Mali oglasi ClassifiedsInfo kalendar- Calendar InfoPoslovni imenik - Business Directory

  | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |
  
  
Novine Toronto

 
 


Google
     
 Intervju s povodom                                                                                                                                2006.

Novine broj 1077 - novembar 2006.

SVETLANA RISTIĆ - CECA
PRVA NAGRADA NA IKEINOM KONKURSU

Jo� od malih nogu Svetlana Ristić - Ceca imala je sklonosti prema umetnosti i neizmernu ljubav prema crtanju. Seća se da je jo� u osnovnoj �koli izmi�ljala domaće zadatke iz likovnog da bi joj mama dozvolila da pored dosadne matematike provodi vreme u svom svetu - u svetu oslikavanja belog papira koji za nju imao neku magičnu moć i inspirisao je da po njemu izra�ava neki svoj svet ma�te.
 


NOVI SAD

�ivela je u Novom Sadu, gde je konačno u srednjoj �koli uspela po prvi put da se i ozbi-ljno posveti onom �to je najvi�e volela, umetnosti, upisav�i se u likovnu �kolu.

"Dok sam bila dete nisam ni sanjala da mogu svoju ljubav prema umetnosti pretočiti u ne�to �to će biti sastavni deo mog �ivota. Kada sam pro�la prijemni mojoj sreći nije bilo kraja, pogotovu �to vi�e nije bilo matematike (smeje se). Dodu�e uop�te nije bilo lako, obzirom da je bilo samo tri odeljenja (�to znači oko 80-90 učenika iz cele generacije). Najvi�e od svega volela sam grafiku i u tome sam bila dosta dobra."


BEOGRAD

Nakon srednje �kole Svetlani je trebalo vremena da se pripremi za prijemni za pedago�ku �kolu gde je bilo tri smera - nastavni, za tehničkog urednika i za konzervaciju. Ka�e da nije bila spremna jer je bila svesna koliko ne zna.

"Sve to �to smo učili nije bilo dovoljno jer je bilo dosta oblasti koje nismo obrađivali u �koli. Radila sam i pripremala se za prijemni učeći crtanje i vajanje, �eleći da nastavim za grafičkog urednika - za novine. Međutim nekim čudnim sticajem okolnosti, kada sam do�la da se upi�em, zalutala sam u atelje za konzervaciju i u trenutku shvatila da je to ono �to �elim", dok pijemo čaj Ceca nastavlja svoju priču.

"Kao dete sam uvek bila vezana za crkvu zahvaljujući mojoj baki i deki koji su bili veoma pobo�ni. Crkva me je stravično privlačila...kao građevina, arhitektonski, ...opčinjavali su me svi ti likovi koje sam posmatrala na freskama...miris crkve koji me uvek asocirao na detinjstvo.

...i tako sam predala prijavu za smer konzervacija. Imala sam sreću da mi je predavao profesor čiji je otac bio pop i koji je sarađivao sa patrijar�ijom, tako da smo radili na ikonama iz D�II veka. Obzirom da sam bila među najboljim studentima pored oslikavanja fresaka i crtanja ikona imala sam priliku da radim na najdelikatnijim stvarima. Sećam se da smo imali jednu malu prostoriju koja je bila kao neki muzej. Ne mogu da zaboravim taj osećaj, to jedno divno uzbuđenje kada dobijem skroz crnu sliku koja se skoro raspada koju treba da restauriram".

Obzirom da sam u to vreme rodila prvog sina Vuka, nisam vi�e mogla da se bavim konzervacijama tako da sam sledećih desetak godina uglavnom slikala ikone koje sam prodavala. Par godina sam radila i u jednom studiu za sito �tampu.


KANADA

Međutim do�la su neka te�ka vremena kada se �ivelo od danas do sutra, tako da Svetlana zajedno sa porodicom počinje da razmi�lja o odlasku iz zemlje. U međuvremenu rodio joj se i drugi sin Maki tako da je bilo sve te�e i te�e �iveti nekim normalnim �ivotom.

"Osećali smo neizmeran strah od budućnosti, pogotovu �to sam imala mu�ku decu. Kanada je u to vreme jedina primala imigrante pa smo odlučili da podnesemo prijavu...ali ni to nije bilo tako jednostavno. Dva puta su nas odbijali, tako da smo tek posle 6 godina uspeli da sredimo papire i da se 1995 konačno uselimo u Kanadu.

Međutim ni u Kanadi nije bilo lako. Bio je to jedan kulturolo�ki �ok za mene. Preko dana sam nekako funkcionisala ali sam zato prvih �est meseci non stop noću plakala. Nisam mogla da se priviknem. Sve mi je bilo čudno - pogotovu svi ti ljudi iz celog sveta koji su se ovde na�li - spoj tih raznih kultura i mentaliteta. Krenula sam odmah u �kolu za jezik jer mi je bio veliki problem da ga naučim - jednostavno nisam nikada imala talenat za jezike - sve to je i�lo jako te�ko, pogotovu sa dvoje dece. Međutim kako je vreme prolazilo, privikavala sam se na ovaj sistem. Vrlo sam komunikativna i otvorena osoba, volim ljude i to mi je pomoglo da "plivam" u svemu �to je nadolazilo.

