|
Nastupao je i snimao ploče sa
velikanima svetske muzičke scene, pored ostalih sa Teri Rajlijem, Los
Anđeles Operom sa Plasidom Domingom, Du�anom Bogdanovićem, Marijom
�oao,
D�ek Brusom iz supergrupe Krim (Cream), bubnjarom Mark Nuzifom i naravno
sa Vlatkom Stefanovskim.
I pored svih gore navedenih naj on je ostao relativno nepoznat na�oj �iroj
publici. Jedan od razloga le�i u činjenici da je jo� kao tinejd�er, daleke
1979 godine, nakon zavr�ene srednje muzičke �kole, napustio rodni Beograd
i uputio se u Ameriku.
"Počeo sam da se bavim klasičnom gitarom u Beogradu, ka�e Tadić. Problem
je bio taj �to u to vreme, a to je bio kraj sedamdesetih godina, na
Akademiji jo� uvek nije mogla da se studira gitara.
Ja sam imao neke prijatelje ovde u Americi koji su me obavestili o �koli
California Institute of the Arts. Poslao sam im traku kao prijemni ispit i
oni su me primili. Dobio sam stipendiju američke vlade i nastavio da
studiram. Magistrirao sam i ponuđeno mi je da ostanem kao profesor
gitare".
Tadić, koji već 20 godina predaje na toj presti�noj �koli u Los Anđelesu,
dolazio je svakog leta u Beograd da poseti roditelje i prijatelje. Na tim
putovanjima prikupljao je snimke i ploče sa na�im folklorom, a naročito sa
makedonskom muzikom, i donosio ih u Ameriku. Jo� kao student počeo je da
inkorporira elemente te muzike u svoje sviranje i ona je postala sastavni
deo njegovog muzičkog rečnika.
Miroslave, kako ste se opredelili ba� za makedonski melos? Bili ste
tinejd�er kada ste oti�li u svet. Jeste li imali prilike da aktivno
slu�ate tu muziku dok ste �iveli tamo?
�Naravno. To je nekada u Jugoslaviji, a i sada po svim biv�im republikama
koje su postale dr�ave, bila muzika koja nas je sve vezivala. Za nas kao
muzičare ona ima jedan poseban �arm. Ima puno zanimljivih sastojaka i
izazova u sebi. Ima neke vrlo zanimljive nepravilne ritmove koji su inače
retki u svetu u drugim vrstama muzike. Ima tu razigranost i melodičnost u
igrama, a u onim sporim pesmama ima melanholiju, tu nostalgiju koja neku
�icu u nama udari. I ono �to je najva�nije, ta makedonska muzika mo�e
dosta lako da se prebaci na gitaru.
Mene su često pitali za�to ne radim vi�e srpske pesme. To naravno nema
veze sa mojim ukusom ili sa mojom ljubavi prema muzici iz tog celog
podneblja, nego ima ta neka veza između makedonske muzike i flamenka i tih
nekih specifičnih gitarskih stvari �to čini da ona najvi�e le�i za mene�.
|
VLATKO STEFANOVSKI: BIOGRAFIJA
Vlatko Stefanovski je virtuozni gitarista čija je muzika spoj roka, bluza i d�eza sa etno muzikom jugoistočne evrope a naročito sa tradicionalnom i narodnom makedonskom muzikom.
Rođen je u Prilepu i počeo je da svira gitaru sa 11 godina.
Stefanovski je jedan od osnivača legendarne grupe "Leb i sol" sa kojom je snimio 13 albuma između 1978 i 1991 godine.
Ovaj majstor gitare trenutno nastupa po svetu sa svojim VS Triom, a takođe
nastupa i kao član grupe "Balkan Horses Band" u kojoj se nalaze vrhunski muzičari iz sedam balkanskih zemalja.
Vlatko Stefanovski već dugi niz godina takođe svira u duetu sa vrsnim gitaristom Miroslavom Tadićem. Njihov najnoviji projekat je severnoamerička turneja koja počinje koncertom u Los Angelesu 19. maja, a potom slede Vankuver, Kalgari, Edmonton, Otava, Toronto,
New York, Čikago, a zavr�ni koncert je u Detroitu.
Vlatkovo muzičko stvarala�tvo takođe uključuje i komponovanje muzike za film i pozori�te.
|
|
Ta veza sa makedonskom muzikom i sličnost ideja kako da se ona prezentira
bili su nit koja je povezala Mirosava Tadića sa Vlatkom Stefanovskim i
učinila da, nakon gotovo slučajnog susreta, dvojica vrhunskih gitarista
započnu vrlo uspe�nu umetničku saradnju i ujedno postanu dobri prijatelji.
Taj susret odigrao se '95 godine u Beogradu kada ih je zajednički
prijatelj, pokojni Vojin Dra�koći, pozvao da budu gosti na koncertu koji
je on organizovao. Dra�koći, jedan od prvih muzičara koji se intenzivno
bavio integracijom balkanskog folklora, d�eza i ostalih muzičkih pravaca,
predlo�io je Stefanovskom i Tadiću da odsviraju ne�to kao duo.
Tako su se na pozornici Sava Centra na�li roker, osnivač legendarne grupe
Leb i Sol, i klasično �kolovan gitarista iz Kalifornije.
