SRPSKA ZAJEDNICA

20. april 2004.


Dragulji 200-godisnjice

Misa Janketic

Misa JanketicU organizaciji MI magazina, 18.aprila ove godine, a povodom 200 godina Karadjordjevog ustanka prezentovana su nama ovde u Torontu, dva dragulja srpske kulture.
Prikazivanje prvog srpskog igranog filma Karadjordje, iz 1911. koji predstavlja najvaznije ostvarenje sa pocetaka kinematografije u nas zaista je znacajan cin. I ako pre skoro sto godina, istoricnost i mitsko dobili su svevremenu vizuelnu obradu prepunu kinematografskih zahvata koji ce tek docnije postati zakonitosti u filmskom izrazu. Ali, skoro dirljiva naivnost u tretmanu mitologizacije Karadjordjeve licnosti, bezmalo je upropastena, neprimerenom muzikom socijalistickih recitala, koja ocito ima tendenciju da celu stvar odvuce u jeftinu kvazikulturnu patetiku.
Ako su se, kada su se vec usudili u takav poduhvat, oni koji su tu muziku stavili, trebalo je da imaju na umu da cela stvar zahteva autenticno, srpsko, ali novo pakovanje. I verovatno da bi to bilo daleko uspesnije da je povereno recimo Nesi " Galiji " (film Zona) ili mozda Ivanu Jefticu, akademskom kompozitoru, koji je sacinio koncertno delo sa guslama kao nosecim instrumentom.
Sve u svemu bilo je nuzno da dobijemo filmsku celinu koja bi punila sale mladim ljudima jer je vredno da ti narastaji vide i dozive da je te davne 1911. godine, u pocecima kinematografa kao izuma, filmska kulturna svest u Srba stajala u samom svetskom vrhu, delom jednog Cica Ilije Stanojevica, Dobrice Milutinovica i drugih. Ovako: izuzetan potez MI magazine, ali jos jedna propustena sansa srpske kulture. Nadamo se ne za uvek.
Monodrama " Milos Veliki ", koju je sacinio ( napisao? ) Milovan Vitezovic, a prema Spomemniku Srpske Kraljevske Akademije: " Knez Milos prica o sebi " iz 1893. godine, zaista je upotpunila vece. Izuzetno tumacenje teksta kome je Vitezovic dao ponegde i notu koja bi " prosla " politicki, tamo gde je to njemu tada trebalo, nije prosla kod Mise Janketica. Tamo gde su se tekstualno nametala neka " izvinjenja " Janketic je uneo Milosevu emociju, i gnev i osvetoljubivost i sujetu, uneo je i Milosevu racundzijsku smirenost, gde se tome tekstualno obican citalac ne bi nadao.
Kao pravi doajen pozorista, Janketic se pokazao istinskim tumacem teksta kako ga ni sam " pisac " nije video. Pa cak, po povedanju Milosevom, da je ovaj ziv sigurno bi mu rekao, kao u svoje vreme nesretnom Joakimu Vujicu : "Cinis voliko ovo je bilo dobro, deder ponovo ! " I to na svom, rudnickom akcentu, onako, kao Misa Janketic. Bravo !
Radovan Gajic

 


| Redakcija | Arhiva | Pretplata | Pišite nam |

Copyright © 1996-2004 " NOVINE"