SRPSKA ZAJEDNICA

 

SLIKA 2 - ZORAN CURCIC 1 - ZORAN CURCIC 2

PRIMERI RADA, POZRTVOVANJA, USPESNOG POSLOVANJA...(1)

 

Zoran Curcic odlikovan ordenom Sveti Sava III stepena

 

Fotografija: Zoran CurcicUvek sam bio impresioniran, fasciniran i zaintrigiran osobama koje su bile posebno nagradjivane za svoj rad ili za njihova postignuca u tom radu. U vecini slucajeva, te osobe nisu radile kako su radile da bi neku izuzetnu nagradu dobile, a ako je to tako, sta je to onda sto ih je inspirisalo da rade vise, bolje i pozrtvovanije od svojih kolega oko sebe? Talenat? Vrednosti koje osoba poseduje i ceni? Ljubav prema profesiji?... Ili je tu u pitanju malo od svih ovih faktora?

Kada sam cuo za nagrade, ordenje ili povelje koje dobise Zoran, Saveta, Aleks, Dane, Vitomir, Zana... resih da napisem nesto o njima i njihovim nagradama.

U nekoliko nastavaka, Novine ce doneti price ovih dobitnika nagrada, a u  medjuvremenu, ako dobijemo informacije i o drugim osobama i njihovim nagradama, nastavicemo sa rubrikom.

 

 

Zoran Curcic

 

Ah taj nas Lala! Ta ja sam vec dva puta pisao u ovim Novinama o njemu.

Ali, on uporno radi i doprinosi srpskoj zajednici Toronta, tako da nije cudo sto se u stampi cesto pominje.

Novine od 9. februara 2002. su pisale o tome kako "Lala gradi crkvu u Torontu" dok iste Novine od 3. maja 2002. su pisale o tome kako "Lala sveti crkvu."

Kao sto je vec zabelezeno u gore dva pomenuta clanka o Lali, on se posle skolovanja u svom rodnom mest Curugu pored Novog Sada, i dopunskog skolovanja u Torontu, posvetio biznisu: prvo gradjevinarstvu--gradnja i prodaja-- pa kada je stekao malo kapitala osnuje Zoran Property Menagement kompaniju koju toliko uhoda da mu je ona donela jos vise kapitala.

Zoran postaje aktivan clan Crkve 1993. dok vec iduce godine zapocinju pripremni radovi i prave se planovi za gradnju crkve Sabora srpskih svetitelja u Misasagi pored Toronta. Cekalo se nekih desest godina na ovaj pocetak gradnje; zemlja na kojoj je crkva sagradjena bila je kupljena jos 1983. godine!

Fotografija: Zoran Curcic u kuciDo nasih dana, crkva je podignuta, nije potpuno zavrsena ali je vec 15. juna 2002., osvecena velicanstvenom proslavom.

U clanku "Lala gradi crkvu u Torontu", citirane su izjave svestenika crkve na Didzie Rd. koje mnogo kazuju o radu Zorana Curcica, radu koji ce biti krunisan ordenom Sv.Sava III stepena. Vredno je te izjave ponoviti.

Otac Prvoslav Puric tada rece da Zorana vidi kao: "... dobrog i revnosnog pravoslavca. Da njega nije bilo, mnogo duze bi se cekalo na izgradnju crkve."

U isto vreme, otac Mihajlo Doder ovako je okarakterisao Zorana: "... uporan, pravi preduzimac koji sve pokrece i stavlja na svoje mesto ne zaleci truda i bez bojazni da ce ma sta promasiti. Bez njega, mnogo onoga sto je do sada postignuto, ne bi bilo uradjeno."

Sav taj Zoranov napor, rad, pozrtvovanje, profesionalizam. krunisan je ordenom Sv. Save koji je on primio 15. juna 2002.

Povodom te nagrade, Ivana DJordjevic iz lista “Novine Toronto”je razgovarala sa Zoranom, dobitnikom najvise nagrade koju Sveti arhijerejski sinod moze da dodeli verniku.

