Mali oglasi ClassifiedsInfo kalendar- Calendar InfoPoslovni imenik - Business Directory

  | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |
  
  
Novine Toronto

 
 


Google
     
 Intervju s povodom                                                                                                                                2006.

Novine broj 1044 - mart 2006.

ARKTIK

KANUIMA NIZ REKU HOOD

Razgovaram sa Aleksandrom Gusevom (za prijatelje Sale), idejnim vođom grupe ljudi, koja je re�ila da se otisne "na kraj sveta", ovog puta u pravom značenju te reči.


Za projekat sam saznala pre par meseci. Prvo mi je cela ideja bila totalno suluda. Međutim slu�ajući njihovu priču, shvatila sam da sam bila u velikoj zabludi. Ovi ljudi odlučili su da urade jednu predivnu stvar. Bila sam iskreno fascinirana njihovom hrabro�ću, entuzijazmom, snagom kojom su re�ili da izađu iz �ivotne kolotečine i tom čvrstom odlukom da se upuste u jednu veoma neizvesnu avanturu... bez ikakvog interesa...samo za svoju du�u.

Koeljo je u jednoj od svojih knjiga rekao: "Voleo bih da ljudi, nakon mog zavr�etka, ne govore 'Umro je za �ivota". Sa sigurno�ću mogu reći, da ovo �estoro ljudi �ivi, ili bar poku�ava da svom �ivotu daju smisao.

Saleta znaju mnogi. Mnogi ga i ne znaju. To je jedan nesvakida�nji čovek (za koga često pomislim da je mo�da neki vanzemaljac) koji sa svojom porodicom čini mnoga dobra dela u oplemenjivanju i punjenju tuđih svetova.

Priča počinje. Opustite se, saslu�ajte...

Kako ste se odlučili da krenete na jedan ovakav put?

Ideja o veslanju, nekom beskrajno dalekom rekom, sazrevala je u mojoj glavi poslednjih nekoliko godina. Kako je moje veslačko iskustvo raslo, tako su rasli i apetiti za većim rekama, izazovnijim brzacima, udaljenijim predelima. Bill Mason, verovatno najpoznatiji kanuista ovog kontinenta, imao je običaj da ka�e: "Uhvati me depresija, čim pomislim koliko reka na svetu neću nikada stići da preveslam". Bill na�alost vi�e nije �iv, ali su Becky i Paul Mason (deca) nastavili njegovim stopama. Bilov čuveni film "Waterwalker" je pravi klasik, koga svako mora pogledati. Tu nam se otkriva jedna Kanada, kakvu malo ko od nas poznaje, a koja je nadohvat ruke. Jedan od mojih najlep�ih rođendanskih poklona je ogroman laminiran poster tog filma, uručen nigde drugde nego ba� na Gore Mountain-u od strane mog druga Milijana Kikija Lukića.

S druge strane veoma sam anga�ovan u Njildeness Canoe Asocijaciji, gde sam upoznao puno divnih ljudi koji su preveslali kanuom sever Kanade uzdu� i popreko. Oni su me uputili u mnoge tajne i pokazali prečice kojima mogu br�e da uznapredujem kao veslač i putnik, po udaljenim krajevima.

Kako ste se odlučili ba� za ovaj "kraj sveta"?

Severni predeli Kanade, naročito tzv. "Barren Lands" su me odavno fascinirali svojom divljom lepotom, udaljeno�ću od ljudske ruke i ljudskog oka - beskrajnim i nepreglednim nebom. Neposrednu inspiraciju, ba� za ovu reku, Hood River, najvi�e mi je pru�io film George Drought-a, koji se tom rekom spustio četiri puta tokom poslednjih 10 godina.

Priča o tragičnoj ekspediciji Kapetan John Franklin-a 1821 godine, u potrazi za severno-zapadnim prolazom za Kinu i Indiju, fascinira me već dugi niz godina. Franklin se, tra�eći put nazad do Fort Enterprise-a pod naletom zime (kraj avgusta!)uputio uzvodno rekom Hud. Od ukupno 20 članova ekspedicije samo je devet pre�ivelo. Ubistvo, smrt od gladi, mo�da i kanibalizam su se preplitali u pričama i naslućivanjima dugi niz godina.

