Najstariji i najpoznatiji Novogodišnji koncert je "Bečki koncert" koji se
održava svake godine u podne prvog novogodišnjeg dana. Koncert Bečke
Filharmonije, koji veliča austrougarske valcere i marševe, uglavnom Johana
Štrausa, prenosi ceo svet već desetinama godina.
Koncert
se uvek, bez obzira na to ko je dirigent, završava Radetskim Maršom i
interesantno je da, svih ovih godina, to nikome nije zasmetalo. Naprotiv svi
su mu tapšali.
A sada, kada je na kraju Novogodišnjeg koncerta u Ujedinjenim Nacijama, hor
iz Srbije "Viva Voks" izveo "Marš na Drinu" odjednom su se našli pogođeni
neki balkanski narodi i narodnosti.
To svoje nezadovoljstvo pokušavaju da nametnu svetu da bi sebi pripisali još
neke male, sitne i prljave poene.
Ali, da ne bismo mnogo polemisali, držimo se istine i objasnimo Bošnjacima,
Hrvatima, Slovencima i još nekima koji to neznaju, ili neće da znaju, šta je
"Marš na Drinu" i zašto se može reči da je to "Marš za Mir".
Da upravo tako je rekao voditelj na koncertu u Svečanoj sali Ujedinjenih
nacija. I to je istina!
Velika je čast što Vuk Jermić predsedava Skupštinom Ujedinjenih Nacija.
Velika je čast što je našem horu "Viva Voks" pripala čest da 14. januara
celom svetu uputi Novogodišnju čestitku. Sticajem okolnosti to je prvi dan
Srpske ili Pravoslavne Nove godine.
Pa šta onda?
Tako je, i Kinezi imaju Svoju Novu Godinu i Jevreji i Budisti... niko ih
zbog toga ne napada.
Velika je čast imati priliku da se kroz Ujedinjene nacije predstavi nešto
lepo iz Srbije.
Upravo to je urađeno.
Urađeno je lepo, profesionalno i sa merom. Organizatorima i izvođačima svaka
čast.
Generalni sekretar Ujedinjenih Nacija, Ban Ki Mun i Predsedavajući Generalne
Skupštine, Vuk Jeremić govorili su o situaciji u svetu, o potrebi i
nastojanjima da se svet poveže, pomiri i ujedini. Isticali su da nam
predstoje godine mira... lepe i mudre poruke i želje, a onda i lepa pesma...
i muzika za razum i za dušu.
Pesma i muzika, univerzalni jezik - koji razumeju svi, ili bi tako bar
trebalo da bude.
Hor ili bolje reči vokalni muzički ansambl "Viva Voks" počeo je koncert
Internacionalnom arijom "Ameno", zatim je otpevana srpska tužbalica "Tamo
daleko" koju su pevali Srpski vojnici koji su na početku Prvog Svetskog Rata
bili prinuđeni da napuste Srbiju pred naletom Nemačke i Austrougarske
soldateske koja je pokušavala da osvoji svet ili bar Evropu.
Sledili su "Zamisli" Đona Lenona i "Baba Yetu" Kristofera Tina, svima
poznati svetski muzički hitovi a zatim su prezentovane lepote Srbije uz
staru narodnu pesmu "Hajde Jano - hajde dušo..."
Bio je to umetnički poziv da se svi u Svetu uhvatimo u veselo kolo sreće i
mira.
Sledili su novi hitovi koji su obišli svet "Mama Mia", Wave Your Flag", "Srce"
ansambla Ekaterina Velika i pesma "Uvek na svetloj strani života" iz čuvene
serije Monti Pajtona. Za kraj, kao šlag na tortu, došla je "Bohemian
Rhapsody" koju je proslavila grupa Queen a onda je usledio "Marš na Drinu"
uz gromoglasni aplauz i podršku svih prisutnih.
Srbomrziteljima je baš taj "Marš" bio jedino što su zapazili.
