| U FOKUSU | SRPSKA ZAJEDNICA | INTERVJU | HOROSKOP | ZDRAVLJE | KUVAR | SLAVE |

| NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |

 
 

  



 

  

ADVOKAT MIKETIC

 

EAGLE_KARATE

Stari Grad
NIKOLA TODOROVIC
 
 

  

  

 
    

Novine Toronto

 

Google        Novine Toronto
      
Linkovi

   
Kamera Borisa Spremo
  
SAIGON-VIETNAM
 

 
   
 
 
 
 
 
 
Aerodrom/Airport Toronto
Dolazak-Arrivals

Odlazak-Departures
Video klipovi
Info Toronto
FIND A JOB
ЋИРИЛИЦА - Latinica
 
 
Beograd - Ada Ciganlija
           - Trg Nikole Pašića
           - Novi Beograd
 
 
 
Stanje na putevima
Toronto - Don Valley
             - Gardiner/QEW

             - 401/400
Burlington/Mississauga (QEW)
Niagara (QEW/405/58)
Sarnia (402)
London (401)
Windsor (401)
Kingston (401)
Thousand Islands (401)
Ottawa - City Streets
 
  
 
Rekli su...
   
  
 
 
Inauguration of The Embassy of Universal Law
 
The Inauguration of The Embassy of Universal Law took place on Tuesday
24th of April 2017.
The Embassy of Universal law
(or The Embassy of Almightiness) has been established on the planet Earth for the
first time ever.
 

Ovde može da bude
i Vaš oglas!

 
OGLASITE VAŠU FIRMU, USLUGE, PROIZVODE I SERVISE
 
Ako nemate web sajt,
mi ćemo vam napraviti.
 
POZOVITE NAS !
1 416 892-9882
  

redakcija1@novine.ca
  
NOVINE Marketing
 

Srpska zajednica - Dijaspora Kanada
      
 SRPSKA ZAJEDNICA

Petak, 13. decembar 2013.

 

 

 

60 godina crkve Svetog Save na Riveru (8)

OSTRVO HRISTIJANSKE NADE
   



I pre rukopoloženja, dok je obavljao dužnost sekretara Eparhije, sveštenik Ljuba Rajić (na slici niže) je bio kućni prijatelj porodice Milana Bauka, koji je, dužnost predsednika CŠO Sv. Sava, obavljao od 1990. do 1991. godine, i doprineo tehničkom unapređenju prostorija i Crkve na i centra u Misisagi.

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - LJUBO RAJICTokom devedesetih Srpska škola u okviru CŠO Sveti Sava dobiće status zvaničnog kreditnog kursa školskih vlasti Ontarija, što je značilo da đaci, koji pohađaju, mogu tu nastavu da upisuju kao odrađeni deo regularne redovne nastave u osnovnoj školi. Nastavu su u to vreme, u Misisagi na Riveru, držali: Slavica Simić, Biljana Dulanović, Nada Stegnajić, Živko Cerović, Vera Popović, Gordana Tomić, Slavica Popović, Šotra; Tanja Aničić, Lukić, Đorđević Nada, Đorđević Milena. Deo program ove škole je, sa Rivera, docnije premešten, kao sastavni, izborni deo nastavnog programa pri osnovnoj školi Čester u istoimenoj ulici, "tu iza ćoška Gembla", gde se i danas nastavu srpskog jezika održava učiteljica Dobrila Cvijan. Deca raznih uzrasta i generacija, đaci ove škole, redovno su učestvovali u organizovanju i izvođenju godišnje priredbe o školskoj slavi Sveti Sava.

Jedno vreme, u par navrata, u crkvi na Riveru radila je i škola srpskog jezika koju je vodio i organizovao dr. Radomir Baturan, čiji su đaci takođe učestvovali u svetosavskim priredbama. Ali najveći deo tereta oko organizovanja programa svetosavskih svečanosti nosila je folklorna grupa "Stražilovo". Koliko god su deca bila angažovana oko programa toliko su i roditelji, u značajnom broju, uzimali učešće u organizovanju svetosavskog obeda, bilo ručka ili večere.