Hud se uliva u Arktički okean, �to na neki nama magičan način predstavlja simbolički značaj "kraja sveta". Osim toga, ona se nalazi na migracionoj putanji velikog krda karibua, koji se početkom jula svake godine vraćaju iz Aljaske prema pa�njacima severne Alberte i Nunavuta.

Kojom mar�utom ćete ići?

Letimo komercijalnim avionom do Yellowknife-a. Odatle smo iznajmili čarter hidro-avion koji će nas zajedno sa kanuima i opremom spustiti na jezero Tahikafaluk. Sledi 15-to dnevno spu�tanje ka okeanu u du�ini od oko 300 km.

Ceo put je pomalo riskantan i neizvestan. �ta je to �to je predvidljivo?

Najveći "neprijatelj" nam je vetar. Često se de�ava da vetar neprestano, duva po 2-3 dana orkanskom jačinom, kada naravno nema mrdanja iz �atora.

Ako nema vetra, onda su tu komarci i mu�ice, u neograničenim količinama. One su glavni razlog, pored skupog čarter leta, �to vi�e ljudi ne posećuje ove lepe predele. Ljudi koji su iskusili na sopstvenoj ko�i ka�u ovako: "Kada ide� u WC, ne vredi da se naprska� sprejom kada skine� pantalone�to mora� da uradi� u �atoru pre nego �to izađe�... inače je posle kasno."

Jedna od najvećih opasnosti ovakvog puta je prevrtanje kanua, jer je voda ledena i kada je napolju +20C. Hipotermija nastupa posle 2 minuta boravka u takvoj vodi, posle čega se �anse za o�ivljavanje eksponencijalno smanjuju. Iz toga razloga se nikada nećemo spustati niz opasne brzake gde je �ansa za prevrtanje velika. Kad je prva hitna pomoć udaljena 1000 km ili tri dana jahanja, isplati se biti pa�ljiv !

Ishrana i pakovanje su specifični...

Pakovanje je velika ve�tina. Za vreme puta moraćemo pe�ice da obiđemo dvadesetak ozbiljnih brzaka i vodopada, �to iznosi oko 12km. To znači da ćemo morati da stavimo ranac i kanu na leđa, pa put pod noge. Zato je hrana koju nosimo većinom dehidrirana, zbog svoje izizetne lakoće, a i zbog načina spremanja. Međutim, bez nekih sitnica se ne mo�e - beli luk, slanina, malo suvog vrata uvek dobro dođe! Domaća rakija takođe!

Pecanje je fenomenalno na svim severnim rekama, iz prostog razloga �to nema pecaro�a. Zbog toga su ribe ogromne ( naročito pastrmka i poneki arktički char).

Za ovakav put neophodne su i fizičke pripreme.

Dobra fizička kondicija je neophodna za napore koje ovakav put donosi. Za razliku od na�ih uobičajenih vikend izleta gde se lepo umorimo u petak i subotu, pa u nedelju legnemo u svoj krevet - ovde toga nema. Umor se malo-pomalo akumulira svaki dan, jer veslamo po 6-8 sati.

Organizam, nenavikao na večiti dan, često ne mo�e da se navikne na novi re�im "rada". Sunce u julu nikada ne zalazi, tako da se u 2 posle ponoći lepo sve vidi.

Kondicione pripreme nam je osmislio Zlatko �arčević �arac koga mo�da poznajete preko sportske �kole "Junak". Sada je na nama da se pridr�avamo tog re�ima, a �arac će povremeno kontrolisati svačiji progres. Psihička kondicija je mo�da jo� va�nija. Kako će svako od nas uspeti da se prilagodi non-stop dru�enju sa petoricom drugara, a nema ni drveta ni kamena da se čovek malo osami. Nisu retki slučajevi da se najbolji drugari zavade, oko bezvrednih stvari, malog neslaganja itd. Beskrajna tolerancija je najbolja odbrana na ovakvom putu.

