Naslovne vesti | Srbija i Crna Gora | Kanada | Svet | Sport | Kultura | Srpska zajednica | Novine INFO | Prva

N  A  S  L  O  V  N  E    V  E  S  T  I

 

SRPSKA ŠTAMPA - Blic:

BIA prisluškivala poslanike

Direktor BIA, Rade Bulatović, je na sastanku izjavio da je u pitanju budućnost Kosova i rekao da svi moraju da budu slušani zbog albanskog lobija koji radi u Skupštini Srbije.

Bezbednosno-informativna agencija (BIA) prisluškivala je 27. novembra, uoči glasanja Skupštine Srbije o budžetu za 2006. godinu, sve poslanike parlamenta, uključujući potpredsednike i predsednika, piše  "Blic", pozivajući se na izvor blizak BIA.

Prema tom izvoru, prvi put posle 5. oktobra 2000. godine celokupna mreža Uprave za primenu operativno-tehničkih mera BIA pozvana je na posao 27. novembra, po naredbi direktora te agencije Radeta Bulatovića.

"On (Bulatović) je na sastanku izjavio kako nije u pitanju ni budžet ni vlada, već da je u pitanju budućnost Kosova i rekao da svi moraju da budu slušani zbog albanskog lobija koji radi u Skupštini Srbije, a da za tako nešto, u tom trenutku, nije postojala saglasnost nadležnog sudije", rekao je izvor "Blica".

Prijava BIA protiv Blica zbog pisanja o prisluškivanju

Bezbednosno-informativna agencija (BIA) zatražila je danas pokretanje krivičnog postupka protiv dnevnika "Blic" zbog pisanja o navodnom prisluškivanju poslanika Skupštine Srbije.

U otvorenom pismu BIA glavnom i odgovornom uredniku "Blica" Veselinu Simonoviću navodi se da je pisanje o prisluškivanju poslanika u potpunosti netačno.

"Koristeći pravo da javnosti saopštimo da u navedenom tekstu ne postoji nijedna istinita činjenica, želimo da Vas obavestimo da smo Okružnom tužilaštvu podneli zahtev za pokretanje krivičnog postupka zbog najgrubljeg obmanjivanja javnosti", navodi se u pismu.

BIA navodi da je "Blic" u potpunosti "obmanuo javnost".

"Smatramo da je besmisleno da nabrajamo šta je sve netačno u ovom tekstu, iz jednostavnog razloga jer se radi o neistini od prvog do zadnjeg reda", navodi se u pismu.

Dodaje se da je "samo jedna činjenica dovoljna da pokaže svu netačnost objavljenog teksta i neprofesionalizam" lista.

BIA je navela da je reč o činjenici da direktor Agencije Rade Bulatović tokom dana koji se navode u tekstu nije bio u Beogradu već na službenom putu u inostranstvu.

"Gospodine uredniče, podrazumeva se da Vi Vašu novinu uredujete potpuno slobodno i da možete da objavite šta želite, ali je nedopustivo da objavljujete izmišljotine i neistine kada je reč o BIA", navodi se u pismu.

Dodaje se da je BIA više puta isticala spremnost da svim medijima pruži sve informacije iz domena njene nadležnosti.

"Objavljivanje lažnih vesti o radu BIA i to na način kao što ste Vi uradili predstavlja ne samo grubo obmanjivanje javnosti već i kršenje osnovnih novinarskih načela. Publikovanjem neistinitih informacija o radu državnih institucija, u suštini, krše se osnovni principi demokratije i slobodnog društva", navodi se u pismu BIA.

Ta agencija je zamolila "Blic" da demanti objavi u celini.

Isti izvor naveo je da se "radilo o tome da su hteli da saznaju koji poslanici trguju, s kim i kakav je plan za obaranje vlade".

Prema navodima tog izvora, koji je insistirao na anonimnosti, većem delu zaposlenih u BIA nije se dopalo to naređenje, ali nije isključeno da su poslanici i dalje predmet "mera" BIA.

U kabinetu direktora BIA nisu želeli ni da potvrde, ni da demantuju informaciju do koje je došao "Blic".

Potpredsednik Odbora za bezbednost Skupštine Srbije i funkcioner Demokratske stranke Dragan Šutanovac izjavio je "Blicu" da ga ne bi čudilo da se tako nešto dogodilo.


