SRPSKI POSLOVNI IMENIK 2008
NA SVIM NASIM MESTIMA
 

 
SA NASLOVNE STRANE

Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost

Gordana Stajic - Svetlana Litvinjenko
Jelena Pucilowski
Tino Brelak Mortgage
Dusan Dragojevic Takse
Ivana Obradovic
Beograd rent
Frizer Bissa

Casovi_matematike_kompjutera  
SALSA  
Beograed Money Transfer

 Broj 1158, 20. jun 2008.

Deca srpskog porekla najpismenija
 
Obimna studija Školskog saveta regiona Toronto, najvećeg u zemlji, objavljena u Toronto Staru ovih dana, daje vrlo detaljnu sliku o uspehu učenika iz pojedinih predmeta u zavisnosti od kulture, rase, ekonomskog statusa i porodice iz koje potiču. U studiji su korišćeni podaci o 105 hiljada učenika od sedmog do 12. razreda, prikupljeni 2006/07 godine.

Prva ovako obimna analiza dokazala je ono što nastavnici već godinama znaju - u kojoj meri je uspeh u učenju uslovljen porodičnim okruženjem, prihodom, mestom i vrednošću formalnog obrazovanja u tom kulturnom okruženju, okruženjem iz kojeg je porodica došla i ličnim problemima učenika. Kako se napominje, razlike koje postoje trebalo bi da predstavljaju izazov za obrazovne institucije koje žele svakom učeniku da pruže podjednaku šansu.

Dovoljan je samo pogled na grafikon da bi se videlo da srpska deca umeju i mogu da budu najbolja. Gotovo neverovatnih 87 odsto učenika sa srpskim kao maternjim jezikom, dobilo je prelaznu ocenu iz pismenosti u desetom razredu, po čemu su ubedljivo prva i nadmašuju rođene Kanađane frankofonskog porekla za osam, a one anglofonskog porekla čak za 12 odsto. Najbliži po rezultatima su učenici hindu porekla, koji za našima zaostaju svega tri odsto.

Naša deca su svakako dala svoj doprinos i kod dobrih rezultata iz geografije za deveti razred, gde je 65 odsto dece istočnoevropskog porekla dobilo ocenu najmanje B. Bolji od toga bili su samo učenici sa istoka Azije, kod kojih je čak 73 odsto ocenjeno sa najmanje B.Svega za po jedan odsto u odnosu na Istočnoevropljane zaostaju deca sa juga Azije i iz južne i zapadne Evrope.

Direktor obrazovanja pri Savetu Geri Koneli kaže da rezultate ove studije treba shvatiti kao upozorenje da u narednih pet godina treba raditi na smanjivanju razlika i barijera koje stoje na putu obrazovanja.

Mnogi stručnjaci, među kojima je i profesor Li Ganderson, sa Univerziteta Britanska Kolumbija, autor nekoliko knjiga vezanih za učenike imigrante, ne slažu se da se prave poređenja između grupa, zato što smatraju da zemlja porekla ne određuje inteligenciju. Ganderson potencira da u Kanadi, ukoliko zaista želi da bude inkluzivna, škole moraju da iznađu načine da prevaziđu barijere koje stvaraju kulturno poreklo ili ekonomski status porodice.

On naglašava da svaki nastavnik jednostavno mora da bude obučen za rad sa imigrantima, jer je sudeći po popisu iz 2006. godine skoro polovina Kanađana rođena van ovih prostora. Ganderson kaže: "Ako smo u stanju da učinimo da čovek stigne na Mesec i da robot stigne na Mars, onda bi trebalo da uspemo da nastavnu jedinicu prezentujemo tako da bude razumljiva deci bez obzira na njihovo poreklo!"

 
   
Svetozar Marović prodao svoj udeo u Moninvestu
 
Potpredsednik vladajuće crnogorske Demokratske partije socijalista Svetozar Marović prodao je vlasnički udeo u kompaniji Moninvest, čime je izašao iz posla izgradnje apartmana na Zavali kod Budve i iz Prve banke.

Marović je za podgoričke "Vijesti" rekao da više nije suvlasnik Moninvesta, kako se to može zaključiti i iz registra Privrednog suda, gde se njegovo ime više ne pominje u podacima o budvanskoj firmi. Udeo je prodao svom dosadašnjem partneru Draganu Sekuliću.

