11. maj 2004.
Filmski festival u Kanu
Kusta opet pod Palmom
Kanski filmski festival trajace
ove godine od 12. do 23. maja. Za nepune dve nedelje u Kan ce se sjatiti
citav filmski (i novinarski) svet. Za tih 12 dana posetioci ce moci
da osete duh bezmalo svakog kutka Zemljine kugle. U zvanicnoj konkurenciji
takmici se 18 filmova, dok ce mnoga holivudska i evropska ostvarenja
poznatih autora biti prikazana van konkurencije - u revijalnom delu.
Americki filmovi cine veci deo repertoara zvanicne konkurencije. Novi
film brace Koen (Coen Brothers) - "The Ladykillers", rimejk
istoimenog klasika, u kome glavnu ulogu tumaci Tom Henks, bice mozda
najznacajniji americki predstavnik. Zatim sledi dokumentarni film Majkla
Mura - "Fahrenheit 9-11". Tu je i animirani blokbaster - "Shrek
2" Konrada Vernona, Endrua Adamsona i Keli Osbjuri.
Stiven Hopkins predstavice svoj biografski film "The Life and Death
of Peter Sellers", u kome glavne uloge tumace Dzefri Ras i Sarliz
Teron.
Evropskih predstavnika u zvanicnoj konkurenciji ima daleko manje nego
inace. Tu su tri francuska filma i po jedan italijanski, nemacki i bosanski.
Ove godine nema nijednog britanskog filma u konkurenciji.
Devetoclanom ziriju predsedava Kventin Tarantino reziser kultnih filmova
"Ulicni psi" i "Petparacke price". U ziriju ce sedeti
americka glumica Ketlin Tarner , francuska glumica Emanuel Bear i britanska
glumica Tilda Svinton.
Na Kroazeti cemo moci da vidimo mnoge zvezde, medju kojima ce se svakako
izdvojiti oskarovka Sarliz Teron i Bred Pit.
Ovogodisnji Kanski filmski festival otvorice novi film spanskog reditelja
Pedra Almodovara - "Mala Educacion". To je prvi put da jedan
spanski film otvara ovu poznatu filmsku svecanost. Festival ce zatvoriti
film Irvina Vinklera "Delovely".
Van zvanicne konkurencije Kanskog filmskog festivala bice prikazan novi
film rezisera i predsedavajuceg zirija Kventina Tarantina "Kill
Bill: Volume 2". Ovaj film bice prikazan u nedelju, 16. maja.
Ono sto je nama najzanimljivije jeste da je u konkurenciji za Zlatnu
palmu film "Zivot je cudo", Emira Kusturice u kojem glavne
uloge igraju Vesna Trivalic i Slavko Stimac. Naravno, svi navijaju da
Kusta po treci put stane na tron najcenjenijeg filmskog evropskog festivala.
Intervju: Svetlana Velmar Jankovic:
"Blagorodni pogled s dna"
Novi roman "Prozraci", poznata knjizevnica
je posvetila secanju na prve dve decenije svog zivota.
Nedavno je objavljen prvi tom romansirane autobiografije Svetlane Velmar
Jankovic pod nazivom "Prozraci", sto bi se danas moglo prevesti
sa transparenti, ali ne samo to. Govoreci o svojoj gotovo nasusnoj potrebi
da simbol poglavlja ili cak citavog svog dela sazme u samo jednu jedinu
rec, Svetlana kaze kako su je ti prozraci pod svetlom plamena, okaceni
u cast Kneza Mihaila i njihovo (zamisljeno) lelujanje i svojevrsna promenljivost,
podsetili na nestalnost ljudskog secanja.
U ovoj knjizi ste zapisali secanja iz prve dve decenije zivota. No,
kada se okrenete iza sebe nailazite li na nesto cega se stidite?
- Razume se da ima i toga. U knjizi, recimo, postoji jedan moj manir
iz detinjstva kog sam se kasnije stidela, a to je da prisluskujem roditelje.
Imala sam i trenutke straha. Mozda sam ta mesta kojih se stidim gurnula
od sebe, potisnula ih. Nestala su u onim tamnim prostorima. Covek se
nerado seca onoga cega se stidi. Da se vratim prisluskivanju. Tek kasnije
kada je ono doslo spolja u nase zivote shvatila sam koliko je to ruzno,
oporo, odurno. Uvidela sam koliko je prisluskivanje nesto sasvim strasno.
No, to moje naivno decije prisluskivanje je bio deo moje uzasne radoznalosti
da prodrem u svet odraslih. Ili se bar ja tako pravdam (smeh).
Kakav osecaj covek uopste ima kada se poduhvati pisanja autobiografije?
Da li je to pranje sopstvene proslosti, da li je to zelja da se ostavi
istina o sebi, da covek zadovolji svoj ego ili nista od svega toga?
