SRPSKI POSLOVNI IMENIK 2008
NA SVIM NASIM MESTIMA
 

 
SA NASLOVNE STRANE

Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost

Gordana Stajic - Svetlana Litvinjenko
Jelena Pucilowski
Tino Brelak Mortgage
Dusan Dragojevic Takse
Ivana Obradovic
Beograd rent
Frizer Bissa

Casovi_matematike_kompjutera  
SALSA  
Beograed Money Transfer

 Broj 1114, 3. avgust 2007.

Osvajanje Arktika
 
Ruska ekspedicija koja planira da istraži dno Arktičkog okeana stigla je do Severnog pola.

Dve mini podmornice bi, kako je planirano, sada trebalo da se spuste na dno okeana, na dubinu od više od 4.000 metara i postave rusku zastavu na okeansko dno.

Istraživačka ekspedicija, koja uživa podršku Kremlja, nastoji da obezbedi dokaze da podvodni planinski lanac pod imenom Lomonosovljev greben, koji prolazi polarnim regionom, geološki predstavlja nastavak ruskog kopna.

Drugim rečima, ekspedicija treba da dokaže pravo Moskve na gotovo 1,2 milion kvadratnih kilometara arktičkog podmorja za koje neki procenjuju da sadrži 10 milijardi tona nafte i gasa.

Ekspedicija se odvija usred sve jačeg rivalstva između Rusije i SAD, Kanade, i druhih država čije obale gledaju na polarni okean čije dno krije ogromna bogatstva.

Oko 100 naučnika na ružičasto obojenom istraživačkom brodu "Akademik Fjodorov" pre svega traže dokaz da je lanac Lonomonosov - 2.000 kilometara dug podvodni planiski masiv koji preseca polarnu oblast geološki produžetak Rusije i da stoga Severni pol može da bude prisvojen na osnovu konvecije UN o pravu mora.

Kad dosegnu dno ispod Severnog pola, mini podmornice će ostaviti titanijumske kapsule u kojima je ruska zastava. Podmornice će takođe sakupiti uzorke arktičke flore i faune i snimiti svoje putovanje.

Najteži deo misije će biti povratak tačno na tačke zaronjavanja koje su oslobođene leda kako bi se izbeglo zarobljavanje ispod debelog ledenog pokrivača.

"To je rizična i herojska misija", kaže za Ria Novosti Sergej Baljašnikov, predstavnik ruskog Arktičkog i Antarktičkog instituta. "To je kao postavljanje zastave na Mesec".

Sa svoje strane, Danska se nada da će dokazati da je lanac Lomonosov produžetak teritorije danskog Grenlanda, a ne Rusije. Kopenhagen namerava da potroši sedam milijardi dolara za gradnju i održavanje osam arktičkih patrolnih brodova koji treba da štite danski suverenitet.

Moskva odavno tvrdi da polarni region pripada njoj i kaže da je ta tvrdnja već dokazana geološkim nalazima iz 2002. godine, priključenim dokumentima poslatim na usvanje Ujedinjenim nacijama.

UN su odbile ruski zahtev, navodeci nedostatak dokaza. Moskva je rekla da će ponovo pokušati 2009.

Prema međunarodnom pravu, pet arktičkih država - Rusija, SAD, Kanada, Norveška i Danska (preko Glenlanda) - kontrolišu ekonomske zone unutar 200 milja (320 kilometara) od svog priobalja.

Ali, odrednica granica priobalja (epikontinentalnog pojasa) - između plitkog dna i morskih dubina - je sporna.
 
   
Širokogrudo za sve zajednice
 
Premijer Dalton Mekgvinti je prošle nedelje, uz izvinjenje poreskim obveznicima, saopštio da je ontarijski ministar za državljanstvo i imigraciju Majk Kol morao da podnese ostavku na svoju funkciju, zato što je etičkim i opštinskim grupama davao donacije bez otvorenih, pouzdanih i transparentnih kriterijuma i procesa...

Ovu neregularnost otkrio je generalni revizor Džim Mekkarter, u svojoj istrazi koju su inicirali navodi opozicije.

Ministar za vladine službe Geri Filips dobio je zaduženje da do izbora, 10. oktobra, on vodi i resor za državljanstvo i imigraciju, umesto Majka Kola.

Posle ostavke ministra Kola, provincijska vlada je sa olakšanjem primila ocenu provincijskog inspektora Džima Mekkartera da političko favorizovanje nije imalo nikakvog udela u podeli novca. Ta činjenica je izuzetno važna, pošto je do provincijskih izbora ostalo manje od tri meseca.