Sekulić, koji je sada vlasnik 100 odsto Moninvesta, du-žan je da Maroviću isplati milion evra za njegov vlas-nički udeo u narednih pet godina.

Marović je u maju prošle godine postao suvlasnik budvanske kompanije, a najvažniji po-sao koji se vezuje za Moninvest jeste gradnja turističkog kompleksa na Zavali, u partnerstvu sa ruskom Miraks grupom milijardera Sergeja Polonskog.

Međutim, i partnerstvo Moninvesta sa Miraksom je okončano, tako što je budvanska firma prodala udeo Rusima u zajedničkoj kompaniji Zavala invest, za deset miliona evra.

Sekulić je rekao da će veći deo novca dobijenog od prodaje udela u Zavali invest iskoristiti za vraćanje kredita, preko kojeg je svojevremeno kupljeno zemljište na budvanskom rtu Zavala.

Marović je kazao da je udeo prodao da njegovo ime "ne bi pravilo probleme velikim investitorima", iako je bio suvlasnik firme koja se pojavljivala samo kao posrednik u kupoprodaji zemljišta.

"Očigledno da je za deo malobrojne javnosti bilo važnije moje ime, od toga da je došao svetski poznati investitor da gradi hotel", rekao je Marović.

Marović izlaskom iz Moni-nvesta više nema formalne veze ni sa Prvom bankom, koja je u većinskom vlasništvu brata crnogorskog premijera Aca Đukanovića, u kojoj budvanska kompanija poseduje oko dva odsto akcija kupljenih prošle jeseni.

Moninvest je akcije platio pola miliona evra, koje prema aktuelnim cenama na berzi vrede nekoliko puta više.

"Sve što sam radio, radio sam javno i po zakonu. Tako će biti i ubuduće", tvrdi Marović.
 
   
Poljubac produžava život
 
Postoji mišljenje da muškarac koji svaki dan poljubi svoju partnerku pri odlasku na posao živi pet godina duže od onog koji za sobom samo zatvori vrata.

Bez obzira da li je to tačno ili ne, poljubac u svakom slučaju ima veliku ulogu tokom celog ljudskog života. Ali dok je kod nekih to važan ritual, kod drugih je samo uvertira u seks.

Nova studija objavljena u američkom časopisu "Evolutionary Psihology" pokazala je da ljubljenje za žene ima mnogo veće značenje nego za muškarce. Dok je 53 odsto muškaraca priznalo da bi se upustilo u seksualni odnos bez poljupca, ta je varijanta bila je prihvatljiva samo za 15 odsto žena.

"Ljubljenje je deo jednog razvijenog rituala udvaranja. Kada se dvoje ljubi, to je bogata i složena razmena informacija, uključujući hemijske i čulne", kaže dr. Gordon Galup, jedan od rukovodilaca istraživačkog tima.

Prema njegovim rečima, ženama je poljubac važan u svim fazama romantične veze. Putem poljupca žena dobija mnogo informacija o muškarcu. Ako ona smatra da se muškarac loše ljubi, neće poželeti seksualni odnos s njime.

Ženi je poljubac važan i kao test za potencijalnog budućeg oca njene dece, dok muškarci u ljubljenju vide korak koji vodi do seksa, kažu naučnici.

Ljubljenje ima veliku ulogu tokom celog života. Ono je važan ritual kod 90 odsto ljudskih zajednica. Poljubac je simbol strasti i zaljubljenosti, ali i majčinske ljubavi, porodične privrženosti i prijateljstva.

Poljubac uvek pokreće neki vid emocionalne reakcije, utiče na stanje svesti i ume da deluje beskrajno magično, zanosno i lekovito.

Ljubljenje stimuliše ista područja u mozgu kao i bavljenje sportom. Srce brže kuca, zenice se šire, disanje je dublje, krvni pritisak i temperatura rastu, telo proizvodi više adrenalina i insulina.

Sa svakim poljupcem razmenjuje se između deset miliona i milijardu bakterija, ali i niz antibaketrijskih hemikalija koje će ubiti većinu bakterija pre nego što se uopšte razviju u klice.

