SA NASLOVNE STRANE

Broj 1063, 28. jul 2006.

Generacija za istoriju
 
Mlada košarkaška reprezentacija SCG (slika dole) vratila je veru u našu košarku. Plavi dečaci su na Evropskom prvenstvu košarkaša do 20 godina u Izmiru na superioran način, bez poraza u osam mečeva, stigli do zlatne medalje i podsetili na dane kada smo superiorno vladali Starim kontinentom...

Učenici Miroslava Nikolića demonstrirali su raskošan talenat, fantastičnu borbenost, mirnoću i sigurnost u odsudnim momentima. Međutim, ono što je svakako bilo najimpresivnije je zajedništvo koje krasi ovu generaciju. Ukoliko budu nastavili da se razvijaju u pravom smeru i budu na okupu, ne treba da brinemo za budućnost magične igre na našim prostorima.

Zlatni momci su se vratili u zemlju. Sijali su od zadovoljstva, bili su ponosni ali i umorni, što zbog napornog takmičenja, ali i zbog neprospavane noći i zasluženog slavlja.

Četa Miroslava Nikolića je posle finalnog duela imala organizovanu večeru u jednom od elitnih restorana u Izmiru, potom je slavlje do jutarnjih časova nastavljeno u hotelu. Letom preko Istanbula su stigli u Beograd, gde im je priređen svečani doček. Stručni štab i košarkaše sačekali su Goran Knežević, predsednik KS SCG, Blažo Stojanović, prvi čovek KS Srbije, Zoran Gavrilović, generalni sekretar KS S i Ljupče Žugić, jedan od operativaca Kuće košarke.

- Dobro došli majstori - bile su prve reči Gorana Kneževića. - Čestitam vam na velikom uspehu, na zlatnoj medalji koju ste apsolutno zasluženo osvojili. Pred finalnu utakmicu čuo sam se sa selektorom Miroslavom Nikolićem koji mi je tada rekao "Biju Turci, al biju i Srbi!". Njegov optimizam mi je nagoveštavao da ćemo osvojitii titulu. Pokazali ste kako se bori za državni dres i svima ste dokazali da ste najbolji. Želim vam puno sreće i da ovaj virus osvajanja medalja prenesete dalje.

Blažo Stojanović posle srdačnih čestitku sa puno optimizma, rekao je:

- Poslednji put ste igrali za Srbiju i Crnu Goru, ali ste pokazali kakvog ste kova. Pevali ste himnu, bili gordi i zbog toga ste prvaci. Čestitam vam od sveg srca i želim da nastavite pobedonosni put i nisku medalja. Dugo smo vladali Evropom i svetom, ubeđen sam da ćemo sa ovim momcima biti na vrhu.

Miroslav Nikolić, trener ove sjajne generacije je rekao:

- Veliku zahvalnost dugujem mojim lutkicama, kako sam od milošte zvao moje igrače. Pored svih napora, trebalo je i mene izdržati, ponekad mogu da budem težak čovek. Veliku podršku imao sam u članovima stručnog štaba, Dejanu Mijatoviću i Branku Maksimoviću, koji su svoj deo posla odradili na maksimalnom nivou. Naravno ne smemo zaboraviti ni fizioterapeuta Dušana Sajića koji je imao najteži posao. Svakodnevno se borio sa igračima i uspešno ih oporavljao posle velikih napora. Posebno bih se zahvalio košarkaškoj organizaciji i Draganu Šakoti jer su mi ukazali poverenje i verovali u mene.

Trener Nikolić poznat je kao čovek bez dlaka na jeziku, kao neko ko govori uvek šta misli, ali koji ume i da otvori dušu:

-Igrači ni u jednom trenutku nisu razmišljali o porazu. Bilo je mnogo teških situacija, ali sam znao da će osvojiti medalju jer imaju karakter.

Reč je na kraju dobio i kapiten zlatnih dečaka Milenko Tepić, inače igrač Partizana.