Da li ćete tokom putovanja imati kontakt sa civilizacijom?

Ne planiramo, mada nosimo satelitski telefon za slučaj da se suočimo sa nečim nepredviđenim. Ali zato planiramo i pri�eljkujemo susrete sa divljim �ivotinjama koje se retko sreću drugde: Karibu, muskoks, grizli, wolverine i vuk.

Cela ova priča, ima i elemente mistike kao i dah nekih davnih vremena. Kutija je zakopana...i jo� je niko nije prona�ao?!

Franklin je, pre nego �to je krenuo uzvodno uz Hud, 25-og avgusta 1821, na obli�njem proplanku u neposrednoj blizini poslednjeg brzaka, zakopao metalnu kutiju sa porukom. To je bila uobičajena praksa arktičkih istra�ivača toga vremena, kada su pisma putovala iz Engleske do Fort Enterprise-a i po dve godine.

Mnogi Franklinovi lokaliteti su pronađeni a relikti se čuvaju u Muzeju Prince of Wales u Yellowknife-u. Međutim, nijedan belac. nikada nije ozbiljno poku�ao da pronađe tu kutiju sa porukom. Mi ćemo to probati da uradimo, uz pomoć metalnog detektora, upoređujući Franklinove sa modernim mapama.

Kakvi su to ljudi... koji su to razlozi... i kakve pobude da bi se krenulo du� reke Hud, tamo negde na dalekom severu?

Siguran sam da svako od nas ima neki svoj razlog zbog koga se odlučio na ovakav put. Mislim da su oni različiti kod svakog od nas, ali nas "guraju" u istom smeru - na Sever!

U mom slučaju, ovakav put u meni inspiri�e nekoliko srodnih pobuda. Na na�oj planeti ne postoji mesto koje je vi�e divlje i netaknuto nego �to je predeo kuda prolazi reka Hud. Na�alost, takvih predela je sve manje i zbog toga osećam veliku �elju da ih vidim dok jo� postoje. Bojim se, da na�a deca, neće imati tu priliku za dvadesetak godina. Osim toga, oduvek sam bio beskrajno fasciniran pričama o ranim istra�ivačima, pogotovo polarnih krajeva. Potraga za severo-zapadnim vodenim prolazom do Kine je moja omiljena tema. Ovaj put daje mi �ansu da svojim čulima omiri�em i dotaknem obale, na kojim su se mnoge priče tragično zavr�ile.

Ove predivne zrele godine koje pro�ivljavam ovde sa vama, divnim ljudima, biće mi jo� lep�e kad se odande vratim.

Da li je sve ovo potreba za dizanjem adrelina...ili postoji i ne�to drugo?

Svakako postoji jedna blago nagove�tena crta, osećaj potrebe za podvigom. Da se razumemo, ovakav put zahteva određenu spremnost i po�rtvovanost, kako nas tako i na�ih porodica. Ovom rekom se, mo�da godi�nje, spusti 20 ljudi, ba� zato �to je daleka i nepristupačna.

Za�to ba� vi? Kako ste se uop�te �susreli�?

Tri kanua je najbezbednija konfiguracija. Ako se jednom kanu ne�to desi, po jedan čovek iz njega, mo�e da pređe u druga dva. Čarter let ne mo�e da u jednom "cugu" preveze vi�e od 6 ljudi, 3 kanua i svu opremu.

Kako smo se na�li je priča za sebe, koja bi napunila stranice celog izdanja "Novina Toronto"! Znamo se preko skijanja ili veslanja, a va�i čitaoci se mo�da sećaju na�eg oglasa pre tri meseca kada smo tra�ili "�estog". Eto, uz va�u pomoć smo na�li i �estog a i sedmog!

�ta si pomislio u tom deliću trenutka, kada si shvatio da je put izvestan i da kreće� u jednu veliku avanturu - da san postaje java?