Ljudski mozak ima specijalne neurone koji pomažu da nađemo usne druge osobe čak i u potpunom mraku. Čovek tokom života provede 20.160 minuta ljubeći se.

Postoje različite vrste poljubaca, od toplih, nežnih, romantičnih, strasnih do onih hladnih, kontrolisanih, rezervisanih, površnih.

Poljubac je među naučnicima još predmet rasprava jer nije potpuno jasno koji je njegov evolutivni smisao. Zato se ljubljenjem bavi i posebna naučna disciplina, filematologija.

Brojni antropolozi smatraju da se ljubljenje razvilo od njuškanja. Uostalom, neki narodi poput Eskima umesto ljubljenja praktikuju trljanje nosevima, što je česta pojava i u životinjskom svetu.

Tokom jednog strastvenog poljupca aktivno je čak 35 mišića, među kojima je 29 mišića lica što, kažu, deluje efikasno i na prevenciju nastanka bora.

Brzim poljupcem usta na usta izgubi se oko tri kalorije, dok se za vreme dugotrajnog i strastvenog poljupca izgubi 6,5 kalorija.

Sve u svemu, poljubac, kažu naučnici, ima blagotvoran uticaj na čovekov organizam. Kao takav može se uporediti sa čokoladom.

Jedno istraživanje je naime pokazalo da čokolada izaziva čak snažnije lupanje srca i intenzivniji osećaj zadovoljstva nego strastveni poljubac.
 
   
Suzbijanje sajber kriminala, nemoguća misija
 
Internet se često naziva "autoputem za informacije". Ali na svakoj njegovoj raskrsnici vrebaju sumnjivi likovi. Sa izuzetno brzim širenjem tehnologije, sajber kriminalci drže policiju na stalnom oprezu.

Skeptici tvrde da su svi pokušaji da se kompjuterski sistemi zaštite od upada nepoželjnih gostiju, uzaludni. Paranoici kažu da je najbezbedniji onaj kompjuterski sistem koji ne postoji.

Pa ipak privreda i bezbednost razvijenih država sve više zavise od kompjuterskih sistema i komunikacionih mreža, a broj korisnika interneta stalno raste.

Zbog štete koja se godišnje meri milijardama dolara, sajber kriminal je postao veliki globalni problem, čijim rešavanjem se, uz mnogo poteškoća, bave prvenstveno visokorazvijene zemlje.

U borbi protiv ovog vida kriminala, glavni problem je zapravo ono što predstavlja i glavnu osobinu interneta - neverovatna veličina. Zbog takve veličine, niko ne može da u celini kontroliše internet i on je, samim tim, postao jedino mesto gde se neometano mogu obavljati mnogi prljavi poslovi.

U SAD, na primer, oko 80 odsto stanovništva koristi internet kod kuće. U takvoj internet džungli, naravno, postoji i veliki broj zloupotreba, pa su Amerikanci formirali posebna operativna odeljenja za borbu protiv kompjuterskog kriminala u okviru FBI, CIA i tužilaštva.

Međutim i pored ovolikog antikriminalnog angažovanja, u SAD priznaju da su rezultati za sada nezadovoljavajući i da je broj otkrivenih dela minimalan.

Onlajn kriminal jača svakim pritiskom na kompjuterskog miša. Od krađe brojeva kreditnih kartica i ličnih podataka, do dečje pornografije, kriminalci konstantno pronalaze nove načine da obmanu milione ljudi.

Dvadesettrogodišnji Džeremaja Mondelo iz Oregona je priznao da je prodavao piratske softvere. Vlasti kažu da je Mondelo ukrao finansijske podatke od svojih komšija, koje je onda iskoristio kako bi otvorio lažne račune na koje su mu stizale uplate od prodaje softvera. Na taj način je zaradio više od 400.000 dolara.

"Kada smo ga priveli, njegova reakcija je bila - kako ste me uhvatili", kaže za Glas Amerike viši specijalni agent Majkl Gadfri. Gadfri dodaje da je Mondelo od svojih komšija krao signal iz predajnika za bežični internet.

Brzina i lakoća sa kojom kriminalci mogu da pristupe internetu, stvaraju međunarodnu zonu kriminala bez granica, a pogotovo za ukradene finansijske i lične podatke.

