SRPSKI POSLOVNI IMENIK 2010
PRIJAVITE SE NA VREME

 
SA NASLOVNE STRANE

    Broj 1191, 06. mart 2009.

Sat i glas za planetu zemlju
 
Još svega tri nedelje dele nas od globalne akcije Sat za planetu Zemlju, koja poziva da na sat vremena, od 8:30 do 9:30, 28. marta uveče, ugasimo svetlo i isključimo aparate i, štedeći struju, zaštitimo planetu na kojoj živimo.

Akcija je počela pre dve godine, u Sidneju, Australija, kao lokalna inicijativa, a već je poprimila globalne razmere. Kako na sajtu piše, pretvorila se u prve globalne izbore, gde svako treba da se odluči između Zemlje i globalnog zagrevanja - isključivanjem prekidača dajemo glas planeti Zemlji, a u suprotnom opredeljujemo se za globalno zagrevanje.

Prve godine, akcija je obuhvatila oko 2,2 miliona domova i firmi, prošle je oko 50 miliona ljudi ugasilo sijalicu, a ove godine cilj Svetskog fonda za zaštitu prirode je da naša planeta dobije milijardu glasova. Do sada je prijavljeno 75 zemalja i pokrajina iz čitavog sveta. Veći deo Evrope učestvije, ali i Južna Afrika i Kenija kao prve afričke zemlje, kao i Indija i Kina kao najmnogoljudnije zemlje.

U Kanadi je za akciju prijavljeno stotinu gradova. Informacije o akciji i dalje se šire, ponajviše preko raznih sajtova za druženje.

Ontarijski premijer Dalton Mekgvinti, koji podržava akciju, smatra da ona iz nas izvlači ono najbolje, a gradonačelnik Toronta Dejvid Miler planira da taj sat, u subotu 28. marta, od 8:30 do 9:30, provede na trgu Nejtan Filips. On najavljuje da će se grad i građani masovno odazvati pozivu, a da će biti ugašeno sve osvetljenje koje nije neophodno. Miler, koji je ujedno i predsedavajući Grupe 40 velikih gradova lidera u borbi protiv klimatskih promena, kaže da je izuzetno važno da se gradovi i građani udruže u borbi protiv klimatskih promena, a da je Sat za planetu Zemlju izvanredna prilika za to.
 
   
SAD potvrdile da razmatraju Karadžićeve zahteve
 
Vlasti SAD potvrdile su da razmatraju zahteve Radovana Karadžića da mu dostave dokumenta o sastanku svog izaslanika Ričarda Holbruka sa predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u julu 1996, kao i da mu omoguće razgovor s diplomatom koji je tom susretu prisustvovao.

"Vlada SAD može da potvrdi da je, u odgovoru na zahtev Radovana Karadžića u pismu od 11. decembra 2008, započela pretragu za materijalima koji bi odgovarali tom zahtevu, kao i da je pokrenula proceduru kojom bi se njen zvaničnik učinio dostupnim za intervju", piše u objavljenom pismu koje je sudskom veću Tribunala uputila Ambasada SAD u Hagu.

Karadžić tvrdi da je na navedenom sastanku, održanom 18-19. jula 1996. u Beogradu, postignut sporazum po kojem je Holbruk - u ime SAD, Saveta bezbednosti UN i samog Tribunala - garantovao da on neće biti uhapšen, niti izveden pred sud u Hagu, ukoliko se povuče s dužnosti predsednika Republike Srpske i iz javnog života.

Preko svog pravnog savetnika Pitera Robinsona, Karadžić je od Vlade SAD zatražio "sve informacije" o tome šta je Holbruk na sastanku govorio o "hapšenju ili krivičnom progonu Karadžića", te "sve snimke, transkripte, beleške ili memorandume" o telefonskim razgovorima Holbruka sa drugim zvaničnicima SAD tokom pregovora, kao i o telefonskim razgovorima između Miloševića i Karadžića u isto vreme.

Karadžić traži i da SAD omoguće njegovom savetniku Robinsonu razgovor sa ambasadorom Filipom Goldbergom koji je prisustvovao razgovoru Holbruka i Miloševića.

U odgovoru na Karadžićeve zahteve, SAD su kao preduslov zatražile da Tribunal i odbrana garantuju da će tražene materijale - ako postoje - koristiti samo kao osnovu za prikupljanje novih dokaza, te da ih neće obelodaniti, niti drugačije upotrebiti, bez dozvole vašingtonske administracije.