Inspektor Mekkarter je u poslednja dva godišnja izveštaja upućivao kritike na račun vlade, navodeći da ishitrena raspodela sredstava pre kraja fiskalne godine ukazuje na nedostatak očekivane odgovornosti i kontrolnih parametara.

Novi ministar Filips već je najavio da će preispitati neke od najspornijih donacija koje je podelio njegov prehodnik za 111 multikulturnih grupa, da bi se videlo da li se nešto novca može povratiti. Međutim, vlada uverenje da je tako nešto gotovo nemoguće, pošto sredstva nisu data sa jasnom namenom.

Između ostalih, tu je pomoć u iznosu od milion dolara datih ontarijskoj Asocijaciji za kriket, iako su oni tražili 150 hiljada dolara. Od dobijenih sredstava, više od 600 hiljada nije potrošeno, s tim da je 500 hiljada oročeno na pet godina.

Sporno je i davanje 15 miliona dolara, skoro polovine od ukupne svote od 32 miliona, za United Jenjesh Appeal Federation. Mekkarter kaže da je pomoć bila zasnovana na detaljnom podnesku o novom opštinskom centru u Vonu i modernizaciji postojećeg prostora, ukupne vrednosti od 300 miliona dolara. Projekat se uglavnom finansira iz privatnih donacija, a više od polovine novca je prikupljeno.
 
   
U Srbiji izgorelo 19.577 hk šuma
 
U Srbiji je u julskim požarima izgorelo ukupno 19.577 hektara šuma, šumskog rastinja, livada i pašnjaka, saopštilo je Javno preduzeće Srbijašume.

Požari su uništili 18.617 hektara u šumskim gazdinstvima Srbijašuma, od čega su 5.664 hektara bile šume i šumsko rastinje, precizirao je na konferenciji za novinare direktor Sektora za šumarstvo, lovstvo i zaštitu životne sredine tog javnog preduzeća Predrag Aleksić.

U 98 odsto slučajeva uzrok požara bila je nepažnja, rekao je Aleksić i dodao da je 85 do 90 odsto izgorelih šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu.

Prema njegovim rečima, nove šume koje će se zasaditi, moćiće da povoljno utiču na vodu, zemljište, vazduh i klimu tek posle 20-30 godina, dok će za potpunu obnovu izgorelih šuma koje su bile stare od pet do 120 godina, biti potrebno upravo toliko vremena.

Aleksić je istakao da su, prema preliminarnim podacima, Srbijašume pretrpele štetu od požra u iznosu od 760 miliona dinara, ali je dodao da će se tačan iznos znati tek nakon mesec dana.

Direktna šteta od izgorele šume u državnom vlasništvu kojom gazduje to javno preduzeće, iznosi 210 miliona dinara. Ggašenja požara košta Srbijašume 45 miliona dinara, a sanacije zgarišta koštaće 350 miliona dinara, kazao je on.

Za pošumljavanje će u naredne dve do tri godine biti potrebno 81 do 82 miliona dinara, dok će u istom periodu održavanje mladica koštati između 25 i 26 miliona dinara.

Ekološka šteta je neprocenjiva, ali ako bi se iskazala, bile bi pet do 10 puta veća od direktnih troškova požara, naglasio je Aleksić.

Srbijašume su osigurale samo oko pet odsto, od oko milion hektara šuma kojima gazduju, i to na teritoriji Loznice i Beograda, kazao je Aleksić.

Ukazao je da u Srbiji nije uobičajeno osiguravanje šuma, te da su premije visoke, ali je dodao da se posle ovogodišnjih požara ozbiljnije razmišlja i o osiguranju šuma.

Požari u Srbiji su lokalizovani, osim na lokalitetima Gulijan i Crnoljevica, na Svrljiškim planinama gde je vatra pod kontrolom.

Požare u julu je, po podacima Srbijašuma, gasilo ukupno oko 3.000 ljudi - radnici tog preduzeća, vatrogasaci, pripadnici Žandarmerije i Vojske i stanovništvo.

On je rekao da se već radi na obnavljanju opreme za gašenje šumskih požara, ali je dodao da ni sledeće godine neće moći da se računa na idealnu tehničku osposobljenost za gašenje požara, jer je u to potrebno uložiti mnogo novca.

Šume se u Srbiji prostiru na oko 2,5 miliona hektara, što je 30 odsto teritorije zemlje. Polovina šuma je u privatnom vlasništvu.
 
   
Deca vojnici i dalje postoje
 
Kraj nekih od brutalnih ratova u Zapadnoj Africi i globalni napori da se zaustavi regrutovanje najmlađih, smanjili su broj dece vojnika, ali stručnjaci tvrde da mnoge dečake i devojčice još primoravaju da se bore u raznim vojskama - od Latinske Amerike do Azije.

