim snagama,
ali da nece svi oni biti angazovani u Iraku. Oni se tamo nalaze na obuci,
ciji sastavni deo moze biti i obavljanje zadataka na irackom ratistu.
On je napomenuo da bi oni mogli biti u posadama za komandovanje i kontrolu
letelica Avaks, u podrsci na pistama ili na brodovima, ali sve van bojnog
polja.
Takodje, cetiri broda kanadske mornarice ce uskoro biti u vodama Persijskog
zaliva, gde ce komodor Rodzer Ziro komandovati multinacionalnim snagama
oko razaraca Irokez. Oni ce tamo ostati u slucaju rata, da bi pratili
plovila kroz moreuz Hormuz. Ukoliko vlada da pristanak, oi bi mogli
da odigraju i znacajniju ulogu.
Svedok dogadjaja koji menjaju sudbinu sveta
Sasa Trudo u Iraku
Sasa Trudo, nezavisni filmski stvaralac i sin pokojnog premijera Pjera
Trudoa, otisao je u Irak. On zeli, kako sam kaze, da na licu mesta bude
hronicar necega sto ce biti najveca globalna greska vremena u kojem
zivimo.
Dvadesetdevetogodisnji Sasa je svestan da ne moze zaustaviti rat, ali
ima veliku potrebu da bude svedok dogadjaja koji mogu uveliko da izmene
sudbinu sveta. Po njegovim recima, planira da ostane tamo do kraja desavanja.
Njegova namera nije da on sam bude prica, zato je i smesten gotovo anonimno,
van uobicajenih mesta na kojima su novinari.
Svestan je toga sta znaci i koliko bola nanosi prerani gubitak clana
porodice, jer je pre pet godina lavina odnela zivot njegovog brata Mise.
Sasa ima podrsku majke Margaret, koja postuje i podrzava njegovu gotovu
spiritualnu zelju da ovoga trenutka bude u Bagdadu. Pre odlaska, on
se raspitao o svim detaljima koji mogu da ukazu na potencijalne opasnosti
od boravka na vrucem tlu, a vec je stekao i neku vrstu iskustva takve
prirode, na Kosovu i Papui Novoj Gvineji.
Posle nesrece satla
Na zahtev strucnjaka iz NASA-e, kanadski astronomi sa Univerziteta
Zapadni Ontario proracunavali su kolika je verovatnoca bila da je satl
Kolumbija pogodio neki meteorit.
Mogucnost da se dogodi takav sudar je jedan prema 330, kako kaze Piter
Braun, profesor astronomije i svetski priznati ekspert za meteore. U
obzir su uzeti svi meteoriti koji su se nasli na sesnaestodnevnom putu
satla u zemljinoj orbiti. Profesor Braun kaze da iako su neki od njih
mali kao vlas ljudske kose, oni mogu naneti veliku stetu jer se sudari
dogadjaju pri izuzetno velikim brzinama, pedeset puta vecim od brzine
zvuka.
U trenutku sudara brzine su jednake onima koje ima metak.
Kanadski strucnjaci treba sada da nastave proracune o velicini, brzini
i orbiti meteorita koji su se mogli naci na putu Kolumbije.
Proglas SZO
Misteriozno zapaljenje pluca nova zarazna bolest
Svetska zdravstvena organizacija proglasila je misteriozno zapaljenja
pluca, koje se brzo siri svetom, za novu zaraznu bolest.
U Kanadi takodje ima prijavljenih slucajeva ove bolesti. Poznato je
da svih sedmoro ljudi nedavno boravilo na Dalekom istoku ili su bili
u bliskom kontaktu sa nekom vec zarazenom osobom.
Naucnici i lekari sirom sveta pokusavaju da otkriju sta je uzrocnik
ove vrste zapaljenja pluca. Najverovatnije se radi o virusu, ali se
ne odbacuje sasvim mogucnost da to moze biti nepoznata vrsta gripa.
Ukoliko je u pitanju grip, onda se strahuje od pandemije (epidemije
svetskih razmera), kada virusi mutiraju i postaju izuzetno opasni.
Bolest se prvo pojavila u Jugoistocnoj Aziji, prenose je oni koji putuju
svetom i sada ima obolelih na raznim stranama zemljine kugle. Pacijenti
ne reaguju na standardne antibiotike, a broj belih krvnih zrnaca opada,
sto bi trebalo da ukazuje na virus. Infekcija se prenosi kasljanjem,
kijanjem i kontaktom sa tecnoscu iz nosa zarazene osobe. Inkubacija
traje tri do sedam dana, a bolest se manifestuje visokom temperaturom,
glavoboljom i upaljenim grlom, simptomima koji lice na grip. Kod pacijenata
se zatim javljaju kasalj, zapaljenje pluca, kratak dah i drugi problemi
sa disanjem, a smrt nastupa usled respiratornih smetnji.
Zdravlje MLADIH
I mladi imaju poviseni pritisak
Analizom zdravlja tinejdzera u Kvebeku, koju je podrzalo Ministarstvo
za zdravlje, doslo se do zapanjujuceg podatka - da veliki broj dece
ima poviseni krvni pritisak. Medju trinaestogodisnjacima, jedna petina
decaka i 14 odsto devojcica ima pritisak iznad normalnih vrednosti,
dok se kod decaka starih sesnaest godina poviseni pritisak javlja cak
kod svakog cetvrtog.
Strucnjaci smatraju da podaci iz provincije ukazuju da je verovatno
na citavom kontinentu slicna situacija.
Vodeca autorka studije dr Dzil Paradiz kaze da je najveci krivac prekomerna
tezina. Kritikujuci nedovoljno ozbiljno shvatanje problema, ona napominje
da bi do sada verovatno bila sprovedena opsezna vakcinacija, da je u
pitanju neka infektivna bolest.
Prognozira se da su ovi mladi ljudi na najboljem putu da vec u svojim
dvadesetim godinama boluju od hipertenzije, odnosno od nekog vida srcanih
oboljenja u tridesetim godinama svojih zivota. Ta cinjenica bi uveliko
trebalo da zabrine sve zaduzene za brigu o zdravlju podmlatka.