IZLOG KNjIGA...
- NOVE KNjIGE NASIH POETA IZ KANADE
"Jezik u Jeziku" i "Vetrovi Balkana"
U
divnom hramu srpske kulture u Torontu, u nasoj knjizari "Srbika",
cenjene familije Apic, nalaze se nove zbirke pjesama, nasih sugradjanki,
poetesa, gospodje Stojanke Radenovic-Petkovic, "Jezik u Jeziku",
i gospodje Dragice Veljovic-Braunstajn, "Vetrovi Balkana".
Ove zbirke pjesama na mene su ostavile utisak zrele poezije, jer nase
pjesnikinje imaju veliki umjetnicki dar. Ovi stihovi su istancanog pjesnickog
umjeca. To je poezija dubokog osjecanja, lirika licnog iskusenja i otkrovenja
da je sve zemno prolazno i bolno.
Neko je, davno, rekao: "pjesma je citko prepisana dusa, i autori
ovih pjesnickih zbirki to nedvosmisleno potvrdjuju.
Nasa draga pjesnikinja, Stojanka Radenovic-Petkovic spada u one brojne
nase sunarodnike koji su se sticajem prilika iselili iz svoje zemlje,
ali i u one manje brojne koji se u duhu nisu odvojili od svoje otadzbine.
Zato se njeni stihovi mogu citati i kao sjetni spomen na izgubljenu
domovinu. U tisini svojih samovanja i snohvatica, nasa draga Stojanka
ispisuje svoj tihi dnevnik, iskreno do suza, i do duse, cime njene rijeci
poprimaju opsteljudska i univerzalna znacenja i zracenja, a nemiri se
i prenose i na svakog ko sa njima, opet u tisini, trajnije pocinje da
druguje.
Zapisi nase pjesnikinje su, prije svega, slika dusevnih previranja i
preispitivanja. Ova dvojezicna zbirka je svjedocanstvo o sudbinama ljudi,
nastala u prethodnim burnim godinama nasih odlazaka i rastanaka, po
svim kontinentima ovog nesretnog svijeta.
Pjesnikinja govori svoja osjecanja i raspolozenja, na pocetku jednog
tragicnog vremena, duboko osjecajuci i zato nijedna pjesma iz ove zbirke
nece ostaviti citaoca ravnodusnim.
Mene je narocito uzbudilo trece poglavlje u kojem je nasa draga Stojanka,
u svom dnevniku pisala o nasem srpskom zavicaju Kosovu koje je istorijski
simbol svih nasih stradanja, a olicen u cvijetu koji se zove bozur.
U ovim njenim stihovima osjeca se duboka bol, tezina razocarenja, tuga
za duhovnim gubicima, nesreca izbjeglistva i odjecanje nemoci pred silama
nepravde. Ovi njeni stihovi su veliki patriotski stihovi. Nasa draga
Stojanka razmislja o Kosovu, o nasoj otadzbini koja je najdublja covjekova
ljubav na svijetu. A odjecanje otadzbine jeste jedno narocito odjecanje
covjeka, ravno samo odjecanju casti. Pjesnikinja duboko i bolno prozivljava
surovo vrijeme rata i gubitka naseg Kosova. Njena svaka rijec i stih
imaju dalekoseznije znacenje i sam su zivot ispisan u vremenima rata,
rasejanja, uspomena i poruka. Svoje slike vremena i ljudi, Stojanka,
gradi svjesno i posteno. U ovim melodicnim i upecatljivim stihovima
nase drage pjesnikinje osjeca se izgradjena pjesnicka sigurnost, i ove
njene pjesme ce sigurno postati duhovna potreba nasih ljudi ovde u Torontu,
jer nam ona govori o svemu onome sto smo mnogi od nas, prosli, za vrijeme
onih tragicnih dana, koji su nadajmo se ostali iza nas.
"Pjesnikinja
Stojanka Radenovic-Petkovic je umjetnicki obdaren stvaraoc sa stihovima
zrelog i istancanog pjesnickog umjeca. Ovo je divna poezija, koja ce
nam dugo ostati u sjecanju," zapisa gospodin Nikola Milosevic u
Predgovoru ovoj zbirci poezije. U Pogovoru ove divne zbirke pjesama
gospodin Srecko Jovanovic rece da je "ova neobicna, dvojezicna
zbirka nastala u prethodnih deset burnih godina narocit je ljetopis
odlazaka i rastanaka, susreta i snalazenja, lutanja i otkrica-potresno
emotivno svjedocanstvo o sudbinama ljudi i naroda."
Stojanka Radenovic-Petkovic rodjena je u Nisu gde je zavrsila gimnaziju.
Filoloski fakultet, grupu za engleski jezik i knjizevnost zavrsila je
u Beogradu. Magistrirala je sociologiju rada na Fakultetu politickih
nauka u Beogradu. Radila je na pitanjima migracije jugoslovenskih radnika,
a posebno na ocuvanju i negovanju maternjeg jezika i kulture dece u
inostranstvu. Od 1994 godine zivi u Kanadi. Do sada je objavila 5 zbirki
pjesama, "Pesmaricu" (1991), "Primjenjenu liriku"
(1993), "Razgovore" (1994), "Ratnu geografiju" (1997)
i " Jezik u Jeziku" (2002). "Ratna geografija" je
u 1998 godini proglasena za najbolju zbirku pjesama napisanu u dijaspori,
na Saboru knjizevnih stvaralaca Srba iz dijaspore. Clan je i sekretar
Udruzenja knjizevnih stvaralaca "Desanka Maksimovic" u Torontu.