- Nemam utisak da je nesto od toga jako vazno, mozda je u tragovima
bilo prisutno, ali nije bilo bitno. Ono sto vidim kao presudno to je
zelja da predstavim sebe i svoju porodicu - razume se subjektiviziranim
vidjenjem - onima koji dolaze. Licno me oduvek prati utisak da sustinski
o svojim roditeljima covek jako malo zna. Imala sam veliku zelju da
svojim potomcima i njihovim generacijama ostavim trag o jednom vremenu
i o nama koji smo ziveli u njemu. Pogotovo sto je to vreme koje je objektivno
vazno. Ponosna sam sto sam iz porodice iz koje jesam, strasno me je
obogatila i lepim i teskim danima, i patnjama i radostima, ali mi je
ostavila jednu veliku svetlost.
A u kojoj meri su na vas zivot uticali muskarci sa kojima ste bili?
- Veoma su mi odredjivali zivot. Imala sam srecu, i imam srecu da oba
moja supruga budu od onih retkih muskaraca koji cene zenu i njen rad.
Naravno, i sin je tu da zestoko obelezi taj zivot, razume se i da dobar
niz godina upravlja njime pa i dan danas na neki nacin.
Mislim da bi moj zivot bez muskaraca koje sam volela i koje volim bio
potpuno ispraznjen. Zena sam koja se vezuje i koja voli i pri tom se
daje mnogo, zbilja mnogo. Pruzim se, onako kao licnost, svim svojim
bicem. Ali znate, bez toga ne moze. Ko hoce da dobije mora prvenstveno
umeti da pruzi. I kada boli, a nuzno mora i da boli.
...Kada biste nesto unazad mogli da promenite, sta bi to bilo?
-Nista, ali nista. Uprkos cinjenici da sam danas u situaciji da mogu
racionalno procenjivati stvari koje su mi bile jako teske i strasne
u godinama ponizenja, velikih ponizenja. Iskustva drustvene i svake
druge ponizenosti. Ni to ne bih menjala. Jer, to iskustvo ponizenosti
je strasno vazno za formiranje licnosti. I to shvatis tek kada ga na
neki nacin prevazidjes. Tu sam tako jako izrasla. To kaze i DJerdj Konrad
u ovoj knjizi koju cesto citiram: "Skrsite se pa mislite da nikada
necete vise stati ni na vrh od prsta, ali ako stanete na dno pa se ispravite
onda to moze biti jako dobro." Znate, i sa majcine i sa oceve strane
vucem neku nit koja mi u najtezim trenucima podari snagu od koje se
i sama zaprepastim.
A od ljubavi?
- Naravno. Ne postoji nista jace od ljubavi. Ima mnogo razlicitih ljubavi
i svaka ima svoju snagu i lepotu i, naravno, tezinu.
"RANI MRAZ" KRALjA NOSTALGIJE!
Novi album starog momka
Iako su veciti tragaci za dlakom u jajetu strucno zakljucili da je
DJole Balasevic prestao da pise pesme u koje se zaljubljuje pri prvom
slusanju i da ih je "Dnevnikom starog momka" razocarao, armija
fanova je kao relikviju, vec prvog dana po izlasku razgrabila njegovo
novo muzicko izdanje - "Rani mraz".
- Posle albuma "Devedesete" ja sam sledecu plocu, "Dnevnik
starog momka", zaista napravio jako brzo, jer sam zeleo da se posto-poto
distanciram od svih petooktobarskih sampiona. Hteo sam da nijedna pesma
nema bilo kakve veze sa politikom. Bilo je - "samo i od ovih da
se sklonim".
DJole kaze da je kompletan multimedijalni projekat "Rani mraz"
plod porodicne manufakture "Balasevic":
- Hteo sam novi album prvo da nazovem "Nocna frajla", po jednom
cvetu koji mirise samo po noci, ali je problem nastao jer nigde nisam
mogao da ga pronadjem. Sve knjige sam prevrnuo, ali uzalud, verovatno
jer nekoga asocira na ribe sumnjivog morala. Omot je Oljino delo i ideja,
a mene je istog momenta kada sam ugledao Jovanu i suncokret na toj slici
povukao da napravim neke nove pesme na albumu.
Prvo je poceo da pise scenario za film, odmah posle, kako kaze, nesretnog
razlaza sa Smokijem, ali taj scenario nije imao veze sa Vasom Ladackim
vec potpuno drugi senzibilitet.
- Napisao sam prvih 20 strana, a onda se moji najveci kriticari iz porodice
tu nesto bog zna kako rasplacu. U njemu se spominjao rani mraz, pojava
koja u mladosti moze nesto da te zezne i promeni ti kompletan zivot...
koja tako naidje pred zoru, prede necujno i nevidljivo preko mladica
i zauvek im promeni sudbinu. Tako smo resili da se album nazove "Rani
mraz".
Iako ne zeli da prica o razlazu i nesporazumu sa Ljubisom Samardzicem,
on napominje da je iz tog susreta mnogo naucio:
- Pre svega, naucio sam da moram konacno da povedem racuna sa kim sedam
za sto. Ipak, cela ta frka oko filma nam je pomogla zanrovski, posto
je vec bilo vreme da izdam novi CD. Album "Rani mraz" je zapravo
samo prvi korak u multimedijalnom projektu koji ce biti krunisan filmom,
pricom o pravom Vasi Ladackom, Vojvodini s pocetka 20. veka, ali i prici
koja nece imati kraj kao u toj pesmi. Ono sto je novo u prici su braca
Alvirovic, Kina i Pera iz benda "Apsolutno romanticno", koji
su na "Ranom mrazu" uneli jednu fenomenalnu svezinu.