Milenko Vasović:

Ostajemo pri tvrdnji da su poslanici prisluškivani 

Zamenik glavnog i odgovornog urednika beogradskog dnevnika Blic Milenko Vasović izjavio je da taj list "nedvosmisleno ostaje pri tvrdnji" da je bilo prisluškivanja poslanika Skupštine Srbije uoči glasanja o budžetu.

"Danas smo iz drugog izvora dobili nedvosmislene potvrde da je bilo prisluškivanja poslanika", rekao je Vasović.

Vasović je dodao da Blic "svakako ne bi objavio takav tekst da nije imao pouzdane dokaze da je bilo prisluškivanja".

"Ukoliko je to tačno, to je slom demokratije kakav nije viđan ni za vreme Slobodana Miloševića", rekao je Šutanovac, koji je naveo i da je 27. novembra bio u inostranstvu.

Predsednica Vrhovnog suda Srbije Vida Petrović-Škero rekla je "Blicu" da javnosti ne sme da bude dostupan podatak da li je BIA tražila od nekog sudije saglasnost za prisluškivanje nekog lica, jer bi to narušilo istragu.

"Saznaćete da li je to tačno tek ako to dođe do suda", dodala je ona.

 

 


 

ŠPANIJA

Gotovina uhapšen u hotelu sa četiri zvezdice

Haški optuženik hrvatski general Ante Gotovina uhapšen je u hotelu sa četiri zvezdice, a kod sebe je imao lažna dokumenta.

Kako je  javila španska nacionalna televizija, španska policija je već nekoliko dana pratila Gotovinu, koji je u trenutku hapšenja kod sebe imao lažna dokumenta, bio je u hotelu sa četiri zvezdice, pored plaže i blizu aerodroma Tenerife.

Gotovina će biti prebačen u Madrid gde treba da se pojavi pred sudijom Nacionalnog suda.

Haški sud je 2001. godine optužio generala Gotovinu po zapovednoj odgovornosti za zločine protiv srpskih civila počinjene tokom i nakon operacije "Oluja" 1995, ali je Gotovina odbio da se preda Tribunalu i od tada je bio u bekstvu.

Haški tribunal pozdravio je hapšenje hrvatskog generala Anta Gotovine, optuženog za ratne zločine nad Srbima u Kninskoj krajini, i saopštio da se njegovo prebacivanje u Hag očekuje "relativno brzo".

"Pozdravljamo hapšenje Gotovine koje su sprovele španske vlasti na Kanarskim ostrvima. To je značajan događaj. Uvereni smo da će on biti prebačen u Hag čim budu obavljene zakonske i tehničke procedure. Očekujemo da će to biti relativno brzo", izjavio je portparol Tribunala Džim Lendejl .

Gotovina je u bekstvu bio od 2001. godine, kada je Tribunal objavio optužnicu protiv njega zbog zločina koje su hrvatske snage počinile nad srpskim stanovništvom tokom i posle ofanzive na Kninsku krajinu, od avugsta do novembra 1995.

Po optužnici, Gotovina kao operativni zapovednik ofanzive "Oluja" snosi ličnu i komandnu odgovornost za progon Srba na rasnoj, verskoj i političkoj osnovi, ubistvo oko 150 srpskih civila, pljačku, bezobzirno razaranje naselja, deportacije i prisilno raseljavanje i proterivanje najmanje 150.000 Srba iz Hrvatske i druga nehumana dela.

"Ante Gotovina je s drugima, uključujući Ivana Čermaka, Mladena Markača i predsednika Hrvatske Franju Tuđmana učestvovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regiona Krajine, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem ili potpunim uništavanjem njegove imovine, kako bi se to stanovništvo odvratilo ili sprečilo da se vrati i ponovo nastani u svojim domovima", piše u optužnici.

U po četiri tačke, optužnica Gotovinu tereti za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Gotovina će se o krivici po tačkama optužnice izjasniti ubrzo pošto bude prebačen iz Španije u Hag.


Biografija: Ante Gotovina

Ante Gotovina je rođen 10. decembra 1953. godine na Pašmanu kod Zadra.

U sedamnaestoj godini napustio je školu i sa nepunih devetnaest godina pridružio se Legiji stranaca, gde je dobio novi identitet, Andrija Grabovac. Nakon obuke upućen je u padobransko-diverzantski puk.