Naoružana kalašnjikovima ili mačetama, pijana, drogirana i traumatizovana deca bila su u središtu ratova tokom 1990-ih u Sijera Leoneu, Liberiji i Kongu.

Ti sukobi će ostati upamćeni, između ostalog, i po zločinima koje su počinile ove mlade mašine za ubijanje.

Iako su ovi ratovi sada mahom završeni, UNICEF procenjuje da je oko 25.000 dece vojnika još aktivno u svetu, što je znatno manje u odnosu na ranije procene od 300.000.

Drugi stručnjaci, međutim, smatraju da je taj smanjeni broj nagađanje jer je čvrste podatke nemoguće dobiti na terenu.

Dok su humanitarni radnici i aktivisti imali relativno dobar "pristup" zapadnoafričkim ratovima, sada imaju mnogo manje informacija o deci vojnicima u zemljama poput Iraka, Centralnoafričke Republike, Avganistana i Somalije.

Paravojne snage ali i neke vojske i dalje na decu gledaju kao na instrumente ratovanja. "Pobunjenički lideri znaju da je decom lako manipulisati", rekla je Rojtersu Džoana Mekvi, savetnik u organizaciji "Spasimo decu" (Save the Children).

"Razne grupe i dalje regrutuju decu. Shvatile su da je veoma lako uzeti dete od devet godina, slomiti ga i primorati da čini zločine. Stvari koje oni rade su tako užasne da mogu decu da transformišu u šta god požele", kaže Džoana Mekvi.

Već godinama traju međunarodni napori da se obustavi angažovanje dece vojnika. U februaru ove godine, 58 zemalja je potpisalo "Pariske principe", i obavezalo se da će sprečavati regrutovanje dece i pomagati mladim borcima da se vrate normalnom životu. Među potpisnicima je i deset od 12 zemalja u kojima se, tvrde UN, u "velikom obimu" koriste deca vojnici.

Potpisivanje Principa usledilo je deset godina pošto su međunarodni standardi prvi put dogovoreni u Kejptaunu, kada je 18 godina postavljeno kao najniža granica primanja u vojsku.

Početkom jula ove godine, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u Sijera Leoneu osudio je na zatvorske kazne trojicu lidera paravojnih formacija za niz zločina, uključujući i regrutovanje dece tokom građanskog rata. To je prvi put da je međunarodni tribunal izrekao takvu kaznu.

Ratni vođa iz Konga takođe se nalazi na suđenju u Međunarodnom krivičnom sudu pod optužbom da je otimao decu kako bi se borila.

Pobunjenici često demantuju da namerno otimaju i zloupotrebljavaju decu.

Neki, poput islamskih pobunjenika na jugu Filipina, tvrde da oni samo regrutuju muškarce izašle iz puberteta, a da maloletne regrute koriste za zadatke koji nemaju veze sa borbom.

Tokom dugotrajnog rata na severu Ugande, na primer, Božanska armija otpora je stvarno koristila decu za "zadatke van borbe", ali na ništa manje strašan način - kao seksualne robove.

Svega šačica zemalja, pre svih Burma, javno priznaje da decu koristi kao vojnike u regularnoj vojsci.

Većina drugih zemalja je najavila da će pokušati da demobiliše decu, ali aktivisti smatraju da, i pored obećanja, mnoge države i dalje imaju decu vojnike u regularnoj vojsci.

"Očigledno, pooštravanje zakona nije bilo dovoljno", kaže Džoana Mekbvi iz organizacije "Spasimo decu" i dodaje: "Čak i u zemljama gde imate mirovni sporazum i mislite da će početi demobilizacija a deca poslata kućama, to se ne dešava".
 
   
Povratak konopca za veš
 
Pobornici zaštite životne sredine imaju novu ideju - da se ponovo dozvoli razapinjanje starih, davno zaboravljenih konopaca za sušenje veša na terasama i u dvorištima. Oni veruju da tu leži deo rešenja problema sa energijom koji postoji u zemlji.

Sa ovom idejom upoznat je i ontarijski premijer Dalton Mekgvinti, koji je izjavio da se razmatra pitanje konopaca za veš, ali nije davao nikakve detalje. Liberali su, nedugo po dobijanju mandata 2003. godine, usvojili zakon o očuvanju energije sa klauzulom koja dozvoljava provinciji da ukine lokalne zabrane korišćenja konopaca za veš, koje su sastavni deo kupoprodajnih stambenih sporazuma i propisa udruženja stanara. Ta klauzula, međutim, nikada nije iskorišćena.

