Trostruka šampionka u ženskom boksu Jelena Mrđenović izgubila je meč za titulu Svjetskog bokserskog savjeta u lakoj kategoriji. U borbi sa amerikankom Ann Sachurato u petak u Shanj Conference Centru u Edmontonu.

Iako se "pogranični rat", kako je nazvan ovaj meč vodio na Jeleninom terenu, prema mišljenju njenog menadžera i trenera Milana Lubovca za ovaj poraz isključivo su krive sudije.

- Jelena je bila mnogo bolja tokom čitavog meča, izuzev možda dvije runde. Udarala je jače i jasnije, dok se druga djevojka više ponašala kao vresler igrač. Ove sudije, bi trebale da nauče ono što treba da znaju o ovom sportu.

Jelena je priznala nakon meča, kojeg je posvetila svom prvom bokserskom treneru Lariju Flemingu, koji je umro letos od karcinoma, da joj je slomljeno srce.

- Željela sam ovu pobjedu zbog svih ovih ljudi koji su došli da me bodre, a posebno zbog Larija. Mislila sam da ću lako da je dobijem. Ovo je veliko razočarenje, ali i podstrek da se vratim još jača nego ikad.

Jelena je vlasnica titula Svetskog bokserskog saveza i Međunarodne ženske bokserske federacije u super pero lakoj kategoriji i Ženske međunarodne bokserske federacije u lakoj kategoriji. Trenutno ima 18 pobjeda i dva poraza u profesionalnom boksu.

A ko je zapravo Jelena Mrđenović?

Jelena je jedno od četvoro dece Milana i Simon Mrđenović. Rođena je 24 juna 1982 godine u malom gradiću Hay River u kanadskoj North West teritoriji. U to doba ova šestočlana porodica je živjela i radila, gde su i započeli biznis i osnovali veliku graditeljsku kompaniju. Zadnjih desetak godina sjedište kompanije je u Edmontonu, gde su uveliko zastupljeni na izgradnji velikog broja poslovnih i stambenih objekata širom Edmontona, ali i cele North/ Njest teritorije. Jelenin otac Milan poreklom je iz Okučana i kao mlad došao je u Kanadu. Iako je njegova supruga Kanađanka francuskog porekla uspela je da nauči srpski i sva njihova deca imaju srpska imena. Pored Jelene tu su Milica, Aleksandra i Milan. Milica studira biznis a Aleksandra medicinu. Jelena je kad se počela baviti boksom napustila studije biznisa i upustila se u porodični posao, kao i njen brat, koji je ragbi igrač.

- Shvatila sam da gubim vreme učeći ono što ću svakako naučiti radom u očevom biznisu - objašnjava Jelena.

Razgovor sa ovom naoko nježnom devojkom vođen je na engleskom jeziku, jer se kako kaže, ne osjeća dovoljno komotno da priča srpski, iako ga koristi kad priča sa ocem ili sa babom i dedom.

Srele smo se u novoizgrađenom hotelu u Edmontonu koja ona vodi i čiji je vlasnik. Priča da je veoma zauzeta i da nema puno slobodnog vremena, posebno kad ima pripreme za boks meč kada treninzi traju i po četiri sata. Jedino nakon meča ne trenira. To vreme joj služi za oporavak i odmor.

Na moj komentar da je srećna što je jako mlada a ujedno je i ostvarila životni san, kaže da je tako, ali da ipak iza svega stoji mukotrpan rad. Dodaje i da ne voli novinare, ali da to shvata kao dio obaveze i "tereta" njenog posla.

Pošto gotovo sva šira i uža porodica njenog oca živi u Edmontonu, Jelena još nijednom nije bila na prostorima bivše Jugoslavije. Kaže da su pre par godina odlučili da svi posete našu zemlju, ali pred sam put desilo se da je očev partner imao srčani napad, pa su odložili putovanje za neki drugi put.

Ova mišićava dvadesetčetvorogodišnja devojka uživa veliki ugled kanadskih medija koji je predstavljaju kao "lepu i pametnu bokserku", ističući njeno srpsko poreklo. Srpska zajednica u Edmontonu daje joj takođe veliku podršku i velik broj Srba su joj verna publika na svim mečevima u Edmontonu, a neki je prate i u obližnja mesta.