Prvu borbenu akciju imao je u Džibutiju 1974. godine, a zatim su sledile intervencije u Čadu, Zairu, Obali Slonovače i dr.

Kao proveren i iskusan borac 1982. radio je kao ratnik instruktor u zemljama Latinske Amerike (Gvatemala, Kolumbija i Paragvaj), s povremenim odlascima u Gabon.

U Hrvatsku se vratio sredinom 1991. gde je odmah imenovan za zapovednika Prve gardijske brigade, a početkom 1993, u činu pukovnika, postavljen je za zapovednika Zbornog područja Split i na tom mestu je ostao do 1996. godine,

Njegova jedinica se pominje u vezi sa akcijama kod Maslenice, akcijama oko Dinare i u blizini Glamoča, u Bosanskom Grahovu, Strmici, Kninu, Drvaru i Mrkonjić Gradu. Vojsci kojom je on komandovao pripisuje se masakr zarobljenih vojnika Republike Srpske u Mrkonjić Gradu (više od 150 mrtvih).

Posle hrvatske vojne ofanzive "Oluja" (koja je počela 4. avgusta 1995.) i zauzimanja Knina, Gotovina je u tom gradu uspostavio svoj štab.

Tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman imenovao je Gotovinu za glavnog inspektora Inspektorata HV, a 2000. je otpušten iz oružanih snaga odlukom predsednika Hrvatske Stjepana Mesića. U oktobru te godine je penzionisan.

Haški tribunal je u maju 2001. podigao, a mesec dana kasnije otpečatio optužnicu protiv generala Gotovine koja ga tereti za zločine protiv čovečnosti nad Srbima za vreme i posle operacije "Oluja" 1995. u Krajini - za ubistvo najmanje 150 srpskih civila, za nestanak, deportaciju ili raseljavanje između 150.000 i 200.000 Srba.

Gotovina je od tada u bekstvu. Hrvatski pravosudni organi su za njim raspisali poternicu, a na zahtev suda u Hagu, 24. avgusta 2001. poternicu je raspisao i Interpol.

Hrvatska vlast je sredinom marta 2005. blokirala svu imovinu odbeglog Gotovine.

Prema pisanju zagrebačkog "Jutarnjeg lista", februara 2005, Gotovina je u Francuskoj ranije tri puta osuđivan. Prvi put 1986. na pet godina zatvora zbog pljačke iz 1981. i tu kaznu je, navodno, izdržao.

Drugi put je 1993. osuđen na dve godine zatvora za učešće u otmici i iznuđivanju, a 1995. na 30 meseci takođe zbog iznuđivanja.

Oženjen je pukovnicom Dunjom Zloić (nekadašnjom šeficom kabineta bivšeg ministra odbrane Gojka Šuška), a iz prethodnog braka sa novinarkom HTV Vesnom Karuzo, ima kćerku Anu.


 

tajni zatvori ameriČke obaveŠtajne sluŽbe CIA

CIA otima ljude po svetu i muči ih po zatvorima

CIA u Makedoniji otela nemačkog građanina Kaleda al-Masrija, prebacila ga u američki zatvor u Avganistanu gde je maltretiran i tučen.

U vezi sa aferom oko tajnih zatvora američke obaveštajne službe CIA i otmice nemačkog građanina Kaleda al-Masrija krajem 2003. godine u Makedoniji, u Berlinu raste politički pritisak na nemačkog ministra inostranih poslova, socijaldemokratu Franka-Valtera Štajnmajera.

Novi šef diplomatije u konzervativno-socijaldemokratskoj vladi kancelarke Angele Merkel, bio je do pre nekoliko sedmica šef kabineta kancelara Gerharda Šredera koji je vodio prošlu, socijaldemokratsko-zelenu vladu.

Štajnmajer je juče priznao da je o otmici Al-Masrija saznao u junu 2004. iz pisma njegovog advokata.


SAD - Kondoliza Rajs

Priča se jedno, radi se drugo...

Američki državni sekretar Kondoliza Rajs, na slici levo, je rekla da američko zatvorsko osoblje ne sme da koristi okrutne i ponižavajuće metode na zatvorenicima bilo u SAD ili u inostranstvu.

"Obaveze SAD prema Konvenciji protiv torture koja zabranjuje okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje obuhvataju američko osoblje ma gde se nalazilo, bilo u SAD ili van njih", rekla je Rajsova.

Administracija američkog predsednika Džordža Buša do sada je smatrala da konvencija važi samo na američkoj teritoriji.