Od osnivanja, predsednici folklora "Stražilovo" bili su Marija Dugar; Radmilo, Rade, Aničić (nekoliko mandata); Milorad, Miki, Uzelac; Rašo Novaković i Ljiljana Radevski, koja predano obavlja tu dužnost i sada. Posle Mileta Ocokoljića posao koreografa obavljao je Žarko Krnjetin, da bi, od ove godine (2013), to činio Miroslav, Bata, Marčetić.

Tokom višegodišnjeg perioda, pored redovnih aktivnosti, "Stražilovo" je organizovalo i nastavu veronauke, koju su vodili prota Vasilije Tomić i otac Ljubo Rajić, zatim, nastavu matematike, koju su vodili Pašić Savka i Jakov; kao i časove rada sa elektronsim računarima, gde su nastavu, preko pet godina, držali Jugoslav Aćimović; Nedeljko, Braco, Bužanin; Miomir, Mišo, Stanković; Miloš Čirić i Radmilo Aničić. Kroz duži niz godina, u saradnji sa programom Boundleš Adventure, deca "Stražilova" provodila su po 7-8 dana u prirodi pod nadzorom jednog instruktora na dvoje dece i u pratnji jednog roditelja na grupu, učeći se raznim veštinama boravka u divljini.

Takođe, svake godine u grupama, deca folklora su odlazila na Blu Mauntin na kraće aktivno zimovanje. Pošto pokušaj statutarnog regulisanja rada folklora, paralelno sa crkvenim pravilima, nije prihvaćen, u kasnijem periodu, jedan broj porodica organizovaće sportsko društvo Trojka, za omladinu, gde se i danas vežbaju deca u košarci i odbojci. Na svoj način i ovo je poniklo iz crkve na Riveru.

Svakako da će ostati zapamćen program koji je izvela grupa "Stražilovo" u vreme bombardovanja srpskih zemalja 1999. godine, pod naslovom "Halo! Ima li koga? U ruševinama smo", ali jedna od najznačajnih stvari biće ustanovljavanje organizacije redovnog srpskog Vašara, od 2000. godine na ovamo, u trajanju tokom celog jednog junskog vikenda, u centru u Misisagi. Bio je to svojevrstan festival srpske kulture, kuhinje i folklora čiju će organizaciju posle tri godine preuzeti Centar, koji ovaj program, vremenski skraćen, pravi i danas.

Očigledno da će brojnost i vernika i dece, kao i raznorodnost aktivnosti oko crkve, zahtevati i drugačiju, da kažemo, "geografiju" unutrašnjosti pratećih prostora crkve. Tako će se pristupiti renoviranju i gornje i donje sale. Iz gornje sale biće uklonjena bina, a prostor donje sale biće u potpunosti preinačen, sa kuhinjom i pultom, pogotovo posle druge renovacije, uzrokovane poplavom iz odvodne gradske mreže, i biće prilagođen višestrukoj nameni.

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - Milan LazicPri tome, zanoviće se i renovirati i sama unutrašnjost crkve, a biće obnovljen i krov celog objekta. U ovim poslovima Milan Lazić (na slici desno) će uspeti da okupi jedan značajan broj mladih poslovnih ljudi, kao i pojedinaca, vernih svojoj Crkvi, koji će u tim radovima dati važan i značajan doprinos. Nezaobilazan je doprinos koji su dali: Aleksa Lazić, Milutin Misimović, Vaso Bogojević, Žarko Brestovac, Veljko Kozarac; Radoslav, Beli, Milićević; Miladin Radovanović; Radojica, Raša, Aleksić; Predrag, Peđa, Vukmanović; Boris Karan, Saša Mitrović, Bojan Šehovac, Draško i Branko Marković, Dušan Babić, Milenko Marić, Ostoja Zlojutro, Goran Nešić, Vladimir Stjepanović, Ljuba Jović, Žarko Kalabić; Ostoja, Trudo, Babić; Bora Ivetić, Bora Stupar, Momir Nedić; Jovan, Joja, Božić; Ljubiša Borojević, Branislav Kuljanin, Milan Stevanović, Vitomir Čirović, Milan Mihajlović, Nebojša i Nikola Bogdanović, Srđan Knežević, ranopočivši Stojan Marić; Feručo, Učo,; Đuro Papaz, Svetozar Keser, Nikola Tijanić... Crkva će kod gradskih vlasti uspeti, posle višegodišnjih napora, da, 2003. godine, dobije deo parka u godišnji zakup, na namensko korišćenje za potrebe parkinga, čemu je nemeriv doprinos dao arhitekta Saša Milenov.

