Broj
1028, 11.novembar 2005
U SLAVU OČUVANJA IMENA SRPSKOG JEZIKA
“BOLJE JE
NEMATI PAMETI
NEGO NEMATI
SVOJ JEZIK”
U prostorijama Srpskog centra u Misisagi, u petak 04. novembra, Srpsko
istorijsko kulturno drustvo " Njegoš ", održalo je umetničko veče u
slavu i za očuvanje imena Srpskog jezika.
Povod
ovoj večeri bio je hrabri čin dvadest šestoro
nikšićkih i jednog profesora iz Herceg Novog koji su odbili da predaju
"maternji jezik " - kako se sada Srpski jezik zvanično zove u Crnoj Gori.
Zbog svoga stava, vlast je pre godinu dana otpustila profesore, bez
prava žalbe nadležnim prosvetnim organima, a Ustavni sud Crne Gore i
posle godinu dana ignoriše žalbu profesora, njihov zahtev za ocenu
ustavnosti odluke
Ministarstva prosvete.
Cilj večeri bio je davanje
moralne podrške
hrabrom i časnom činu profesora, kao i prikupljanje
materijalne pomoći
profesorima, koje je politička vlast izložila
sramnom šikaniranju i
njihove porodice
lišila sredstava za opstanak. O
položaju profesora
izvestila je Mirjana Kostić, nikšićanka, njihova bivša koleginica.
Dostojanstvenost
programu dali su svojim učešćem i prisustvom : guslari Mladen Stojanović
i Mirko Radović, pesnici Grujo Novaković, Predrag Raščanin, Miladin
Šoškić i Ranko Radović, (na slici iznad)
koji je kao predsednik Njegoša i zamislio ovo veče; Milorad Luković
(levo) je govorio " Zaveštanje Stefana Nemanje ",
Đorđe Živković " Kazivanje Petra I Njegoša ", dok je Gojko Roglić
upoznao prisutne sa onim što su drugi zapisali o srpskom jeziku. Stihove
je govorila Mirjana Čonkić, a mladi glumac Srđan Rajšić
(na slici ispod) nasmejao je publiku izvođenjem
satiričnog teksta "Ajd' kaži po duši".
Pozdravivši prisutne stihom jovana Jovanovića Zmaja : "kome srpska sloga
smeta, / nesloga mu dom raznela", u svojoj, nacionalno nedvosmislenoj i
strašno nadahnutoj "Besedi u odbranu Srpskog jezika", književnik Radovan
Gajić je između ostalog rekao :
"Mudrost
je starine naše: Bolje je nemati pameti nego nemati svoj jezik. Ako si
bez pameti, nekako će ti se pomoći; ako nemaš jezik, džaba je trud oko
tebe; ni daljni ni bližnji ne mogu ti pomoći, kad nikoga ne razumeš.
Po delu se reči poznaju, reči dela zlate.
Da moju krv ne penušaju pesme zlatnih podviga moga roda i reči jezika u
koji su upisana nezaboravna dela moga naroda; da nije uspenio u meni i
Teodosije Hilandarac i Grigorije Raški i Pahomije i Grigorije Cimblak i
monahinja Jefimija i despot Stefan Lazarević i sveti Sava i sveti
Vasilije Ostroški i one silne vladike i glavari naši; da talase moje
krvi ne podiže u jeziku zabeleženi glas slepog guslara Filipa Višnjića ;
da ne kipe u meni mudrost i Njegoša i Miljanova; da ne pene moju krv
stihovi i Dučića i Šantića, i Rakića i Zmaja i Disa; da ne zovu svojim
zborenjem i Nušić i Sremac i Veselinović; i Andrić i Crnjanski i
Desnica i Bulatović i Kiš i brojni koji bi se mogli imenovati do jutra,
da ne čujem uznemirenost krvi mnoštva živih, pred pretnjom pendreka i
policijskih metaka; mnoštva, čiji je život pisana reč Srpskog jezika, ni
ova beseda moja nikada ne bi ovakva bila."
Pošto
je javno upitao: "zašto o ovome ćute srpske organizacije? I ovde, na
kontinentu i po svetu. . .Zašto ćute te koje sebe zovu "srpska narodna
odbrana"? Jedna, druga, treća . . . Sa kojom su sotonom potpisale pakt o
ćutanju, kada se jezik i zemlje Srba komadaju? Neka odgovore, nek
progovore junaci pozadinskih odbrana. Ne treba puno, jedna, dve, ali
zvanične rezolucije sa kojima bi mogli i pred kanadsku vladu i druge
međunarodne organizacije. Zašto ćuti svetski krunski savet i
prestožudeći naslednik krune, koji je za sebe izjavio da je on "pravoslavni
kralj rimokatoličke veroispovesti"?