Sale: Najiskrenije sam već du�e vreme znao da je moj put na Sever izvestan, kao �to se sunce svako jutro rađa na istoku. U pitanju je bio samo sastav ekipe - da li će to biti na�i ljudi ili moji kanadski drugari sa kojima takođe provodim puno vremena veslajući. Eto, posrećilo mi se, imam petoricu sjajnih drugara koji su jedva čekali da ih neko pozove na jednu avanturu!

Milo�: Kanu vozim već nekoliko godina. Odrastao sam na Dunavu. Bavio sam se ribolovom a istovremeno i arheologijom vezanom za reku.

Za mene je cela ova ideja, ovaj put na severu od samog početka bio jedan veliki izazov. Kada sam se prijavio, prva misao mi je bila"�ta mi sve to treba". Vremenom sam prebrodio krizu... tako da sad jedva čekam da krenemo. Sve to me je nateralo da se bacim na ve�be i masu kondicionih treninga, �to mi jako prija a �to verovatno nikada sebi ne bih omogućio da nije ovog puta.

Ono najva�nije je da sam od porodice dobio potpunu podr�ku. Čak su mi rekli da sam lud ako ne idem, jer mi je ovo avantura �ivota.

Moj deo priče na terenu, se sastoji u tome da u saradnji sa Zlatanom obezbedim pristojne količine ribe za jelo i da istu spremimo. U tom smislu smo pro�li kratak kurs su�imija (kod majstor Peđe), �to je veoma va�no. Ako nam nestane goriva, nećemo moći da kuvamo, tako da mo�emo da napravimo ukusan obrok i od presne ribe.

Kao arheolog od iskustva, poku�aću da svo svoje znanje i intuiciju iskoristim za lociranje ostave, koju su za sobom zakopali prvi istra�ivači.

Radujem se susretu sa prirodom, onakvom kakvu su je videli i do�iveli ljudi praistorije, o čemu čovek dana�njice mo�e uglavnom da sanja.

Zlaja: Moja priča počinje na talasima reke Tise i dru�enja sa �aranima, somovima i alasima, sa drugarima koji ostaju ba� takvi za �ivota cela, sa tambura�ima čiji me "roj tamburica" nikako ne napu�ta do dana dana�njeg i čini taj duhovni svetionik koji me dr�i na pravom kursu, pa po makar kakvim bespućima ovozemaljskim lutao. Prosto neverovatno kako sve to funkcioni�e i �tima bez ikakve pomoći visokih tehnologija i GPS-ova, pa čak i onih najmodernijih koji jo� nisu izmi�ljeni do dana dana�njeg.

U mom kraju pričaju, da kada ti to Tisko blato, mulj i kalj ... ta Tiska voda uđe jednom u u�i, ostaje u glavi do sudnjeg dana, ba� kao lososima koji se na kraju svog �ivota, posle lutanja po bog zna kakvim morima i okeanima vraćaju ba� u onu reku, rečicu ili pak potočić iz koga su se izmigoljili kao punoglavci.

Elem, nekako se ja dokopam kanadskih papira i presretan sednem u 747 (tu leteću tvrđavu koja nije ostavljala ni trunke sumnje da mo�e da uzleti) trudeći se da zaboravim tu�no i neprijatno, te gospodnje 94-te, vinem se preko Veeelike Bare put kontinenta prosperiteta i High Tech-a. Posle godina i godina zurenja u ekran i učenja kojekakvih kompjuterskih jezika, mre�nih protokola i security detalja ... nesebičnog �rtvovanja za bolje sutra (?!?!), jednog dana (ba� istog kao i prethodnog ... ba� istog kao i svih prethodnih dana u poslednjih, tričavih, desetak godina) posmatram kroz prozor mog office-a onu gomilu metala i stakla i kompletan svakodnevni cirkus u donjntonjn-u i razmi�ljam o filozofiji �ivota (a o čemu bi?). "PING" stigao je email "tra�imo �estog" za put na Arktički okean niz Hud reku. Sudbina?!? Mo�da. Hood ?!? Nemam pojma o čemu ovi ljudi pričaju. Reka? Dovoljno. Nisam časio ni sekundu. Samo sam kliknuo "Reply to all with History". Poruka je glasila. "Va�im mukama je do�ao kraj. Imate �estog!". Pravi izbor!