Povodom smrti literarnog stvaraoca Milivoja Petkovića, u njegov spomen, porodica će pokloniti Crkvi, celokupnu njegovu biblioteku. Stolarska radionica Đorđa Erdeljana, kao svoj prilog Crkvi, sačinila je prigodne bibliotečke ormare u kojima je smešten književni fond, koji je tokom godina više puta dopunjavan raznim poklon-zaveštanjima drugih.

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - GAJAKroz nekoliko godina biblioteku je brižno vodila Miroslava Đurčić, koja je organizovala više poetskih programa pod naslovom "Slovo rodu", u sali Crkve kao i u centru u Misisagi. U sali Crkve uredno su organizovani i drugi kulturni i zabavni programi, kao: "Šta to uveče radi? Radovan Gajić..." (na slici desno) (realizovan sa Dragoljubom, Gagom, Nikolićem), zatim koncerti raznih grupa i razne vrste muzike.

Često su održavane večeri poezije pesnika i pisaca iz Toronta, a posle propasti socijalističke jugoslovenske ideje, i članova udruženja "Desanka Maksimović", koje se preimenovalo u srpsko. Svakako će u sećanju parohijana ostati nezaboravno gostovanje braće Teofilović, kao i brojnih književnika iz matice poput Dragomira Brajkovića, Momira Vojvodića, Dragana Lakićevića, Rajka Petrova Noga, Zorana Kostića, Ljubivoja Ršumovića, Mirjane Bulatović, kao i gosta iz Rusije, književnika i prevodioca, Andreja Bazilevskog.

Od 08. do 10. februara 2008. godine, crkva Sveti Sava na Riveru bila je domaćin 26-te Skupština eparhije Kanadske. Tom prilikom ugošćeni su predstavnici svih kanadskih crkava i delegati i gosti iz Kanade i srpskih zemalja. Kao i uvek, ogroman doprinos dalo je Kolo srpskih sestara "Sestre mironosice" čiji je predsednik bila Marija Dugar, potpredsednik Borka Mandić, sekretar Frida Vukmanović, i u upravnom odboru Senka Bilbija, sa vrednim članicama: Robijanka Borić, Radmila Popović, Koviljka Čoković, Slavica Todorović, Dunja Pavlović, Jovanka Arizanović, Marica Hrvač, Jelena Čudić, Biljana Kotarac, Nada Radenović, Sanja Ivetić, Zorica Jagodić, Biljana Milićević, Đurđica Jakovljević, Gordana Stojanović; kao i uz nesebičnu pomoć čitavog niza u kome su: Dijana Elez, Anika Kovač, Borka Mandić, Nada Radenović, Ruža Lantoš, Biljana Kotarac, Biljana Gašović, Maja Muratović, Ljubica Kovačević, Gordana Nešić, Željana Karan,

Jelena Čolić i nezamenjiva, pored rada u redovnim aktivnostima, organizatorka svakonedeljnog kolača i kafe, Jelena Stanimirović sa podužim spiskom imena žena koje uredno pripremaju posluženje žrtvujući dobrovoljno sate i dane rada kao uzdarje svojoj Crkvi.

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - JASMINA VUCUREVICKako je već bilo pomenuto, 2000. godine, osnovan je hor "Kir Stefan Srbin". Zamisao o osnivanju hora ponikla je od parohijana, Milana i Nade Dimitrijević, i Jasmine Vučurović (na slici desno) i oca Vasilija Tomića.

Jedan broj parohijana, koje su ovi okupili oko svoje zamisli, a koji su svi u otadžbini bili članovi priznatih i uvažavanih horova, udružili su se sa idejom da se odgovaranju na liturgiji da muzički duhovni činilac koji je krasio srednjevekovno vizantinsko pevanje u pravoslavnim crkvama.

