|
Razgledajući fotke, prisećam se tih silnih leta kada smo krstarili po
Jadranu i pronicali u sva tajnovita mesta koja su bila pristupačna samo sa
jedrilicom.
Napolju ledeni vetar fijuče, stvarajući pomalo prepoznatljive zvukove koji
me asociraju na sve te luke u kojima smo noćili, oslu�kujući neke druge
vetrove dok pomeraju sajle za jarbole...muzika prirode... savr�enstvo.
Neizmerno mi nedostaju ta leta i te plovidbe.
Danima sam obuzeta svim tim, kada se de�ava gore napomenuta koincidencija...
sti�e e-mail od Dejana koji �eli da okupi ljubitelje ovog sporta i omogući
im kurseve jedrenja.
...i tako nastade ova priča.
Kako je i�ao Va� put od plićaka pa do
jedrilice?
Moji roditelji su rođeni daleko od mora, u srcu �umadije, i kao �to i
priliči, more ih nije mnogo zanimalo. Međutim kao i većina porodica
sedamdesetih i osamdesetih godina i mi smo i�li redovno na more. Mama je
zaista imala �elju da nas vodi jer je smatrala da je to dobro za nas, mada
se pla�ila vode. Tata je bolji u plivanju, ali i�ao je na more zato "�to
mora".
Ipak,
imao sam jo� malo sreće u tome �to je moj stric iz nekog razloga vi�e
voleo more nego moj otac, pa je eto imao i gumeni čamac, i hteo da vodi
osim svoje dece i decu svog brata na more. Tako se desilo da sam dobar deo
leta provodio na Jadranu. Tih godina nesvesno sam bio okrenut ka pučini, a
sa nogama u plićaku, jer nikog nije bilo da me povuče na pravi brod.
Krajem osamdesetih i početkom devedestih upoznao sam prvu osobu koja se
zaista, u pravom smislu, bavila nautikom. Osobu koja je u maloj barci
preplovila Jadran uzdu� i popreko. Nije trebalo mnogo da Nenad i ja
otkrijemo da smo na istoj talasnoj du�ini, postanemo dobri prijatelji i
počnemo da kujemo planove o velikim putovanjima. Najmili smo jedrilicu.
Jedrenje me je konačno odvojilo od kopna. Postao sam sasvim siguran da je
to moj san koji treba da pro�ivim.
Po zavr�etku studija elektrotehnike , krajem 1994, sa par godina radnog
iskustva, doselio sam se u Kanadu. Jedna od prvih stvari, koje sam
priu�tio sebi od novostečenog "bogatstva," bilo je jedrenje. Jedrenje u
Grčkoj, na Kikladama, a već sledeće sezone, 1996 i sopsveni mali krsta�,
6.5m, na kojem danas dr�im kurseve za osnovni nivo.
Kako je
do�lo do toga da postanete instruktor?
Sa kupovinom broda do�la je i pozama�na biblioteka knjiga o jedrenju.
Isprobavao sam sve moguće, i�li smo na jedrenje na Karibe, jednom rečju
potpuno sam uronio u taj sport. Zimu 98 sam prekratio tako �to sam upisao
svoj prvi kurs - kurs obalske navigacije. Po�to su mi matematika i tehnika
jače strane, sve to je bilo lako, ali pojavilo se par stvari za koje
jednostavno nisam znao da postoje, nisam ih sreo. Tako sam krenuo na
kurseve, redom, od osnovnog, preko srednjeg i naprednog, do kursa za
pučinsku plovidbu i astronomsku navigaciju.
Svi ovi kursevi su po programu kanadske jedriličarske federacije, CYA.
I�ao sam i na druge koji nisu pod kapom ove organizacije. Na svi tim
kursevima sam uglavnom znao vi�e nego �to program predviđa, ali su se "rupe"
u znanju lepo popunjavale i sve je do�lo na svoje mesto. Upoznao sam dosta
dobrih moreplovaca, imao priliku da jedrim na raznim brodovima, saznao i
to kako se drugi dovijaju da uklope relativno skupo zadovoljstvo koje uz
to tra�i i dosta vremena (a za mali broj jedriličara se mo�e reći da se
bogati). Na kraju sam do�ao do instruktorskog kursa, za osnovni nivo.
Taman kad sam postao relativno zadovoljan svojim znanjem, dogodilo se ono
�to svi učitelji priznaju: pone�to stvarno nauči�, ili uve�ba�, tek po�to
to počne� da uči� druge. I tako idem dalje, za sada sam na nivou
instruktora za srednji nivo, a za ubuduće ćemo da vidimo.
Koliko je u
Kanadi moguće posvetiti se ovom sportu?