Zbog izuzetne vrednosti, ove informacije su dostupne kratko pre nego što žrtva otkrije da je napadnuta i otkaže račun, promeni šifru ili zatvori kreditnu karticu. Zbog toga, ta informacija vredi mnogo za kriminalne organizacije i u roku od nekoliko minuta ili sati se prenosi širom sveta.

Inspektori kažu da mnogi onlajn prestupi mogu biti sprečeni ukoliko se koristi zdrav razum. Komandir Tim Evans iz policijske službe države Virdžinija, član je tima koji se bavi prevencijom seksualne eksploatacije dece putem interneta.

On kaže da ukoliko neko lično ne poznaje sagovornika, i ukoliko to nije prijatelj ili član porodice, onda ne bi trebalo da odgovara na poruke ili inicira komunikaciju.

Napredna tehnologija je u mnogome pomogla raznim agencijama za sprovodenje zakona u borbi protiv sajber kriminala.

Kompjuterski gigant Majkrosoft je nekim agencijama dostavio USB uređaje kojima se iz kompjutera mogu izvaditi dokazi. Međutim i komandir Evans i specijalni agent Gadfri tvrde da kriminalci neprekidno usavršavaju svoje veštine.

To su ljudi koji su vrlo vešti sa tehnologijom, neki od njih su stručnjaci i koriste to znanje kako bi dobili šta žele. Dakle, oni su spremni da iskoriste tehnologiju kako bi zaobišli zakonske regulative, kaže Evans.

Gadfri dodaje da najveću opasnost predstavljaju mladi koji su pametniji od odraslih, koji su završili fakultet i imaju dosta iskustva s kompjuterima. Oni imaju vremena da urade temeljno istraživanje i znaju toliko da zapravo sami prave viruse.

Gadfri i Evans ocenjuju da će za borbu protiv sajber kriminala biti potrebno mnogo više sredstava zbog širenja i promena na internetu. Obojica zaključuju da je ta borba beskrajna, baš kao i digitalni svet.
 
   
Srpski teniseri nosioci Vimbldona
 
Teniserka Srbije Ana Ivanović biće prvi nosilac, a Jelena Janković drugi nosilac na turniru u Vimbldonu, dok će u konkurenciji tenisera Novak Đoković biti postavljen za trećeg nosioca, objavili su organizatori.

Na turniru u Vimbldonu biće 32 nocioca, a među prvih 10 u konkurenciji teniserki su:

1. Ana Ivanović (Srbija) 2. Jelena Janković (Srbija) 3. Marija Šarapova (Rusija) 4. Svetlana Kuznjecova (Rusija) 5. Elena Dementijeva (Rusija) 6. Serena Vilijams (SAD) 7. Venus Vilijams (SAD)) 8. Ana Čakvetadže (Rusija) 9. Dinara Safina (Rusija) 10. Daniela Hantuhova (Slovačka)

U konkurenciji tenisera među prvih 10 su:

1. Rodžer Federer (Švajcarska) 2. Rafael Nadal (Španija) 3. Novak Đoković (Srbija) 4. Nikolaj Davidenko (Rusija) 5. David Ferer (Španija) 6. Endi Rodik (SAD) 7. David Nalbandian (Argentina) 8. Rišar Gaske (Francuska) 9. Džejms Blejk (SAD) 10. Markos Bagdatis (Kipar) Žreb za takmičenje obaviće se u petak 20. juna. Teniski turnir u Vimbldonu održaće se od 23. jula do 6. jula.
 
   
Dejvid Bekam reklamira donji veš
 
Engleski fudbaler Dejvid Bekam reklamira donji veš modne kuće Armani, a reklamni bilbordi od danas će biti postavljeni širom SAD, prenose američki tabloidi.

Snimke za kolekciju jesen/ zima 2009 uradili su ugledni modni fotografi Mert Alas i Markus Pigot, za koje je Bekam pozirao na plaži u Malibuu, piše list "Pipl".

Fotografije će se na sajtu kuće Armani pojaviti 23. juna, a u štampi od avgusta.

Reklame na džinovskim bilbordima biće viđene, osim u SAD, i u Londonu, Milanu, Rimu, Parizu i Tokiju, navodi se na sajtu lista "Ju-Es vikli". Dejvid Bekam (32) je ispričao da je bio veoma nervozan dok je pozirao.