- Imam nezahvalnu dužnost da ponovim sve ono što su sada rekli pre mene. Pre svega moram da pohvalim rad trenera Nikolića i da mu se zahvalim na odnosu koji je imao sa svim igračima, na poverenju i saradnji. Bilo je i nervoze, što je i normalno na velikim takmičenjima, ali kada je bilo najteže pokazali smo da smo najbolji. Ovaj rezulat je svakako veliki podstrek za nas da i u budućnosti osvajamo medalje.

Deo ove mlade generacije koju predvodi upravo kapiten Tepić, zatim Labović, Mijović, Jereminov, Paunović i Dragović imaju pravo igranja u mladoj selekciji još godinu dana, dok Dragičević, Bakić, Veličković, Rakić, Peković i Maraš stupaju na seniorsku scenu. Čelnici naše košarke nose veliko breme odgovornosti da zajedno sa trenerima po njihovim matičnim klubovima i Stručnim savetom baš ove igrače izvedu na pravi put kako bi u najskorije vreme zauzeli mesto i u A reprezentaciji, postali stubovi i nosioci igre. Da ovo nije pretenciozno, govori činjenica da ovi momci od pionirske konkurencije znaju samo za zlatne medalje. Na pionirskom, kadetskom, juniorskom i Evropskom prvenstvu mladih generaacija rođenih 1987. nisu izgubili ni jedan meč.

Ostaje da im se košarkaška Srbija i Crna Gora pokloni, i da im poželimo da i u budućnosti nastave da budu uspešni.
 
   

Poternica i novčana nagrada za Mladićem
 
Državni organi Srbije raspisaće poternicu za haškim beguncem Ratkom Mladićem a ponudiće i novčanu nagradu za informacije koje bi dovele do njegovog hapšenja, piše beogradski dnevni list "Danas".

Kako navodi list, nije poznato da li se takvo rešenje nalazi u okviru operativnog dela Akcionog plana za završetak saradnje Srbije sa Tribunalom, a tu informaciju nije potvrdio niko od državnih funkcionera.

U ovom trenutku, za Mladićem postoji poternica Interpola koja je raspisana na osnovu zahteva Haškog tribunala i nagrada američke asocijacije Nagrada za pravdu (Renjard for justice) u iznosu od pet miliona dolara.

Predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić potvrdio je da će operativni deo Akcionog plana biti gotov do kraja nedelje.

On je kazao da će svaka od stavki iz Akcionog plana biti posebno razrađena, a svaka od nadležnih službi i institucija biće zadužena da svoj deo plana završi i da se sve objedini i inkorporira u okviru jednog jedinstvenog plana.

Uključeni su Bezbednosno-informativna agencija, Vojno-bezbednosna agencija, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije i Tužilastvo za ratne zločine, istakao je Ljajić i dodao da će svako predložiti svoje aktivnosti i mere, šta će se raditi i na koji način.

Prema njegovim rečima, saradnja sa Haškim tribunalom od sada će biti "efikasnija, brža, konkretnija i učestalija".

Portparol Tužilastva Haškog tribunala Anton Nikiforov rekao je da bi javno objavljivanje poternice i nagrade za Mladićem možda moglo da pomogne u njegovom lociranju i ha-pšenju.

"Raspisivanje poternice i nagrade za Mladićem moglo bi da pomogne, ali samo u nekim aspektima. Operativne mere su daleko potrebnije za uspešnost potrage, a to su javne mere. Važno je da svi državni organi i ljudi koji su uključeni u taj posao javno kažu da podržavaju Akcioni plan, njegovo sprovođenje u život i konačni rezultat tog plana", istakao je Nikiforov.

On je dodao i da se o operativnom delu plana ne može razgovarati jer bi to moglo da da ključne momente beguncima u vezi s onim sta vlasti nemeravaju da urade i kako planiraju svoje aktivnosti.
 
   

Njeguški pršut od holandske svinjetine
 
Pršuta se priprema i suši uglavnom na Njegušima kod Cetinja, gđe joj aromu "prave" daju lovćensko-primorski vjetrovi, ali je svinjetina, gotovo sva, uvezena...