Gajić,
na slici desno, je zaključio :
"Vlast ne može da izvrši samoubistvo svoga naroda. Poništavanjem jezika,
vlastodršci poništavaju kulturu, istoriju, poništavaju ukupno postojanje
naroda. To se u Srpskom jeziku zove: ubijanje naroda. Vlast u Crnoj Gori
ubija Srpski narod i bilo bi lakŠe da se radi o fizičkom ubijanju. Vlast
ga tamo ubija za svagda, zatire ga administrativnim odlukama, koje
bezočno i beskrupulozno primenjuje policijskom prinudom, gde je u
policiju zaposlila samo one koji su se pre dobijanja posla zakleli da će
joj služiti ponizno i pokorno. Zna se šta je odgovor državi na teror
njenog upravnog aparata. Posebno kada dolazi od tuđina, kada stiže iz
Vatikana. Taj je odgovor uvek bio istorijski legitiman !
Da ovu besedu svoju "okadim" besmrtnim stihovima : " Ime mi je Vjeroljub
/ prezime mi Rodoljub / Crnu Goru rodnu grudu / kamen pase odasvudu. /
Srpski pišem i zborim. / svakom gromko govorim / Narodnost mi Srbinska
/ Um i Duša Slavjanska " Njegoš, 1833. "
Čitava beseda propraćena je dugim i burnim aplauzom, u znak podrške
prisutnih, a na večeri je prikupljeno 4.000 dolara, koji će biti upućeni
profesorima. Počasni predsednik i sadašnji predsednik "Njegoša", Vojo
Đuričković i Ranko Radović, zahvalili su i učesnicima i prisutnima
ističući da će nastaviti na čuvanju obraza Crne Gore i Srpskog jezika
"ka' vazda".
Ivana
Đorđević
slike 3 - srbijanka 1/2/3
JUBILEJ - 10
GODINA POSTOJANjA I RADA
FOLKLORNA
GRUPA “SRBIJANKA”
U subotu, 5. novembra, folklorna grupa "Srbijanka" proslavila je svoj
veliki jubilej, deset godina postojanja i rada. Svečani koncert održan
je u Sali Srpskog Centra na Dixie Rd.u Misisagi, koji je ujedno i dom
ovog ansambla već nekoliko godina.
Koncert
je održan pred prepunom salom ljubitelja ove grupe, gostiju, bivših i
sadašnjih članova, a kako su se mnogi izjasnili i budućih članova.
Folklorna grupa "Srbijanka" osnovana je u jesen 1995 god. pod upravom
Dragana Maklenova. Grupa je nastala kao plod želje i ideje da se okupe
odrasli ljudi koji nikada nisu imali prilike da budu članovi nekog
folklornog ansambla, i da tako zajedno nauče bar one osnovne korake iz
našeg bogatog srpskog folklora.
Međutim, uz njihovu neiscrpnu volju, energiju i entuzijazam, kao i
upornost i strpljenje koreografa, taj zadatak je vrlo brzo ostvaren.
Njihovi koraci su postali sve složeniji, umešnost sve veća, pa su tako
stigli i prvi pozivi za javni nastup.
Folklorna
grupa "Srbijanka"je sada ozbiljno i veliko društvo koje broji preko 40
aktivnih članova. Oni se sastaju i vežbaju svakog utorka u 19.30č. u
sali Srpskog Centra na Dixie Rd.u Misisagi. Kako sami kažu, njihova
vrata su uvek otvorena za nove članove.
U svečanom delu svog jubilarnog koncerta "Srbijanka" se predstavila sa
nekoliko svojih koreografija, a počasni gosti te večeri bili su članovi
S.F.A. "Kolo" iz Hamiltona, koji su svojim nastupom uveličali ovo
slavlje.
Ceo program je uspešno i maštovito vodila naša pesnikinja Rada Mićić,
koja je svojim stihovima vispreno tkala niti između folklornih tačaka.
"S
rbijanka"
je svoj koncert završila temperamentnim igrama iz Leskovca i cela
atmosfera je dovedena do usijanja i ovacija publike.