"U kući smo navikli da se šetamo poluobnaženi, ali kada je trebalo da snimam za Armanija, bilo mi je jako neprijatno zato što se nikada do sada nisam fotografisao samo u donjem vešu", rekao je fudbaler u aprilu gostujući u jednoj američkoj TV emisiji.
 
   
Lipska ovca na Sorboni
 
Lipska ovca, zbog crne glave nazvana Gara, kao narodna pesma, ide s kolena na koleno. U selu Lipe, odakle je potekla, gotovo svako među ovcama ima po koju Garu, a Perica Đorđević Paparuga (46) ostavio je Sartid posle skoro dve decenije staža da bi gajio stado.

Garu su u njegovoj familiji gajili pradeda Milenko i deda Nastas, sada on sa ocem Radomirom (74) i suprugom Slađanom i uzda se u sina Miloša da nastavi uzgoj lipske ovce.

Da bi se održao soj proteklog vikenda su u Lipama održani prvi Pastirski dani. Među mnoštvom izloženih grla iz Srbije, stado Perice Đorđevića Paparuge proglašeno je najboljim.

Bilo je perioda kada su se Lipljani žilavo borili da svetu nametnu svoju Garu. Na poljoprivrednoj izložbi u Parizu 1903. porodica Živković iz Lipa izložila je Garu sa njenim parnjakom, da im se divi mondenski svet.

Profesor univerziteta Slobodan Pavlović odbranio je doktorsku tezu o lipskoj ovci na Sorboni 1935. Tada je u Srbiji bilo više od 40.000 grla lipske ovce, a Pavlović je na odbrani disertacije govorio o rasi za koju uvaženi profesori na Sorboni nisu čuli.

Reč je, tvrdio je Pavlović u doktorskoj tezi, o posebnom, nezahtevnom, izdržljivom soju, izdašnom u vuni i mleku. Runo od 20 do 25 cm, visina ovce od 63 do 78 cm. Mleko izvrsno, sir čuven.

Pored šampanj limunade, ratluka, bostana, domaće masti, pirotskog kačkavalja, lipski sir, posebno reklamiran, mogao se kupiti u odlično snabdevenoj radnji smederevskog trgovca Milutina A. Savića.

U vreme kada je Pavlović doktorirao, brojnost lipske ovce već je ubrzano padala. Upitan, kaže priča koja i danas živi u Lipama, od uvaženih i učenih sorbonskih glava, otkud čudo od ovce u njima gotovo nepoznatom smederevskom kraju, gospodin Pa-vlović je navodno rekao da je reč o ovci koja mirno pase u Godominskom polju ne hajući za sva preganjanja oko vrste.

I zemlja je, dodao je potonji univerzitetski profesor veterine i doktor nauka, blagorodna. Ko pobode štap u tu zemlju može očekivati da će olistati. Čak i pritke, koje se pribiju uz mladicu da bi je zaštitile, olistaju.

Pa zašto se, onda, ljubopitljivo će profesori, kad je zemlja tako izdašna i zahvalna, Smederevci ozbiljnije ne bave poljoprivredom? To bi, kažu da je odgovorio Pavlović, najbolje znao Đorđe Vajfert, čuveni pivar, koji je, usred vinogorja, podigao Sartid, upropastio vinograde i zagadio polja.

Odgovor je bio pogrešan: Vajfert je bio akcionar, ne ministar kao Kosta Timotijević koji se izborio da se Sartid ne gradi u Zemunu.

Poslednji Smederevac koji se bavio ovčarstvom, bio je Mila Milosavljević Garča, trgovac žitom i stokom. Pre Drugog svetskog rata Garča je uzimao u zakup Velike livade. Ispaša se prostirala na 75 hektara što govori o brojnosti stada.

Posleratnom kolektivizacijom Velika livada je dodeljena Poljoprivrednom kombinatu Godomin a Garča se držao još neko vreme.
 
Milosav Slavko  
Markoviću, Ulemeku, Iliću i Berčeku po 40 godina zatvora
 
Vrhovni sud Srbije osudio je na po 40 godina zatvora bivšeg načelnika Državne bezbednosti Radomira Markovića, bivšeg pukovnika DB-a i komanda-nta Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka, Ne-nada Ilića i Branka Berčeka za četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali.