Ne mo�e se reći da je Kanada obećana zemlja za jedriličare, to je �to se
tiče klime, kao �to svi znamo. Ipak, mali broj zemalja izlazi na dva
okeana i četiri od pet Velikih Jezera. Uz to, ovako razvijena i bogata,
ona pru�a velike pogodnosti za ovu rekreativnu aktivnost. U manje bogatim
zemljama ono �to nije "moranje" ne do�ivljava ba� veliki procvat. Ne sme
se zanemariti ni ogromno pomorsko nasleđe Velike Britanije, koje ovde i te
kako �ivi među nautičarima. Dakle, ko voli da jedri, u Kanadi ima gde i uz
koga, pogotovu ako ste malo otporniji na zimu. A ni odlazak na ju�na mora
nije nedosti�an.
Ako se ograničimo samo na Kanadu, tri regije su popularne, i to s razlogom,
i ne samo među Kanađanima. Broj jedan je naravno zapadna obala, Vankuver
Island i sve oko njega. To je ogromno prostranstvo, sa predivnim �umama do
same vode i planinskim vrhovima pod snegom do kasno u leto. Da sve obiđete
trebaju vam godine krstarenja. Na zapadnoj obali nije ni posebno hladno,
ali zaboravite na kupanje zbog plime i oseke koje dva puta dnevno donesu
hladnu vodu severnog Pacifika. Retka naselja, pogotovu ka severu, znači
jedrenje, i samo jedrenje.
Drugo
prelepo mesto je Georgian Bay, jezero Huron, par sati vo�nje od Toronta.
Uz istočnu obalu zaliva (koji je inače dugačak preko sto dvadeset
nautičkih milja i za sebe je kao malo more) se nalazi oblast pod nazivom "trideset
hiljada ostrva". Ime sve govori. Na severnom delu, iznad Manitoulin
Island-a je "North Channel", verovatno najlep�e područje na svetu za
krstarenje u slatkoj vodi. Sezona je naravno kratka, od sredine juna do
sredine septembra, ali je toplo i za kupanje. Ko misli da jezero ne
predstavlja izazov, vrlo se vara. Nagle promene vremena i relativno plitka
voda naprave ogromne talase za vrlo kratko vreme.
Treće je atlantska obala, na kojoj lično nisam bio, ali predpostavljam da
je vrlo interesantna, a sasvim izvesno vrlo zahtevna zbog magle i plimnih
struja.
�ta je to
�to ovaj sport čini posebnim i �to stvara osećaj neprolaznosti i
ispunjenosti?
Najlep�a stvar na jedrenju je usporavanje. Jedrilica je sporo prevozno
sredstvo i na njoj konačno imate vremena da se posvetite sebi. Časovnik na
ruci prestaje da ima va�nu ulogu, i kao retko kada koristite svoj biolo�ki
časovnik. Ako imate jo� tri sata plovidbe do luke, onda je to tri sata.
Ako se ba� potrudite onda dva sata i pedeset minuta. Po�to je posada
savr�eno svesna toga onda lepo uzmete i u�ivate u prizoru, razgovoru,
čitanju� Na prvi pogled zvuči paradoksalno, ali svi koji su ikad bili na
jedrenju će reći: "Zar je pro�lo tek pet dana, ubeđen sam da smo na vodi
bar deset. Ovo je super." Kad ste zadnji put tako ne�to konstatovali na
kopnu? To je zato �to je �ivot na brodu pomalo spor, ali zanimljiv i
ispunjen. Naravno, ponekad je potrebna i momentalna akcija, koja pak mo�e
potrajati i satima. I na svakom jedrenju je tako, bilo da je to turneja
ili samo oko luke Toronto.
Mali problem za sve nas koji smo godine provodili na Jadranu je taj �to ga
stalno svuda tra�imo. Jeste Jadran jedno od najlep�ih mora, toga nismo
bili ni svesni svih onih godina, ali ne moraju druge obale da liče na
jadransku. Na jedrenju na Devičanskim ostrvima, par godina nakon dolaska u
Kanadu (cela posada novi imigranti), stalno se provlačila rečenica: "Vidi,
ovo je lepo KAO na Jadranu." Pa dobro, ne miri�e bor, ali mora se priznati
da su koralni sprudovi najlep�e mesto za ronjenje. I za sve koji krenu na
jedrenje savet je da ne tra�e staro, već da otkrivaju novo.
Jedrenje ima i izra�en aspekt putovanja, a ne samo sporta. Ranije sam
dosta putovao, onda mnogo manje od kako sam postao roditelj. I tu je
jedrenje ispalo super. Povedemo decu na brod i mo�emo u obilazak, kao i
pre, umesto da provodimo dane na istom mestu.
