Pred 27.-mi Festival svetskog filma u Montrealu
Tri srpska filma na programu
Na
predstojecem Festivalu svetskog filma koji se od 27. avgusta do 7. septembra
ove godine odrzava u Montrealu, bice prikazana i tri dugometrazna ostvarenja
srpske kinematografije. U takmicarskoj selekciji, u konkurenciji za
nagrade, uvrsteni su filmovi "Profesionalac" reditelja Dusana
Kovacevica i "Kordon" Gorana Markovica. U pratecem programu
pod nazivom "Evropski film" bice predstavljena "Ledina"
Ljubise Samardzica (film je snimljen u saradnji sa hrvatskim koproducentom).
Na taj nacin, nastavljena je dugogodisnja tradicija prisustva srpskih
(jugoslovenskih) filmova na montrealskoj smotri, koja je odigrala znacajnu
ulogu u promociji nase kinematografije na severno-americkom kontinentu.
Ove godine, broj filmova iz Srbije koji su se nasli na programu ovog
renomiranog festivala cak je veci nego ikada ranije!
Inace, u svom 27.-om izdanju montrealska smotra prikazace na deset paralelnih
programa ukupno 439 filmova, koji stizu iz preko 70 zemalja. Kopredsednici
ovogodisnjeg Zirija su svedski reditelj Jan Troel i poljsko-francuski
sineasta Andzej Zulavski. Donoseci sve vrste autorske imaginacije, ovaj
festival je intrigantni filmski mozaik koji promovise raznovrsnost celuloidne
kreacije, dajuci posetiocima sansu da vide celi svet kroz oci filmskih
autora od Kvebeka preko Indije do Novog Zelanda.
Montrealski fest je za proteklih 26 godina stekao status velikog foruma
i svecanosti svetskog filma, istinskog zastitnika sinematicke umetnosti,
gde filmofili i profesionalci zajedno dele lepote, uzbudjenja, vizije
i cudesa koja trepere i svetlucaju sa velikog ekrana. Radovi renomiranih
i nadolazecih stvaralaca, novi filmovi starih majstora i debitantska
ostvarenja, specijalni "omazi" i filmske retrospektive (ove
godine posveceni Martinu Skorsezeu) su sastavne komponente ovog festivala
koji se svojski trudi da gledaocima pruzi sve ono sto sadrzi autenticna
umetnost, ona koja ima sposobnost da svojim bojama, zvukovima i slikama
utice na nas i transformise nase zivote.
Festival u Montrealu je svojevrsni put oko sveta za dvanaest dana koji
nudi entuzijastima filma nezaboravne momente ushicenja i otkrovenja
razlicitih imaginativnih svetova. Ova smotra je za kanadsku publiku
nesvakidasnja prilika da istrazi razlicite aspekte i trendove savremenog
filma, da dozivi zadivljujucu kreativnost ljudskog duha i u isto vreme
oseti svu magiju zajednickog rituala odlazenja u bioskop. Impozantna
cifra od preko 300 hiljada festivalskih posetilaca godisnje dovoljno
govori o interesovanju ovdasnje publike za film. Po broju gledalaca,
montrealski fest je naposecenija takmicarska filmska smotra na celom
Zapadu!
Slobodouman i kosmopolitski, strastan i temperamentan, Montreal je oduvek
bio naklonjen duhovnom stvaralastvu i umetnosti, vise nego ijedan drugi
grad u Kanadi. Ova dvoipomilionska frankofonska metropola, druga po
velicini u svetu, iza Pariza, prirodno je artisticko srediste cele Kanade.
Montreal je jedan od najznacajnijih audio-vizuelnih produkcionih centara
u Severnoj Americi i ujedno i srce kvebecke frankofonske filmske scene,
koja po svom kvantitetu, kvalitetu i velikom broju gledalaca predstavlja
posebnu, zaokruzenu filmsku industriju kakvu anglofonska Kanada moze
samo da prizeljkuje. Cast da otvori ovogodisnji Festival pripala je
upravo kvebeckom filmu "Gaz bar bluz" talentovanog montrealskog
reditelja Luja Belanzera koji je 1999. godine sa filmom "Post Mortem"
ovde osvojio nagradu za najbolju reziju.