Luka Golubović iz sela Maoče u opštini Pljevlja dao je oglas u novinama da će besplatno ustupiti svoje livade i štalu sa vodom i električnom strujom nekome ko bi ih pokosio i koristio za svoje potrebe.

Golubović se obratio i crnogorskom ministarstvu poljoprivrede s pozovom da mu oni nekoga "pošalju" ko bi kosio njegove livade i držao svoju stoku na tom imanju.

Sudeći prema stanju u selu i raspoloženju za poljoprivredu i kosidbu, najvjerovatnje će Lukin oglas-molba ostati bez odgovora, iako bi se na njegovim livadama ovog ljeta moglo pokositi oko 20.000 kilograma veoma kvalitetnog planinskog sijena.

Nepokošene livade mogu se viđeti i u predgrađima Pljevalja, Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca, Berana. Kosaca ima, ali kose su davno okačene na klinove. Ni dnevnica od 30 eura, koju nude domaćini, uz tri dobra obroka, nije privlačna za momke, vješte kosce, da bi se prihvatili tog posla i tako za samo desetak dana zaradili solidnu platu.

Za ova, vrlo praktična i životna pitanja crnogorskog agrara, po svemu sudeći, rješenja nema ni u strategiji razvoja poljoprivrede koja je nedavno predstavljena.

Strategija upravo insistira na proizvodnji zdrave hrane, što se dovodi u direktnu vezu sa razvojem turizma visoke kategije u Crnoj Gori. Ali, kako tu vezu uspostaviti? Eto, na primjer, prirodno sijeno propada na livadama, a krave se uglavnom hrane koncentratima. I gđe je tu zdrava hrana?

Isti je slučaj, recimo, sa čuvenom "njeguškom" pršutom. Priprema se i suši uglavnom na Njegušima kod Cetinja, gđe joj aromu "prave" daju lovćensko-primorski vjetrovi, ali je svinjetina, gotovo sva, uvezena.

Zato je jedan budvanski turistički poslenik ovih dana javno izrekao istinu koju svi znaju - ne možemo visoki turizam razvijati na holandskoj svinjetini.

Nije da Crna Gora nema i to veoma velike potencijale za razvoj eko-poljoprivrede. Naprotiv, ali eksperti za agrar, domaći i strani, koliko god se trude, ipak, još ne mogu da nađu ključ za problem nepokošenih livada i zakorovljenih njiva.

Rješenje se teško nalazi i za jedan sasvim realan, praktičan, problem, koji se ponavlja svake godine, za otkup jagnjadi, na primjer.

Nutricionisti tvrde, a i laici znaju, da je jagnjetina, samim tim što se ovce napasaju prirodno, na livadama, zdrava hrana i ekološki i u drugom smislu. Međutim, ako livade Luke Golubovića i koliko još crnogo-rskih seljaka ostaju nekošene, neće biti ni ono malo ovaca čija se stada mogu ovog ljeta sresti tek ponegđe u Crnoj Gori. Bez Lukinog prirodnog sijena nema ni ekološke jagnjetine.

Planinska sela u Crnoj Gori, osobito u sjevernom dijelu države, ubrzano zarastaju u šume. Njive koje su davno dobijene krčenjem visokih smrča i jela, recimo u nekim selima pljevaljske opštine, opet se pretvaraju u šumske parcele.

Na bivšim oranicama u selima Obarde, Kozica, Mataruge, Maoče, Bobovo smrče, jele i borovi sada rastu kao iz vode i šuma, kao posijana, sa viših brda silazi u polja, do samih kuća, ispred kojih se još obrađuju samo krompirišta.

A i ona neće dugo ostati netaknuta od šume, jer su sela stalno naseljena samo starcima, pa se poljoprivreda svela na male vrtove uz same kuće. Sve drugo je prepušteno šumskoj "najezdi".

Šuma, čim osjeti da u njenoj blizini nema ljudske ruke, pluga, motike i kose, ne čeka dugo. Odomaći se i počinje da "guta" oranice.
 