Preselili smo se na Gembl, gde je dosta na�ih, �to je meni puno značilo. Brzo sam uspostavila kontakte, stekla prijatelje i sve je nekako bilo skoro kao kod kuće".


KORAK PO KORAK...

Na sreću, u to vreme, vlada je imala program na osnovu koga si mogao da pohađa� besplatne kurseve za kompjuterske grafičke programe: Foto�op i Kvark. To se Ceci jako dopalo, Tako da kreće nekim drugim stazama u borbi za egzistenciju.

"Od velike pomoći mi je bilo to �to je moj mu� Darko već sve to znao tako da mi je dosta pomagao, te sam vrlo brzo i lepo napredovala.

U to vreme sam se povezala i sa mojim dragim prijateljem Draganom Jankovićem koji je fenomenalan konzervator - čovek je genije. Svake subote sam, skoro 2 godine, odlazila kod njega i učila i ve�bala - ovde je sve to bilo potpuno drugačije od onoga �to sam ja znala. Mislila samda ću ipak moći da nastavim u tom pravcu.

Međutim ipak me je �ivot odveo u drugom smeru. Zbog toga �to nisam vozila morala sam da odbijem posao na �oping kanalu koji mi je ponuđen (�to nikada neću pre�aliti). Oni su bili na lokaciji na kojoj se jedino moglo stići kolima. (zato sada vozim i osećam neizmernu slobodu, pa zato svima preporučujem da savladaju taj strah).

U principu mi je glavni problem bio to, �to sam osoba koja mora da oseća sigurnost, u smislu da znam to �to treba da radi. Grafičke kompjuterske programe sam znala ali takođe sam bila svesna koliko toga jo� ima, �to moram da savladam i to mi je davalo neki osećaj nesigurnosti.

Međutim uskoro dobijam posao kod jednog Rusa koji se bavio grafičkim dizajnom - dr�ao je Stok imid�. Tu sam se dobro sna�la i pokazala. Usledio je ugovor sa Saliven studio animej�n gde sam radila nekih 30 epizoda i nakon toga neke stvari za japansko tr�i�te za crtane filmove. Korak po korak sticala sam iskustvo".


IKEA

�etajući gradom Ceca je slučajno pokupila (novine) "Metro" i tu videla oglas za Ikeu. Tra�ili su prodavce. Nije imala posao a ni neko bolje re�enje pa se prijavila i uspela da zaposli. Primili su je u odeljenje za name�taj.

"Sada je to bila "nova muka" jer sam morala sve te izraze da naučim...koje i na srpskom nisam znala. Međutim uklopila sam se.

Sticajem nekih zaista čudnih okolnosti počela sam pomalo da radim i u odeljenju za dizajn. Naime na� menad�er, koga smo svi jako voleli, je imao rođendan. Razmi�ljali smo �ta da mu kupimo... obzirom da je nas pet �ena radilo sa njim, mene je to asociralo na Čarlijeve anđele. Odmah mi je sinulo da napravim poster, gde ću foto monta�om, na�ih fotografija i njegovom izkombinovati ne�to suludo. Uspela sam čak da ga slikam tako da se sve uklopi u zamisao koju sam smislila. Naravno sve smo radili tajno. Pokazalo se da je to bila jedna fenomenalna ideja, koja je njega ganula do suza jer nikada tako ne�to nije dobio na poklon. Poster je mesec dana �etao Ikeom tako da se pročulo za mene.

Bio je to neki signal grafičkom odeljenju da imam smisla te su me povremeno anga�ovali za neke manje projekte.

Obzirom da ja stalno ne�to radim za svoju du�u u tom nekom međuvremenu sam, opet zahvaljujući kolegi koji radi samnom, a veliki je ljubitelj baleta, dobila �ansu da uradim plakat za Sindarelu Nacionalnog baleta u Torontu. Uradila sam ga jako neobično, van svih njihovih dosada�njih standarda...i oni su posle malo du�eg razmatranja prihvatili tu moju ideju. Takođe sam za njih uradila kalendar za pro�lu godinu. Moj mend�er koji je video poster bio je odu�evljen, tako da je i to imalo neku svoju ulogu u mom dizajnerskom imid�u koji sam krenula da gradim i za koji su znali moje kolege u Ikei".


KONKURS

Početkom septembra raspisan je interni konkurs za dizajn majce, povodom 30 godina postojanja Ikee u Kanadi. Konkurs je bio raspisan do 19. septembra. Među oko 100 dizajnera �irom Kanade na�la se i Svetlana Ristić. Bili su određeni kriterijumi koji su se morali ispuniti tipa...da podloga bude bela ili crna, da se vidi da Ikea postoji 30 godina...sve ostalo je bilo prepu�teno učesnicima konkursa....tehnika u kojoj su hteli da rade, način na koji će napraviti tu neku "priču", simboli koje će se koristiti. Rok je bio 10 dana da se po�alju dizajnerska re�enje.