Sirokog
programskog spektra, pazljivo definisanog i precizno izgradjenog profila,
montrealski festival funkcionise na drugacijem niovu od onih u Kanu,
Veneciji, Berlinu i Torontu koji se pretezno baziraju na gala-projekcijama,
zvezdama i na zadovoljavanju zahteva pohlepnog medjunarodnog filmskog
trzista . Festival svetskog filma se nalazi u drugacijoj galaksiji,
koja se "okrece" izvan sfere Los Andjelesa, cije zvezde gravitiraju
prema glamuroznoj celuloidnoj smotri u Torontu. Festival u Montrealu
je prevashodno posvecen filmovima, a ne holivudskim zvezdama i "starletama".
Enigmaticni osnivac, direktor i predsednik Festivala svetskog filma
Serz Lozik vec godinama neprestano ponavlja svoj poznati moto: "Filmovi
su zvezde ovog festivala!" Lozikovo "dete" je refleksija
svetskog celuloidnog artizma, geografije i ideologije. Za istinske filmofile,
mogucnosti su ovde zaista beskrajne i neogranicene, sve do poslednje
festivalske predstave. Zagonetnost i egzoticnost zemlje ili filma donose
ono sto je najveca vrlina i sustina ovog festivala: ushicenje otkrica
neceg istinski novog, na najneobicnijim mestima i u najskrovitijim krajevima.
Naravno, za "lesinare" pop-kulture, predstavnike visokotiraznih
medija i "grabljivce" globalne filmske industrije, to ni izbliza
nije dovoljno. Oni se zale da je festival postao "dosadan",
da se na njemu ne pravi dovoljno "biznisa" i iznova se pitaju:
gde su se "izgubile" Meril Strip, Nikol Kidmen
Odovor je kratak i jasan: sav taj sjaj i glamur koji je nekad bio prisutan
na festivalu "otperjao" je poslednjih godina prema jugu, autoputem
"401" za Toronto. Tamo, gde se nalazi veliki novac! Tamo,
gde je Amerika!
Globalistickom "evolucijom" stiglo se do podele funkcija
i teritorija na festivalskoj mapi Kanade. Smotra u Montrealu je ostala
verna konceptu svetskog filma, dok je Toronto sada uglavnom privukao
lavovski deo americkih "blokbastera" koji "gaze"
preko malih filmova i njihovih ezotericnih celuloidnih vizija.
Festival svetskog filma, medjutim, okuplja i dalje filmove iz sva cetiri
ugla planete koji nude totalno drugacije ovozemaljske vizije i cesto
medjusobno suprotstavljene poglede.
Ovde stizu obicno manje poznata filmska imena, ali ako ne znamo ko su
oni (i njihova dela) to ih ne cini manje impresivnim! Uspeh ili neuspeh
svakog izdanja montrealskog festivala cesto zapravo zavisi od ovih nepoznatih
filmova i autora iz dalekih zemalja. Pravi heroji i "slavne"
licnosti ovog festivala su upravo ti anonimni azijski ili latino-americki
reditelji sa rogobatnim, tesko pamtljivim i izgovorljivim imenima koje
nikad niste procitali u magazinima "Verajati" ili "Entertajament
Vikli".
Iza kulisa ovogodisnjeg monrealskog festa odigrava se visemesecni tihi
konflikt izmedju organizatira ove smotre i "Medjunarodne federacije
udruzenja filmskih producenata" - FIAPF. Od svog osnivanja, 1977.
godine, Festival sveskog filma je bio akreditovan od strane FIAPF i
kao takav bio je jedini severno-americki takmicarski festival "A"
kategorije, u rangu sa Kanom, Venecijom i Berlinom. Medjutim, od pre
nekoliko meseci, Festival svetskog filma je odbio da produzi svoju (skupu)
akreditaciju kod FIAPF nezadovoljan tretmanom kojeg su dobijali od ove
organizacije.