 

Kako ste se osecali kada ste saznali da ce Vam dodeliti orden?

Bio sam jako iznenadjen - prijatno iznenadjen. Poznato mi je bilo da se orden Svetog Save ne dobija bas tako jednostavno i da su potrebne velike zasluge da bi ste imali tu cast da vam Sveti arhijerejski sinod dodeli jedno ovako priznanje.

 

Pretpostavljam da je to za Vas bila i velika satisfakcija s obzirom da ste ulozili mnogo rada i truda u izgradnju Hrama Svih Srpskih Svetitelja?

Moram Vam reci da sve ovo sto sam radio je predstavljalo za mene jedno veliko licno zadovoljstvo, i ispunjenje. Imao sam zelju da kao covek pomognem svojim licnim zalaganjem da napravimo nesto zbog cega ce Srbi biti ponosni. Kada sam nakon svega toga dobio i tu cast da me odlikuju najvisim odlikovanjem, osetio sam ono vrhunsko zadovoljstvo kada se licni trud nagradi opstim priznanjem.

 

Mnogi se pitaju sta je to sto Vas motivise da toliko vremena i truda ulazete u srpsku zajednicu?

Istina je da sve to sto radim, radim iz licnog zadovoljstva jer uzivam kada vidim progres nase srpske zajednice i crkve u okviru svega toga .

Do ovako monumentalne gradjevine se stiglo zahvaljujuci velikim radom i trudom. Neizmerno cenim i postujem sve te ljude koji su takodje ucestvovali i pomogli u izgradnji Hrama. Nisam to ja sam postigao. Ja sam samo bio inicijator i mozda covek koji je imao malo jacu volju i zelju. Na neki nacin je i ta  neka moja licna inspiracija doprinela pa sam motivisao i sve te mnogobrojne ljude koji svakodnevno pomazu da uradimo projekte koji Srbima sluze na cast.

Velika je stvar postovati ljude i ceniti ljihov rad bez obzira koliko on bio veliki ili mali. Uprava i ja kao predsednik se svakodnevno trudimo da se svakom tom pojedincu zahvalimo na najmaljoj sitnici koju urade za crkvu.

 

Neki ljudi koje mozda mozemo da nazovemo "posmatraci" komentarisu da imate neki svoj licni interes i da zbog toga sve ovo radite.

Moram priznati da je naziv posmatraci dobar, jer da su i oni bili ukljuceni u nas rad znali bi da je sto se novca tice svaki dolar uveden u pismenom obliku. Druga bitna stvar: jedini moj interes je moja licna satisfakcija. Kao sto znate kroz istoriju bezbroj je ljudi koji su radili i stvarali u razlicitim sferama zivota (naucnici, lekari, pronalzaci, graditelji) - a da im je jedina motivacija bila njihova licna satisfakcija da pomognu ljudima i da ostave trag za sobom.

Sto se tice finansijskog interesa moja familija i ja, pored bezbroj sati koje provodim radeci  nesto za crkvu, dajemo najmanje 10-15 hiljada godisnje priloga crkvi.

 

  U planu je izgradnja starackog doma za koji definitivno vec odavno postoji potreba. Vi ste tu takodje jedan od inicijatora da sve to realno i zazivi.

     Ja sam razgovarao vec sa arhitektom i projekat je napravljen i osmisljen za celi Srpski centar. U isto vreme bi se gradio i staracki dom na cetiri sprata sa 60 stanova i novi centar na dva sprata sa banket salom koja bi mogla da primi oko 900 ljudi.

Sledeci potez je da se oformi organizacioni odbor koji ce biti sastavljen od 7 ljudi razlicitih struka koji bi radili na celom ovom projektu. S obzirom da drzava delimicno finansira ovaj projekat potrebno je (na njen zahtev) da se oformi ovakav poseban odbor koji ce raditi potpuno nezavisno od crkve.