O tome da li će pružiti tu garanciju, koja je predviđena sudskim pravilnikom, sudsko veće predsedavajućeg Ijana Bonomija odlučiće naknadno.

Karadžić je optužen je za genocid u Srebrenici i drugim opštinama u BiH, te zločine protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima širom te republike 1992-95.
 
   
Da li će recesija pasti u depresiju?
 
Depresija ne mora da bude velika - sa redovima za hleb, eksplozijom nezaposlenosti i brisanjem vrednosti akcija na berzama.

Privreda, kažu danas američki ekonomisti, može da utone u blažu depresiju, onu koja se piše sa malim "d". A to je ono što se možda događa danas.

Nevolja je što, za razliku od recesije koja se lako defini-še, nema čvrstih pravila za ono što čini depresiju. Svi se uglavnom slažu da depresije nije bilo posle epskih nevolja iz tridesetih godina.

Ali, sa svakim novim naslovom o teškom vremenu, od kojih poslednji govori od alarmantnom smanjenju ekonomije SAD za 6,2 odsto u četvrtom kvartalu, izgleda da nova depresija kuca na vrata.

"Verovatno smo već u depresiji. Ali, nećemo je priznati pre nego što prođe godina, pošto moramo da je vidimo iza nas," kaže Piter Moriči profesor ekonomije na univrzitetu u Merilendu.

Niko u SAD ne spori da je tekući privredni zastoj recesija. Recesija ima dve zgodne odrednice, obe sad prisutne - dva uzastopna kvarala eonomskog pada, i kad to kaže Nacionalni biro za ekonomska istraživanja.

Objava depresije je mnogo složenija.

Po jednoj odrednici, depresija je ekonomsko opadanje dugo tri godine ili duže, sa padom produkcije od 10 procenata i stopom nezaposlenosti iznad 10 odsto. Tekuće opadanje se u tu definiciju još ne uklapa: staro je 15 meseci, pad proizvodnje je 6,2 odsto a stopa nezaposlenosti isnosi 7,6 proceneta.

Druga definicija kaže da je depresija uporna recesija tokom koje stanovništvo mora da se odriče dela imovine da bi plaćalo svakodnevne životne potrebe. Za neke porodice u SAD, to se sad dešava.

Analitičari kažu da je depresija recesija koja se "ne ispravlja sama" zbog fundamentalnih problema u ekonomiji, kao što su propale banke ili ogroman trgovinski manjak.

Ili, možda je depresija što god korporativna Amerika kaže da je jeste. Neki ekonomisti u SAD već govore o depresiji u opisima tekućeg stanja.

Velika depresija iz tridestih godina je i dalje noprikosnovena. Nezaposlenost je bila veća od 25 proceneta. Od 1929. do 1933. godine američka ekonomija se umanjila za 27 odsto. Akcije su izgubile 90 proceneta vrednosti.

Malo je ekonomista koji očekuju da će sadašnje usporavanje biti nastavak. Prošlogodišnji pad akcija na Vol Stitu jeste bio najveći od 1931. godine, ali je bio veoma daleko i od naznaka kraha iz 1929.

Niko ne zna, i niko ne može da kaže sa sigurnošću kad će i da li će usporavanje privrede preći iz recesije u depresiju.

Pre tridesetih godina svako ozbiljnije posrtanje ekonomije zvalo se depresija. Izraz "recesija" nije ušao u svakodnevni govor dok se "depresija" nije našla zarobljena pod teretom sećnja na tridesete.

Kad je ekonomija kolabirala ponovo 1937. godine niko nije hteo da to zove depresijom, i tad je recesija prvi put izašla na scenu.

Većina posleratnih američkih recija nastajala je pošto bi Federalne Rezerve povećale kamatne stope da ohlade brzi ekonomski rast i inflaciju. Zatim bi centralna banka smanjivala kamate da ponovo pokrene ekonomiju, pre svega stanogradnju i automobilsku industriju.

Stanogradnja i automobilska industija su i sad bili predvodnici, ali ne iz recesije nego u nju.
 
   
Američke kompanije spremne za ofanzivu na Kubu
 
Otvaranje restorana Mekdonalds na komunističkoj Kubi još nije verovatno, čak i sa Barakom Obamom u Beloj kući i izgledima za bolje američko-kubanske odnose na vidiku.