Naravno tu su prednjačili ostrašćeni i slabo informisani nacionalisti sa
Balkana, počev od novonastalih Bošnjaka, preko hrvatskih nacionalista, do
Slovenaca...
Interesantno je da je baš taj marš "Marš na Drinu", doneo slobodu i mir
narodima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
Naime, opšte je poznato da su po završetku Prvog Svetskog Rata i propasti
Austrougarske Monarhije upravo Bosna i Harcegovina, Hrvatska i Slovenija
dobile slobodu i da su se pripojile Srbiji, stvarajući Kraljevinu Srba
Hrvata i Slovenaca.
Moram da podsetim, sve one koji ne znaju ili su slučajno ili namerno
zaboravili, na nešto veoma važno.
Odlucujuća bitka za završetak Prvog Svetskog Rata odigrala se na Solunskom
Frontu.
Polovinom septembra 1918. godine Srpska kraljevska vojska, koja se oporavila
na grčkim ostrvima Krfu i Vidu, a zatim savezničkim francuskim i engleskim
brodovima prebačena u Grčku, probila je solunski front i uz "Marš na Drinu"
krenula u oslobađanje svoje zemlje, Balkana pa i Evrope.
Oslobodilački juriš krenuo je sa Kajmakčalana a truba je svirala "Marš na
Drinu".
Marš je, inače, komponovao poznati srpski kompozitor, Stanislav Binički,
tada i sam vojnik i Solunac, tokom boravka na Krfu.
Uz zvuke trube Srbi su već 1. novembra oslobodili Baograd a onda i ostale
južnoslovenske narode, koji sada imaju svoje "Države".
Završetkom Prvog Svetskog Rata počeo je mir koji je trajao sve do 1941.
godine, kada je na Evropskim prostorima počeo još strašniji i veći Drugi
Svetski Rat.
Posle Drugog Svetskog Rata, svirani su drugi marševi. Sviraju se razni
marševi i danas ali više kao pretnja ili nagoveštaj rata i još nema ni
jednog novog marša koji nagoveštava neki novi Svetski mir.
Kad nemamo bolji i noviji, verujte mi, dobar je, zapravo, odličan je, "Marš
na Drinu" i treba ga čuvati i negovati kao tradiciju ali i umetničku
vrednost.
Marš Johana Štraus koji se zove "Radetski mars" komponovan je još daleke
1848 godine, korišćen je u Prvom Svetskom Ratu za osvajačke težnje
Austrougarske i Nemačke, bio je omiljeni marš austrougarske vojske. Njime je
obično počinjao rat...
"Marš na Drinu" nikada nije korišćen u osvajačkim ratovima. Ni jedan rat
nije počeo njegovim intoniranjem...
Nikada ne treba zaboraviti da je u ritmu "Marša na Drinu" pocela odlučujuća
bitka za završetak Prvog Svetskog Rata.
"Marš na Drinu" doneo je MIR.
Uz pratnju "Marša na Drinu" oslobodioci su ušli u Beograd, u Sarajevo, u
Zagreb pa i Ljubljanu...
Proboj Solunskog fronta uz zvuke trube koja je svirala "Marš na Drinu" doneo
je mir ne samo Srbiji i Balkanu već i Evropi i svetu i zato on, u neku ruku,
jeste Marš Mira. Između dva rata koristile su ga neke vojske savezničkih
armija. Žao mi je što ne znam da li ga koriste i sada.
Sigurno je da je "Marš na Drinu" muzika Mira uvek kada se izvodi u
Ujedinjenim Nacijama, gde su ljudi koji taj mir najviše žele i na tome
najviše rade.
Sigurno je da je Marš Mira ako ga peva hor koji slavi muziku kao univerzalni
jezik čovečanstva koje treba da stremi miru, blagostanju i sreći.
I ne zaboravite, "Marš na Drinu" nije isto što i "Radetski Marš".
|