Letnji dani podstiču raspravu na ovu temu zato što na toplom suncu veš zaista može da se osuši veoma brzo i ekonomično, a da se pri tom ne čini nikakv greh prema životnoj sredini. U Britanskoj Kolumbiji i Novoj Skotiji postoje inicijative vraćanje klasičnog načina za sušenje veša.

U Ontariju je najglasniji pobornik 'prava na sušenje' Filis Moris, gradonačelnica Aurore, grada severno od Toronta. Ona smatra da se tu radi pre svega o slobodi izbora i da jednostavno ljudima treba dozvoliti da, ukoliko to žele, suše veš na suncu.

No, razapeti konopci pokreću, ipak, neka pitanja. Uz dužno poštovanje pobornika za zaštitu životne sredine, mnogi smatraju da se komšijin donji veš koji leprša na povetarcu, nikako ne nalazi na listi prizora koje želimo da vidimo kada pogledamo kroz prozor svoje sobe.

Kao odgovor na to, gospođa Moris veruje da oni koji brinu o životnoj sredini neće zaboraviti da zaštite svoje komšije od oku neprijatnih prizora.

Dajan Saks, advokat, koja se bavi zaštitom životne sredine i prati debatu o konopcima, kaže da se ovde radi i o snobizmu.

Ona objašnjava da su konopci zabranjeni i zato što se nije želelo da nova naselja odaju utisak srednje klase, pošto čaršavi koji lepršaju na vetru pripadaju miljeu radničke klase. Saks veruje da će se uskoro to izmeniti i da će konopci predstavljati simbol istinske brige za okruženje.

Pre nastavka ove debate možda bi trebalo izračunati stvarnu uštedu. Pri tom, ne treba zaboraviti da je veš osušen na suncu i vetru drugačiji od onog osušenog u mašini, pa bi, automatski, morao mnogo više da se pegla nego sada. To sobom povlači makar dva pitanja:

Koliko struje će potrošiti pegla?

Koliko vremena će otići na peglanje?
 
   
I Partizan i Zvezda pobedili
 
Crvena zvezda je u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona startovala pobedom na domaćem terenu ali od samo 1:0. Samo zato što ekipa Levadije iz Estonije nije pokazala mnogo osim namere da se svim sredstvima brani. Igrali su klasičan bunker ili kako to Englezi kažu parkirali su autobus pred svojim golom. A autobus je bogami bio mnogo veliki.

Trener Crvene zvezde Boško Đurovski bio je u sitauaciji da mora da kalkuliše sa igračima koji su došli kao pojačanja jer svi osim Lukaša nisu odradili kompletne pripreme pa prema tome nisu ni spremni da u istom tempu odigraju celu utakmicu.

Na golu je bio Ranđelović i bio je odličan. U poslednjim minutama utakmice spasao je siguran gol. U zadnjoj liniji Basta, Gaj, Tutorić i Anđelković. U drugom poluvremenu je Bastu zamenio Poljak Bronovicki.

Milovanović, Kastiljo i Lukaš su igrali u vezi a ispred njih Koroman i Milijaš i u špicu napada Barkos. U drugom poluvremenu mladi Filip Đorđević je zamenio Barkosa a Lukaša Molina. Crvena zvezda je imala inicijativu tokom čitave utakmice ali je sama završnica i dalje slaba strana ovog tima.

Možda su u pravu oni koji tvrde da je Zvezdi za konkretnije nastupe u Evropi neophodan još jedan dobar napadač. Barkos se dosta i dobro kretao međutim nedostaje mu upotrebljivih lopti. Lukaš je odigrao korektno ali baš kao i kod Moline i Bronovickog očigledan je nedostatak komunikacije, odnosno "nerazumevanje" između njih i saigrača. Gaj i Tutorić su bili standardni, Kastiljo koristan i ubedljiv, kao i uvek. Milovanović, Basta i Milijas su mnogo trčali ali još uvek fali ono nešto.

Najbolji na terenu bio je strelac jedinog gola Ognjen Koroman. Iako je rezultata razočarao mnoge mora se priznati da je Crvena zvezda ipak tek prošla i pripreme i još uvek je neuigrana a da je Estonska Levadija ekipa kojoj je prvenstvo u punom jeku i to se na terenu videlo.

Posebno poglavlje je stanje u kome se nalazi teren Crvene zvezde. Posle koncerta Zdravka Čolića zamenjen je deo trave ali ta "mlada" trava nije uspela da se oporavi zbog vrelina koje su vladale u Beogradu u julu. Svi kojima je to posao u Zvezdi uložili su ogroman napor kako bi teren dobili u što bolje stanje, ali nažalost protiv prirode se ne može.