Ali, džin brze hrane je samo jedan od mnogo sličnih američkih kompanija koje su registrovale oko 5.000 svojih marki na Kubi, čekajući dan kada će se konačno iskrcati na ostvro od kojeg ih deli uzak pojas Meksičkog zaliva i ogroman ideloški jaz.

Na listi su takvi simboli kapitalizma kao što su Najki, Viza i Starbaks ali i drugi, manje očekivani, poput bivše košarkaške zvezde Medžika Džonsona i Patrika Ivinga ili borca protiv zločina iz stripa i filma - Betmena.

U decembru je kubanski Ured za intelektulanu svojinu registrovao nove proizvode Koka-Kole, Gugla i Forda, navodi Rojters.

Mnoge američke marke su na Kubi registrovane još pre 1. januara 1959. godine kada je revolucija dovela na vlast Fidela Kastra i preoblikovala ostrvo iz kapitalističkog saveznika SAD u komunističkog neprijatelja.

Registrovana imena - Tajmeks, Polaroid, Kodak, Dženeral Motors, Teksako - prizivaju vreme kada je Kuba bila potrošačko društvo naklonjeno američkoj robi, koja je uglavnom nedostupna od kako su SAD zavele trgovinski embargo protiv ostrva 1962.

Najveći talas registracija bio je početkom 1990-ih godina kada je Sovjetski Savez koji je subvencionisao kubansku privredu sa oko četiri milijarde dolara godišnje, propao i kada je Kastrov sistem zapao u nevolje.

Sistem je preživeo i od tada registracija američkih marki na ostrvu prati stanje američko-kubanskih odnosa: raste kad su bolji i pada kada su gori.

Broj prijava pao je za 36 od-sto tokom administracije predsednika Džordža Buša, čija je politika čvste ruke prema Havani povećala napetost između dve zemlje.

Očekuje se da će dolazak Obame doneti nov stav prema Kubi i ofanzivu američkih kompanija u potrazi za novim tržištima.

Obama je prvi predsednik SAD koji je u poslednjh pola veka rekao da je voljan da razgovara sa kubanskim vođama i obećao da će olabaviti trgovinski embargo.

Analitičari iz obeju zemalja danas kažu da se može očekivati novi talas registracija američkih marki na Kubi, ali ne dok ne prođe svetska finansijske kriza.

Kompanije koje žele da se registruju na Kubi, klade se na budućnost, kažu analitičari. Čak i sa Obamom kao predsednikom, američke firme ne očekuju da će se kubansko tržište, koje im je bilo van domašaja 47 godina, otvoriti preko noći.

Očekuje se, međutim, da će kompanije koje imaju registovane marke obnavljati registraciju svakih 10 godina, kao što se nalaže, da bi držale "nogu u vratima" i da bi se zaštile od piraterije. A registracija marke košta samo oko 1.500 dolara.

Firme žele da zaštite svoja prava, odnosno ne žele da se stvori još jedan Tajvan 140 kilometara od SAD, gde bi se pravila lažna Najki obuća, kažu analitičari.
 
   
Pitanje od trilion dolara
 
Postojalo je vreme kada su samo astrofizičari i računovođe u Zimbabveu koristili reč trilion koja, u SAD, znači milion milona, a u ostatku sveta hiljadu milijardi.

Odjednom, trilion se našao na naslovnim stranama sa neverovatnom učestalošću, mada je taj broj tako daleko od uobičajenog shvatanja i praktično ne prenosi ništa.

Na primer američki budžetski deficit - suma koju je vlada potrošila više od one koju je zaradila - je sad 1,75 triliona, a nacionalni dug - ukupan manjak nagomilan iz godine u godinu - je 11 triliona.

To je neshvatljivo, pa ako pomaže kad se prikaže kao broj, onda je budžetski deficit SAD danas: 1.750.000.000.000 dolara. A dug: 11.000.000.000.000 dolara.

Trilion je, kaže londonski BiBiSi (BBC), samo jedan od drčnih, nerazumljivih brojeva koji su se probili na naslovne strane od početka recesije.

Na primer, paket ekonomske podrške predsednika Braka Obame, što svi znaju, iznosi 787 milijardi dolara (ili nešto više od tri četvrtine triliona). Izračunato je i objavljeno da je Obamin paket jednak trošenju jednog dolara dnevno od rođenja Hrista do danas.