Uskoro cemo imati sastanak sa gradonacelnicom jer je vrlo vazno da ona podrzi ceo ovaj nas poduhvat, s obzirom da mesto gde se nalazi sada Srpski centar i hram po urbanistickom planu nije predvidjen kao stambena zona.

Kada dodje do pocetka radova, gradice se prvo novi Srpski centar pa ce se tek onda srusiti stari.

 

Da li to znaci da je pitanje samo vremena pocetka radova a ne i to da li ce do toga uopste doci?

Da, tacno. Mi smo sada u procesu resavanja raznih administrativnih stvari - znaci vise nije sporno da li ce doci do ostvarenja projekta. Planiramo da ce gradnja zapoceti za otprilike godinu - godinu ipo a da ce trajati oko dve godine. Iskreno se nadam da ce 2006, najkasnije 2007. prvi stanari moci da se usele u nas srpski staracki dom. Takodje planiramo i dva objekta u kome ce ziveti nasi svestenici.

 

Postoji li zelja da se kupi jos jedna crkva koja bi bila na severu Toronta?

Razgovarali smo sa clanovima novo-oformljene folklorne grupe "Frula" jer je sve vise nasih ljudi u tom delu grada. Ideja je da se kupi vec postojeca crkva s obzirom da je sve vise mladih ljudi okupljenih oko crkve i treba im omoguciti da imaju i oni mesto koje im je blizu  na kome bi se okupljali. Sve je to jos u zacetku - nadam se da cemo i na tu temu imati vise detalja o kojima cemo u nekom sledecem broju Novina razgovarati.

 

   Koliko vidim Vi se i dalje sve vise angazujete i na veliko zadovoljstvo mnogih Srba. Bicete prisutni i dalje u nasoj srpskoj zajednici?

     Za sada nemam nameru da se povlacim kao covek koji zeli iz sveg srca da i dalje pomaze - kako finansijski tako i licnim radom. Kao predsednik CSO Sveti Sava svakako da ce me vremenom zameniti neko ko takodje zeli dobro svom narodu i spreman je da se zalaze za njegove interese.

 

    Zamolili smo i Njegovo Preosvestenstvo Vladiku Georgija da nam kaze par reci povodom dodele ordena Sv Save g. Zoranu Curcicu:

    "Nakon nekoliko decenija bezuspjesnih pokusaja, Srbi Toronta konacno su prosle godine ostvarili svoju veliku zelju i podigli saborni hram u zapadnom dijelu grada, u Misisagi. Bilo je potrebno mnogo energije i truda da bi se ovaj posao uspjesno ostvario, ne samo u smislu gradjevinskog poduhvata. Godinama je bilo nekih unutrasnjih nesuglasica, pa i opstrukcija u izvrsenju ovog plana, tako da je najprije valjalo iznova motivistati nase ljude da se prihvate velikog posla.

Zbog toga smatramo da je napor g. Zorana Curcica, kao predsjednika Crkveno-skolske opstine Svetog Save i njenog predvodnika u ovim prelomnim godinama, zavrijedio da mu se posveti paznja i uputi predlog Svetom arhijerejskom sinodu da se g. Curcicu dodijeli orden. Zeljeli smo da time odamo priznanje cijeloj ekipi ljudi oko g. Curcica, ali i da njega i njih obavezemo da svoje djelo dovedu do kraja - da prelijepi hram Srba svetitelja i iznutra dostojno ukrase, a dugove, koji nisu beznacajni, otplate."

 

Nadam se da ce g. Zoran Curcic i dalje uspesno ici stazama, koje su po svemu ovome sto smo saznali, okruzene velikim projektima realizovanim iz dubine duse i u koje je uneto  puno ljubavi i dobrocinstva.

 

Pavle Pavlovic



| Redakcija | Arhiva | Pretplata | Pišite nam |

Copyright © 1996-2003 " NOVINE"