Naravno bilo je tu kojekakvih, kraćih i ne ba� toliko kratkih putovanja po toj kanadskoj prirodi. 20,000 reka i jezera samo u Ontariju i nije ba� mala stvar, prijatelju moj. Bilo je tu i �tuka i smuđeva i pastrmki i lososa ali ... Hood River ... 250 km do Arktičkog okeana ..... preko 30 km porta�a ... 3 nedelje .... pa kojoti .... kaktusi .... oluje, pa nema vode .... ni struje ... razjareni muskoksi ... nepregledna stada cariboo-a ... pobesneli grizliji.

UUUUHUUUUU IDEMO !!!

Ubeđen sam da se ni stari dobri Frenklin ne bi izgubio (i svaki trag mu se zameo) da ga je pratio Joca cigan i njegovi tambura�i sa "Sagradiću �ajku".

Pa i 747 je uzleteo i ne samo uzleteo ... i sleteo je ... i to vi�e puta. A �to onda ne bi i mi?!?

Kako su to primile va�e lep�e polovine? Za�to u ekipi nema �ena?

Sale: Zna� kako se ka�e - iza svakog velikog čoveka stoji jo� veća �ena. Nemam sumnje da je to velika istina. Dodu�e, nisam siguran da li obrnuta postulacija takođe va�i?

U mom slučaju stvari su se odvijale dosta prirodno i logično. Tanja je moj najbolji kanu partner i mi provedemo bar 30 dana godi�nje veslajući zajedno. Najveći razlog �to Tanja ne ide sa nama, je na� strah da ostavimo decu nezbrinutu, za slučaj da se nama ne�to desi.

Milo�: Grupa je otvorena i za �enske članove, ali samo u pripremnom periodu. Kada steknemo vi�e iskustava, mo�emo i da se pro�irimo.

S druge strane, na�e �ene su, uglavnom, najpametnije na svetu, �to prevazilazi zahteve ekipe - nama su potrebni samo pametni, ni manje, ni vi�e.

Zlaja: �ene su uvek bile "bad luck" na brodovima, u ratovima i �ivotu uop�te. Ali ovakvim putnicima namernicima, sa ovolikom količinom pozitivne energije i verom u pobedu ne mogu ni�ta. Izazivamo ih da testiraju svoj "bad luck". Primamo ih u tim, posebno ako su lepe i vesele.

Sale (dodaje): Pomenuo sam moju Tanju kao redak primerak na�e, srpske �ene, koja se "primila" na veslanje i u�iva u njemu. Velika je �teta ako ne mo�e� sa bračnim drugom da podeli� tu sreću odlaska u prirodu! Nikakvi drugari ti to neće nadomestiti!

Tako je mu�ki sastav na�e ekipe, vi�e posledica toga �to na�e �ene, bar one koje ja poznajem, jo� uvek nisu otkrile lepote kanadske prirode u tolikoj meri da se odluče za jednu ovakvu avanturu. Ne sumnjam da je samo pitanje vremena kada će se to desiti. Biće mi drago ako ovaj članak poslu�i kao inspiracija, nekoj čitateljki lep�eg pola i prikrivenog avanturističkog duha.

Okrenut si prirodi i uspeo si da nađe� formulu, po kojoj uspeva� da �ivi� u ovom haosu od �ivota a istovremeno ima� vremena za sebe i svoju porodicu. Kako ti je to po�lo za rukom?