"FIAPF je smesna organizacija koja nicemu ne sluzi!"- izjavio
je na konferenciji za stampu, odrzanoj 12. avgusta u Montrealu, "alfa
i omega" festivala Serz Lozik, ukazujuci "bez dlake na jeziku"
da FIAPF nije dosad prakticno nista ucinio da zastiti interese montrealske
smotre. Pri tome, stalno se istice takozvani "venecijanski faktor".
Naime, termini festivala u Veneciji (od 27.avgusta do 6. septembra)
i Montrealu se gotovo potpuno podudaraju (oba su takmicarska), sto rezultira
ishodom da poznati autori uvek radije biraju prestizniju, stariju i
ugledniju venecijansku smotru.To montrealski fest u repertoarskom pogledu
nesumnjivo cini mnogo siromasnijim. Sta vise, ove godine u rezervisani
termin Fesivala svetskog filma delomicno je usao i ljuti rival sa domace,
kanadske scene - Medjunarodni filmski festival u Torontu koji se odrzava
od 4. do 11. septembra.
S obzirom da FIAPF nije intervenisao da se pomere i usklade datumi
odrzavanja ovih smotri, organizatori Festivala svetskog filma su odlucili
da istupe iz njegovog okrilja. Dodatni argument su rukovodeci ljudi
montrealske smotre nasli i u cinjenici da danas sve vise zapravo distruibuteri,
umesto samih producenata, biraju i odlucuju na kojim festivalima ce
premijerno prikazati svoje filmove. Dokaz za to su festivali u Sandensu
i Torontu koji, premda uopste nisu clanovi FIAPF, imaju impozantan broj
kvalitetnih filmova na svojim programima.
Bojan Z. Bosiljcic
DESPOTOVAC
Dani srpskog duhovnog preobrazenja
U porti manastira Manasija, u Despotovcu, veceras se otvara manfestacija
"Dani srpskog duhovnog preobrazenja" i tom prilikom bice izvedena
"Druga rukovet" Stevana Mokranjca.
Prema recima direktora Centra za kulturu u Despotovcu Marije Vulic,
publika ce moci da prisustvuje koncertima ozbiljne, dzez, izvorne i
etno muzike, izvodjenju operskih arija, pozorisnih predstava, izlozbama
slika i susretima sa poznatim knjizevnicima.
U okviru manifestacije bice odrzan i dvodnevni naucni skup na temu "Resava
u istoriji, nauci, knjizevnosti i umetnosti".
Medju izvodjacima i ucesnicima ovogodisnjih dana "Dana srpskoga
duhovnog preobrazenja", koje po tradiciji pocinje 19.avgusta i
traje do Velike Gospojine 28.avgusta, bice Narodno pozoriste iz Vranja,
Sava Stojkov, Matija Beckovic, braca Teofilovic, Biljana Krstic i drugi.
VRNjACKA BANjA
Nagrada za najbolji scenario dodeljena Dejanu Zecevicu
Prvu nagradu za najbolji scenario na 27. Festivalu filmskog scenarija
u Vrnjackoj banji ziri je dodelio Biljani Maksic i Dejanu Zecevicu za
scenario filma "Mala nocna muzika".
Druga nagrada pripala je Nebojsi Romcevicu za scenario filma "Kordon".
Treca nagrada bice urucena scenaristi filma "Jagoda u supermarketu"
Dusanu Milicu.
Specijalnu nagradu ziri je dodelio Dusanu Risticu za scenario po kojem
je snimljen film "Skoro sasvim obicna prica".
Ziri, u cijem su sastavu Radovan Beli Markovic (predsednik), Sanja Domazet
i Dragan Marinovic (clanovi), odluku za dodelu prve i druge nagrade
doneo je preglasavanjem, a kod treceg nagradjenog scenarija bio je jednoglasan.
"Odluka je doneta na osnovu scenaristickih predlozaka, a ne na
bazi kompletnih filmskih ostvarenja", stoji u obrazlozenju odluke
zirija, uz konstantaciju da je "kvalitet ovogodisnje produkcije
slabiji nego predthodnih godina".