Nešto shvatljvije je ukazivanje da je paket jedan od najskupljih projekata koji je ikad preuzela neka američka vlada.

Samo su borbe i plaćanje za Drugi svetski rat koštali više. Vijetnam je blizu, ali slanje čoveka na mesec je okazion sa cenom od trećine Obaminog stimulativnog paketa.

Još više zapanjuje računica da je spasavanje posrnulih banaka (posrnulih od pohlepe i nesposobnosti) jedva nešto jeftinije - možda 750 milijardi dolara.

Stvaranje novog rezervnog fonda za plaćanje reforme zdravstvenog osiguranja u prvom budžetu novog predsenika SAD - iznosi dodatne 634 milijarde dolara.

A nije bilo davno kada je reč milijarda počela da se uvlači u leksikon dnevne politike.

Milijarda se nekad pominjala kao neodređen način preno-šenja osećaja za veličine koje su graničile sa fantastičnim - kao "milijarde zvezda na nebu."

Brzina verbalne inflacije je zapanjujuća. Većina ljudi još koristi reč milioner da opiše nekog čije je bogatstvo ogromno, ali je zapravo prisutna tek od polovine 19. veka u svojom značenju neograničene moći tro-šenja.

Danas je reč milioner nešto manje specijalna. Veruje se da ima 10 miliona milionera na svetu, pa je milijarder sad onaj koji priziva na mogućnost neograničene moći trošenja. Ima jedva nešto više od 1.000 milijardera, a možda i manje posle svetskog kolapsa tokom proteke godine.

Ali, jedva da je svet počeo da se navikava na milijardere kada je reč milijarder počela da gubi snagu na finansijskoj skali pred kosmičkom silom triliona, odnosno hiljadu milijardi.

Da bi bili sigurni u razlike pomaže saznanje da je: milion sekundi- 11 dana, milijarda sekundi -32 godine, a da je trlion sekundi - 32.000 godina.

Jezik političke aritmetike se sasvim odvojio od jezika svakodnevnog života - i to zastrašujućom brzinom.

Tako je, u ranim danima svog predsednikovanja, Bil Klinton pokušao da od Kongresa dobije 16,3 milijarde dolara za svoj stimulativni paket, u čemu nije uspeo možda zato što je to zvučalo kao strašno mnogo para, tad.

Trilionsko računanje je tek na početku. Sledi kvadrilion - a to je zaista mnogo.
 
   
Novi metod za stvaranje matičnih ćelija
 
Britanski i kanadski naučnici saopštili su da su prona-šli bezbedniji način da obične ćelije kože pretvore u moćne matične ćelije kako bi se izbeglo korišćenje ljudskih embriona u te svrhe, saopšteno je u Londonu.

To je prvi put da naučnici mogu da ćelije kože pretvore u matične "pluripotentne" ćelije, koje mogu da deluju kao matične ćelije embriona i to bez upotrebe virusa u tom procesu transformacije.

Novi metod omogućava da neki geni koji su uključeni u taj proces, kasnije budu uklonjeni, ako nisu potrebni.

Matične ćelije su jedne od najvažnih ćelija ljudskog organizma, zbog sposobnosti da stvaraju tkiva raznih organa. Najmoćnije su matične ćelije embriona, jer same mogu da stvore tkivo bilo koje vrste. Međutim iz etičkih razloga, mnogi osporavaju upotrebu embrionskih ćelija u medicinske svrhe, zbog čega naučnici traže druge metode.

Stručnjaci već dugo znaju da obične ćelije kože mogu da se pretvore u matične ćelije, ako se u tom procesu koriste odre-đeni geni. Naučnici moraju, međutim, da koriste viruse da bi gene ubrizgali u te ćelije, što može potom dovesti do infekcije ćelija i kasnije do pojave raka.

Alternativni pristup, koji su kanadski i britanski naučnici opisali u najnovijoj studiji, izgleda da zaobilazi tu vrstu rizika i kasnije abnormalnosti.

Naučnici su u tom procesu uzeli malo parče DNK (dezoksiribonukleinske kiseline), po nazivu "transpozon", ili "skačući gen", jer ima sposobnost da uđe u genetički kod i da nosi do četiri gena. Traspozon se već koristi u genetičkoj modifikaciji i poznat je od ranije naučnicima.