Saradnik je Kulturno-istorijskog drustva "Njegos" i Srpskog
Dobrocinstva Jovan Ducic. Bila je dopisnik "Politike" i saradnik
"Vecernjih Novosti" za inostrana izdanja. Aktivno se bavi
prevodjenjem sa engleskog, srpskog i nemackog jezika. Njene pjesme su
originalno pisane na engleskom jeziku.
Druga knjiga koju zelim da vam predstavim ovom prilikom u vasem cjenjenom
listu jeste divna zbirka pjesama koja se zove "Vetrovi Balkana",
nase sugradjanke, poetese Dragice Veljovic-Braunstajn. Ova zbirka je
na mene takodje, ostavila utisak zrele poezije. i osjecanja i misli
njenih pjesama izviru iz plemenite patnje covjeka za bliznjima. A medju
nama, na ovom svijetu, i u ovom zivotu, mnogo je onih koji istinski
pate i koji su patili na onim nasim prostorima tamo, u otadjbini, u
toku posljednjeg rata i poslije njega.
Te vrste su i osjecanja u pjesmama nase pjesnikinje. To je poezija motivacije
i dubokog osjecanja zivih i mrtvih, pjesniku dragih ljudi.
Ona pjeva u stvari, o svima nama raskucenim, bez domovine, koji zivimo,
po svim kontinentima ovog nesretnog svijeta.
Kako rece profesor Radmila Milharcic u Predgovoru u ovoj knjizi, da
ovi "stihovi izlaze iz pera zrele zene koja poznaje zivot i u svojoj
tankocudnosti i lucidnosti duboko i bolno prozivljava surovo vrijeme
rata, rasula i opstih pomjeranja. Zacudjenja neukoscu i gluposcu koje
rezultiraju tragedijom jugoslovensih naroda nad nasim prostorima, ona
pokusava da otkrije zariste iz kojeg je virus zla ubacen pod nase nebo.
Ona dobro zna ko nam je ubacio virus zla.
Njene pjesme mozemo citati kao svjedocanstvo o ucincima rata u dusi
i svjesti, sviju nas koji smo taj rat dozivjeli i prezivjeli licno i
porodicno. Ove divne pjesme pruzaju novi uvid u mjene stanja duse i
svijesti pjesnika suocenim sa razaranjem otadzbine i gubitkom joj dragih
prijatelja. Pjesnik nam ispovjeda svoju patnju zbog sloma zajednistva
i otadzbine, i njena svaka rijec i stih imaju dalekoseznija znacenja
i odnose se na cijelu ljudsku porodicu i na svakog covjeka posebno.
Kako rece gospodin Zlatko Tarle u pogovoru ove zbirke pjesama: "Autorka
Dragica Veljovic-Braunstajn, na najboljim tradicijama Desanke Maksimovic
i njene Krvave bajke poradja pjesme sa vjetrovitog Balkana." Zato
su njeni stihovi sam zivot ispisan u vremenima rata, rasejanja, uspomena,
svetionika i poruka. Kako rece nasa draga pjesnikinja ova njena zbirka
je slika vremena u kojima smo po ko zna koji put u istoriji, sibani,
zapljuskivani, lomljeni i uspravljeni svjesni da nalete Balkanskih vjetrova
usmjeravaju uvijek isti mocnici, koji pri podeli plijena, trgaju nase
komade na sve strane. Svoje slike vremena i ljudi, nasa poetesa, gradi
svjesno i posteno sa ciljem da odbrani narod ciji je dio i brani nas
same od nas samih, brani da vise nikada ne udari covjek na covjeka,
brani dom i kolijevku, brani ljudski zivot.
U Posveti ove divne zbirke pjesama pjesnikinja napisa da je "posvetila
onima koje mnogo voljela i voli, koje je odnio ratni i poratni vihor.
Sjecanja na njih uvijek me bole. Ostaje jedino nada da su u vrtovima
nebeskih andjela jer svako od njih je zivio i delao na poljima cistote
i covjecnosti, ljubavi i razumjevanja za sve ljude. Zasluzili su Pomen,
Postovanje i Vrata raja."
Pjesnikinja Dragica Veljovic-Braunstajn rodjena je u Trnovu, u Bosni.
Odrasla je i skolovala se u Sarajevu gde je na Filozofskom fakultetu
diplomirala na grupi za Pedagogiju i psihologiju. Pisanjem se bavi kao
neraskidivim delom zivota. Svojim stihovima je ucestvovala na mnogim
pjesnickim konkursima u otadzbini i dijaspori. 1997 godine njene pjesme
se objavljuju u Antologiji sjeverno americke poezije. 1998 godine dobija
priznanje za svoj rad, a uvrstena je i u drugu Antologiju sjeverno americke
poezije. U rukopisu je njen roman prvenac. Nestrpljivo ga ocekujemo.
U ovim zbirkama pjesama, nasih dragih poetesa iz Toronta, Stojanke Radenovic-Petkovic,
Dragice Veljovic i Katarine Kostic, o cijoj poeziji sam pisao nedavno
u ovom cjenjenom listu, ima velikih poetskih medaljona, izuzetno uspjelih
pjesama, koje su cjele ljepe, a to je i veliki zahtjev i legendarnog
estete srpske knjizevnosti, nezaboravnog kriticara Bogdana Popovica,
autora legendarne ANTOLOGIJE SRPSKE POEZIJE, zvane "BOGDANOLOGIJA"
koji je govorio da u njegov izbor ulaze samo pjesme koje su "cjele
lijepe". Tako u ovim zbirkama nasih poetesa ima "cjelih ljepih"
pjesama, koje se ne mogu nikada zaboraviti i koje cemo pamtiti dok postojimo.
Hvala im na divnim stihovima.
Slobodan Rundo