Jelena ili Dželina, kako se sama predstavlja, i kako je predstavljaju kanadski mediji, kaže da cjeni podršku naše zajednice.

Od kako je ušla u profesionalni boks, prije tri godine, imala je 18 pobjeda i samo dva poraza. Za njen uspjeh, kako naglašava, najzaslužniji je njen trener i menadžer Milan Lubovac, također kanadski Srbin, koji je pre nje, kako kaže, trenirao sve i svakog u profesionalnom boksu.

- Moj otac je vatreni obožavalac boksa i ja sam stalno voljela da gledam te mečeve s njim. Ja sam se bavila košarkom i kad sam povredila članak, otac mi je predložio da pokušam sa boksom. To sam i uradila i ni-kad se nisam pokajala. Kad sam ušla u profesionalnu ligu promenila sam džim i Milan Lubovac je pristao da me trenira.

Puno ljudi kaže: "Ona je tako lijepa, ne znam zašto boksuje". Šta te je dovelo u boks? Zašto se boriš?

- Zato što volim boks. Ja sam započela ovaj sport kao zamjenu za drugi i odmah sam ga zavoljela. Uživam u boksu zato što je to za mene veliki izazov, to mi baš odgovara.

Kako se osećaš dok boksuješ?

- Osećam se odlično. Obožavam sport i sve oko toga. Obožavam taj osećaj kad izlazim na ring i imam navijače koji su došli da me podrže. To je divan osećaj.

Da li se tvoj život promenio od kako si svetska šampionka? Da li si sada popularnija?

- Ne znam da li sam popularnija, ali mislim da me mnogo više ljudi zna. Mnogi još uvek ne razumije da to što ja imam tri svestke titule je najbolje što može da se uradi u boksu. To isto ima samo Muhamed Ali i još svega nekolicina njih u bokserskom vrhu. Ne želim da zvučim prepotentno ali sam zaista najbolja od najboljih.



Sad kad dolazim na pres konferencije uživam mnogo veće poštovanje nego prije i mnogo više ljudi izvan ovih prostora zna ko sam i šta radim. Ovde imam odličnu podršku, a videćemo kako će biti u drugim mjestima.

Imaš li problema sa mladićima? Da li te se plaše na neki način?

- Ne mislim da je tako. Ljudi razumiju šta radim i kako to radim. Mislim da me sad poštuju još više, zato što sam to što jesam. Ako neko ne razumije to što radim nisam ni zainteresovana da ga viđam. Ne, ne mislim da su uplašeni.

Kakvi su ti planovi?

- Želim da osvojim još nekoliko novih titula. Boks je težak sport i teško je išta planirati unaprijed. Sad hoću da se malo odmorim, a za kasnije vidjećemo.

Tvoj trener i menadžer Milan Lubovac, je i vaš je kućni prijatelj. Koliki je njegov udeo u svemu što si postigla u boksu.

- Milan je naš blizak prijatelj i to mi je pomoglo da lakše uđem u ovaj sport i da se što bolje prilagodim. Sve što se dešava u ringu je moj uspeh, ali bez Milana ne bih bila gde sam sada. Da nije bilo njega, mislim da ne bi do sada ni bila u boksu. On je dio svega ovoga isto kao što sam i ja, ako ne i više. Ja samo izvršavam i slijedim ono što mi on kaže da uradim. Apsolutno je njegova zasluga to što sam sve ovo postigla.

Kad si počela da treniraš, Milan ti je rekao da ćeš u roku od dvije godine postati svjetski šampion. Da li si tada stvarno vjerovala u to?

- Nisam to očekivala. Postati svjetski šampion je najviše što možeš uraditi. U početku mi je sve bilo zabavno, svaki dan mi je bio drugačiji. Kada mi je Milan rekao, posle moje prve borbe, da ću za godinu ili dvije imati svjetsku titulu , pomislila sam da pretjeruje i nisam vjerovala, ali smo nastavili trenirati. Prošle godine u novembru sam se borila za moju prvu svjetsku titulu i dobila sam dvije za jednu noć. To je bilo veliko iznenađenje. Sve što mi je Milan rekao bilo je tako. Naučila sam da mu vjerujem. Mi smo na tako dobrom putu sada i nadam se da ćemo i tako nastaviti.

Aleksandra Ković-Bodiroža

Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"