Grupe za zaštitu ljudskih prava optuživale su SAD da koriste to kao izgovor da bi okrutno postupale prema zatvorenicima u zatvorima van američke teritorije, poput baza Avganistana i baze u zalivu Gvantanamo, na Kubi.

 

Istovremeno je narastao pritisak i na donedavnog ministra unutrašnjih poslova Ota Šilija. Udruženje advokata traži da Bundestag osnuje istražni odbor koji će se pozabaviti otmicom, navodeći da mora posebno da se preispita koliko je i kada o otmici saznao Šili, kao zadužen da brine o poštovanju principa pravne države.

Kondoliza Rajs

Prema tvrdnjama medija, Šili je još u aprilu prošle godine bio obavešten o tome da je CIA u Makedoniji krajem 2003. greškom otela i pod sumnjom da je terorista u Avganistan prebacila i u zatvoru držala nemačkog građanina Kaleda al-Masrija.

Al-Masri, čije je ime prema sopstvenim navodima izuzetno često u arapskom svetu, ispričao je nemačkoj televiziji da je "već na aerodromu u Skoplju bio tučen i ponižavan". U avionu kojim je prebačen za Avganistan "dobijao je injekcije za uspavljivanje", dok su ga u zatvoru "bacili na pod ćelije i udarali nogama".

Sl-Masri je preko svojih advokata u SAD podneo tužbu protiv bivšeg šefa CIA Džordža Teneta, a pored odštete i objašnjenja, zatražio je i javno izvinjenje.

Na video-konferenciji za štampu koje je prenošena i u SAD, naveo je da mu je upravnik američkog zatvora u Avganistanu u maju 2004. kada je pušten, rekao da je došlo do zabune zbog imena. Prebačen je potom u Albaniju, gde je vezanih očiju ostavljen na putu nedaleko od granice sa Makedonijom. Tu su ga "pronašli" vojnici i  otpratili do Tirane odakle je avionom prebačen u Nemačku.

Šili odbacio optužbe u vezi sa otmicom u Makedoniji

Donedavni nemački ministar unutrašnjih poslova Oto Šili, na slici levo, odbacio je optužbe da je znao, a nije preduzeo ništa u vezi sa otmicom nemačkog građanina Haleda al-Masrija koju je krajem 2003. organizovala američka CIA da bi ga iz Makedonije prebacila na saslušavanje u zatvor u Avganistanu.

Oto Šili

U intervjuu za nedeljnik "Cajt", socijaldemokrata Šili, koji se oglasio prvi put od kada su proteklog vikenda objavljeni navodi o otmici koju je organizovala CIA, rekao je da nije imao podatke o tajnim letovima, tajnim zatvorima i centrima za saslušavanje CIA u Evropi ili drugim delovima sveta.

"Nisam dobio nikakve informacije koje su mogle da mi omoguće da se pobrinem da neki nemački građanin ne doživi patnju, ne u trenutku kada sam još mogao da nešto preduzmem da to sprečim", rekao je Šili za "Cajt".

Prema tvrdnjama medija, Šili je još u aprilu prošle godine bio obavešten o tome da je CIA u Makedoniji krajem 2003. greškom otela i pod sumnjom da je terorista u Avganistan prebacila i u zatvoru držala Nemca libanskog porekla Haleda al-Masrija.

Ministar iz vremena vlade Gerharda Šredera rekao je da je, kada se saznalo za taj slučaj, "od američke strane zatražio da nemačkim istražnim organima pruži jasne informacije", ali da se to "na žalost nije dogodilo u odgovarajućem obliku".

Al-Masriju američke vlasti nisu u subotu odobrile ulazak u SAD i uskratile su mu, bez navođenja razloga, učešće na planiranoj pres-konferenciji. Al-Masri je libanskog porekla, od 1985. živi u Nemačkoj, a od 1995. je nemački državljanin. Nemcima nije potrebna viza sa SAD. Pred američkim sudom Al-Masrija će zastupati Unija za građanska prava ACLU.

   Šrederova vlada javno se nijednom nije oglasila povodom otmice Al-Masrija, a ni njegov advokat od vlasti iz Berlina nikada nije dobio traženi odgovor. Prema navodima štampe, Amerikanci su zamolili Šilija da ne otkriva ništa od detalja koje su mu rekli o otmici.