Ziri kritike, u cijem su sastavu Nebojsa Popovic (predsednik), Dimitrije
Vojnov i Ivan Karl (clanovi) od 8 filmova u takmicarskom delu festivala
za najbolji film proglasio je "Jedan na jedan" u reziji Mladena
Maticevica, dok je specijalno priznanje dobio film "Mala nocna
muzika" Dejana Zecevica,
Rimske zlatnike ziri domacina dodelio je za "izuzetan doprinos
festivalu" Klausu Ederu, generalnom sekretaru medjunarodne organizacije
kriticara "Fipresci", reditelju Dejanu Zecevicu i glumcu Vlasti
Velisavljevicu.
Festival se veceras zavrsava prikaizvanjem filmova "Drzava mrtvih",
po scenariju Zivojina Pavlovica i Sinise Kovacevica, i "Kordon",
za koji je scenario napisao Nebojsa Romcevic.
U cast nagradjenih scenarista bice prikazan i kratki igrani film "(A)torzija",
scenariste Abdulaha Sidrana i u reziji Stefana Arsenejivica.
VARSAVA
Knjiga o raspadu bivse Jugoslavije
U poljskim knjizarama pojavila se nova knjiga o raspadu Jugoslavije,
ciji je autor istaknuti strucnjak u oblasti medjunarodnog prava, profesor
Jagjelonjskog univerziteta u Krakovu Marek Valdenberg (Waldenberg).
Poznat po seriji clanaka u kojima je osudjivao agresiju NATO na Jugoslaviju,
Valdenberg je i u ovoj obimnoj studiji podvrgao kritickoj analizi mesanje
spoljnih faktora u etnicke i druge konflikte na Balkanu.
Veran svojim pogledima, autor je u poslednjem trenutku promenio naziv
svoje knjige od "Raspad Jugoslavije" na "Razbijanje Jugoslavije".
Narodi bivse Jugoslavije, prema oceni Valdenberga, nasli bi adekvatno
resenje za ocuvanje federacije ili uspostavljanje nove drzavne zajednice
juznih Slovena da nije bilo politickih manipulacija uz ucesce spoljnih
faktora.
Profesor Valdenberg smatra da je neophodna nova, nepristrasna analiza
jugoslovenske tragedije, jer se vecina dosadasnjih studija zasnivala
na jednostranim pogledima i "propagandi lazi".
Prema njegovom misljenju, glavni akteri tih dogadjaja, pa i publicisti
i istoricari, nerado se vracaju "jugoslovenskim temama", a
i kada to cine, "ponavljaju po pravilu stare lazi i precutkuju
sve ono sto obara njihove teze".
"O celoj politici Zapada, kako dokazujem u knjizi, moze se reci
jedino to da su njeni efekti u potpunosti protivrecni deklarisanim ciljevima",
izjavio je Valdenberg poljskom dnevniku "Tribuna".
Medju promasaje zapadnih politicara on na prvo mesto stavlja neuspeh
u uspostavljanju multietnicosti i dodaje da je "razbijanje Jugoslavije
doprinelo jacanju mafije, koja je postala jedan od najvaznijih ekonomskih
i politickih problema ovog regiona".
Profesor Valdenberg podseca da je jos pre nekoliko godina upozoravao
da je vazdusni napad NATO na Jugoslaviju opasan presedan u krsenju medjunarodnog
prava i dodaje da je americka intervencija u Iraku potvrdila njegova
strahovanja.
Pri tom konstatuje da je za hegemonisticku politiku Vasingtona najvaznije
stvaranje novih americkih vojnih baza na Balkanu i Bliskom Istoku.
Zbog gresaka u politici medjunarodne zajednice, tvrdi Valdenberg, Balkan
ostaje i dalje jedno od zarista krize u Evropi.
On pri tom siroko analizira situaciju na Kosovu i u juznoj Srbiji, separatisticki
pokret u Crnoj Gori i pretnje velikoalbanskog terorizma.
Posebno poglavlje u knjizi profesora Valdenberga posveceno je propagandnim
i politickim manipulacijama u svetskim medijima u toku ratova u bivsoj
Jugoslaviji.
Kao najagresivnijeg predstavnika antisrpske propagande u Poljskoj on
navodi visokotirazni dnevnik "Gazetu viborcu", cije urednike
i novinare optuzuje za svesno manipulisanje informacijama i prikrivanje
istine o etnickim sukobima u Bosni i Hrvatskoj.