Ilija Despotović
Podgorica
 

Pečat srpskog kneza Strojimira
 
Pečat kneza Strojimira je zlatan, težine 15,64 grama, visok je 1, 9 centimetara, kupastog oblika i sa alkom na vrhu. Ima kružno natpisno polje sa krstom, oko koga je grčki natpis "Bože, pomozi Srbiji ".

Ministarstvo kulture kupilo je pečat, koji je dokaz o postojanju srpske države pomerio za tri stoleća unazad, za skoro 20.000 evra, na aukciji u Minhenu 11. jula

Srbija je dobila "novo" najstarije obeležje svoje državnosti - pečat srpskog kneza Strojimira iz devetog veka, koji je dokaz o postojanju srpske države pomerio za tri stoleća unazad.

Ministarstvo kulture kupilo je pečat kneza Strojimira za skoro 20.000 evra, na aukciji u Minhenu 11. jula. Za postojanje ovog vrednog predmeta, za koji niko iz Srbije nije znao ni da postoji i koji je bio u privatnom vlasništvu, naši kolekcionari saznali su od svojih ruskih kolega.

Inače, najstarija materijalna svedočanstva, koja Srbija poseduje i koja svedoče o njenoj državnosti, bila su dokumenta ostala od vladara iz loze Nemanjića, koja datiraju iz dvanaestog veka.

Imali smo poteškoća da dođemo do ovog najstarijeg sačuvanog obeležja srpske državnosti. Kataloška cena pečata najpre je bila 6.500 evra. Međutim, Bugari, kojima je iz istorijskih razloga ovaj pečat veoma značajan, ponudili su 15.000 evra da taj predmet uopšte ne bude na aukciji toga dana.

Srećom, naš konzulat iz Minhena izdejstvovao je da tako ne bude i kupili smo pečat za 16.000 evra. Uračunavanjem provizije aukcijske kuće, koja je posredovala, dolazak do ovog značajnog predmeta za našu istoriju i kulturu koštao nas je skoro 20.000 evra. To je mala cena ako imamo u vidu koliki značaj ima ovaj pečat za srpsku istoriju - kaže ministar kulture Dragan Kojadinović.

Profesor Janković objašnjava i da su pečat, verovatno, sačinili vizantijski zlatari iz Atine, Soluna ili Carigrada, što svedoči o političkim vezama Srbije sa Carstvom, koje su bile važne zbog sukoba s Bugarima. Postojanje pečata dokazuje da je srpski knez imao pridvorsku kancelariju, arhiv i administraciju koja prati državu.

Knez je, očigledno, bio hrićanin, kao i njegovi preci. "Dakle, ovaj pečat je jednak otkriću rukopisa devetog veka (a nema ih sačuvanih pre 12. veka) ili svedočanstvu o državi (kao neki natpis u kamenu, kakvi su kod Slovena poznati samo kod Hrvata i Srba, pisani latinski)", zaključuje profesor Janković.

Našoj javnosti će za nekoliko dana biti prikazan ovaj pečat i objašnjen njegov istorijski i kulturni značaj.

Pečat ćemo čuvati u Istorijskom muzeju Srbije, koji će biti premešten u Vlajkovićevu ulicu - objašnjava Kojadinović.

Dr Đorđe Janković, predsednik Srpskog arheološkog društva i šef Katedre za nacionalnu arheologiju Srednjeg veka Filozofskog fakulteta u Beogradu objašnjava da je knez Strojimir bio sin srpskog kneza Vlastimira, koji je vladao sredinom devetog veka, i jedan od trojice braće koji su podelili Srbiju i njome vladali. Strojimira i brata Gojnika, zatim je proterao u Bugarsku najstariji brat Mutimir, koji je vladao Srbijom do 892. godine.

Knez Strojimir je i direktni potomak kneza koji je oko 610-640 godine predvodio Srbe u seobi iz takozvane bele Srbije, odnosno današnje Poljske, Slovačke i Ukrajine. Takođe, on je bio i deda kneza Časlava, koji je vladao Srbijom od 927. do posle 950. godine.