U nastavku večeri, osnivač i koreograf grupe g-din Dragan Maklenov
pozdravio je goste i dodelio članovima priznanja za deset i pet godina
članstva u grupi.
Bilo je dosta i suza i zajedničkih fotografija, a stigla je i torta
specijano poručena za ovaj jubilej.
Veselje i igranka uz orkestar Dragana Maklenova je trajao dugo posle
ponoći uz želju da ovakvih jubileja bude još mnogo.
M.D.
IZLOG KNjIGA
POEZIJA
SNEŽANE IVKOVIĆ
Poetesa Snežana Ivković, na slici niže,
pripada krugu već zapaženih i osvjedočenih naših pjesnika u rasejanju.
Njena druga pjesnička zbirka "RASTOJANjA", podstiče na razmišljanje i
pruža čovjeku utočište od svakidašnjice. Snežanina poezija iznjedrava
duševnost, maštarenje, snažno misaono osjećanje i proživljavanje vremena
i okolnosti, odnosno rastojanja.
Ona
se neprestano pita o smislu samog bivstvovanja, o vrijednostima dobrog,
istine, duše, o prirodi drugog. Ona je pjesnikinja od nemira i misli, od
sjećanja, od života, od kajanja i ljubavi.
Kroz njeno pjesništvo prelamaju se pitanja svakog iseljenika, njihovih
duša, problema, razmišljanja. I ova pjesnička zbirka daje nam za pravo
da kažemo da se srpska vangranična poezija ponovo vraća onim
inspirativnim vrelima u kojima dominiraju impulsi tragedije. Pjesnici
iz rasejanja pišu izvanredne ljubavne stihove, i divnu rodoljubivu
poeziju koja sadrži u sebi mobilizatorski ton, ali u visokoj tenziji
umjetničke rječi. Oni su lirski pjesnici plodonosnog uticaja na svoje
čitaoce. Ovi pjesnici ponovo dokazuju kolika je vitalnost srpske nacije.
Pjesnički idiom ovog autora je najbliži elegiji, odnosno izrazu modernog
psalmopisca. U osamljeničkom razgovoru duhovnih pročišćavanja, Snežana
priziva i svoje izmišljene i stvarne sabesjednike, među piscima: Daviča,
Antića, Petrovića, Cvjetajevu, Brehta, Dikinson, u svojoj prvoj zbirci
pjesama "LIČNA KARTA", dok u drugoj zbirci "RASTOJANjA", ona priziva:
Brodskog, Tontića, Obradovića, Ginsberga, Danilova i druge njoj drage
pjesnike.
Raznolikost ovih pjesnika, sasvim komplimentarnih njenoj unutrašnjoj
prirodi jesu ono dodatno njeno nadahnuće.
Za ovu poetesu pjesnici su jedini istinski sveci i posvećenici života i
svjeta. Svaka njena pjesma nastala je kao plod izuzetnog nadahnuća,
snažnih unutrašnjih udara i previranja u onim trenutcima kada se
istinske pjesme jedino i rađaju. Njoj je svojstvena radost pjevanja,
bilo da je posvećena otadžbini ili voljenom biću, mada se to dvoje
najčešće ukrštaju i stapaju u jedno.
Pjesnički glas naše poetese je podjednako krik i zov, sjetni šapat
zatočenika u samom sebi, ali i u svjetu. Knjigu je izdao beogradski
Nolit, a recezent je bio naš poznati srpski književnik Moma Dimić.
OTADŽBINA
Ne znam kako
se najednom
svet izgubio
ko je to mene u meni ubio.
Ne znam kome
sam to kriva
i dužna ostala,
i zašto sam opet još samlja postala.
Ne znam koja
je to zvezda
s nebesa nestala
i kako sam namah disati prestala.
Na kom sam
tom putu
dragulj izgubila
i kom sam se Bogu slepa zaputila.
Sad slušam -
tvoja se tišina
u meni razlistava
Bolno se raduješ ko nekad blistava.
Pita me
javor kraj kog sam zaspala:
"u kojoj je bajci
rječ tvoja nestala?"
