18. jun 2004.
Americki sastav Metalika
u utorak je svirao na stadionu "Partizana"
Svetski sou u srpskoj divljini
Ljudi
su na koncert potegli iz citave Srbije - iz Nisa, Novog Sada, Kragujevca,
Kraljeva, Valjeva, Sombora, Subotice - bilo je vise autobusa iz Makedonije
i Bosne i Hercegovine, i tesko da ce bilo ko reci kako je zazalio vremena
i truda. Naprotiv. Bio je to dogadjaj o kojem ce se jos dugo pricati
U Beogradu su poslednjih nekoliko godina, ali i ranije, svirala mnoga
znacajna imena rokenrola. Ipak, "nova era" za popularnu muziku
i muzicki biznis u Srbiji pocela je u utorak 15. maja 2004. godine.
Koncert Metalike na stadionu "Partizana", kome je preksinoc
prisustvovalo izmedju 20 i 30 ljudi (procene su razlicite) po mnogo
cemu predstavlja najveci i organizaciono najzahtevniji muzicki dogadjaj
u (beo)gradskoj istoriji.
Metalika je prvi sastav iz muzicke "Lige sampiona" - ali ne
"Rozenborg" ili "AEK", vec "Bajern" ili
"Liverpul" (iz boljih dana) - koji je imao dovoljno hrabrosti,
zelje i radoznalosti da zadje u ovu nasu divljinu. I da na razlokane
srpske drumove posalje 25 slepera opreme neophodne za muzicki spektakl
svetskog nivoa, koji je u svim bitnim parametrima istovetan onome sto
moze da vidi publika u bogatim evropskim metropolama.
U istoriji rokenrola Metalika odavno zauzima sasvim posebno mesto. Rec
je o sastavu koji je prakticno definisao novi metal - ne samo njegov
zvuk, vec i stav - i koji za dve decenije postojanja, obelezenog svim
stavkama "biografija velikana roka", ne samo da je stekao
milionsku armiju poklonika sirom sveta, vec je, sto je cast kakva se
ukazuje samo najvecima, doziveo da njegove pesme izvode ugledni simfonijski
orkestri. Posle visegodisnje diskografske pauze Metalika je prosle godine
objavila album St. Anger, koji, po recima samih clanova, predstavlja
novi pocetak. Ili - akumuliranje nove snage i novih motiva za ponovno
kruzenje svetom i tezak fizicki rad iz veceri u vece. Jer, ne treba
smetnuti s uma da su "momci" sada vec u svojim cetrdesetim,
da imaju porodice i da je za ono sto rade - a kod njih nema prateceg
benda i "cirlidersica" - potrebna najozbiljnija moguca priprema,
kako muzicka, tako i psihofizicka.
S obzirom da je ekipa u sastavu Dzejms Hetfild, Lars Ulrih, Kirk Hamet
i Rob Truhiljo u Beogradu i Srbiji u utorak gostovala po prvi put, repertoar
je bio priladjen prilici i publici. Nije, znaci, bilo previse insistiranja
na pesmama sa poslednjeg albuma, vec je "set lista" u neku
ruku predstavljala retrospektivu dvadesetjednogodisnje karijere. U neku
ruku, posto Metalika u svom opusu ima toliko "jakih" i antologijskih
pesama da bez problema moze da sastavi nekoliko takvih "set lista"
.
Skoro da je suvisno spominjati kako su svi tehnicki zahtevi morali da
budu ispostovani do najsitnijih detalja. Za to je bio zaduzen internacionalni
"ekspertski tim" angazovan za potrebe turneje (prva ekipa
stigla je nedelju dana pred koncert) i lokalni "izvodjaci radova".
Bina je bila spektakularna - 30-ak metara visoka, siroka maltene od
"Istoka" do "Zapada", sa dva velika video-bima na
kojima je isao "prenos" koncerta. Mocna je bila i pirotehnika,
i "prangijanje" na kraju koncerta, ali sve to je obavezna
scenografija za svaki velikom sou i publici ne bi bilo preterano vazno
kada sa scene ne bi dobila i ono "ljudsko" zbog cega se, uostalom,
i odlazi na koncerte: energiju i emociju. Preksinocni koncert imao je
i te "sastojke".
Mada je evropska cena ulaznica za ovakve stadionske spektakle najmanje
50-ak evra, cena od 2500 dinara (35 evra) za mnoge u Srbiji bila je,
po svoj prilici, previsoka. Stadion nije bio ispunjen do poslednjeg
mesta, ali su zato u publici bili ljudi puni zelje (na kraju koncerta
i puni piva!) koji su znali zasto dolaze, koji su za to "posteno"
platili, i sa razlogom ocekivali dobar provod. Nije bilo beogradskih
foliranata snobovske provinijencije - Metalika nije dovoljno glamurozna
za tako prefinjene ukuse - ali njihov izostanak ionako jeste uslov za
istinsku, neizvestacenu zabavu.
A
Hetfild i drustvo imaju suvise veliku kilometrazu iza sebe da ne bi
prepoznali i odgovorili na entuzijazam publike. Bilo bi preterivanje
reci, sto neki mediji vec uveliko cine, kako Metalika maltene ne pamti
koncert kao sto je bio ovaj beogradski. Prosli su oni sito i reseto,
ni sami ne znaju koliko su "nezaboravnih" koncerata odsvirali,
ali ono sto nikako nije moglo da ih ostavi "profesionalno"
ravnodusnim jeste da u nekoj nesrecnoj Srbiji, za koju su culi uglavnom
po zlu, 20 i nesto hiljada ljudi zna i peva tekstove skoro svih pesama.
Prirodno je stoga sto je koncert trajao do ponoci, skoro dva i po sata.
"Regularno vreme" bilo je 80-ak minuta, ali je bilo vise "produzetaka"!
Bilo je, doduse, i nesto vise price izmedju pesama, ali cak i sa tim
"prekidima", svako je dobio bar delic onoga sto je ocekivao.
I mnogo vise od toga. Izmedju ostalog i "komplimente" clanova
Metalike, koji bas nisu poznati po razmetanju "neznostima".
Ljudi su na ovaj koncert potegli iz citave Srbije - iz Nisa, Novog Sada,
Kragujevca, Kraljeva, Valjeva, Sombora, Subotice - bilo je vise autobusa
iz Makedonije i Bosne i Hercegovine, i tesko da ce bilo ko reci kako
je zazalio vremena i truda. Naprotiv. Bice ovo jedan od onih dogadjajima
o kojima ce se jos dugo pricati.
Na kraju, ostaje pitanje sta jedan takav dogadjaj znaci za ovu sredinu.
Bice vremena da se o tome natenane meditira kada se budu slegli utisci
i kada bude bio sacinjen konacan (finasijski) bilans. Sa Metalikom je
u Srbiju konacno usla svetska muzicka industrija, ali u kolikoj ce meri
primer Metalike slediti drugi predstavnici "Lige sampiona"
zavisi pre svega od razvoja situacije u ovoj zemlji, odnosno od nase
sposobnosti da se prilagodimo evropskim i svetskim standardima. Veliki
posao ne poznaje pojam improvizacija i ne radi se "na misice".
Najvaznija "interna" stvar sa ovim koncertom jeste da se
jos jednom pokazalo kako u Srbiji postoji itekako brojna rok publika
i kako teror ruzicastog itekako ima alternativu, iako se ta alternativa
u provincijalno-primitivnim srpskim medijima ne da videti.
Sta bi tek bilo da je karta za koncert Metalike bila dva evra kao za
neke "koncerte decenije"? Mislite o tome...
Predrag Dragosavac