"To je korak napred prema praktičnoj upotrebi reprogramiranih ćelija u medicini. Možda ćemo čak u potpunosti prestati da koristimo ljudske embrione kao izvor za dobijanje matičnih ćelija", navodi se u istraživanju.

Kanadski naučnici su koristili tu tehniku prvo kod laboratorijskih miševa, kasnije s ljudskim ćelijama kože i pronašli da te reprogramirane ćelije deluju kao embrionske matične ćelije. Naučnik Ijan Vilmut, poznat po kloniranju prvog sisara, ovce Doli, rekao je da će proći još mnogo vremena da se takve ćelije koriste za lečenje, ali je ta nova tehnika veoma značajan korak napred u medicini.

Naučnici se nadaju da će korišćenjem matičnih ćelija moći da leče teške bolesti kao što su rak, dijabetes, Parkinsonova bolest ili povrede na kičmenoj moždini.
 
   
Megan Foks - žena sa kojom bi muškarci najradije u provod
 
Glumice Megan Foks i Tina Fej proglašene su za žene sa kojima bi muškarci najradije išli u provod, objavljeno je na sajtu tabloida Pipl.

U anketi sajta Asylum.com, čija su ciljna grupa muškarci, učestvovalo je 83.000 ispitanika od kojih je 40 odsto glasalo za zvezdu filma "Transformers" Megan Foks, a 31 odsto za Tinu Fej koja igra u seriji "30 Rock".

Iza njih na listi su starleta Paris Hilton, glumica oskarovka Penelopa Kruz, fotomodel Kim Kardašijan i glumica Lindsi Lohan.

Od slavnih muškaraca sa kojima bi učesnici ankete voleli da idu u provod, na prvom mestu je glumac Džordž Kluni sa 35 odsto glasova a sledi njegov kolega Oven Vilson sa 32 odsto.

Iza njih su olimpijski šampion u plivanju Majkl Felps, reper Džej-Zi, glumac Džeremi Piven i glumac koji je rešio da se posveti hip-hopu Hoakin Finiks.
 
   
Zvonjava mobilnog za lečenje kijavice
 
Jedna japanska kompanija koja prodaje melodije za mobilne telefone nudi zvonjavu koja navodno može da otpuši nos osobama sa kijavicom.

Ponuđene melodije prati i vibracija koja, kako ta kompanija navodi, služi kao lek protiv kijavice.

Melodija se koristi tako što se mobilni telefon 30 sekundi drži prislonjen na koren nosa, što navodno može da otpuši sinuse zahvaljujući vibracijama.

Isti postupak bi mogao da bude efikasan i u slučajevima polenske kijavice, od koje pate milioni Japanaca, dodaje kompanija.

"Razvili smo melodije za mobilne telefone na osnovu naučnih podataka", naveo je njihov tvorac, dodajući da zvuci i vibracije poštuju fiziološke razlike između žena i muškaraca kao i "rezonantnost njihovih noseva".

"Frekvencija za muškarce odgovara noti 'la', što je 440 herca, dok je ona za žene nota 'do' odnosno 532 herca", dodala je kompanija koja, ipak, ističe da "lečenje" nije uspešno kod svih korisnika. Proizvođač ističe i da "terapija" ne funkcioniše kod stanovnika Evrope - "stranaca dugih noseva" čiji nosevi ne reaguju na iste vibracije.

Melodije se mogu preuzeti s internet platformi kompanije Dvango, uz mesečnu pretplatu.
 
   
 

Oglasavanje Marketing

 
Hari Mata Hari
INDIGO - PREDSTAVA
Seka Aleksic
Put za jug
Milan Tomasevic
Zivko Vasiljev
Misa Zivkovic
Korica Trans
Paralegal Boban Vujicic
Guardian International currency
Bloor Optical
Mosaic Tour Naturopathic-Medicine-Pevac-b
EurActiv
Beta-Bi
JAT
Astro Match
  
Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost
Gordana Stajic - Svetlana Litvinjenko
Jelena Pucilowski
Tino Brelak Mortgage
Dusan Dragojevic Takse
Ivana Obradovic
Beograd rent
Frizer Bissa

Casovi_matematike_kompjutera  
SALSA  
Beograed Money Transfer


| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2012 "NOVINE Toronto"