| U FOKUSU | SRPSKA ZAJEDNICA | INTERVJU | HOROSKOP | ZDRAVLJE | KUVAR | SLAVE |

| NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |

 
 

  



 

  

ADVOKAT MIKETIC

 

EAGLE_KARATE

Stari Grad
NIKOLA TODOROVIC
 
 

  

  

 
    

Novine Toronto

 

Google        Novine Toronto
      
Linkovi

   
Kamera Borisa Spremo
  
SAIGON-VIETNAM
 

 
   
 
 
 
 
 
 
Aerodrom/Airport Toronto
Dolazak-Arrivals

Odlazak-Departures
Video klipovi
Info Toronto
FIND A JOB
ЋИРИЛИЦА - Latinica
 
 
Beograd - Ada Ciganlija
           - Trg Nikole Pašića
           - Novi Beograd
 
 
 
Stanje na putevima
Toronto - Don Valley
             - Gardiner/QEW

             - 401/400
Burlington/Mississauga (QEW)
Niagara (QEW/405/58)
Sarnia (402)
London (401)
Windsor (401)
Kingston (401)
Thousand Islands (401)
Ottawa - City Streets
 
  
 
Rekli su...
   
  
 
 
Inauguration of The Embassy of Universal Law
 
The Inauguration of The Embassy of Universal Law took place on Tuesday
24th of April 2017.
The Embassy of Universal law
(or The Embassy of Almightiness) has been established on the planet Earth for the
first time ever.
 

Ovde može da bude
i Vaš oglas!

 
OGLASITE VAŠU FIRMU, USLUGE, PROIZVODE I SERVISE
 
Ako nemate web sajt,
mi ćemo vam napraviti.
 
POZOVITE NAS !
1 416 892-9882
  

redakcija1@novine.ca
  
NOVINE Marketing
 

Srpska zajednica - Dijaspora Kanada
      
 SRPSKA ZAJEDNICA

Petak, 12. maj 2017.

 

 

 


Slava Srpske nacionalne akademije u Kanadi
   


Povodom svoje slave "Spaljivanje moštiju svetog Save", Srpska nacionalna akademija u Kanadi je organizovala Duhovnu akademiju sa temom "Neprolaznost Andrićeve misli", 10. maja ove godine. Bio je ovo drugi po redu, u nizu programa posvećenih 125-godišnjici rođenja literarnog nobelovca Ive Andrića koji je ostvaren kroz predavanje dr. Davora Miličevića. Sa ovogodišnjim (Radovan Gajić) i narednogodišnjim (Dimitrije Porobić) domaćinom slave, slavski kolač je presekao prota Mihajlo Doder istakaši da se radi "počasti koju zovu i kumstvo".

Čestitajući svim prisutnima i ostalim članovima SNA slavu, u kratkoj besedi, prota Doder je naznačio: "Srpska nacionalna akademija u Kanadi, je od osnivanja shvaćena, od strane crkve, i naročito tadašnjeg episkopa vladike Georgija, kao najkonstruktivnija srpska organizacija u dijaspori u Kanadi, u prevazilaženju tadanjeg raskola i dubokih podela koje su vladale u zajednici. Siguran sam da će to Akademija raditi i ubuduće i da će svojim aktivnostima, kao i do sada, kao i današnjim programom, raditi na spajanju svih Srba, ovde u dijaspori i šire. Uskoro vam stiže i predsednik Matice srpske iz Novog Sada, koja je najstarija srpska kulturna organizacija i to je sigurno važno da se svi okupimo oko tog programa, i mislim da u tome neće izostati ni podrška našeg novog episkopa Vladike Mitrofana. Programi Akademije značajni su za sve Srbe, pa i šire, i ta vaša konstruktivnost u radu treba da ostane za primer."