Poetesa Snežana Ivković rođena je 1954. godine u Vršcu. Diplomirala je
na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, gdje je radila kao inžinjer i
profesor do svog dolaska u Kanadu. Član je udruženja književnih
stvaralaca "DESANKA MAKSIMOVIĆ" u Torontu. Do sada je objavila dvije
zbirke pjesama, a za pjesmu Josifu Brodskom nagrađena je na Saboru
pisaca u rasejanju, u Beogradu 1998. godine prvom nagradom "Rastko
Petrović". Njene pjesme su ušle u više zbornika i antologija, a svoju
poeziju je štampala u mnogim listovima u otadžbini i rasejanju.
Slobodan
Rundo
ŠERBRUK - RADA
I RADE MIČIĆ
TUŽNA PRIČA
MAJKI SA KOSOVA
Sredinom oktobra ove godine u prostorijama Udruženja Srba "Vuk Karadžić"
u Šerbruku održano je Poetsko-dramsko veče. U prvom dijelu tog programa
učestvovala je Dramska sekcija Udruženja pod rukovodstvom talentovane
nastavnice Srpskog jezika, gospođe Marije Živković.
Učesnici
Dramske sekcije su čitali pjesme naših poznatih književnika Desanke
Maksimović, Branka Ćopića i dr. Najzapaženija je bila pjesma "Majka
Knežopoljka", koju je, pravom glumačkom vještinom, izvela Jasminka Savić.
U ovom dijelu programa učestvovali su i gospođa Radmila i Radomir
Mićić, desno, naši dragi gosti iz Toronta.
Radomir Mićić je govorio odlomke iz Kosovskog ciklusa. Odijelo, brada i
kruna na glavi Cara Lazara, izazvalo je posebno interesovanje prisutnih,
koji nisu propustili priliku, da se za vrijeme pauze fotografišu za
uspomenu.
Pojavljivanjem na sceni gospođe Radmile Mićić u sali je zavladala
neobična tišina.
Svi su napregnuto očekivali izvođenje monodrame "Deco moja kude li ste".
Ova monodrama je istiniti događaj koji je nastao iz jedne novinske
reportaže i istinitih priča tužnih majki sa Kosova.
Radmila Mićić, autor i izvođač ove monodrame, svojim talentom i
umjetničkom sposobnošću, uspjela je da vjerno predstavi majke sa Kosova
čije su sinove oteli Šiptari, a njihova sudbina je još uvijek
neizvijesna.
Najžalosnije je to što se o ovim majkama niko ne brine. Ni državni
organi Srbije, a posebno Međunarodna zajednica. "Nema nikoga da ublaži
bol i podijeli tugu sa ucvijeljenim majkama Kosova", izjavila je gospođa
Radmila Mićić.
Bio je ovo pravi čas istorije. Za starije da se podsjete i da ne
zaborave, a mlađi da nauče i spoznaju svu golgotu kroz koju je
vijekovima prolazio Srbski narod, a i danas.
Cjelokupan prilog sa ove predstave upućen je majkama na Kosovu. Veliki
doprinos su dali gospođa Radmila i Radomir Mićić, ne žaleći ni trud ni
vrijeme. Prešli su preko 1.500 kilometara bez ikakve naknade.
HVALA im što su nam pružili zadovoljstvo da i mi iz Udruženja Srba "Vuk
Karadžić" u Šerbruku, učestvujemo sa svojim skromnim doprinosom u
njihovoj humanoj akciji.
Jezdimir
Živko
TORONTO
"Obor" oduševio Toronto
Indeksovo pozorište je još jednom pred publikom u Torontu dokazalo da su
profesionalci koji su ovaj naš pomalo tmurni grad "prosvetlili" smehom
i glumom koja na autentični način prikazuje pravu sliku Srbije sa svim paradoksima
koji su tamo prisutni.
Kako
su nam rekli u kratkom razgovoru nakon predstave
"Govorimo ono što bi Srbi hteli da kažu ali nemaju priliku.
Fenomenalno odigrani likovi aktuelnih političara publiku su dovodili do
suza... naravno od smeha. Bilo je to zaista lepo druženje sa vrsnim
glumcima koji su zahvaljujući organizatoru Zoranu
Moru i kompanije System Entertainment razvedrili realnost u kojoj živimo
i konačno pogodili temu koja je stalno aktuelna i
nadasve zabavna.
Anketni obor je nešto što je u pravo vreme stavljeno na scenu jer zaista
se pitamo ponekad čemu to sve i koga ko u toj zemlji zaluđuje i izluđuje.
Pitamo se da li smo zaista za "obor" ili odbor... Nadamo se da će biti
više sličnih predstava,komično - satiričnih.
Ivana Đorđević
