SRPSKA ZAJEDNICA

 

PROSLAVA VREDNA PAZNjE

Desetogodisnjica Udruzenja srpskih zena

Fotografija: Udruzenje Srpskih Zena, Toronto.Oh, kako su me impresionirale srpske zene!
Obicno se ne uzbudjujem niti me impresioniraju godisnjice, skupstine ili sednice emigrantskih organizacija- ali ovoga puta odoh kuci sa jedne proslave emigrantske organizacije puna srca i zadovoljstva!
9. marta 2003. godine, prisustvovao sam desetogodisnjici rada "Udruzenja srpskih zena" u Torontu.
U otmenoj zgradi Emmanuel koledza torontskog univerziteta, odrzan je sastanak mnogih memorija ili uspomena o radu, vezama sa kanadskim vlastima, demonstracijama, pisanju peticija, protesnih pisama, pisama novinama, sakupljene pomoci i poslate Srbiji, odrzanih govora, intervjua, dusevnih pretumbavnja... a sve u vezi sa satanizacijom Srba, ilegalnog, kriminalnog i nemoralnog rata Zapada protiv Srba zadnje decenije dvadesetog veka.
Od samog pocetka ove proslave, oseti se otmenost, ozbiljnost i profesionalizam zena koje ovu proslavu organizovase. Mozda su impresivna publika, takodje impresivna zgrada u kojoj se ovaj skup odrzavao, engleski jezik na kome je program vodjen... doprineli da se stvori ta atmosfera relevantne, ozbiljne i prijatne atmosfere cime je skup odisao.
Draga Dragasevic je briljirala u ulozi voditelja programa; njen besprekorni engleski jeizik, njena dikcija, pojava i snalazljivost, su zaista mnogo doprineli uspehu veceri.
Ali, posle nje, redjale su se isto tako impresivne osobe, clanice Udruzenja sa svojim ulogama i doprinosima programu.
Trinaestogodisnja Kristina Bijelic je sve odusevila sa njenim glasom: njene himne-kanadska i srpska- posebno su prijale svojom melodicnoscu, bojom glasa, jacinom i sigurnoscu glasa mnogo starije osobe. Znam joj roditelje, ali nisam siguran cije je glasne zice nasledila; bice da je to glas oca koji se redovno cuje na programima Radio Sumadija.
Sledila je sadasnja predsednica Udruzenja, Tanja Besarat koja je pozdravila goste i aludirala na mnoge uspehe Udruzenja kroz deceniju rada. Zahvaljujuci se svim clanicama ona je to uradila prijatnim i slikovitim jezikom: "Zavrsili ste ogroman posao i sa njime ste izazvali radosne osmehe na licima mnogih zena i dece kojima je bila potrebna pomoc. Mozda je taj posao bio samo kapljica u moru potreba i nemastine ali talasi koje je ta kapljica prouzrokovala, bice pominjani jos mnogo godina. Budite ponosni na uspehe koje ste postigli."
Tada je gdja. Besarat procitala imena 24 gostiju, vecinom Kanadjana, koji su pozvani da prisutvuju na proslavi.
Sledio je deo programa koji je trebalo da vizuelno prikaze postignuca Udruzenja - ali, poslednja rec tehnike nije progovorila! Kolor dijapozitivi ili video na disketama jednostavno nisu hteli da se pojave redosledom kojim su bili poredjani tako da je Draga Dragasevic samo verbalno opisala uspesan rad Udruzenja srpskih zena. Kao da je to bila neka muska ujdurma: muskarac je baratao projektorom!

Udruzenje je donelo odluku da svake godine nagradi jednu clanicu Udruzenja. Bice to clanica koja ce biti birana na osnovu pet kriterijuma koji se uglavnom odnose na uspehe postignute na poljima umetnickog rada, naucnog rada, humanosti, drustvenog, zdrastvenog rada ili domacinstva...
Ove godine, i na ovoj proslavi, dodeljena je prva nagrada Zani Vitorovic, prvoj predsednici Udruzenja.
U svom govoru, zahvaljujuci se na ordenu koji je umetnica Jasminka Demin izradila, Zana se jos jednom prikaza kao osoba prepuna energije, entuzijazma, kao osoba koja je puna hvale na pomoci koju je dobijala od drugih clanica Udruzenja, ali isto tako, i kao osoba neznih izvinjenja suprugu i deci koje je cesto ostavljala same zbog rada u Udruzenju. Ona je bila, a i danas je, sredisnji dinamo Udruzenja koji inspirise, vodi, bori se, kuca na svacija vrata, govori i ubedjuje privatno i javno, sabira uspehe...
Sta je ucinilo, ovu proslavu jos uspesnijom, bilo je vec pomenuto prisustvo velikog broja Kanadjana, prijatelja Udruzenja. Neki od ovih su bili prijateljski raspolozeni prema Srbima i pre nego sto su se upoznali sa radom Udruzenja, dok su druge privukli rad i aktivnosti, ciljevi i razlozi postojanja Udruzenja srpskih zena. Tipican primer osobe ove druge grupe prijatelja je Marsha Henjitt, profesor teologije Trinity koledza torontskog univerziteta. Ona je ovih deset godina postojanja Udruzenja podrzavala rad i aktivnosti istog, bila je duhovni deo njega, a isto tako je znala da i licno ucestvuje u mnogim akcijama Udruzenja. Ona je izdasnim pohvalama pozdravila skup.
Pre nje, pozdravila je prisutne Barbara Hall, bivsa gradonacelnica Toronta dok je Bruna Notta, bivsa predsednica Internacionalne lige zena za mir i slobodu, bila treci govornik.
Ova vrlo uspesna desetogodisnjica je zavrsena sa vrlo elegantnim, prigodnim i kulturnim programom u kome su ucestvovali: Stojanka Radenovic-Petkovic, pesnikinja, Ljiljana Dimitrijevic, harfa, Dragana Varagic sa monologom The Vindication of Signora Clito Mestres, dok je kvartet, Vesna Vukusic, violina, Ivana Popovic, violina, Janko Marjanovic, celo, i Bozidar Hadzi Vitkovic, gitara, otsvirao nekoliko starih srpskih melodija i tako, veselo, zavrsio jedno prijatno vece.
Jos puno godina uspeha!

Pavle Pavlovic


| Redakcija | Arhiva | Pretplata | Pišite nam |

Copyright © 1996-2003 " NOVINE"