PRMOCIJA knjige Radovana Gajića, "Bašta izgubljene duše" održana je 23 maja u sali srkve Sv. Sava na Riveru.

Zbog poplava koje su zadesile Srbiju cilj večeri je bio sakupiti $10 000, što je i ostvareno. U Fonda Car Lazar uplaćeno je $12 250.

Prisutno je bilo preko 120 ljubitelja knjige kao i dobrih prijatelja, koji su podržali ovu humanu akciji. Autor je svima poklonio po jedan primerak (nekima i 2) svoje najnovije knjige.

Na video bimu projektovan je dokumentarni material o poplavama koji je pripremio
Srba Tomanić, a o potopu je
govorio Radovan Gajić.

Veče su molitvom i svojim prisustvom duhovno oplemenili, sveštenici Miloš Purić, Milutin Veljko, Vasilije Tomić i Ljubomir Rajić.
Pesmu "Tamo daleko" pevao je dečak Kosta Božić.

O knjizi je govorio protojerej Ljubomir Rajić, odgovorni urednik izdavačke kuće Istočnik
Predstavljajući knjigu "Bašta izgubljene duše", protojerej Ljubomir Rajić je istakao: "Poštanske markice upućuju na to da smo svuda razasuti, te da pjesnik sa nama održava vezu putem različitih vidova opštenja. Pošta je važna državna institucija, markice imaju svoju vrijednost i zna se čiji likovi mogu na njima da se štampaju. Tu dolaze u obzir kraljevi, carevi, predsjednici, važne geografske tačke koje neku zemlju određuju, a verovatno, da se pjesnik pita, na markicama bi uvijek bili likovi pesniku dragih ljudi, prijatelja, kao što je to iz čitanja njegovih stihova uvidela i dizajnerka knjige Svetlana Ristić i zaista originalno uredila ovu knjigu..... Tako je ova knjiga ipak i na prvom mjestu ljubavna poezija. Iz ljubavne pjesme posvećene ženi, tu i tamo zaštrči po jedan prijatelj, kome takođe pripada po neki djelić velike, opšte, ljubavi. Autor, radovan Gajić, taj objekat svoje ljubavi strastveno voli i isto vrijeme se iskreno kaje. "Grešan, ka svojoj Golgoti, uporno, kroz stihove Tebi, ja krvarim smetne sne." Raspet između ljepote uzvraćene ljubavi ženskog bića i straha od kazne, on se grčevito bori, naoružan praštanjem i stihom. Kada je konačno dospio "U zagrljaj u kome je mogao ostati", on donosi odluku da se iz njega istrgne i ode. A, ja, njegov prijatelj i čitaoc, sam mu zahvalan što je tu svoju borbu opisao u ponajboljoj ljubavnoj poeziji koju sam pročitao."

Glumac Dimitrije Porobić je pročitao recenzije Miljurka Vukadinovića i Dragana Lakićevića, saopštene na beogradskoj promociji u Sava centru, a Đorđije Živković i autor su čitali stihove iz knjige.

Goste su zabavljali naši poznati virtuozi: Jovan Suvajac (gitara), Dušan Suvajac, (harmonika) i Risto - Ice Georgijev.

Na kraju programskog dela večeri Radovan Gajić potpisivao je knjige. Pitali smo ga kako je došlo do toga da napiše baš ovakvu knjigu, da uklopi svoje prijatelje u ovakvu ljubavnu "priču"?

"Za mene, poezija je uvek komentar večnosti prelomljen kroz prizmu trenutka u kome se rađa stih. Moj trenutak u večnosti, ovaj ovde, sa jedne strane, sačinjen je od mojih prijatelja, drugara, ljudi koji su ovakav ili onakav oslonac mog duhovnog postojanja, a sa druge strane od siline osećanja ljubavi koja je životna sila svakog ličnog postojanja. Nisam to "smislio", nego sam to "osetio" tako, da bi osobe koje sam upleo u stihove imale šta da saopšte, svaka pojedinom odrednicom svog karaktera, i da bi ta, kao takva, mogla da ponese deo velike ljubavne priče (o) ženi, sa ženom. Izašlo je to što je izašlo. Verujem da čitaocima, i koji poznaju i koji ne poznaju opisane karaktere, neće biti dosadno i da će svako naći bar neke stihove koje će želeti da prisvoji. U tom smislu će taj moj komentar večnosti, u kojoj se uzdižemo i topimo, imati smisla.

Ivana Đorđević