13. januar 2004.
Zonko Bogdan u restoranu "McAdam Place"
- TORONTO
Lek za dusu
U
nedelju 11. januara u svima poznatom restoranu McAdam Place vlasnika
Ljubise Mitrovica gost veceri bio je Zvonko Bogdan, ziva legenda starogradske
pesme.
"Cuo sam da ste se ovde okupili sa svih strana one nase zemlje
koje vec odavno nema, te cemo se veceras podsetiti na neke lepe, stare
pesme koje srecom jos uvek traju", rekao je Zvonko Bogdan, gostima
restorana McAdam Place.
Uz zvuke nezaboravnih melodija "Fijaker stari", "Ima
dana", "Ti bi htela pesmom da mi kazes", "Pred Senkinom
kucom", "Sto se bore misli moje", "Osam tamburasa",
"Dunave" Zvonko Bogdan je zagrejao hladnu noc u Torontu.
Sneg
koji je te noci vejao jos vise je doprineo da to vece ostane svim prisutnim
gostima u nezaboravnom secanju. Na momente mi se cinilo, gledajuci kroz
prozor, da sam tamo negde medju salasima i da ce svakog momenta proci
stari fijaker sa upregnutim konjima i parom koji lagano ide nekim samo
njima znanim putevima ne razmisljajuci ni o vremenu ni o prostoru
Slusajuci predivan glas Zvonka Bogdana, koga su pratili muzicari Miroljub
Jankovic (upravnik narodnog orkestra RTV Novi sad) na harmonici, Goran
na klavijatrurama i Rista na violini prosetali smo kroz muzicki vremeplov,
secajuci se nekih davnih i lepih vremena.
Ljubazne i nadasve profesionalne a pri tom i sve vreme nasmejane kelnerice
posluzile su veceru koja je kao i uvek bila toliko ukusna da je tesko
bilo odoleti i stati na vreme.
Mnogi dzentlmeni nisu odoleli, predivnim zvucima pesama, tako da su
birali svoje dame igrajuci u parovima i pevusuci dobro poznate melodije.
Nakon vise od dva sata ovaj neverovatan covek, gospodin u pravom smislu
te reci, koga sam nazalost tek sada, prvi put u zivotu imala cast da
slusam uzivo, prepustio je mikrofon Gordani Cepenjor, zeni divnog glasa.
"Veceras se osecam ko da sam u toploj noci Petrovaradinske tvrdjave.
Ovo je stvarno nezaboravno vece", odusevljeno je rekla jedna od
gosci, a Zvonko Bogdan, koji je dzentlmenski izasao u susret svim damama
koje su pozelele da se slikaju sa njim, zadovoljno je odgovorio: "Ta,
nemojte divaniti?!".
Mozda najdirljiviji trenutak veceri je bio kada je jedna baka (Lela
Milankovic) prisla sa recima da je pre 25 godina imala to zadovoljstvo
da je Zvonko peva u hotelu "Union" kada je proslavljala tridestdvogodisnjicu
braka sa zeljom da se i sada slika sa ovim gospodinom koga je na njenu
veliku srecu ponovo srela u jednoj dalekoj zemlji.
"Kolace
sam sacauvao za kraj", najavio je neprikosnoveni gospodar vojvodjanske
pesme i becarcima, rumunskim, madjarskim i ciganskim pesmama, ("Kada
padne prvi sneg", "Sedela je za masinom sila je", "Lodi
lodi lom, ona pravi lom,"Evo banke cigane moj"...), goste
restorana podigao ponovo na noge.
Ponoc je vec prosla kada sam napustila "salas", "miris
Dunava" , na trenutak se ponadavsi da ce me napolju sacekati konji
vrani i odvesti negde gde ne vlada haos i vecita jurnjava za necim sto
i ne znamo kako se zove i cemu sluzi.
Bez obzira na povratak u realnost i hladnu noc bilo je veliko zadovoljstvo
i cast biti makar za trenutak deo sveta kome pripada gospodin Zvonko
Bogdan.
Nadam se da cemo imati priliku da ponovo ugostimo coveka koji je definitivno
ostavio neki svoj specifican trag u muzici koju mnogi i dan danas slusaju.
Ivana Djordjevic