U Berlinu je vidan napor da se ova afera i dalje ipak drži "na niskoj vatri", ne samo da se ne bi iznova ugrožavali tek nedavno popravljeni odnosi sa Vašingtonom, već i da bi se sačuvala stabilnost tek oformljene konzervativno-socijaldemokratske koalicije. Čak ni opozicija, koja zahteva objašnjenja od Štajnmajera, nije zatražila njegovu ostavku, ali i dalje hoće osnivanje parlamentarnog istražnog odbora.

Njegovom osnivanju se za sada protive obe koalicione stranke, i Hrišćansko-demokratska unija (CDU) savezne kancelarke Angele Merkel, i Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD) čiji je političar Štajmajer.

CDU predsatavnici smatraju da je istražni odbor Bundestaga nužan samo kada vlada pokušava da nešto zabašuri, a u slučaju Al-Masrtija i sama vlada želi da se otmica u potpunosti razreši.

Umesto toga CDU i SPD žele da se otmica razjasni u Parlamentarnoj kontrolnoj komisiji. Jedino, kako piše "Berliner cajtung", i ovo telo je bivša vlada o otmici obavestila još 2004.

Naredne srede će se o otmici Al-Masrija, kao i načelno o nemačkom posrednom učešću u tajnim letovima CIA kojima su osumnjičeni za terorizam prebacivani u tajne zatvore, razgovarati u odborima Bundestaga za spoljnu i unutrašnu politiku.

Prema tvrdnjama medija, Nemačka kontrola leta je vladi u Berlinu predala spisak iz kojeg se vidi da je CIA najmanje 437 puta koristila nemački vazdušni prostor ili nemačke aerodrome za tajne letove i prebacivanje zatvorenika u tajne zatvore. Na zahtev Levice ista tema naći će se i na dnevnom redu zasedanja Bundestaga.

Snežana Bogavac
Berlin


 

HAROLD PINTER OŠTRO KRITIKOVAO SAD I BRITANIJU

Džordž Buš i Toni Bler treba da idu u Hag

Dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, britanski dramski pisac Harold Pinter, ocenio je da bi američkom predsedniku Džordžu Bušu i britanskom premijeru Toniju Bleru trebalo suditi pred Međunarodnim krivičnim sudom zbog invazije na Irak.

Ovogodišnji nobelovac je u govoru povodom uručenja prestižne nagrade žestoko kritikovao Buša i Blera zbog njihove politike prema Iraku, ocenivši da je invazija na tu zemlju bila "banditski čin, čin nespornog državnog terorizma, koji pokazuje apsolutan prezir prema konceptu međunarodnog prava".

Pinter je zbog bolesti snimio govor koji je emitovan u sredu uveče u Švedskoj akademiji u Stokholmu, a može se videti i na Internetu
( http://nobelprize.org/literature/laureates/2005/pinter-lecture.html ).

Britanski pisac, koji se poslednjih godina lečio od raka, trebalo je održi govor, ali je morao da otkaže put u švedsku prestonicu zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Prestižno priznanje će biti uručeno njegovom izdavaču Stivenu Pejdžu na svečanosti u subotu.

U govoru koji se više bavio politikom nego književnošću, Pinter je oštro kritikovao Buša i Blera, optuživši ih da su odgovorni za smrt desetina hiljada ljudi u Iraku.

"Koliko ljudi ćete ubiti pre nego što se kvalifikujete da budete opisani kao masovne ubice i ratni zločinci? Stotinu hiljada?", upitao je pisac promuklim glasom.  "Doneli smo mučenje, kasetne bombe, osiromašeni uranijum, nebrojena nasumična ubistva, bedu, poniženje i smrt iračkom narodu, i to nazivamo 'donošenjem mira i demokratije na Bliski istok", kazao je Pinter.

Komitet za dodelu Nobelove nagrade je i ranije dodeljivao priznanje piscima koji se sukobljavaju sa vlastima, kao što je bio sovjetski disident Aleksandar Solženjicin, nagrađen 1970.

Slično je učinjeno i prošle godine kada je Nobelova nagrada pripala Elfiridi Jelinek. Ona je u svojim delima oštro kritikovala svoju domovinu, Austriju, "opisujući je kao oblast smrti u fantazmagoričnom romanu 'Die Kinder der Toten'", naveo je Komitet u obrazloženju svoje odluke.

