6. jun 2004.
Pred Eparhijski dan
Deset godina od osvecenja manastira u Miltonu
U
subotu 5. juna i nedelju 6 juna na imanju naseg manastira u Miltonu,
odrzava se tradicionalni Eparhijski dan. Ovaj najveci skup pravoslavnih
Srba u Kanadi redovno okuplja po nekoliko hiljada posetilaca, ali ove
godine postoji jos jedan povod za slavljenicko okupljanje na ovom, po
mnogima najlepsem parcetu srpske zemlje u Kanadi.
Pre deset godina, juna 1994. godine, desnicom Patrijarha srpskog G.
Pavla osvestana je manastirska crkva Svetog Preobrazenja. Ovoga vikenda,
dakle, Srbi u Kanadi obelezavaju deceniju postojanja i rasta svog prvog
manastira.
A zaista imaju i razloga za svecarsko raspolozenje. Za svega deset godina,
uradjeno je toliko toga, da mnogi koji prvi put dodju u Manastir ostaju
iznenadjeni kada cuju da je od izgradnje i osvecenja proteklo samo toliko
vremena. Osvestan je i prelepi konak sa kapelom, izgradjeno prvo srpsko
groblje u Kanadi, asfaltirani prilazni putevi na imanju, izgradjena
reprezentativna kapija, potom prelepa cesma u podnozju crkve, piknik
tereni dobili sve neophodne sadrzaje. Ipak mozda najveci i najlepsi
utisak ostavlja zivopis u manastirskoj crkvi, rad Dragana Marunica.
Freskama, osim vernika, vec tri godine dive se i turisti, jer je 2001.
godine Manastir uvrsten u stalnu turisticku postavku kulturnih znamenitosti
u ovom delu Ontarija.
I mada je danas tesko zamisliti ovaj lepi predeo bez nase crkve, u vremena
od pre vise od jedne decenije nije izgledalo da ce se ova prica o manastiru
odvijati tako srecno.
Po ustolicenju za prvog episkopa kanadskog, 1984. godine, Vladika Georgije
kao jedan od prioriteta postavlja pitanje izgradnje srpskog manastira
u Kanadi kao duhovnog i verskog centra. Bila je to, uostalom, nekoliko
decenija neostvarena zelja srpskih vernika u ovoj zemlji, a kao jedan
od prvih inicijatora za podizanje manastira u Kanadi spominje se sveti
Vladika Nikolaj Velimirovic.
Odluka o podizanju manastira donesena je na zasedanju Eparhijske skupstine
u Vankuveru, 26. decembra 1987. godine. U prolece naredne godine, najvise
zahvaljujuci angazmanu Branka Vuckovica i Gojka Kuzmanovica iz Toronta,
kupljeno je imanje u podrucju Miltona, pod povoljnim uslovima. Veliku
pomoc Eparhija za svoj Manastir tada dobija od tete Olge Acimov iz Montreala,
koja je sva svoja sredstva zavestala i poklonila svojoj Crkvi. Ovde
vredi spomenuti i kumove manastira: Gojko Kuzmanovic iz Toronta kum
je manastirske crkve, Ilija Rakanovic iz Kembridza kum manastirskog
konaka, a Branko Pajic iz Vankuvera kum pridvorske kapele.
Zemljiste
je osveceno 2. maja 1988. godine. Kumovi su bili braca Vlado i DJordje
Vuckovic, sinovi pokojnog Branka Vuckovica koji je dao veliki doprinos
u traganju za imanjem i uredjenju zemljista kada je kupljeno. Planove
za manastirski kompleks prema uputstvima Vladike Georgija pripremila
je Marija Jovin iz Beograda.
I pored velike zelje da se otpocnu radovi, valjalo je proci kroz jos
mnoga iskusenja. Medju njima i dugu proceduru dobijanja gradjevinske
dozvole, jer je rijec o zemljistu koje je na podrucju Najagra Eskarpmenta,
proglasenog zasticenom zonom od strane Ujedinjenih nacija. Deo ovog
postupka bio je i sudski spor sa preko 160 komsija koji su se protivili
gradnji srpske crkve. Bilo je to vreme najveceg blacenja Srba u svetskim
medijima, pa i ovde, u Kanadi. Izgledalo je da se sve zaverilo protiv
gradnje Manastira. Konacno, marta 1992. godine, ponajvise zahvaljujuci
naporima kancelara Eparhije, Milene Protic, dobijena je dozvola za gradnju
crkve, konaka i groblja.
Te godine, Patrijarh srpski osvestava kamen temeljac buduceg manastira.
Na imanju vec pocinju okupljanja Srba, a na brdu na kojem ce se uskoro
podici crkva sluze se liturgije.
Deset godina kasnije, Srbi na imanju u Miltonu imaju jedan od najlepsih
pravoslavnih hramova u Kanadi i predivno mesto za okupljanje. Sudeci
po najavljenim sadrzajima, ovo jubilarno, u subotu i nedelju, 5. i 6.
juna, moglo bi da bude do sada najvece.
Biljana Lazarevic
Prezentacija Miroslavljevog jevandjelja
U prostorijama rezidencije vladike Georigija od 12 do 14 casova
mozete da pogledate fototipiju najstarijeg srpskog cirilicnog
rukopisa - Miroslavljevo jevandjelja, koje je pisano krajem
12. veka. Rec je o jednoj od najlepsih rukopisnih knjiga sveta
koja se smatra najvrednijom srpskom pokretnom imovinom, a cuvana
je skoro sedam vekova u manastiru Hilandar. Njena fototipija
proglasena je za izdavacki poduhvat proslog veka.
|
Na liturgiji u nedelju, 6. juna, u manastiru
ce odgovarati hor Svetog oca Nikolaja iz nase istoimene crkve
na Nes Roudu u Hamiltonu. Hor je sa zadovoljstvom prihvatio
poziv Vladike Georgija koji im je za desetogodisnjicu osvecenja
ukazao ovu cast secajuci se prvih liturgija pod otvorenim nebom
na manastirskom imanju kada je ovaj hor redovno nastupao. Na
nedeljnoj liturgiji, pored Vladike Georgija, sluzice petnaest
svestenika iz Ontarija, Kvebeka, Amerike i Srbije.
|