�Mi smo praktično bez pripreme iza�li pred jedan dosta veliki auditorijum
i to je bilo vrlo uspe�no i publika je jako dobro reagovala, ka�e Tadić. I
mi smo u�ivali u tom na�em sviranju, jer tu postoji jedna hemija među nama
i kao ljudi i kao muzičara. Posle toga susreta dogovorili smo se da ne�to
zajedno uradimo. Tako je nastalo Kru�evo�.
Kru�evo, prva od tri ploče koje su Tadić i Stefanovski snimili zajedno, je
kolekcija tradicionalnih makedonskih kola, pesama i igara sviranih na dve
akustične gitare. Ovo sada klasično remek delo premijerno je predstavljeno
publici na Skopskom d�ez festivalu 1998 godine. Sledeće godine duo je
odr�ao koncert pred publikom od 4500 ljudi u Sava Centru u Beogradu.
Snimak ovog koncerta iza�ao je na CD-u pod nazivom Live in Belgrade.
Pro�le godine iza�ao je CD Treta Majka na kome se Tadiću i Stefanovskom
pridru�io izvanredni bugarski muzičar Teodosie Spasov (na
slici ispod) na kavalu (kaval,
jedna vrsta drvene flaute, je veoma drevan instrument sa područja Balkana,
naročito Bugarske, Makedonije i Turske).
Muzika ova dva virtuoza gitare je svojevrstan rezultat jedinstva
suprotnosti. Stefanovski sa sobom donosi uticaje roka i bluza, a Tadić je
klasično �kolovan muzičar čiji je pristup muzici inspirisan, pored
ostalih, klasičnom muzikom, flamenkom, d�ezom i brazilskom muzikom. I
njihova tehnika se razlikuje.
Stefanovski svira akustičnu gitaru trzalicom, na rok način, dok Tadić
svira prstima, klasičnom tehnikom. Ta fina kombinacija različitih muzičkih
uticaja stvara elektricitet i posebnu energiju na njihovim nastupima koji
su odu�evili publiku �irom sveta. Njih dvojica se ne nadmeću sviranjem već
nadopunjuju jedan drugog.
Osim saradnje u akustičnom duetu sa Stefanovskim Tadić, pored ostalog,
predaje gitaru na California Institute of the Arts, nastupa sa američkom
grupom The Grande Mothers, radi na projektu sa Radetom �erbed�ijom i za
sledeću godinu sprema koncert sa braćom Teofilović.
Miroslave, sada je jasno za�to su ranije d�ez muzičari jedan drugog
oslovljavali sa 'mačak'. Vi ste kao mačak koji ima 9 muzičkih �ivota.
Toliko različitih projekata, toliko raznovrsne muzike i saradnje. Kako
sti�ete da uradite sve to?
�Meni je 46 godina. To je u meni tako dugo sazrevalo i jednostavno je sve
do�lo na svoje mesto. Saradnja sa The Grande Mothers je prilika da
sviram električnu gitaru, koja je moj drugi instrument, sa grupom
izvanrednih muzičara koji znače ne�to u istoriji rokenrola, muzičara koji
su radili sa Frenk Zapom u bendu Mothers of Invention preko 10 godina neke
stvari koje su bile revolucionarne.
Sa njima sviram na gitari i pojačalu koje sam ja pravio. To mi je jedan
vrlo lep hobi koji me smiruje i odmara od nekih drugih stvari�.
Da li biste na kraju hteli da poručite ne�to publici u Torontu?
��eleo bih da iskoristim ovaj razgovor sa vama da pomenem ne�to �to je
veoma va�no i Vlatku i meni. Vrlo nam je drago �to dolazimo u Toronto u
kome �ivi ogroman broj na�ih ljudi. I va�no nam je da se ova muzika koju
radimo čuje i izvan na�ih krugova. Na�i ljudi imaju puno kanadskih
prijatelja i ja bih hteo da ih zamolim da pozovu svoje kanadske prijatelje
da dođu i čuju na�u muziku. To će nam pomoći da tu na�u muziku izvedemo u
internacionalne okvire, a mi iskreno mislimo da ona to zaslu�uje�.
To je muzika koja mo�e da pove�e sve ljude. Vi ste tu muziku svirali,
nakon svih onih ru�nih događaja koji su se desili u na�oj zemlji, u
Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Rovinju, Skoplju, Dubrovniku, Zagrebu�
Praktično ste tom muzikom počeli da gradite mostove koju su bili poru�eni.
�Apsolutno. Ja sam na to vrlo ponosan. Poruka na�e muzike je vrlo
jednostavna. To je poruka ljubavi, poruka ljudstva i sva ta neka
nacionalna opredeljenja koja su bila toliko izmanipulisana prestaju da
budu va�na. Svirali smo svugde jo� onih godina kada je jo� uvek moglo biti
riskantno i nigde nismo do�iveli ni najmanju neprijatnost. Samo jedno
ogromno prihvatanje i veliko odu�evljenje publike i to je za mene vrlo
značajno.
To �to mi muzičari mo�emo da uradimo je da sviramo svoju muziku i da ona
prevazilazi te neke ru�ne elemente, neke stvari koje mogu da posvađaju
ljude. Va�an je taj osećaj prijateljstva, da smo svi slični, da svi imamo
neku zajedničku �icu. Ja sam na to ponosan i mislim da je to neki na� mali
doprinos isceljivanju rana koje su nastale�.
Vi�e detalja o koncertima u
Torontu i Otavi, saznaćete ovde:
www.artsalon.ca
Milan �ćekić

|