"Dakle, knez-vlasnik ovog pečata je pripadao najstarijoj poznatoj dinastiji srpskih vladara. Nije isključeno da od iste dinastije potiču i potonje dinastije Vojislavića, velikih župana, pa i samih Nemanjića".
 
   

SAD blokirale saopštenje kojim se osuđuje napad Izraela na UN bazu
 
Savet bezbednosti UN saopštio je da je "duboko šokiran i uznemiren" zbog pogibije četiri posmatrača UN u napadu izraelske vojske na bazu posmatračke misije UN na jugu Libana, prenose novinske agencije.
 

Više od 480 mrtvih u sukobima Izraela i Hezbolaha

Više od 480 osoba je poginulo u sukobima izraelske vojske i libanskog gerilskog pokreta Hezbolah od početka sukoba 12. jula.

Agencija Asošijejted pres prenosi, pozivajući se na izveštaje Ministarstva zdravlja, da se u Libanu poginule najmanje 423 osobe, dok je 1.846 ranjeno. Među nastradalima je 20 libanskih vojnika i najmanje 27 gerilaca Hezbolaha.

Kada je reč o civilnim žrtvama, u Libanu je poginulo osam Kanađana, dve osobe kuvajtske nacionalnosti, jedan Iračanin, jedan Jordanac i jedan državljanin Šri Lanke.

U Izraelu je poginuo 51 Izraelac, uključujući 33 vojnika. Više od 55 vojnika je ranjeno i više od 331 civila, tvrde zvaničnici.

U sukobima su takođe poginula i četiri posmatrača UN i nigerijski bračni par koji je radio za posmatrače UN.

Savet bezbednosti UN je pozvao Vladu Izraela da sprovede potpunu istragu o napadu i da javno saopšti rezultate istrage što je pre moguće.

Savet bezbednosti UN je saopštio da je "veoma zabrinut za bezbednost svog osoblja" i pozvao sve strane u libanskom sukobu da poštuju međunarodne obaveze o zaštiti osoblja UN.

Četiri posmatrača UN (UNIFIL) poginula su u utorak uveče u izraelskom vazduhoplovnom napadu na bazu posmatrača u Kijamu, u istočnom sektoru na južnoj granici Libana. Poginuli su posmatrači iz Austrije, Kanade, Finske i Kine.

Savet bezbednosti UN u saopštenju izražava zabrinutost zbog civilnih žrtava u Libanu i Izraelu, i zbog rasta broja raseljenih i uništavanja civilne infrastrukture.

To je prvo saopštenje Saveta bezbednosti UN od početka sukoba na Bliskom istoku.

Izvori bliski UN navode da su SAD insistirale da se u saopštenju ne navodi reč "osuda", kao ni mogućnost da je Izrael namerno gađao bazu UN.

 
   

Izrael nastavio ofanzivu na Liban
 
Izrael je i juče nastavio ofanzivu u Libanu, vazdušnim i artriljerijskim napadima na jug zemlje, dan nakon neuspešne međunarodne konferencije u Rimu na kojoj nije postignut dogovor da se uputi poziv na hitno uspostavljanje primirja.

Izraelska avijacija gađala je ciljeve na jugu, uništila radio centar severno od Bejruta i bombardovala tri kamiona koji su prevozili lekove i hranu na istok zemlje, rekli su bezbednosni izvori, prenosi Rojters. Dva vozača kamiona su ubijena, tvrde isti izvori.

Jučerašnji dan bio je najteži za Izrael od 12. jula, kada je počeo sukob sa Libanom - devet vojnika poginulo je u sukobima sa izraelskom vojskom. Šef izraelske vojske, general Udi Adam izjavio je da će "ofanziva trajati još nekoliko nedelja".

Iako su juče u Rimu, kako tvrde diplomate, SAD sprečile da bude zatraženo primirje za sukob u kome je stradalo 433 Libanaca i 51 Izraelac, ocenjuje se da su postavljene osnove za mogući dalji rad.

Ucesnici - 15 zemalja i tri međunarodne organizacije pod kapom UN - predložili su slanje u Liban međunarodnih snaga pod mandatom UN i izrazili "odlučnost da rade kako bi se najhitnije postiglo primirje".