Pred utakmicu je Burzanović izjavio da je igrao po svakakvim terenima ali nikada na tako lošem kakva je sada Marakana. Možda i u toj činjenici treba tražiti razlog lošijoj komunikaciji među Zvezdinim igračima kada je predaja i prijem lopte u pitanju.

U svakom slučaju nije Levadija tim koji bi mogao zaustaviti Zvezdu i za očekivati je da i na gostovanju za nedelju dana naš prvak ostvari dobar rezultat, ali ipak treba biti oprezan. Treba spomenuti i Delije jer su i ovoga puta, kao i mnogo puta do sada, bili na nivou zadatka. S obzirom da je Crvena zvezda pod uslovnom kaznom UEFA potrudili su se da delegati i posmatrači zaista nemaju niti jedan razlog da uslovnu kaznu aktiviraju. Nije zapaljena nijedna baklja, navijalo se sjajano ali korektno. Bravo, Delije!

Ljiljana Ružić


Partizan deklasirao Zrinjski

Fudbaleri beogradskog Partizana pobedili su na svom terenu mostarski Zrinjski sa 5:0, u revanš meču prvog kola kvalifikacija za Kup Uefa.

Partizan je u prvoj utakmici, pre dve nedelje u Mostaru, savladao Zrinjski sa 6:1, ali će odluku o tome da li će nastaviti takmičenje u Kupu Uefa 10. avgusta doneti Apelaciona komisija Evrospke fudbalske asocijacije.

Disciplinska komisija Uefe izbacila je Partizan iz takmičenja za ovu sezonu zbog nereda koje su pravili navijači "crno-belih", ali je posle žalbe rukovodstva kluba na tu odluku, odložila izvršenje dok se ne izjasni Apelaciona komisija.

Tri gola za za Partizan večeras je postigao Stevan Jovetić, u 37, 51. i 71. minutu, a po jedan gol dali su Darko Maletić - u 3. minutu i Almani Morales u 32. minutu.

Duel Partizana i Zrinjskog večeras u Beogradu prošao je bez incidenata.
 
   
Večera s ajkulama
 
Američka delegacija u kojoj su bili državna sekretarka Kondoliza Rajs i ministar odbrane Robert Gejts večerali su kod saudijskog kralja Abdulaha pored ogromnog akvarijuma sa ajkulama, izjavio je jedan član delegacije.

Kada su Kondoliza Rajs i Gejts došli na večeru kod kralja Abdulaha, prvo su obišli ogroman akvarijum od poda do plafona u kojima su bile razne ribe i ajkule.

Dok su zvanice večerale, ajkule su plivale ka njima sve do zida akvarijuima.

Drugi član delegacije rekao je da je večera više podsećala na scene iz filova o Džejmsu Bondu, nego na tradicionalnu diplomatiju.

"Bilo je kao u (filmu) Dr No", kazao je diplomata.
 
   
Koka-Kola i dalje najvrednija marka na svetu
 
Koka-Kola, Majkrosoft i AjBiEm i dalje su najvrednije svetske marke, navodi istraživačka firma Interbrand.

Poredak među prve četiri najvrednije marke, koji uz navedena tri nadopunjuje Dženeral Elektiks, nije se promenio u odnosu na prošlogodišnji, dok je sa petog mesta istisnut Intel, proizvođač kompjuterskih mikroprocesora, koji se sad našao na sedmom mestu.

Na pretu poziciju uspeo se najveći svetski fabrikant mobilnih telefona, finska Nokia.

Najvredniji svetski automobilski brend je japanska Tojota koja se nalazi na šetom mestu liste. Sedmi je MekDonalds, a slede Dizni i Mercedes.

U novcu, Interbrand procenjuje marku Koka-Kole na 65,3 milijarde dolara, Majkrosotfa na 58,7 milijardi i AjBiEm-a na 57,1 milijardi dolara.

Naveći rast vrednosti svog imena u proteklih godinu dana, od 44 odsto, zabeležio je internet pretraživač Gugl (Google) čiji se brend danas ceni na 17,8 milijardi dolara i čime se kompanija sa 24. mesta popela na 20.

Među markama koje su koji su ostvarile snažan rast vrednosti su i Zara, Epl, Nintendo, Starbaks, Nokia, MekDonalds, Audi, BeEmVe i Barberi.

Najveći pad na listi zabeležio je Ford, čiji brend ove godine vredi tek nešto manje od 9 milijardi dolara, gotovo petinu manje nego prošle godine. Uz Ford, u oštrom padu su marke GAP, Kodak, Pica Hat i Motorola.
 
   
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"