Kao najva�nije, mora� imati mir u kući i mir u du�i. Ja imam sreću da već godinama radim od kuće, tako da dosta vremena providim sa Tanjom i decom. Nalazim da se u prirodi stvari dosta pojednostavljuju i istovremeno nekako jasnije. Sav onaj oblak komplikovanosti na�eg �ivota u gradu, nekako biva oduvan čim prođem Barrie na putu za Killarney ili već negde gore. Hrana, voda, sunce - imaju drugačiji kvalitet kad ti je �umski svod, jedini krov nad glavom! Ovde u gradu, često uhvatim sebe, kako ne pogledam u nebo danima. A to je najva�nija stvar od koje toliko toga zavisi kad si u prirodi! Ka�u da ti dom nije tamo gde �ivi�, nego tamo gde pripada�. Tako se ja osećam u �umi, pored reke. Smiren i spokojan, kao kod kuće.
�ivimo u jednom isključivo materijalnom svetu - objasni mi koji je način, po tvom mi�ljenju - da ga prevaziđemo i da sledimo, one duboko potisnute, ljudske instinkte?

Rade: ... sjever Kanade, Nunavut, arktički okean i sve ono �to ide u na�im domi�ljanjima sa ovim riječima.

Preplivali smo Atlantik prije destak godina, prionuli na izgradnju kapitalizma i... uspje�no postali relativno dobre poreske plati�e... Potajni san svih koji nisu plivali. I na� se prvobitni san ostvario.
Ubrzo smo shvatili da to nije bio san nego java, dobra, bezlična i iscrpljujuća.

I plivali smo u toj javi i dan danas plivamo u njoj osvrćući se sve če�će i kraće unazad, idealizujući ono preatlantsko doba... i kupujemo ajvare, pite, ćevape, slu�amo Bajagu... raspravljamo beskrajno o raspadu jedne zemlje koja i nije ba� morala da se raspadne.

Ali...

Pristali smo da budemo dobri poreske plati�e.

Predivan, začarani "krug dvojke" u kome se vrtimo već desetak godina ovdje u Torontu, donio nam je ugodan �ivot, kuće, poslove i nelagodan osjećaj da ne�to nije pro�timovalo.

Smjestili smo se, ugnijezdili u ovoj prelijepoj zemlji i - zaustavili se u Torontu, uglavnom.

Neki od nas su rije�ili da zaplivaju dalje. I malo po malo, jezera, rijeke oko Toronta, pa malo dalje i tako dalje...do Arktika.

Začarani krug svakodnevice u kojem se vrtimo počeo je da donosi umor, dosadu i nezadovoljstvo. Čula, razdra�ena do maksimuma i um napregnut do pucanja su tra�ili smirenja. Svaki izlazak na vodu kanuom je značio mir i povratak snage umne, �ivotne. Počelo je da nam biva lijepo. Počeli smo da tra�imo dru�tvo i ono se na�lo, jednostavno, brzo. Sale, du�a i ovog projekta, nas je lako i jednostavno okupljao.

Začarani krug svakodnevice, rad u kjubiklu i beskrajne vo�nje zakrčenim putevima su zamijenjeni beskrajnim plavim svodom iznad i bekrajnim zelenim pojasom okolo dok si na vodi i napre�e� sve svoje snage da okrene� kanu u �eljenom pravcu, uprkos matici moćne Petavave i udarcima vjetra pravo u lice. Ti sam sa elementima koji �ivot znače - vazduh, voda, zemlja, vatra. I počinje� drukčije da mjeri� i vrijeme i prostor i �ivot i drukčije da gleda� na sebe i svoje i neka davna, praiskonska znanja, slutnje počinju polako da izlaze na vidjelo.

Zvijezde počinju da imaju drukčije značenje i postaju ti sestre tamo negde u Kilarniju dok uz vatru sa svojim drugarima tra�i� odsjaj svoje na jezeru. Priče o�ivljavaju i postaju dio miljea u kome se kreće�. Ti se stapa� sa okru�enjem. I svaka riječ, svaki pokret, ima smisla i svrhu koju prepoznajes.

