SRBIJA

Broj 1070, 15. septembar 2006.

Lik Hrista pojavio se u kori drveta
 
U mestu zvanom Beli Kamen, nedaleko od Prokuplja, na oko 900 metara nadmorske visine, nedavno se u kori bukve stare blizu 300 godina, pojavila - kako tvrde meštani - čudotvorna ikona koja likom i stavom, podseća na Hrista.

Ikona je visoka oko metar i široka pedesetak centimetara. Lik ima jasno označen oreol nad glavom i podignutu desnu ruku, karakteristično za predstavljanje Hrista na freskama i svetim slikama.

Odora u bogatim naborima spušta se do nogu a nad levom rukom svetitelja nazire se i lik glasonoše anđela.

Stanko Mladenović (64) iz Niša, koji svoje penzionerske dane provodi u rodnom selu, kaže da se ne zna tačno ko je prvi uočio ikonu, ali da su, od kako se pojavila, ljudi počeli masovno da dolaze u Beli Kamen.

"Pred stoletnim stablom i svetim likom ponašaju se kao u crkvi. Ostavljaju zapise, belege, novac, ljube ikonu, mole se, jedino sveće ne smeju da pale kako ne bi izazvali požar u šumi", priča Stanko.

"Ovo stablo je bilo ovako veliko i kad sam ja bio dete", seća se Stanko čija se rodna kuća nalazi na pedesetak metara od čudotvorne ikone.

"Kao deca igrali smo se ovde. Udarali smo motkama po korenovima ovog ogromnog stabla, koji su virili iz zemlje i proizvodili neobične i zastrašujuće zvuke".

Odmah pored čudesnog stabla nalazi se česma, sagrađena još davne 1931. godine. Sada posle pojavljivanja ikone sa likom Hrista ljudi iz mesta a i mnogobrojni putnici koji ovde prolaze na putu od Prokuplja prema Bojniku i Leskovcu, pripisuju joj isceliteljsku i lekovitu moć.

Česmu je nedavno jedan Prokupački privrednik u znak pažnje i zahvalnosti zbog isceljenja, renovirao.

Ljudi tvrde da je voda čudesna, da čim se njom čovek umije, oseti olakšanje koje se "rečima ne može opisati".

Ovde dnevno svrati na stotine ljudi da se pomole i natoče vodu. Pune se baloni, plastične flaše a dolaze ljudi sa svih strana, iz cele Srbije.

Dnevno se odavde odnese i nekoliko stotina litara ove pitke i, kako kažu, lekovite vode, koja pomaže u lečenju stomačnih i drugih organskih oboljenja a posebno duševnim bolesnicima.

Arhijerejski namesnik Toplički, otac Lazar Barać, kaže da će prokupačka crkva mesto označiti prepoznatljivim simbolima pravoslavlja.

Otac Lazar planira da uskoro nekoga zaduži da o novoj svetinji, drugoj koja se pojavila u Topličkom kraju, brine danonoćno. Pre nekoliko godina pojavio se lik svetitelja u panju drveta u opštini Blace.

Otac Lazar kaže da postoji i mogućnost da pokraj čudotvorne ikone nikne i pravoslavni hram jer ovakve pojave, prema njegovim rečima, veoma često prestavljaju i poziv neimarima.
 
Mirjana Marić  
 

Novoizgrađene i obnovljene kuće zvrje prazne
 
U obnovljenom banatskom selu Jaša Tomić danas ima viška stambenog prostora i manjka stanara.

U vreme i nakon velikih poplava koje su ovaj kraj zadesile u proleće prošle godine, odvijala se u Srbiji jedinstvena akcija solidarnosti u koju su se uključili pojedinci, grupe, institucije, pa čak i vladajući vrhovi Vojvodine i Srbije.

Ta akcija na mahove je bila stihijska i uprkos nesumnjivo valjanim namerama učinjeni su previdi čije se posledice sada pokazuju. Parama iz budžeta Srbije građeno je 375 kuća i stanova, a finansirana je i popravka gotovo istog tolikog broja kuća.

Dobrim poznavaocima prilika u ovom selu, u vreme dogovaranja i izvođenja radova nije data prilika da iznesu svoje procene da se, uprkos dobrim namerama, ušlo u gradnju Potemkinovih sela.