Državni sekretar SAD Kondoliza Rajs negirala je da je Vašington bio usamljen u odbijanju predloga za hitno primirje između Izraela i libanskog pokreta Hezbolah.

"Da, mnoge zemlje pozvale su na hinto primirje. Ali bilo ih je nekoliko koje to nisu učinile", rekla je ona.

Libanski premijer Fuad Siniora pozvao je u Rimu na pri-mirje, rekavši da je njegova zemlja "rasturena na komadiće" izraelskom ofanzivom.
 
   

Železnice nove mete terorista
 
Vozovi su očigledno laka meta, jer je u njima jednostavno prouzrokovati ogroman broj žrtava, naročito ako se napad izvede u vreme najveće gužve. Mislim da ćemo videti nastavak takve taktike...

Napadi na vozove, poput nedavnih eksplozija u Bombaju, u budućnosti su verovatno neizbežni, jer zbog pojačane bezbednosti aerodroma u svetu, meta terorističkih grupa postaju železnice, upozoravaju stručnjaci.

U poređenju sa aerodromima, gde su sistemi bezbednosti pojačani posle napada u SAD 11. septembra 2001, železničke mreže uvele su samo manje mere, poput kamera, uklanjanja kanti za smeće i kampanje za podizanje svesti javnosti.

Što je još gore, analitičari smatraju da je železnički saobraćaj i nemoguće učiniti potpuno sigurnim, budući da je to "otvoren" sistem prevoza sa mnogobrojnim mestima ulaza i izlaza putnika.

U sedam eksplozija u vozovima i stanicama u Bombaju, 11. jula, poginulo je više od 200 ljudi, a na stotine je ranjeno. To je bio treći veliki napad na železniče u poslednje dve godine, posle eksplozija u Madridu i Londonu.

U istovremenim eksplozijama u punim vozovima, na tri stanice u Madridu 2004. poginula je 191 osoba, a povređeno više od 1.800. U četiri eksplozije u podzemnoj železnici i autobusima u Londonu 2005. poginule su 52 osobe, a ranjeno 700.

"Vozovi su nova meta terorista, zbog boljih bezbednosnih sistema na aerodromima", kaže za Rojters Nil Fergus, analitičar iz Sidneja. Prema njegovom rečima, mreža železnica je veoma velika i složena, pa je ideja o primeni sistema bezbednosti, poput aerodromskih, u tom saobraćaju "gotovo smešna".

Bivši šef antiterorističke službe u Indiji B. Raman smatra da je veoma moguće da će vozovi opet biti meta napada i zato što teroristi veruju da su iz takvih ranijih akcija izvukli političku korist.

"Teroristi su ubeđeni da je napad na vozove u Madridu bio uspešan potez jer je posle toga država (Španija) povukla trupe iz Iraka", kaže Raman i dodaje: "Napad u Bombaju je kopija onoga iz Madrida. I u drugim gradovima može biti imitatora".

Železnice širom sveta unapredile su svoje sisteme bezbednosti instaliranjem kamera, uklanjanjem kanti za smeće sa stanica i programima u kojima se putnici pozivaju da obrate pažnju na sumnjive pakete. Međutim, još se ne vrši kontrola putnika.

"Da bi železnica bila efikasno sredstvo prevoza neophodno je da ljudi mogu brzo da uđu i izađu i ne postoji tehnologija za kontrolu ljudi u masi", kaže Klajv Vilijams, analitičar terorizma na Australijskom nacionalnom univerzitetu.

"Vozovi su očigledno laka meta, jer je u njima jednostavno prouzrokovati ogroman broj žrtava, naročito ako se napad izvede u vreme najveće gužve. Mislim da ćemo videti nastavak takve taktike", smatra Vilijams.

On navodi primere podzemnih železnica Londona, Njujorka i Sidneja, koje su izgrađene kada nije postojala bezbednosna opasnost i koje su danas veoma izložene napadima. "U stvari, biće veoma teško sprečiti tu vrstu napada", kaže Vilimas.