�ta je
potrebno da bi se jedrilo u Kanadi
To je često pitanje: "Da li na kraju kursa dobijem dozvolu za brod?" Ko
�eli da plovi mo�e odmah da sedne na brod i otplovi, ako ume i ima taj
brod. Nikakva dozvola nije potrebna, barem ne do 2009. Stvari se međutim
menjaju, jer ministarstvo za saobraćaj (Transport Canada) postepeno uvodi
dozvolu za čamac koja se zvanično zove "dokaz o kompetentnosti za
upravljanje čamcem." U praksi taj dokaz uglavnom znači posedovanje dozvole
pod imenom "Pleasure Craft Operator Card", mada mogu i drugi razumni
dokumenti (npr. ko je već kapetan duge plovidbe, svedočanstvo pomorske
�kole, itd. njima ne treba kartica).
PCOC
je već sada potreban za sve rođene 1983 ili kasnije ili ako je čamac kraći
od četiri metra. Od 2009. godine kartice će biti potrebna svima da bi
mogli voze čamac, kao dozvola za kola. Da bi ste dobili ovu karticu
potrebno je da polo�ite ispit, �to čak mo�ete uraditi i preko interneta.
To samo po sebi dosta govori o nivou obuke, koja se svodi na
najelementarnije principe bezbednosti na vodi. Cilj cele akcije je da se
ljudima skrene pa�nja na neke stvari koje nisu odmah vidljive kopnenim
bićima: da moraju da imaju pojaseve na brodu, da je dobro da se koriste,
da se proveri vremenska prognoza pre ispovljavanja, da dete od 8 godina ne
treba da vozi čamac od 300 konja itd. Ova dozvola skoro da nema nikakve
veze sa jedrenjem i krstarenjem, ali moraćete da je imate jer ste na
rekreativnom plovilu.
Same dozvole ne izdaje ministartstvo saobraćaja (kao �to je to slučaj sa
vozačkim dozvolama), već se dobijaju preko akreditovanih organizacija koje
se bave nautikom, na primer Canadian Yachting association (CYA), Ponjer
Sljuadron i slične.
Na kursevima jedrenja mo�ete dobiti i ovu dozvolu, ako �elite, ali kurs
nije zbog nje. Kursevi su tu pre svega da bi ste naučili da jedrite i
krstarite. To je �kola iz koje treba da izađete sa nekim znanjem, radi vas
samih.. Na kraju kursa mo�ete dobiti sertifikat CYA o zavr�enom nivou,
koji legalno nema značaja, ali je ono �to se zapravo tra�i u nautičkim
krugovima. Na primer, ako �elite da iznajmite brod, prvo će vam tra�iti
CYA sertifikat, jer njihov biznis zavisi od toga ko zna da plovi bez
nasukavanja na prvi greben. Za PCOC mogu samo da vas podsete da treba da
ga imate, ali njih se to ne tiče. Za najam broda će vam tra�iti "jedriličarski
rezime", ali velika većina agencija tra�i srednji ili makar osnovni nivo.
U suprotnom će vam staviti skipera na brod (oko 150 dolara dnevno) dok se
ne uvere da mo�ete sami.
Mala digresija. Ineteresantno je da je dozvoljena količina alkohola ista
kao i za kola, i ako vas uhvate, sav teret će ići na va�u vozačku dozvolu
(poeni, oduzimanje dozvole, osiguranje za kola, itd), ne na PCOC.
Kako doći
do broda?
Postoji vi�e načina da se plovi. Brod do oko 8 metara je sasvim dovoljan
za priobalno krstarenje a ko�ta kao i prosečan auto, da se kupi i godi�nji
tro�kovi. Dakle dostupno većem broju ljudi. Za veći brod, ljudi se mogu
udru�iti i deliti tro�kove. To je zapravo odlična varijanta jer retko ko
ima tri meseca godi�njeg odmora da krstari. Dva ili tri vlasnika mogu
sasvim lepo da se uklope, samo da dogovor bude precizan.
Najam jedrilice je naravno najbr�i put do ozbiljnog krstarenja. Gde god na
svetu postoji lepo mesto za jedrenje, postoje i agencije za izdavanje
brodova. Karibi, Mediteran, Ju�na mora, Kanada takođe u oblastima koje sam
napomenuo. U zavisnosti od veličine i starosti broda, kao i sezone, cene
su u velikom rasponu. Brodovi za izdavanje su obično između 10 i 15 metara,
a nedeljni najam od 1000 do 6000 dolara. Kao �to rekoh, agencije će vam
tra�iti jedriličarski rezime. Za stari brod mo�da i neće, za noviji i veći
brod mogu tra�iti dva skipera sa odgovarajućim iskustvom. U velikom broju
slučajeva će tra�iti "srednji" nivo, recimo sedmodnevna obuka uz malo
dodatnog iskustva.