Danas, kao potvrda takve procene, na samom ulazu u selo stoje četiri niza novih tipskih kuća od kojih je dobar deo prazan, a u onima koje su useljene žive staračka domaćinstva sa prosekom manjim od tri člana. Samo kraj jedne od tih kuća viore se pelene na štriku za sušenje veša.

Predsednik Saveta mesne zajednice Mirko Škipina kaže da je ove godine u prvi razred mesne osnovne škole upisano svega 18 đaka. Mladi su napustili i napuštaju Jašu tražeći posao kojeg u ovom selu nema.

Nekoliko privrednih preduzeća je, kako tvrde u mesnoj kancelariji, u fazi vlasničkog restruktuiranja, pa se tu očekuju u dogledno vreme nekakve mogućnosti zapošljavanja mladih, ali meštani u to ne veruju.

Zorica Sebastijanov ima dva sina i kaže da je gotovo sigurna da će oni napustiti novu kuću u koju su se proletos uselili.

Zorica podseća da je Jaša Tomić nekada bila varoš, ekonomski jako sresko mesto, a da su danas, po njenom mišljenju, jedini izgledi za obnovu mesta otvaranje granice sa Rumunijom i oživljavanje komunikacije: "Jaša više nikome nije usput", kaže ona.

Gotovo istovetnu priču ponavlja i Škipina čija tri sina uče škole, ali Škipina veruje da bi podržavanje takozvanih malih inicijativa, prvenstveno u poljoprivredi, bio način da se mladi vrate i zadrže u selu.

Kao predstavnik lokalne uprave on o temi "viška stambenog prostora" kaže da je to realan problem, ali ističe da je u vreme kada su donošene odluke o gradnji selo bilo pod vodom, da je stepen tolerancije kod meštana bio nizak i da se moralo iz više razloga delovati brzo.

Samo selo neće moći da reši, kaže on primera radi, završetak radova na tri objekta kolektivnog stanovanja koja nisu useljena jer nema predviđenih sredstava za uvođenje struje i vode u njih.

Potrebna je gradnja trafostanice, što će koštati više od tri miliona dinara, a za gradnju i popravku putne mreže, što je još jedan aktuelni problem, biće potrebno uložiti 70 miliona dinara, što čak ni manjim delom meštani koji su u tu svrhu izglasali desetogodišnji samodoprinos, ne mogu da ostvare.

Jaša Tomić ima 3.500 hiljade stanovnika koji su u proseku stariji od 50 godina. U selu, za razliku od vremena pre velikih poplava, kada su napuštene kuće bile zapuštene i trošne, sada su nove, u belo okrečene sa crvenim krovovima.

Pre poplava na oglasnoj tabli mesne zajednice bilo je sijaset ponuda za prodaju kuća po bagatelnim cenama. Danas tih ponuda nema, ali se sve češće vode razgovori o tome kakva će sudbina biti ovolikog stambenog prostora.

Među novosagrađenim kućama ima više od 40 takozvanih vikendica. U njih vlasnici koji žive van Jaše Tomić navraćaju samo povremeno, a u neke, svedoče meštani, noga vlasnika još nije kročila.

U želji da iskoriste a ne zloupotrebe, tvrde meštani, spremnost mnogih da im pomognu, prilikom evidentiranja ukućana i prilikom sličnih popisivanja, prikazivali su i nerealno stanje. Zato su rađene i još se rade revizije, posebno načina pružanja pomoći u stambenom prostoru i građevinskom materijalu.

Niko nije utvrdio, a verovatno nikada ni neće, koliko je para uloženo za pomoć meštanima Jaše Tomić, a kao neobična razglednica ovog mesta moguće je da će služiti slika novih gotovo praznih kuća.
 
   
 

Advokat predložio da Šešelj sam ispituje svedoke
 
Sudski postavljeni branilac Vojislava Šešelja, britanski advokat Dejvid Huper predložio je da Šešelju bude dozvoljeno da prvi ispituje svedoke optužbe, a sudija Alfons Ori je to odbio.