Da bi bili sigurni da mogu da odgovore onome što su sebi zacrtali, u prvo vreme su vežbali po kućama, da bi se prvi put javno predstravili na svetosavskoj priredbi januara 2001. a potom na Uskrs iste godine i zvanično nastupili kao drugi hor. Po dogovoru sa horom "Sveti Sava" na liturgiji su odgovarali svake druge nedelje pa je to tako ostalo i danas i posle odlaska hora "Sveti Sava" u Misisagu. Spoj uvežbanih i iskusnih glasova i Jasminine lične težnje za kvalitetnim ostvarenjem, rezultirao je da se parohijski hor razvije i bude 2011. godine, priznat za hor Eparhije kanadske, a da u međuvremenu predstavi crkvu Sveti Sava i tamo "kod kuće", u otadžbini kao i na svetskoj sceni. Pored Miltona, Vitbija, Kičenera, Hamiltona i Otave ovde u Kanadi, hor je nastupao u Čikagu, Bostonu, Portlandu i Njujorku, na ovom kontinentu; kao i na evropskom, u Londonu, Stokholmu i Beogradu.

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - JASMINA VUCUREVIC - Kir Stefan
"Svakako da je vrhunac čuvanja tradicija pravoslavnog liturgijskog pojanja bio gostovanje hora Kir Stefan Srbin u Jerusalimu, jula 2012, godine. Zanimljiv detalj iz istorije hora je i pojavljivanje na prvom Saboru horova iz dijaspore i otadžbine, gde je po redosledu hor "Kir Stefan Srbin" (slika iznad) nastupio kao 33-eći, od ukupno 34 hora. Dogodilo se da je snimak njihovog nastupa emitovan na RTS više puta tokom sledećih par godina. Pa i danas, tu i tamo se pojavi na TV ekranima Srbije.

Trenutno, pored dirigenta Jasmine Vučurović i Dimitrijevića članovi hora su Aleksa Velicki, Aleksandar Cvjetinović, Biljana Makivić, Bojan Volčanšek, Bojana Pudrlja, Branislava Crnatović, Vera Šević, Danijela Vidaković, Darinka Tomić, Dragana Maznić, Dragana Stošić, Duško Guzina, Duško Knežević, Zoran Joksimović, Jasna Milosavljević, Jelena Marjanović, Lena Krajišnik, Ljiljana Zdravković, Ljiljana Pešikan, Ljiljana Radevski, Ljubica Majstorović, Martina Joksimović, Milan Jekić, Milena Vukić-Volčanšek, Milena Stil - Veljković, Milica Hovasnec, Miloš Lalović, Mirjana Karamarković, Mirjana Radojević, Mihajlo Hovanec, Momčilo Čonkić, Nada Rajić, Nataša Stanković, Radmila Pantelić, Slavica Trajković, Snežana Vuković, Snežana Cicvara, Srđan Bjelica, Srđan Popov, Stojan Radovanović i Tanja Marković.

Sedamdesetih godina minulog veka, u crkvi "Sveti Sava", pojavio se kao mladić, jedan budući veliki dobrotvor koji će izrasti u izuzetnog darodavca crkvi u Kanadi, kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u opšte. Naime, bilo je ovo dugo vremena molitveno mesto Gojka Kuzmanovića koji će tokom decenija izgraditi svoje poslovno carstvo, ali koji neće mariti da odvoji za Crkvu kada god to bude pritrebalo. U danima teške nemaštine, posle sukoba, brojni računi završiće plaćanjem iz njegovog džepa, ponekad u početku kao pozajmica Crkvi, koja će, svaka, završiti na kraju kao dar Crkvi.

Poseban doprinos daće i Centru u Misisagi, i iskazaće se kao jedan od finansijskih stubova ustanovljavanja manastira u Miltonu, kako kod kupovine imanja tako i prilikom gradnje Manastira "Svetog Preobraženja". Njegova nesebična darežljivost brojnim kumovanjima Manastiru o slavama, te kapeli i crkvama, kroz decenije, učiniće da mu verni parohijani utvrde u imenu "kum" i da ga skoro svako oslovljava sa "kume Gojko".