Slava Srpske nacionalne akademije u Kanadi - dr. Davor MiličevićNastavljajući svoje kazivanje na kazivanje Radovana Gajića, 08. aprila 2017. godine, posvećeno godišnjici rođenja Ive Andrića, koje se ticalo Andrića i njegovog eseja o, i Razgovora sa Gojom, dr. Davor Miličević (na slici desno) je rekao: "Sa svojim Gojom Andrić se sit narazgovarao. U posljednjem od starih evropskih majstora i preteči modernog slikarstva - usamljeniku, dakle, koji se kao i on, Andrić, ipak osjećao strancem u svom vremenu - našao je srodnu dušu za rasprave o prirodi umjetnosti i stvaranju.

Goja mu je, u isto vrijeme, i medijem u kojem se izražavao i nasljeđem aragonskog podneblja, bio dovoljno dalek da bi ga mogao bezbjedno pretvoriti u svog dvojnika i imaginarnog sabesjednika, ne bi li tako racionalizovao svoje stvaralačke nemire, ushićenja i nedoumice. Sa Kočićem, Matavuljem i Vukom, a pogotovo sa Njegošem, te distance, međutim, nije bilo. Za njih ga je, pored duhovnog srodstva usamljenika, vezivala svijest o pripadnosti istoj kuluturnoj baštini...

Naročito je Njegoš bio Andriću blizak; ponekad se čini gotovo vidljiv i opipljiv. Druženje sa Gojom bio je razgovor sa Njegošem - opsjednutost. Dvije su ključne spoznaje u sada već klasičnom ogledu o Njegošu kao tragičnom junaku kosovske misli, čiji sam naslov govori da je Andrić pronikao u srž Njegoša kao stvaraoca i kao čovjeka. I obje se, na isti način, tiču i samog Andrića. ‘Ova je drama počela na Kosovu’, prva je rečenica tog eseja. A na drugom mjestu, povodom stiha iz Gorskog vijenca - Neka bude što biti ne može! - Andrić kaže: ‘Nigde u poeziji sveta ni u sudbini naroda nisam našao strašnije lozinke’. Prvom rečenicom Andrić upire prstom u mjesto rođenja srpske duhovnosti i pokazuje da je do našeg vremena stigla preko Lovćena kao presudne kote. Drugom on tu duhovnost utvrđuje u paradoksu lazarevskog, kosovskog izbora u kojem su ‘poezija’ i ‘sudbina naroda’, očito, dva nerazđeljiva pojma...

Pronicanje u suštinu kosovske zavjetne misli - otkrovenje ostvareno uspostavljanjem žive veze sa srpskim književnim nasljeđem - dovelo je Andrića do osvajanja duhovnih prostora istorije i predanja...
Koliko Andrićevi likovi ‘vole’ da budu na udaru strašnih događaja vidi se i u onim djelima u kojima nema širine istorijske podloge kakvu nalazimo u romanu o Drini ili u Travničkoj hronici. U Gospođici na primjer, postoje momenti kada zaduva vjetar istorije i razotkrije bar zrno predačke snage u likovima od kojih se to najmanje očekuje. Tako se na Principov pucanj i u ‘gazda-Obrenovom Vesi’- čovjeku koji ni kad se zagazdio nije stekao pravo da ga drugi zovu njegovim imenom - Srbin bar donekle i na trenutak, kočićevski rečeno, ‘napiri’. Kada čaršija, ispoljavajući ‘sarajevski bes mrzosti’ (kao uvijek u takvim prilikama, sve do našeg vremena), pušta na ulice svakojaku ‘fakir-fukaru’, Veso prerasta svoju sićušnost odbijanjem da izvjesi crni barjak na Gospođicin dućan...

Ako Veso u Gospođici iz svojih ‘plitkih papuča’ i ne može da se uzdigne do žrtvovanja koje bi preraslo u tragičnu samopotvrdu ljudske sudbine kadre da bude noseći stub djela, onda Radisav, nabijen na kolac, ‘na najuzvišenijem mestu’ višegradske ćuprije, nadvisujući‘ zamršeni splet greda i dasaka nad vodom’, ‘kao kip koji lebdi u vazduhu’, svakako predstavlja jedno od najupečatljivijih mjesta u cjelokupnom Andrićevom opusu...