Šešelj je, na početku statusne konferencije, rekao da Huper nije njegov branilac i da s njim neće razgovarati, a zatim je, na sopstveni zahtev, izveden iz sudnice.

U nastavku rasprave, Huper je sudiji predložio da Šešelju bude dozvoljeno da prvi unakrsno ispituje svedoke, kad suđenje počne. Naznačio je da bi to moglo rešiti problem nastao Šešeljevim odbijanjem da s njim sarađuje.

Sudija Ori je to odmah odbio, naglasivši da "u svetlu odluke da se Šešelju nametne branilac, za sudsko veće nije prihvatljivo da se njemu dozvoli da unakrsno ispituje svedoke".

"Veće ne želi da dozvoli optuženom da se brani sam...i neće dozvoliti da unakrsno ispituje svedoke samo zbog toga što ne želi da sarađuje s braniocem", rekao je Ori.

Zastupnica optužbe Hildegard Erc-Reclaf je kazala da se protivi predlogu sudskog veća da se optužnica protiv Šešelja smanji za najmanje jednu trećinu.

Napominjući da će tužilaštvo suziti optužnicu ukoliko mu sudsko veće naredi, Erc-Reclaf je najavila da će dokazni postupak protiv Šešelja biti efikasan i da će trajati šest meseci.

Sudija Ori je tužiocima ipak naložio da za nedelju dana dostave predlog o smajivanju optužnice.

On je tokom statusne konferencije nekoliko puta rekao da namerava da suđenje Šešelju započne početkom oktobra.

Lider Srpske radikalne stranke je u 14 tačaka optužen za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini 1991-95.
 
   
 

Poražavajuće malo studenata videlo inostranstvo
 
Vojvođanski sekretar za privredu Siniša Lazić izjavio je da je "poražavajuća" činjenica da 70 odsto studenata iz Srbije nikada nije putovalo u inostranstvo.

Lazić je na prijemu za studente koji su mesec dana učili italijanski u Peruđi, u okviru projekta saradnje Vojvodine i italijanske pokrajine Umbrije, rekao da je saradnja državnih organa Srbije i Vojvodine sa drugim zemljama veoma važna i za dodatno obrazovanje domaćih studenata i za razmene sa inostranstvom.

Profesor Pavle Sekeruš sa Katedre za romanistiku novosadskog Filozofskog fakulteta rekao je da bi bi bilo vrlo korisno da se na celom Univerzitetu u Novom Sadu kao obavezan uvede engleski jezik tokom celih studija, a da studenti pored toga imaju pravo da izaberu bar jedan jezik Evropske unije kao drugi.

"Danas samo završen fakultet nije dovoljan kao referenca za posao. Evropeizacija univerziteta podrazumeva ne samo olakšan vizni režim za studentne i profesore, već i osavremenjavanje nastave, koja mora da se usaglasi sa evropskim tokovima", ocenio je Sekeruš.
 
   
 

Požar između Železničke stanice i Novotransa
 
Na lokaciji između Železničke stanice i pogona preduzeća "Novotrans" u Novom Sadu danas oko 14.30 izbio je požar koji još tinja.

Prema rečima stečajnog upravnika "Novotransa" Dejana Tomasevića, požaru je zahvatio veliku količinu guma, od kojih se veći deo nalazi van kruga preduzeća.

Vetar je ubrzo preneo plamen i na gume koje se nalaze u krugu "Novotransa", a jaka vatra je kasnije oštetila i deo orgade obližnjeg Almaškog groblja.

Vatrogasci su posle izvesnog vremena uspeli da lokalizuju požar.

U požaru nema nastradalih, niti se još zna eventualna materijalna šteta. Vatrogasci koji su ucestvovali u gašenju požara rekli su novinarima da sumnjaju da je požar namerno izazvan.

U gašenju požara učestvuju tri vatrogasna vozila, koje su radnici "Novotransa" pozvali odmah po izbijanju požara.
 
   
 

Strane investicije - kako to rade Mađari
 
Strana ulaganja u mađarsku privredu dostigla su 45 milijardi američkih dolara posle pada komunizma i dolaska prve demokratske vlade 1990. godine, a očekuje se da trend investiranja u narednih nekoliko godina bude nastavljen sa oko tri milijarde dolara godišnje.