Stalni sekretar Švedske akademije Horas Engdal najavio je Pinterov govor kao "slobodne reči koje pisac ima pravo da izgovori".

Pinter je optužio SAD da su podržavale "svaku desničarsku diktaturu na svetu" posle Drugog svetskog rata, od Čilea do Filipina.

"Zločini koje su SAD počinile bili su sistematski, konstantni, surovi, bezosećajni, ali malo ljudi je zapravo govorilo o njima", kazao je pisac.

"One su sprovodile prilično kliničke manipulacije vlastima širom sveta pretvarajući se da su snaga univerzalnog dobra. To je briljantan, čak i domišljat i izuzetno uspešan čin hipnoze", ocenio je Pinter.

On je istakao i da "SAD imaju i sopstveno malo jagnje, koje bleji dok ide za njima, jadnu Veliku Britaniju".

I Buš i Bler, prema njegovim rečima, treba da odu u Hag da bi im se sudilo pred Međunarodnim krivičnim sudom, koji, podsetio je Pinter, SAD nisu ratifikovale, ali Britanija jeste, pa bi sud, kako je predložio, mogao da potraži Blera kod njegove kuće.

"Možemo dostaviti sudu njegovu adresu, ako je zainteresovan. Ulica Dauning broj 10, London", rekao je sedamdesetpetogodišnji Pinter.


 

VUK DraŠkoviĆ na zasedanju NATO

Beograd spreman na kompromis u rešavanju statusa Kosova

Kompromis, po Draškovićevim rečima, znači da budu zaštićena prava Srba, a da Albanci potpuno samostalno mogu da uređuju svoj život.

Šef diplomatije Srbije i Crne Gore Vuk Drašković  je na ministarskom zasedanju NATO naglasio da je Beograd spreman na kompromis u rešavanju statusa Kosova, na načelima Kontakt grupe, Povelje UN i bez menjanja granica ili stvaranja nove države na teritoriji Srbije.

Drašković je istakao da je u razgovoru s američkim državnim sekretarom Kondolizom Rajs i drugim ministrima NATO "dobio apsolutno saglasnost za takav kompromisni stav Beograda".

Kompromis, po njegovim rečima, znači da budu zaštićena prava Srba, a da Albanci potpuno samostalno mogu da uređuju svoj život.

Ministar SCG je poručio da je hapšenjem optuženog Ante Gotovine, Hrvatska ukinula poslednje prepreke za ulazak u Evropsku uniju i NATO i ocenio da je Srbija i Crna Gora sada "na određeni način još dalje" od pridruživanja evro-atlantskim strukurama.

"Da je Mladić sa Gotovinom u Hagu, mi bismo već sledećeg jutra bili u Partnerstvu za mir, a već početkom 2008, a možda i pre, SCG bi bila članica NATO", ocenio je ministar SCG.

"A to znači sa mnogo jačom pregovaračkom pozicijom oko Kosova i sa izgledima da se, u pridruživanju Evropskoj uniji, nađemo u istom paketu s Hrvatskom".

"Mi moramo da znamo da nam je državna pozicija oko Kosova mnogo slabija s tom haškom preprekom. Ali moramo da znamo i to da ima političkih snaga u zemlji kojima je u interesu upravo to da ne vidimo Evropu, da budemo gurnuti u izolaciju, jer samo u tim okolnostima ti ljudi i te političke snage mogu ponovo da zavladaju Srbijom", rekao je Drašković.

On je zatražio da sve snage u državi usmere napore da se ukloni "haška prepreka", da se pokrene javna kampanja demokratskih političkih i intelektualnih snaga u Srbiji za rešenje tog problema, smatrajući da se ne može računati na pomoć "nereformisanih Miloševićevih policijski i vojnih službi bezbednosti".

"Nažalost", dodao je, "zakasnili smo u reformisanju tih snaga". SCG je privržena načelima Kontakt grupnj za rešavanje statusa Kosova i sasvim otvorena za kompromis do granice da se poštuje Povelja UN, rezolucija 1244 SBUN, da nema novih imena, naziva, granica na Balkanu, niti novih država na teritoriji Srbije.

SCG pri tome uvažava i načelo Kontakt grupe da nema povratka na stanje pre 1999. Dakle, Albanci su potpuno samostalni da uređuju svoj život, uz obavezu da se na Kosovu, prema preporukama ambasadora Kaj Ejdea, koje moraju biti ispunjene brzo i bezuslovno i u potpunosti, moraju zaštiti prava Srba i ostalih nealbanaca.