To i jeste Andrićeva zavjetna misao koja predstavlja u prozno ruho zaođenut odziv na glas Njegoševog ‘neka bude šta biti ne može’. Jedino tako, u preobražaju pripovjedačeve riječi u predanje, može "Radisav sa Uništa", prizemljen i izgledom i imenovanjem sela i roda iz kojeg potiče, da nadvisi onog "junaka mimo ljude", Radisava iz legende sa samog početka romana...

Poboden na kolac, nakon javnog, do u detalje prikazanog izvršenja kazne na platformi najviše skele na mostu ‘kao na uzdignutoj pozornici’, on će zauvijek promijeniti duhovni pejzaž ćuprije i cijele kasabe...

Obratimo pažnju na to da kraj poglavlja u kojem se opisuje nabijanje na kolac neće donijeti završetak agonije; jedino ovdje u romanu vremenski razmak između dva poglavlja ne postoji. Radnja se nastavlja tačno u trenutku i na mjestu gdje je prekinuta, i ‘kratki novambarski dan" i dalje traje, sa čovjekom koji je "tamo gore iznad skela živ na kocu’; novo je samo drugačije stanje svijesti cijele varošice.)

AKADEMIJA-SLAVA--REZANJE-KOLACA---GAJA-DODER-POROBIC-SKORIC-DAVOR1

Tek će smrt - a ima li jasnijeg i strašnijeg odjeka Njegoševog paradoksa - donijeti olakšanje, naročito za hrišćanski, srpski svijet, koji osjeća da je time konačno "prevagnulo na njihovu stranu". I neće ni omrknuti u danu u koji je osvanuo sa tim strašnim dodatkom na skeli mosta, a ovi ubogi ljudi, nevični bilo kakvoj akciji jer im je istorija nije dopuštala, znaće da učine ono što se mora a izgleda skoro nemoguće: da otkupe tijelo za tajnu sahranu. Jer će nepogrešivo znati (i jezički to vrlo precizno izraziti) da je to što je ostalo od mučenika - "to... telo" - sada već posvećeno. Radisav je žrtva prinesena za konačni uspješan završetak radova: poglavlje otvoreno strašnom slikom čovjeka koji lebdi iznad skela, ‘nestvarno prav i odvojen’, završava se vizijom ‘svetle linije’ mosta čiji je vijek ‘iako smrtan po sebi, ličio na večnost, jer mu je kraj bio nedogledan’...

Trijumfom mrtvoga nad silnicima i mučiteljima koji padaju pred sopstvenim strahovima, upotpunjava se vizija osmišljenja patnje i stradanja u čijoj je osnovi svjesna, hristolika žrtva kao ‘jedino iskupljenje istine smislom..."
Utvrđujući neprolaznost Andrićve misli na prepoznavanju neprolaznosti uporišta polazne tačke, dr. Miličević je, bezmalo lakanovski, zaključio:
"To je drama očinstva i sinstva srpskog duhovnog toka koja se u svakom svom novom vidu, u svakom rukopisu, iznova okreće prema Lovćenu kao orijentiru. Drama koja je, zaista, počela na Kosovu."

Uživajući u skromnom slavskom posluženju, prisutni su ostali, do dubokih sati, u prijatnom druženju i sadržajnom međusobnom razgovoru.

N. T.
 

 
 
  


 

 
     
 
Oglasavanje Marketing
Novine Toronto
 

Free Downloads
 
Google - Chrome
MOZILA Firefox
MSN Messanger
Apple iTunes
Apple Quick Time Player
Adobe Flash Player

 
Java
Bit Torrent
Skype
Real Player
Win Media Player


Antivirus
AVG Antivirus FREE

  

 
Spyware

Spybot FREE
AD-Aware FREE
 
File Compress & Encrypt
Win Zip
Win Rar
 

Britic
Glas dijaspore

EURO Market
  
The Lord Byron Fundation for Balkan Studies

 
Serbia Tourist Guide
Zavicaj


Plaćanje kred. karticom
Credit Card Payment


Copyright © 1996-2017 "NOVINE Toronto"