Pripadnik rasformiranog JSO-a Nenad Bujošević osuđen je na 35 godina zatvora, a Duško Maričić i Leonid Milivojević na po 30 godina zatvora.

Bivši direktor savezne uprave carina Mihalj Kertes osuđen je na godinu i po dana zatvora za pomaganje učiniocu posle izvršenog krivičnog dela.

Bivši načelnik Uprave saobraćajne policije Dragiša Dinić i bivši šef beogradske saobraćajne policije Vidan Mijailović osuđeni su za isto delo na deset meseci, odnosno šest meseci zatvora.

Bivši načelnik Beogradskog centra DB-a Milan Radonjić i bivši šef beogradske policije Branko Đurić oslobođeni su optužbe da su pomagali u ubistvu, zbog nedostatka dokaza, čime je potvrđena prvostepena presuda. Za zločin na Ibarskoj magistrali izrečene su kazne od ukupno 257 godina i 10 meseci zatvora.

Osuđeni za teško ubistvo imaju pravo žalbe Vrhovnom su-du, dok je za ostale presuda pravosnažna.

Marković i osuđeni pripadnici JSO-a i njihove porodice napustili su sudnicu posle izricanja kazni. Ulemek se na suđenju pojavio u crnoj majici sa natpisom "Kosovo je Srbija".

U insceniranoj saobraćajnoj nesreći 3. oktobra 1999. godine na Ibarskoj magistrali, pogi-nuli su funkcioneri SPO-a Veselin Bošković, Zvonko Osmajlić, Vučko Rakočević i Dragan Vušurović, a predsednik te stranke Vuk Drašković je povređen.

Predsednik petočlanog sudskog veća Vrhovnog suda Dragomir Milojević rekao je u izreci presude da su optuženi izvršili teško ubistvo sa umišljajem i u saizvršilaštvu i da su znali da će ljudi biti ubijeni, te da se za najteže krivično delo izriče i najstroža kazna, a to je 40 godina zatvora.

"Bez značaja su tvrdnje nekih optuženih da je njima rečeno da su u pitanju albanski teroristi. I da su bili teroristi, zašto bi ih ubijali na taj način", rekao je Milojević.

Milojević je rekao da iskazi u istrazi optuženih Ilića, Bujoševića i Maričića, iako nisu sasvim saglasni, sve optuže-ne dovode na mesto događaja sa tačno podeljenim ulogama i zadacima.

Predsednik veća je dodao i da je na suđenju utvrđeno da je praćenje Draškovića počelo u septembru 1997. godine.

"Postavlja se pitanje zašto je počelo praćenje. Zato što je stvoren plan za ubistvo Draškovića. Ko je mogao da stvori taj plan? Niko nije mogao da stvori takav plan osim Markovića, koji je o tome obavestio Ulemeka, a Radonjiću naredio da izvrši operaciju praćenja", rekao je Milojević.

Milojević je dodao da je Ulemek, kao komandant JSO-a odredio ljude koji će učestvovati u ubistvu, pa je Ilić dobio za-duženje da vozi kamion, a Bujošević, Milivojević i Maričić da "obezbeđuju lice mesta".

Ilić je, nastavio je Milojević, po dojavi Berčeka, koga je o kretanju Draškovića obavestio Ulemek, namerno skrenuo kamionom u levu kolovoznu traku i izazvao sudar u kojem su četvorica funkcionera SPO-a pogi-nula, a Drašković ranjen.

Milojević je rekao da su svi zatim otišli u bazu JSO-a, a da su Kertes, Dinić i Mijailović kasnije pomogli u prikrivanju dokaza davanjem sličnog kami-ona DB-u, lažnim iskazima i prikrivanjem evidencije o registarskim tablicama, što su potvrdili i brojni svedoci.

"Sud smatra da postoje indicije da su Radonjić i Đurić učestovali u ubistvu. To što je Radonjić dobio nalog od Markovića da prati Draškovića ne znači i da je bio obavešten o planu za ubistvo. To što je Đurić bio na licu mesta, takođe ne znači da je bio upućen u taj plan", rekao je Milojević.