Mađarska se sa višegodišnjom konstantnom stopom rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 4,5 odsto, koji po stanovniku iznosi oko 16.000 dolara, svrstala u gornji deo liste deset zemalja koje su 1. maja 2004. godine postale članice Evropske unije.

Međutim, prošlogodišnja statistika je pokazala opadanje BDP, industrijske proizvodnje i izvoza, a zbog budžetskog deficita, Mađarska je bila prinuđena da se odrekne priključivanja zoni evra.

Zbog toga predsednik mađarske Privredne komore Laslo Parag strahuje da ekonomski pokazatelji u narednih nekoliko godina neće biti tako dobri.

Glavni razlozi za takve ekonomske rezultate su, prema njegovoj oceni, to što je poslednjih godina u ekonomskoj politički nadvladao populizam, a potrošnja nadmašila proizvodnju.

"Ekstremna potrošnja bila je 2002. godine, kada su bili izbori u Mađarskoj", rekao je Parag na predavanju koje je tokom nedavne posete Beogradu održao u Privrednoj komori Srbije.

Izražavajući uverenje da je populizam anulirao prednost koju je Mađarska stekla tokom tranzicije u odnosu na druge bivše socijalističke zemlje, on je kao najozbiljnije greške u ekonomskom razvoju izdvojio upravo veću potrošnju od BDP i isplaćivenje nerealno visokih nadnica radnicima. "Znamo šta se dešava s firmom koja trajno troši više nego što proizvede - proglasi se stečaj", rekao je on.

Parag je naveo da je uz to, Mađarska veoma "izložena uvozu", jer ne poseduje energente - naftu i gas.

Da su dobre strane mađarske ekonomije ipak brojnije od nedostataka, kako je kazao, svedoči to što u toj zemlji rade gotovo sve multinacionalne kompanije, od kojih 15 najvećih ostvaruje trećinu ukupnog izvoza, dok samo kompanija "Audi" u izvozu učestvuje sa 10 odsto.

Prvi čovek privredne komore međutim smatra da je i pored toga što je mađarska politika veoma dugo ekonomiju zemlje nazivala "panonskim tigrom", a u poslednje vreme i "panonskom pumom", krug mađarskih privrednika više prisutan kao "mali plašljivi zeka" jer, u odnosu na multinacionalne kompanije, raspolaže sa veoma malo kapitala.

Govoreći o putu Mađarske u Evropu, Parag je naročito istakao značaj priključenja NATO-u 1998. godine, od kada su strana ulaganja bitno porasla, a inflacija je sa 14 odsto u toj godini smanjena na 3,7 odsto u 2005.

Investicije su omogućile ne samo razvoj domaće privrede, već i ojačale velike mađarske kompanije, kao što su OTP I MOL koje su postale veliki ulagači u region. Najveće investicije Mađarska, prema njegovim rečima, ima u Slovačkoj, Hrvatskoj i Rumuniji.

Mađarska danas, dve i po godine pošto je postala član evropske porodice, računa na ozbiljnu godišnju potporu od EU, a susedima u Srbiji poručuje da proces priključenja ne donosi štetu, već mnogobrojne prednosti.

"Sam proces (prijema) je doprineo velikoj konkurentnosti privrede. Konkurencija je bila veliki izazov za mađarske privrednike, a potrošači su dobili velike prednosti, jer konkurencija snižava cene", kazao je Parag.

Prednost članstva u EU je i to što se odluke ključne za privredu koordiniraju u Briselu i mnogo je teže da ih nametnu domaće ekstremne političke snage.

Razvoj je ubrzaniji, nezaposlenost manja, infrastruktura se naglo razvija, radnici su disciplinovaniji što doprinosi povećanju proizvodnje.

Kada sedmogodišnja zabrana zapošljavanja Mađara u drugim zemljama EU istekne, Parag ne očekuje da će doći do većeg odliva radne snage iako je ona u Mađarskoj nekoliko puta jeftinija od proseka EU. On naprotiv najavljuje da će Mađari koji žive u drugim zemljama, doći u maticu da tu rade.
 
Jelena Tomić  
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"