Drašković je izrazio nadu da će do takvog kompromisa zaista i doći.

Šef diplomatije SCG je dodao da je čestitao hrvatskim predstavnicima "na uklanjanju poslednje prepreke za pridruženje NATO i Evropskoj uniji".

"Nažalost mi smo sad na određeni način još dalje - i od Partnerstva za mir i od Evropske unije", konstatovao je Drašković.


 

Francuzi i Nemci najveĆi protivnici

Evropljani bi radije primili Rusiju nego Tursku u EU

Građani Evropske unije bi radije videli Ukrajinu i Rusiju u svom društvu nego Tursku, pokazala je anketa francuske agencija za ispitivanje javnog mnjenja.

U istraživanju je učestvovalo po oko 1.000 ispitanika iz šest najvećih zemalja Unije - Nemačke, Francuske, Italije, Poljske, Španije i Velike Britanije.

Francuska agencija TNS Sofr postavila im je pitanje: "Kada bi se sledeće zemlje prijavile za članstvo u EU i ispunile uslove za prijem, da li biste bili za ili protiv uključivanja svake od njih", prenosi internet magazin "EU obzerver".

Pitanje se odnosilo na Tursku, koja je u oktobru počela pregovore o prijemu u EU, kao i na Ukrajinu, Rusiju i Maroko, tri zemlje koje ne mogu očekivati skori početak pregovora sa Briselom. Ukrajina i Rusija, međutim, zemlje koje nemaju status kandidata, uživaju veću podršku za prijem među ispitanicima nego Turska.

Kijev je dobio 51, a Moskva 45 odsto pozitivnih odgvora, dok je Ankaru podržalo samo njih 40 odsto. Čak 46 odsto njih izjasnilo se protiv prijema Turske u EU, u poređenju sa 41 odsto ispitanika koji su protiv prijema Rusije i 34 odsto koji se protive prijemu Ukrajine.

U slučaju Maroka, 31 odsto anketiranih Evropljana podržava njegov ulazak u Uniju, dok se 51 odsto protivi.

Francuska agencija je ustanovila da je, u poređenju sa sličnom anketom sprovedenom u martu, znatno opala podrška proširenju, nezavisno od toga o kom je kandidatu reč.

Zaključak istraživanja je u skladu sa nedavnim izjavama evropskog komesara za proširenje Olija Rena, koji je takođe ukazao na "zamor od proširenja", posebno u Francuskoj i Nemačkoj.

Prema anketi TNS-a, Francuzi i Nemci su najveći protivnici prijema bilo koje od četiri zemlje - Turske, Ukrajine, Rusije ili Maroka. Proširenje EU najviše podržavaju Poljaci, a čak 64 odsto njih smatra da Ukrajina treba da ostvari evropske ambicije.

Čak i Poljaci, međutim, pate od zamora proširenjem Unije, s obzirom da je ta podrška u martu bila mnogo veća - iznosila je 77 odsto.

Uprkos činjenici da je Ukrajina omiljeni kandidat u svih šest zemalja EU, podrška članstvu Ukrajine iznosi oko 50 odsto, navodi TNS.

Analizirajući tu brojku, francuski istraživači su primetili da i mnogi Ukrajinci odgovaraju sa "ne znam" ili "nemam odgovor" na pitanje da li žele da njihova zemlja uđe u EU.

Stručnjak kijevskog Međunarodnog centra za proučavanje politike Olga Šumlja takođe ukazuje na rasprostranjenu nezainteresovanost za Evropsku uniju među Ukrajincima.

"Problem je što ljudi zapravo ne znaju šta je EU: obećanje mira i prosperiteta. Ukoliko postavite takvo pitanje, ista osoba bi se mogla izjasniti i za ulazak u EU i za uniju sa Rusijom, ne znajući da je to nemoguće", objasnila je Olga Šumlja.


 

LAOS

Tri decenije komunističkog budizma

Ostareli revolucionari Laosa su tokom proteklog vikenda proslavili 30 godina na vlasti u prvoj i jedinoj budističko-komunističkoj zemlji na svetu.

Ogromna većina od pet miliona stanovnika neizrecivo siromašna i nema ni jedne pristojne bolnice uprkos milijardama dolara strane pomoći.

