INTERVJU
S POVODOM: NATASA DAMJANOVIC
Pigmalionov dodir
Izlozba
apstraktnih umetnickih fotografija skulptura koje se nalaze sirom Severne
Amerike
U petak 23. maja Natasa Damjanovic je otvorila svoju izlozbu "Pigmalionov
Dodir". Njena izlozba fotografija, bazirana na skulpturama koje
se nalaze u Torontu i sirom Severne Amerika, ce biti u Praksis Galeriji
do 5-tog juna i deo je Kontakt-a, najveceg festivala fotografije u Severnoj
Americi. Ovo je sedma godina festivala u Torontu.
Iskoristili smo priliku da tim povodom razgovaramo sa Natasom Damjanovic
koja zasluzuje paznju i ciju izlozbu svakako trebate posetiti.
Recite nam Natasa, odkud
poriv u Vama za fotografijom?
Umetnicki fotograf bazirana u North York-u. Bavim se fotografijom vec
deset godina. Pocela sam sa apstraktnim fotografijama baziranim na arhitekturi
i prirodi, a u mogucnosti povezanim sa skulpturama sam otkrila slucajno
pre dve godine. Ova izlozba je prva u kojoj su ta dela na raspolaganju.
Kada
ste prvi put spoznali svoju ljubav prema fotografiji?
Fotografijom sam se prvo pozabavila kao tinejdzer kad sam otkrila tatinu
staru rusku kameru. Fotografsku diplomu sam dobila 1998 studirajuci
u vecernjoj skoli uporedo sa uspesnom karijerom u marketingu. Skolovana
sam u biznisu (master of business administration - MBA), psihologiji
i filozofiji, ali me je kroz sve to ljubav prema fotografiji pratila.
Pre dve godine sam pocela sa polu-radnim vremenom u marketingu da bi
se mogla posvetiti vise fotografiji i mojoj deci (imam dva mala sina
i muza koji me u svemu ovom podrzava!) Do sada sam izlagala u na mnogim
grupnim izlozbama i na TV-u, ali ovo je moja prva velika izlozba.
Vase fotografije zrace
neobicnoscu i originalnoscu.
Fotografije su apstraktne - prikazuju izbliza samo odredjene elemente
skulptura - boju, gradju, kontrast, formu, sto ostavlja utisak misterioznosti,
neizvestnosti, dvosmislenosti. Kao zapocete price koje posmatrac zavrsava
svojim licnim reflekcijama o znacenju ovih dela. Nisam zelela da posmatracu
sugerisaem znacenje, te su fotografije nazvane imenom skulptora (npr,
David, Mark, Maryon, Henry).
Vase fotografije zaista
dolaze do potpunog izrazaja onog trenutka kada posmatrac ugleda celu
skulpturu...
Kombinacija ovih elemenata stvara utisak bistrine, jasnoce, i mogucnosti
da se mali deo skulpture intimno i polako razmotri, bez distrakcija.
Dok fotografije podlezu licnoj interpretaciji, razmatranje odnos izmedju
skulptura i fotografija omogucen je time sto su fotografije dokumentarnog
stila postavljena uz abstrakcije.
Kako je ponikla ideja
za ovom vrstom fotografije?
Htela sam da posmatracu dam bogatiji dozivljaj i bilo mi je bitno da
priznam doprinos skulptora u mom kreativnom procesu. Apstraktne fotografije
izazivaju znatizelju, dok dokumentarne fotografije doprinose iznenadjenju
kad posmatrac uspostavi medjusobni odnos. Fotografije su istovremeno
eseji o lepoti, za koju treba napraviti mesta u svakodnevnom zivotu,
jer lepota treba postojati i u njoj uzivati bez osecaja da se to mora
pravdati, braniti i postojati samo ako je radi necega drugog.
U svakodnevnom zivotu konstantno sam iznenadjena stvarima koje vidim,
koje zapazim kad malo boje nesto pogledam. Stvari nisu samo ono sto
izgledaju na prvi pogled. Kroz fotografisanje izbliza, posle puno vremena
posmatranja, otkrivam nova znacenja i mogucnosti. To sam htela da pruzim
i gledaocu, i zbog toga dokumentarna fotografija je prikazana uz svaku
apstrakciju.
Interesantan
detalj je i to da Vi sami razvijate svoje fotografije...
Da tacno, sama izradjujem sve svoje fotografije - crno-bele i u boji.
Fotografije su prilicno velike - 16 inci sa 20 inci. Svega 15 primeraka
u toj velicini ce ikad biti napravljen. Jedna inovacija, koja je do
sada retko upotrebljavana medju fotografima, jeste sertifikat autenticnosti.
Bitno mi je da garantujem mali broj primeraka da bi fotografije, koje
ljudi danas sve vise kupuju za umetnicku vrednost, odrzale svoju vrednost.
Svaki primerak fotografije ima nalepnicu na poledjini koja ne moze da
se skine i koja garantuje autenticnost. Sertifikat takodje ima detalje
o fotografiji i skulpturi.
Fotografije sam prvo videla
nezavisno od skulptura. Delovale su mi krajnje apstraktno i mozda ne
tako interesantno. One su svakako imale svoju umetnicku vrednost ali
ih nisam mogla u potpunosti doziveti na nacin na koji mi je Natasa ukazivala
tokom telefonskog razgovora. Nakon toga otisla sam na izlozbu gde je
pored svake Natasine fotografije bila i slika bazicne skulpture. Tek
tada sam dokucila taj mikro svet u koji je Natasa uplovila - u trenutku
mi je bila jasna lepota i umesnost Natasinog stvaralastva.
Ukoliko imate malo vremena svakako bi vam preporucila da se prosetate
do Pradzis galerije (1614 Ljueen Street Njest) i razgledate ovu nadasve
profesionalnu i interesantnu izlozbu fotografija nase sugradjanke koja
je nasla snage i inspiracije da istraje u svojoj ljubavi prema fotografiji.
Ivana Djordjevic
Za vise informacija, posetite
sajt www.praxisart.net