Kutak
Poezije…
Gordane
Stojic - "Verovanje u dobrotu"
Mirisi
i boje iz zavicaja
Promocija
knjige poetese Gordane Stojic u organizaciji Srpske Nacionalne Akademije
i Udruzenja knjizevnih stvaralaca "Desanka Maksimovic", u
hramu Srpske kulture u Torontu, u knjizari 'Srbika', odrzano je divno
knjizevno vece, u petak, 11 aprila, na kojem je prestavljena i promovisana
jedna divna zbirka pjesama koja se zove "Verovanje u dobrotu",
nase sugradjanke, pjesnikinje, gospodje Gordane Stojic.
Poetesa, gospodja Katarina
Kostic, dala je uvodnu rjec promocije, a o knjizi su govorili I promovisali
je pjesnikinja Stojanka Radenovic - Petkovic I novinar Slobodan Rundo.
Stihove iz ove divne zbirke pjesama, govorio je novinar i poznati recitator,
gospodin Milorad Kecman, nas dragi gost iz Beograda, umjetnik koji zna
napamet preko hiljadu pjesama i koji vrlo cesto gostuje u otadzbini
i dijaspori, recitujuci pjesme nasih poznatih poeta.
Tako je nedavno gostovao
zajedno sa clanovima Srpskog dobrocinstva "Jovan Ducic", u
Kicineru, u predstavi posvecenoj nasem velikom piscu Milosu Crnjanskom.
Nedavno je otvorio vebsajt pod naslovom "Ljubav a ne rat - Love
Not Njar. Povod za njegovo pojavljivanje je bila cetvrta
godisnjica NATO - bombardovanja Jugoslavije. Na vebsajtu se beleze stihovi nasih i stranih pjesnika, antiratne
i ljubavne pjesme.
Pjesnikinja
Gordana Stojic nam govori neposredno, prenosi svoje zivotno iskustvo,
drzi se licnosti i njeguje svojevrsnu ispovjednu liriku, pri cemu koristi
i autobiografske cinjenice. Suocenje sa knjigom pjesama "Verovanje
u dobrotu", poetese Gordane Stojic, slatko je iskusenje da se zaplovi
stihovima njenim, naizgled mirnim i tecnim talasima poezije, ali pred
kojima se javljaju virovi osjecanja, dubine duse, vrtlozi ljubavi, strme
obale zivota u otadjbini i tudjini.
Nasa pjesnikinja uspjesno
savladjuje sva ta iskusenja, u njenoj lirici nema proizvoljnosti, ni
ganutljivosti, ali ni narcisoidne pristrasnosti. Ona razmislja i pise
o najbolnijim i najtrajnijim crtama naseg covjeka i covjeka uopste. Ona vjeruje u dobro i u ljepotu. Njena poezija je poezija dubokog osjecanja,
i lirika licnog iskusenja. Ona
se u duhu nije odvojila od svoje otadzbine, od svoje Srbije i grada
Nisa. Ona govori svoja osecanja i raspolozenja natalozena kroz sve ove
godine provedene u Kanadi, kojoj je dala sve osim srca, koje je ostalo
u njenoj Srbiji, kraj rjeke Nisave, u svom voljenom Nisu.
Poetesa Stojanka Radenovic
Petkovic, izvanredno rece u svom prestavljanju ove knjige: "Ono
sto je za ovu zbirku karakteristicno, kao uostalom i za zbirke mnogih
nasih stvaralaca van otadzbine, je da je pesnikinja veci broj pesama
u knjizi posvetila svom zavicaju. Tako nas 'Pesma zavicaju' uvodi u
temu odlaska, napustanja zavicaja.
Odlazi se u svet po impulsu, zbog promena, da se nadje dusi spokoja…jer
mladost nedozvoljava da se zastane i promisli. U toj pesmi su kljucni
stihovi…ostadose samo uspomene, da nam drze dostojanstvo nase, jer to
nam je jos samo ostalo. Boreci se protiv zaborava, Gordana peva o Srbiji,
voljenom gradu, mutnoj reci Nisavi, dedinoj vodenici, selu, zelenom
sesircetu, 'babinom uvcetu', ljubicicama. Na livadi obasjanoj suncem cvetaju bulke u
svako doba, bez obzira gde se ona nalazi. I ta vizija joj pruza utociste.
Mnoge pjesme u ovoj knjizi posvecene su mirisima i bojama iz zavicaja. Sve one su svojevrstan, siguran 'kutak' za
pesnikinju. Takav kutak, ili
receno recnikom mog i Gordaninog zavicaja - zavetrinu, sigurna sam,
zele, a mnogi od nas ga verovatno vec imaju.
Jer su ljudi daleko od svog zavicaja izlozeni stvarnosti koja
je 'cesto surova', jer je neizbezna 'hladna logika postojanja', kako
kaze pesnikinja u pesmi 'Mastanje'. "
Pjesnikinja Gordana
razmislja o prijateljstvu, sreci, ljubavi, zabludama, povratku, budjenju,
svjetu, usamljenosti, zeljama, nadama, o ponosu i zrtvama. Pjeva o ljubavi, o ocu, o sestri, supruznicima.
Pjeva o Torontu i Nijagari, uspomenama.
Ona je umjetnicki obdaren
stvaraoc sa stihovima zrelog i istancanog pjesnickog umjeca. Njeni stihovi
izlaze iz pera zrele zene koja poznaje zivot i stvarnost. Zato su njeni stihovi sam zivot ispisan.
Svoje slike vremena i ljudi, nasa pjesnikinja, gradi svjesno
i posteno. Liricar u dusi,
autorka tim ocima gleda na svjet i sama biva neprijatno iznenadjena
njegovom gruboscu. Ona se pjesnistvom bori protiv takvih odnosa stvari,
a njene najace oruzje je njena dusa utkana u pjesmu.
Gospodja
Gordana (Stanisavljevic) Stojic, je rodjena u Nisu 1936 godine. Gimnaziju
i visu Pedagosku skolu je zavrsila u Nisu. U Nisu je objavila i svoju
prvu knjigu pjesama "Iz mog ugla". Nadajmo se uskoro i njenoj
trecoj zbirci.
Od 1967 godine zivi
u Kanadi, a njeno srce je u Srbiji, u njenom Nisu. Veoma je aktivan
clan Udruzenja Knjizevnih Stvaralaca "Desanka Maksimovic".
Slobodan
Rundo