U nedavno objavljenom izveštaju o bezbednosti australijske železnice navodi se da su, uprkos ulaganjima od 38 miliona dolara u video-nadzor i uklanjanje kanti iz sidnejske podzemne železnice, vozovi i dalje veoma izloženi mogućim napadima terorista.

Analitičar Piter Čok smatra da bi uz oštriji sistem bezbednosti australijske vlasti trebalo da promene i dizajn vozova, kako bi se smanjio broj poginulih i povređenih u eventualnim napadima.

"Oblik mnogih vozova je takav da pojačava efekte eksplozija", kaže Čok. Prema njegovim rečima, vagoni bi trebalo da imaju krovove na "iskakanje" i prozore koji bi mogli da kanališu snagu eksplozije izvan vagona i tako spreče da se ona širi u unutrašnjosti vozova među putnicima.

Međutim, dok razvijeni gradovi poput Sidneja, Londona i Madrida uvode najnovije tehnologije u sistemima bezbednosti, gradovi u zemljama u razvoju, koje imaju zastarele železnice, moraće da se oslone na rad policije.

Preventivne mere bezbednosti nametnule bi velike troškove, što zemlje u Aziji i Africi ne mogu da priušte. Zbog toga, one postaju izloženije napadima od zapadnih zemalja.
 
   

Postaje li Evropa muslimanska Eurabija?
 
Trenutno u Evropskoj uniji živi oko 20 miliona muslimana ili četiri odsto stanovništva, što može narasti najviše na 17 odsto ulaskom Turske i njenih 71 milion stanovnika u Uniju...

Upozorenje američkog poznavaoca arapskog sveta Bernarda Luisa od pre dve godine na moguću pretežno muslimansku Zapadnu Evropu do kraja 21. veka, samo je deo sve češćih strahovanja o dolasku vremena "Eurabije" i "Londonistana".

Teroristički napadi u sistemima javnog prevoza u Londonu i Madridu podstakli su poplavu publikacija čiji naslovi poput "Zaspala bela Evropa" ili "Opasnost u Evropi" upozoravaju na nesposobnost starog kontinenta da adekvatno odgovori na izazov islamskog fundamentalizma.

Prošlogodišnji neredi mladih muslimana širom francuskih predgrađa i religiozno motivisano ubistvo holandskog filmaša Tea Van Goga, raspalili su strah od islamskog radikalizma širom Zapadne Evrope, u čijim su mnogim gradovima džamije posećenije od crkava.

Na otuđenje mladih muslimana od svog evropskog okruženja upozorava činjenica da teroristi dolaze iz dobrostojećih i naizgled integrisanih porodica i da su, paradoksalno, mladi islamizovani više od svojih roditelja, iako ovi drugi imaju čvršće veze sa svojom muslimanskom postojbinom.

Kolika je stvarna moć evropskog islama da vremenom stvori većinsku "Eurabiju" ili "Londonistan"?

Londonski časopis "Ekonomist" koji se bavio tim istraživanjem objavio je statistiku koja pokazuje da trenutno u Evropskoj uniji živi oko 20 miliona muslimana ili četiri odsto stanovništva, što može narasti najviše na 17 odsto ulaskom Turske i njenih 71 milion stanovnika u Uniju.

Iako im mali prirodni priraštaj zapadnoevropskih hrišćana pruža priliku, istraživanja pokazuju da muslimani ni pored najbolje volje svojim natalitetom do 2025. godine ne mogu imati više od jedne desetine stanovnika EU.

Osim toga evropski muslimani nisu homogeni. U Velikoj Britaniji uglavnom su došljaci iz Pakistana i zemalja južne Azije, u Francuskoj su severnoafrički Arapi, a u Nemačkoj Turci.

I pored negativnih pokazatelja, kao što je činjenica da u francuskim zatvorima trenutno boravi devet puta više mladića čiji su očevi muslimani, postoje razlozi za optimizam da će u Evropi prevladati integrisani islam.