"Ja sam 6 dana radila u firmi, po ceo dan, regularni posao, tako da sam tek 2 dana pre zadatog datuma sela i napravila nekoliko re�enja. Sa jedne strane nisam �elela da to bude ne�to stereotipno a sa druge opet je to trebala biti jasna poruka. Poslala sam 7 dizajna...i oni su prihvatili jedan od njih. �ao mi je �to nisam imala vi�e vremena, jer mislim da su neki detalji trebali da se koriguju. Izabrala sam musa jer je on obele�je ove zemlje ...on je u bliskom kontktu, u ljubavi, sa ovim stilizovanim konjem koji je za�titni znak Ikee... njima se to dopalo ...i moje re�enje je pobedilo.

Kada su me pozvali telefonom, nisam mogla da verujem. U prvi mah sam mislila da me zove neko od onih �to vam stalno ne�to prodaju preko telefona. Tek kada sam čula Ikea, Brlingon ...pa onda majca...shvatila sam o čemu mi pričaju. Javila mi se lično Keri Molinaro predsednik Ikee za Kanadu. Kada sam spustila slu�alicu počela sam da vri�tim.

Nakon par dana saznala sam da sam dobila put za dvoje na nedelju dana u Stokholm. Znači avionske karte, sme�taj i ulaznice za muzeje i galerije, ... od prilike sve u vrednosti od $5000.

Obzirom da je majca tek pre par dana pu�tena u prodaju, pri�ao mi je jedan kolega i zamolio da mu potpi�em majcu. Bila sam onako iznenađena i pitala ga �ta će mu sve to... on se nasmejao i rekao..." nikada se ne zna... mo�da će se jednog dana naći na I-beju".

Takođe mi je juče pri�la jedna Portugalka, onako tiha i povučena, koja radi u kuhinji i koja jedva priča engleski. Rekla mi je da joj je jako drago i da je srećna zbog mene. To me je toliko dirnulo jer je jedna osoba koja slabo zna engleski imala potrebu da mi ka�e ... da ne�to �to ja radim... se njoj sviđa. Taj momenat sa njom, mi je bio najdra�i od svih trenutaka koje sam imala. Podsetila me je na neke te�ke trenutke koje sam imala u ovoj zemlji.

Osećaj da si polupismen je ne�to mnogo te�e nego da si nepismen - jer zna� koliko ne zna�.�


NAGRADA

�Meni lično mnogo znači ova nagrada. U principu nisam neki ambiciozni tip. Najbitnija su mi deca, moja porodica - da sve to funkcioni�e. Kao i svaka majka osećam se stra�no odgovornom prema njima. Uvek je za sve ove godine u meni bio prisutan neki strah - da li ću uspeti da im pru�im dom. Iako se meni lično, ovde jako sviđa, ipak smo daleko od kuće - ako slučajno sklizne� (�to nam se de�avalo) nema ko da te podpomogne. Ikea mi pru�a jednu veliku sigurnost. Ja se tamo osećam dosta dobro. Za neki moj unutra�nji mir to je jako bitno da bih mogla da funkcioni�em na ostalim nivoima... ja uvek imam po neki projekat sa strane, po neki hobi, po neku kreaciju - kreativan momenat koji me ispunjava. Puno stvari radim za svoju du�u ili za druge ljude ...jer je za mene najveća sreća kada stvorim ne�to �to se drugima sviđa.

Grafički dizajn je jako te�ak posao - treba stvoriti produkt, i to ne po nekim zacrtanim standardima, nego za klijente koji imaju različite lične ukuse.

Moram da imam balans između biznisa i svojih ličnih afiniteta (vaga sam u horoskopu). Za sve moram da nađem smisao �ivota...ali pre svega moram da imam sigurnost. Zato sam srećna �to sam u Ikei . Ima tu puno prostora za napredovanje...

nikada se ne zna ...mo�da ću ipak jednog dana zavr�iti u nekoj crkvi ili manastiru, van svake civilizacije, čeprkajući i rekonstrui�ući neke stare ikone.�


Svetlana Ristić, je osoba koju povremeno srećem lutajući gradom. Uvek je nasmejana i vedra. Deluje mi da, za razliku od mnogih, ima neki samo njen �arenoliki svet u kome u�ivi, a iz koga izniču sve te suptilne kreativne ideje.

Malo je onih koji stvaraju ni iz čega; tako malo da ih često ne mo�emo prepoznati u toj masi koja nas okru�uje. Čini mi se da je Ceca ipak taj lik, koji se tiho �unja i posmatra, stvarajući materijalne stvari oplemenjene njenim kreativnim izrazom.
 

Ivana Đorđević


Copyright � 1996-2016 "NOVINE Toronto"