S gledišta vlasti, međutim, razloga za proslavu je bilo. Jednopartijska vladavina ostala je neugrožena, privreda je napravila neki pomak, a zemlja začudo uživa pristojan ugled uprkos tome što je "visoko rangirana" među tiranskim režimima u Aziji.

Većina stranih posetilaca - svetski putnici sa rancima na leđima dolaze u talasima - vraća se kući sa pričama o Šangri-Li: iskreno nasmejanom narodu, životu u tropskom nehaju i samo malim tragovima komunizma, kao što su popularne majice sa crvenom zvezdom ili srpom i čekićem. Malo ko upire pogled na stvarnost ispod površine.

Čak su i pripreme za proslavu bile tihe, navodi AP. Razvijene su državne i partijske zastave, istaknute su neke parole, a ograde su premazane svežom belom bojom u čast obeležavanja objave stvaranja Narodne Demokratske Republike Lao 1975. godine.

Ta objava, kojom je okončana era vijetnamskog rata, usledila je posle pada proameričke vlade koja je podlegla pred gerilom Patet Laoa i njihovih vijetnamskih saveznika, uprkos najsnažnijem bombardovanju iz vazduha u istoriji.

Ranije te godine, komunističke snage su svrgle proameričke režime u Južnom Vijetnamu i Kambodži.

U Laosu, revolucionari koji su preživeli američko bombardovanje i teškoće gerilskog života sada se pripremaju da predaju štafetu mlađoj generaciji.

Ali, analitičari kažu da će, kao i u Kini, ovaj "novi naraštaj" - već u svojim pedesetim godinama - slediti politički put starijih, uz pokušaje proboja na ekonomskom frontu.

Predstavnik ministarstva spoljnih poslova Jong Čantalansi kaže da je pola veka stara Revolucionarna partija Lao čvrsta kao stena i izvanredno popularna. "Partija je izašla iz naroda i nikad nije zaboravila svoju osnovnu misiju unapređenja interesa naroda".

Partija ima gotovo 100.000 privilegovanih članova, a unutrašnji pritisak za promene je mali, dok su se izbegličke opozicione grupe u SAD i Francuskoj dokazale kao neefikasne.

Mlađi, obrazovani ljudi u Vijentijanu privatno ošrto napadaju korupciju, birokratsku začepljenost i intelektulanu pustoš. Priča se o stvaranju malih, neformalnih disidentskih mreža. Ali, ni jedan antivladim pokret nije formiran, a svaka naznaka javnog bunta se brzo guši.

Intelektualna elita je tako mala da ju je lako kontrolisati. Većina je uključena u partiju i potkupljena dobijanjem stana, dobrog posla i povremenih putovanja u inostranstvo.

Rukovodstvo, svesno da se marksistička idelogija i uređenje teško mešaju sa uglavnom seoskim, konzervativnim i duboko religioznim društvom, jednostvano je odbacilo stare doktrine u korist slobodne privrede, nacionalizma, tradicionalnih vrednosti i budizma.

Laos je svakako prva i jedina na svetu budističko-komunistička država. Članovi svemogućeg Politbiroa kleče pred monasima, a članovi partije nose žute odore u hramovima kao i sami šveštenici.

Čak su podignuti i spomenici kraljevima, a njihove podvige sada hvali režim koji je svrgao 600 godina staru monarhiju, a poslednjeg vladara, Savanga Vatahana, poslao u logor za prevaspitavanje iz koga se Gospodar Kraljevine Milion Slonova i Belog Suncobrana nije nikad vratio.

Komitet za plan i investicije Laosa, jedne od pet preostalih komunistickih država na svetu, uz Kinu, Vijetnam, Kubu i Severnu Koreju, ističe da ekonomija poslednjih godina raste impresivnom stopom od šest do sedam odsto godišnje i da zemlju svake godine poseti 700.000 stranaca.

Laos se otvara, a normalizovao je odnose i sa svojim nekadašnjim najvećim neprijateljom, SAD. U danima pre slavljeničke 1975. godine kada je Vašington upravljao Laosom kao feudalnim posedom, SAD su bacile gotovo dva miliona tona avionskih bombi na zemlju da bi sprečili ofanzivu Patet Laoa i Vijetnamaca. To je veća tonaža od svih bombi bačenih tokom celog Drugog svetskog rata.
 


Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"

Zadnja promena izvrsena: 19 Apr 2012