Četvrtina muslimanki u Francuskoj udata je za hrišćane, dok su britanski univerziteti puni mladih muslimana, koji se čak javljaju i u redovima tradicionalnog bastiona belih hrišćana - Konzervativnoj partiji.

U narednih 50 godina može se desiti da ti obrazovani evropski muslimani postanu prosvetljene vođe kakve islam treba, zaključuje "Ekonomist".
 
   

Znatno smanjenje korupcije
 
Svaka zemlja koja je postigla merljiv napredak u smanjenju korupcije imala je jakog vođu koji je transparentnost i odgovornost postavio kao najviše prioritete".

Svetska banka (SB) saopštila je da je u Hrvatskoj znatno opalo primanje mita na carini, kao i u drugim oblastima poslovanja hrvatskih firmi, a značajan napredak od 2002. godine u smanjenju korupcije ostvarila je i Bosna i Hercegovina (BIH).

Iako privlačna za korupciju, zbog položaja među zemljama istočne Evrope i posledica komunizma, Hrvatska je poslednjih nekoliko godina zabeležila značajno smanjenje korupcije, piše u najnovijem izveštaju na sajtu SB.

Viši ekonomista SB u Evropi Džejms Anderson piše da je "uobičajena pretpostavka da se korupcija u zemljama centralne i istočne Evrope po pravilu stalno povećava, nakon najnovije analize odbačena" i dodao da "više ne stoji".

Po anketi u hrvatskim firmama, učestalost podmićivanja je opala u mnogim oblastima, pogotovo u carini.

Poboljšanje je rezultat reformi službe carine uz smanjenje diskrecione ocene carinika u izboru predmeta za fizički pregled, piše u izveštaju.

Po smanjenju koprupcije zahvaljujući uspehu reformi u izveštaju se pominju Bugarska i Rumunija, kandidati za pristup Evropskoj uniji.

Do smanjenja korupcije u carini došlo je zbog toga što su zemlje u tranziciji prve u svetu prihvatile pojednostavljeni porez na dohodak sa niskim ili jedinstvenim stopama, uz široku populaciju obveznika i malo izuzetaka. To je prva učinila Estonija pre desetak godina.

Zemlje u tranziciji su poboljšale poresku službu, tako da je, na primer u Slovačkoj, prelazak na jedinstvenu stopu poreza popravio utisak firmi o poreskom sistemu, i smanjio izbegavanje plaćanja poreza i podmićivanje.

Do smanjenja mita u carini tranzicionih ekonomija, prema izveštaju Svetske banke, došlo je i zbog dobre revizije carinskih zakona. Precizira se da je upravo Hrvatska napredovala kombinujući modernizaciju carine, institucionalne reforme, povećanje trnsparentnosti i skraćenje carinskog postupka što se pokazalo kao "dobitna kombinacija".

Za razliku od uspeha u carini, u prvim godinama tranzicije, kako ističe SB, često je zanemarivano pravosuđe. "Izgleda da se korupcija u sudovima generalno nije smanjila, a zemlje su počele rešavati taj problem povećavanjem plata sudija, kao što je u Rusiji", piše u izveštaju.

Dodaje se da su Slovačka i druge zemlje uvele i krivično gonjenje za korupciju u pravosuđu.

U izveštaju SB piše da je manji napredak postignut u sektoru javnih nabavki, gde iako su mnoge zemlje donele zakone o tome, nisu ih adekvatno sprovele.

Zemlje u tranziciji povećavaju odgovornost političara, piše u izveštaju uz ukazivanje na zakone o sprečavanju sukoba interesa, finansijskoj reviziji i kontroli.

Svetska banka ističe da su mnoge zemlje napredovale u slobodi informisanja, ali i održale "prevelik imunitet zakonodavaca, zbog kojeg su poslanici u parlamentu gotovo nedodirljivi".

Po rečima koautora izveštaja, direktora SB u Evropi Čeril Grej , "jako rukovodstvo je ključno oružje u borbi protiv korupcije, a svaka zemlja koja je postigla merljiv napredak u smanjenju korupcije imala je jakog vođu koji je transparentnost i odgovornost postavio kao najviše prioritete".
 
   
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"