Uz novi album dobija se i mali duhoviti recnik lokalizama koji se pominju
u pesmama, kao sto je bio slucaj i sa, po mnogima, njegovim najboljim
albumom "Naposletku":
- Zanrovski, ovo je mozda apgrejdovana varijanta albuma "Naposletku"
- kaze DJole, i dodaje: - Recnik koji smo objavili uz "Rani mraz"
mnoge ce nasmejati, ali i edukovati. U njemu je, recimo, objasnjena
rec "djilkos". Kod nas ta rec oznacava nekog seoskog besposlicara,
giliptera, a djilkos na madjarskom znaci ubica i najcrnji negativac.
Rekordna cena za sliku "Decak sa lulom"
Pikaso skuplji od Van Goga
Slika Pabla Pikasa "Decak sa lulom" prodata je na aukciji
kod "Sotbija" u Njujorku za 104 miliona dolara, postavsi najskuplje
umetnicko delo ikada prodato na javnom nadmetanju.
Pikasova slika iz 1905. oborila je rekord koji je drzalo platno Vinsenta
van Goga "Portret doktora Gasea", prodat za 82,5 miliona dolara,
na aukciji kod "Kristija" 15. maja 1990.
Strucnjaci su procenjivali da bi "Decak sa lulom", ulje na
platnu dimenzija 99,7 sa 81,3 centimetara, moglo dostici cenu od 70
miliona dolara. Slika potice iz kolekcije Dzona Heja Vitnija, iz porodice
poznatih americkih skupljaca umetnickih dela, koji ju je, 1950, kupio
za 30.000 dolara.
"Ovo nije prilika koja se pruza jednom u deset godina, ovo je prilika
koja se pruza jednom u zivotu", izjavio je pre licitacije predsednik
"Sotbija" Dejvid Norman.
Pikaso je imao samo 24 godine kada je naslikao "Decaka sa lulom",
ubrzo po dolasku u Pariz. Rec je o jednom od najlepsih umetnikovih dela
iz ruzicastog perioda i jednom od njegovih najznacajnih ranih dela koja
su se ikada pojavila na trzistu.
Medju do sada najskuplje prodatim slikama su, pored pomenute Gogove
i Renoarova: "Au moulen de la galette" kupljena za 78,1 milion
dolara, zatim Rubensov "Pokolj nevinih" - 76,7 miliona dolara,
Gogov "Portret umetnika bez brade" (71,5 miliona dolara) i
Sezanova - "Zavesa, vrc i zdela za kompot" (60,5 miliona dolara).
Geniji ne idu u skolu
Volfgang Amadeus Mocart bio je veliki kompozitor i muzicki genije;
stvorio je savrsena dela koja ocaravaju i dan-danas. Svi veliki umetnici
nekada su bili deca, ali je samo za Mocarta receno da je bio i ostao
dete.
Rodio se u Salcburgu sredinom osamnaestog veka, u kuci u kojoj se neprekidno
cula muzika. Njegov otac, i sam muzicar, otkrio je da mu je sin cudo
od deteta. Jednom je mali Mocart slusao stariju sestru kako svira na
klaviru, a zatim je jednostavno prisao i pridruzio joj se. Sve to ne
bi bilo cudno da tada nije imao samo tri godine. Shvativsi da je to
neobican dar, njegov otac je odlucio da taj talenat malog Volfganga
razvija i neguje cak i dok se decak igra.
Posto je sa radoscu i lako ucio, mali Mocart je toliko napredovao da
je sa cetiri godine svirao klavirske komade bez greske, a vec sa pet
godina postao je kompozitor. Nikada nije isao u skolu, vec je obrazovanje
dobijao od svog oca. Ucenje mu je bilo igra. U muzici se igrao notama,
a u matematici brojevima. Kada je resavao matematicke zadatke, sto,
stolica, zidovi, pa cak i pod bili su ispisani kredom. Ipak, muzika
je zauzimala posebno mesto u njegovom srcu i on je marljivo vezbao -
nekada i po ceo dan.
Ubrzo, mali Mocart pocinje da nastupa u plemickim palatama i na carskim
dvorovima u Minhenu, Becu i Parizu. Svi su bili zadivljeni ovim detetom,
a velikim genijem koje svira dostojanstveno sedeci za klavirom ozbiljnog
izraza lica. Medjutim, iako je slusao brojne pohvale, talentovani decak
se nije uobrazio. Naprotiv, ostao je izuzetno skroman.
Kada je odrastao, Mocart je zadrzao toplinu, osobine deteta i veselost.
Od grubosti sveta branio se humorom i osmehom, sto smatraju oruzjem
pametnih ljudi. Izmisljao je igre recima, duhovite nadimke i voleo je
da se glupira. Iako je odrastao, ostao je dete u dusi.