Tu vidi� sebe, nekog dalekog, na poslu, u Torontu i smje�ka� se nad tim čovom koji gazi svakodnevicom prilično u�togljenom i praznjikavom. Morgid�-garbid� �ivot. Kako omogućiti tom čovi da stane, zamisli se nad sopstvenim �ivotom, pogleda u nebo i počne da broji zvijezde... zbog sebe, zbog svoje djece, zbog svojih prijatelja?

Te�ko!

A tako jednostavno.

To na�e "osvajanje" kanadskih beskrajnih prelijepih predjela je bio odgovor.

Postali smo osjetljiviji, bolji, vi�i.

Ali smo i razumjeli da - nema kraja. "Beskrajno plavi krug i u njemu zvezda', kako reče pjesnik.

I nema kraja... Ljepota je u procesu. Shvatamo da smo ljep�i, vi�i, osjetljiviji samo ako istrajemo prema toj zvijezdi i uplovimo u "beskrajno plavi krug".

I eto nas sada na Hood River-u.

Da speremo sve naslage civilizacije i da se sretnemo sa sobom.

Da vidim ko sam to JA.

Beskraj!

* * * * * * *

Verujem, da će mnogi od vas pomisliti: �ta im ovo treba? Zar pored svega ovoga �to se zove �ivot moraju jo� da se igraju sa njim?

Mo�da trebamo da se zapitamo, posle ovakve jedne priče, a ima ih sigurno jo� nekoliko, ko je ovde lud?

Ovo su neki sasvim obični ljudi, koji �ive u istoj realnosti kao i vi. Međutim, oni su uspeli, svako u svom domenu, da se trgnu, da se �probude� sa čvrstom re�eno�ću da i na ovom kontinentu ostave trag. Oni su ljudi prirode , �to im omogućava da budu �stanovnici sveta� ne zaboravljajući ni u jednom trenutku odakle potiču.

Oni su srednjih godina i za razliku od mnogih, ne osvrću se setno za pro�lo�ću kao nečemu �to se desilo i neće se ponoviti, kao nečemu �to je jedino bilo lepo a eto sada ga nema.

Odlučili su, hrabro, da u tim nekim pustim zvezdanim noćima pored logorske vatre imaju neke svoje priče koje su sada�njost, neke snove koji će uporno�ću i verom postati stvarnost.

Kreću 7 jula 2006 na dvonedeljnu avanturu, u neizvesnost. Pripremaju se uveliko. Svi datumi su utvrđeni. Karte stoje u nekoj fioci sa nestrpljenjem čekajući da budu upotrebljene.

Potrebna im je pomoć. Oni je ne tra�e - oni samo �ele da dobiju va�u podr�ku. Ceo put iziskuje velike tro�kove, kako za opremu koju treba obezbediti tako i za transport. Od velike pomoći bi im bilo da ih sponzori�ete i time podr�ite u ovom velikom projektu koji su zamislili. Jedna od solucija je majca� koju mo�ete kupiti (a koja je veoma lepa) . Samim tim postajete deo ove �male� dru�ine.

Svi vi ostali �prirodnjaci� odvojite samo jedan trenutak i ubacite se u njihov �film�. Moramo ne�to preduzeti da i ovih stvari bude sve vi�e jer samo tako ćemo dati kvalitet na�em �ivotu. Zar moramo samo da se okupljamo i budemo solidarni kada je tuga oko nas. Napravite pomak u va�em �ivotu i podr�ite ljude sa du�om i srcem junačkim. Nije bitno koliko ćete dati, jer oni na ovaj put kreću sa va�om ili bez va�e pomoći.

Lično smatram da im je vi�e potrebna va�a vera, vera da nisu na pogre�nom putu i potvrda da treba biti istrajan u savladavanju �civilizovanog� sveta.

Da li se prepoznajete kada se pogledate u ogledalo? Ili je pred vama neki strani lik?
Ukoliko �elite da ih kontaktirate telefon je 416 433 8413


Ivana Đorđević


Copyright � 1996-2016 "NOVINE Toronto"