Biće to redak primer čoveka koga ovozemaljsko bogatstvo nije odvojilo od duha svojih predaka niti od njihove vere, a koji darovanje crkvi nije smatrao kao ulaznicu za spletkarenja i razbijanje srpskog pravoslavnog jedinstva kao pojedini.

Pod krovom zdanja na Riveru, tutori, podvornici u oltaru, bili su Uroš Marinković, Bora Adamović, Miodrag, Lala, Lagundžija (preminuo u crkvi, radeći); Sveta Vukasović; Radovan Radović; Mile Ocokoljić, a trenutno je to Roj Rešef.

Održavanje crkve bilo je poveravano Milinku Marinkoviću, Mlađi Radovanoviću, Iliji Boljaniću, te skorije: Brani Đorđiću, Aleksi Govorčinoviću dok je večito dežurni, da doda sveću, da primi prilog, da otključa prostorije i u nevreme, a koliko može i da obezbedi, očisti, pospremi toplinu doma za molitve decenijama, a i danas tu Trifun, Deka, Drljača.

Kroz sve minule ratove, i one periode nesigurnog ili stabilnijeg mira, između svih propasti koje su bile namerene da nas kao narod progutaju, čuvala nas je vera u nama samima, kako Sveta knjiga kaže: "jer gle, carstvo je Božije unutra u vama." (Luka 17.21.)

Ovde, u Torontu, tu veru rasplamsavalo je uvek toplo ostrvo nade, čuvala nas je Crkva na tom raskršću gradskih ulica River i Džerard. I daće Bog, velik je, čuvaće tek mnoge, naše, koji u budućnosti budu morali da potraže zaklon za svoje molitve pod svodom gde uvek bdi budan svetitelj Sava i čeka svoju decu, u Torontu, na tom ćošku, na Riveru.

Na mnogaja ljeta.
Kraj

CRKVA SVETI SAVA - RIVER - Prota MILUTIN VELJKOU jednom od narednih brojeva ovaj feljton biće dopunjen intervjuima sadašnjih sveštenika, starešine, prote Milutina Veljka (na slici desno) i oca Miloša Purića, a sve ovo bi trebalo da posluži kao osnov svima, koji su feljton pratili, a i drugima, da u njima probudi sećanja koja mogu da pošalju na e-mail adresu:
sova.studio@sympatico.ca
a koja će, redakcijskim radom, biti uobličena u knjigu povodom 60-godišnjice Crkve na Riveru, u pripremi za kraj 2014. godine.

Niko nije zaboravljen namerno.

Pripremio Radovan Gajić
 

“Pisah ni zbog kakve slave ni zbog kakvog novca, već držeći i u umu i u srcu: sve jeste samo Njegovo i sva slava samo Gospodu”.

Zahvaljujemo za pomoć u sačinjavanju feljtona: g. Nikoli Aleksičenku, gđi. Olgi Marković, gđi. Aleksandri Saši Dodić, gđi. Jeleni Stanimirović, proti Vasiliju Tomiću, proti Mihajlu Doderu, proti Ljubomiru Rajiću, g. Milanu Laziću i g. Trifunu Drljači
 

 
 
  


 

 
     
 
Oglasavanje Marketing
Novine Toronto
 

Free Downloads
 
Google - Chrome
MOZILA Firefox
MSN Messanger
Apple iTunes
Apple Quick Time Player
Adobe Flash Player

 
Java
Bit Torrent
Skype
Real Player
Win Media Player


Antivirus
AVG Antivirus FREE

  

 
Spyware

Spybot FREE
AD-Aware FREE
 
File Compress & Encrypt
Win Zip
Win Rar
 

Britic
Glas dijaspore

EURO Market
  
The Lord Byron Fundation for Balkan Studies

 
Serbia Tourist Guide
Zavicaj


Plaćanje kred. karticom
Credit Card Payment


Copyright © 1996-2017 "NOVINE Toronto"