| |
|
|
Linkovi
|
Kamera
Borisa Spremo
|
|
Internacionalni koncert Akademije
|
SRPSKA ZAJEDNICA |
Petak, 16. decembar 2011. |
|
Internacionalni koncert
Akademije "Miroslav Bata Marčetić"
'Ponos Kanade-Duša Srbije' |
| |
U 'srcu' Toronta, Hart House Theatre u okviru kampusa University of Toronto,
okupila se 10. decembra 2011, u hladno decembarsko veče, velika grupa Srba i
njihovih gostiju da uživaju u trenutku, da se prisećaju prošlosti ali i da
sa optimizmom gledaju u budućnost. Pet igračkih ansambala sa oko 300 igrača,
zajedno sa četiri gostujuće trupe, dala je ovom "srcu" i srpska osećanja.
Prepuna sala pozirišta. Tražila se karta više.
 Sam
dolazak na koncert je bio zanimljiv, pošto sam prvi put imao priliku da
budem u ovoj zgradi, koja se smatra kolevkom kanadskog pozorišta. Malo sam
lutao hodnicima, tražeći pravi put …tako da sam u pomoćnim salama posmatrao
pripreme koje su bile u toku. U jednoj od sala najmlađi učesnici, dečaci i
devojčice sa osmesima na licima, uzrasta 2-3 godine pa nadalje , pripremali
su se za 'najveći' nastup u njihovoj 'karijeri', popravljale su se nošnje,
instruktori su ohrabrivali a 'neposlušni' roditelji virili su kroz otvorena
vrata. Kada sam se u prolazu, pozdravivši se sa par znanaca, na kraju
smestio u svoje udobno sedište već sam bio ispunjen razdraganošću i
uzbuđenjem.
Najava koncerta , na dva jezika, u duhu motoa Akademije 'Ponos Kanade-Duša
Srbije' , pozdrav uvaženim gostima a onda za početak prvi ansambl sa igrom
iz Bosilgradskog krajišta pod vođstvom Miroslava Marčetića uveo nas je u
neki svet gde je govor pesma a život igra.
Sledili su nastupi četvrtog ansambla sa igrama iz Republike Srpske, dečijeg
hora sa pesmom 'Na ledu' , pod vođstvom Sonje Crnomarković, a onda moj
omiljeni peti ansambl sa dečijim igrama, pod uvek budnim okom Željke
Janković. Ovi mališani, od kojih su neki bolji plesači nego hodači,
oduševili su "pristrasnu" publiku. Nešto starijeg uzrasta, i sa više igre u
nogama, nastupio je zatim, sa igrama iz pirotskog kraja, četvrti ansambl pod
vođstvom Mirjane Marčetić. A potom smo gledali vlaške igre koje su odigrali
prvi i drug ansambl zajedno.
 Usledila
je tačka sa gostujućim 'Kodaly' ansamblom mađarskih igara (pod vođstvom
Andrea Dobi), koji se predstavio svojim odabranim igrama iz Tykoda. Do kraja
prvog dela programa publika je videla treći ansambal sa igrama iz južne i
isočne Srbije, Krajine a pod vođstvom Ljubomira Popovića .
A onda u furioznoj završnici kao neko nadmetanje, prvi ansambl sa igrama iz
Studenice i Vranja i gostujući Jermenski 'Sašoun' ansambl (pod vođstvom Joe
Avakian) sa 'Veličanstvenom igrom' i ukrajinska 'Arkan' igračka grupa (vođstvo
Danovia Stefura) sa 'Kolomeyka' igrom. Bilo je to nadmetanje akrobatskog
stila igare u kojima igrači ponosito, stoje jedni drugima na ramenima, sa
jedne strane i neumornih ritmova vranjanskih igara sa druge strane.
U drugom delu najavljenom kao još žešćim, (moj prevod reci 'electrifying'),
videli smo prvi ansambl sa igrama iz istočne Srbije , Vranskog polja, i
zajedno sa drugi ansamblom u igrama iz istočne Srbije. Usledile su igre 'Bonćida'
(Kodaly), 'Hopak' (Arkan) i 'Armenia Almaighty' (Sašoun) .
 Potom
smo po prvi put ove večeri videli "Bele Orlove' anasmbl koji pedeset godina
neguje tradiciju poljskog folklora. Njihov nastup sa igrom 'Oranja'(pod
vođstvom Teda Zdybala) odslikao je svadbarsku radost ponosnih gorštake sa
Karpatskeih gora.
Po završetku koncerta probijajući se kroz gungulu razdraganog i svečano
obučenog sveta, razmišljao sam o mladalačkom entuzijazmu i naporu koji je
ovaj mladi svet uložio trenirajući mescima i godinama sa ljudima poput Bate
Marčetića, , Željke Janković , Marijane Marčetić, Ljubomira Popovića, Ane
Pešić, Sonje Crnomarković, te Milana Miće Petrovića, Dušana Suvajca i
brojnih koreografa i muzičkih stručnjaka .
Temelj svega su naravno 'folklor moms and dads' (ako izraz ne postoji treba
ga izmisliti, što da ne, kad već postoje 'hockey moms') ulažući vreme da se
doveze, sačeka i odveze, pa novca da se kupe lepe nošnje, deca rastu a ova
naša su baš neka visoka i lepa. A onda imaš jednu mladost punu uspomena,
drugarstva koje će da traju, prve ljubavi što da ne, zdravu i lepu mladost
sa optimizmom za budućnost, NEPROCENjIVO.
Žarko Klasnja
Foto: Mića Božović
|
|
Oglasavanje Marketing
|