Vrhovni sud je optuženima Markoviću, Ulemeku i pripadnicima JSO-a izrekao veće presude od prvostepenog, Okružnog suda, pred kojim su bili osuđeni na kazne zatvora između osam i 15 godina zatvora.

To je drugi put u 161-godišnjoj istoriji da je Vrhovni sud odlučio da otvori pretres u nekom predmetu.

Današnjem izricanju presude, koje je održano uz izuzetne mere bezbednosti, prisustvovali su i sudija Okružnog suda Bojan Mišić, koji je izrekao jednu od ranijih presuda, i zamenik okružnog tužioca Vojislav Šoškić, koji je ranije zastupao optužnicu.
 
   
Obama obećava promene u spoljnoj politici
 
Predsednički kandidat Demokratske stranke Barak Obama najavio je da će ako bude izabran promeniti kurs spoljne politike SAD - od povlačenja vojnika iz Iraka, preko sprečavanja Irana da stekne nuklearno oružje, do ukidanja zatvora Gvantanamo, prenosi Glas Amerike (VOA).

"Želim suštinske promene. Vreme je da promenimo kurs i kažemo svetu da smo spremni da predvodimo - kako delima tako i primerom", rekao je senator iz Ilinoisa.

Glas Amerike ocenjuje da se njegova gledišta oslanjaju na spoljnopolitička gledišta nekih bivših demokratskih predsednika, kao što su Hari Truman i Džon Kenedi, koji su isticali da se podsticanje demokratije i ljudskih prava ne može odvojiti od borbe protiv siromaštva i očajanja.

"Obama ponavlja (i) neke ideje Vudroa Vilsona kada kaže da smo izloženi zajedničkim opasnostima kao što su globalno zagrevanje, zarazne bolesti i ekonomska nestabilnost, pored opasnosti od drugih zemalja, pa im se treba zajednički suprotstaviti", rekao je za Glas Amerike spoljnopolitički ekspert Piter Bejnart.

Kako navodi VOA, Obama obećava fazno povlačenje iz Iraka i povlačenje borbenih jedinica u roku od 16 meseci, a u nedavnom govoru u Komitetu za američko-izraelske odnose on se osvrnuo i na iranske nuklearne ambicije.

"Učiniću sve što je u mojoj moči da sprecim da Iran stekne nuklearno oružje. Sve", prenosi Obamine reči VOA i dodaje da je "tim snažnim rečima želeo da uzvrati na optužbe svog republikanskog rivala Džona Mekejna da je naivan i neiskusan u spoljnoj politici".

Mekejn se, dodaje VOA, više puta podsmehnuo Obaminoj izraženoj spremnosti da se sastane sa neprijateljima kao što je iranski predsednik.

"Amerikance treba da zabrine gledište predsedničkog kandidata koji kaže da je spreman da lično i bezuslovno pregovara sa tiranima iz Havane i Pjongjanga", rekao je Mekejn.

Obama odbacuje te kritike i kaže da su se i drugi predsednici, kao sto je Ronald Regan, sastajali sa neprijateljima. Ali, dodaje VOA, spoljnopolitički ekspert Hali Dejl, iz Fondacije heritidž, kaže da je to Obamina slaba tačka.

"On je neiskusni senator i nije se previše bavio spoljnopolitičkim pitanjima. Njegove izjave pokazuju da međunarodnu politiku ne poznaje kao neko ko se time bavio niz godina", rekao je Hali Dejl.

Glas Amerike dodaje i da Obama uzvraća da mu "prošlost - mešano rasno poreklo i deo detinjstva proveden u Indoneziji - pruža jedinstvenu perspektivu za vođenje spoljne politike".

Piter Bejnart priznaje da bi ga to učinilo različitim od drugih predsednika, pretežno vezanih za Evropu.

"Činjenica da je živeo u muslimanskoj zemlji Indoneziji, da su mu koreni van SAD, u trećem svetu - mislim da će to biti značajno za ljude širom sveta. To će značiti mnogo za njihove lidere. Ali Amerika će uvek imati interese koji će dovoditi do nesuglasica s drugim zemljama. To neće nestati," rekao je Bejnart.
 
   
 


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"