Klupsko jedrenje je takođe popularno. Godi�nja članarina je recimo par
stotina dolara. Jedri se sa drugim članovima kluba ili mo�ete dovesti
goste. Mada postoje vremenski rasporedi, čini se da je sve to dosta
fleksibilno i mo�ete dosta jedriti. Prednost klupskog jedrenja je �to su
obaveze zaista minimalne, a mo�e se dosta naučiti od raznolike posade na
raznolikim brodovima. Ipak ne mo�ete očekivati vi�ednevno krstarenje na
klupskom brodu, osim uz poseban aran�man.
Konačno, uz malo avanturističkog duha mo�e se krstariti kao posada na
tuđim brodovima. Veliki broj skipera ima problem da obezbedi posadu. Na
internetu postoje forumi, ili oglasi na kojima se tra�i posada. Tako
mo�ete naći skipera koji tra�i posadu za put od Paname do Galapagosa,
obično za oko 20 dolara dnevno, �to su zapravo tro�kovi ishrane. Tačno,
nećete unapred znati ni kapetana ni brod dok se ne ukrcate, ali varijanta
je prilično razrađena.
Povod na�eg
razgovora je bio taj �to ste re�ili da organizujete kurseve. Recite nam
ne�to o tome.
�to se tiče samih kurseva oni se ne razlikuju ako ih organizuje "mala" ili
"velika" �kola. �kole obezbeđuju tehničke uslove, brodove, i zapo�ljavaju
već licencirane instruktore. Kad jednom stupite na brod, sve zavisi od
instruktora. To je osoba koja sprovodi program koji pak određuje CYA. Od
trajanja i formata lekcija do nabavke namirnica, sve je u rukama
instruktora. Dakle, kad birate �kolu, zapravo gledate cenu, vreme i na
kakvom će brodu biti nastava, to je sve. �ta će se de�avati na brodu, malo
zavisi od �kole.
Ja
sam se odlučio da samostalno dr�im kurseve pre svega zbog lak�e
organizacije vremena. Veće �kole imaju unapred utvrđen raspored časova.
Po�to ja radim na svom brodu, za vreme se mo�emo dogovoriti tako da
odgovara svima, i polaznicima i meni. Takođe u slučaju lo�eg vremena,
mo�emo pomeriti časove, �to se inače ne događa kad brod deli vi�e klasa.
Moji "đaci" su u maloj prednosti i zato �to je brod garantovano čist i
ispravan, �to je ređe slučaj sa klubskim brodovima.
Trenutno organizujem osnovne i srednje kurseve. Osnovni (skiper dnevne
plovidbe), u Torontu na mom brodu od 6.5 metara, traje 27 sati organizovan
u 9 tročasovnih termina. Dakle dva cela vikenda od 9 do 5, ili devet
večeri od 6 do 9 uveče, ili pak kombinacija, �to je verovatno najbolje.
Po�to se na ovom kursu ne spava na brodu, ova veličina jedrilice je
zapravo idealna.
Veći brod je inertniji, pa polaznici nemaju priliku da "osete" snagu vetra
na svom telu, da osete kako vetar deluje kako na jedra tako i na sam trup.
Kokpit je međutim dovoljno veliki za 3 ili 4 polaznika. I sam sam bio
iznenađen na prvom kursu, koliko je taj brod zapravo dobar za ovu svrhu.
Uobičajeno je da se za ovaj nivo koriste brodovi od 5.5 do 8 metara. Cilj
kursa je tehnika jedrenja, manevrisanje uz upotrebu motora, bezbednost na
brodu i pone�to o krstarenju. Sve �to se radi na ovom kursu, polaznike će
pratiti dokle god budu plovili, bez obzira koliko je brod veliki.
Kurseve sa srednji nivo (skiper obalske plovidbe) organizujem u julu
mesecu u Grčkoj. Biće na iznajmljenom brodu od oko 11 metara, od agencije
kod koje sam ranije već iznajmljivao jedrilice pa znam da su čiste i
ispravne. Polasci su sa ostrva Aegina, koje je vrlo blizu Atine, mada se
sa grupom mo�e dogovoriti i polazak iz same Atine. Ja ću tamo biti ranije
da preuzmem brod, nabavim namirnice i pripremim sve �to treba za kurs.
Zavr�etak je sedam dana kasnije na istom mestu, gde bi trebalo da dođe
sledeća grupa.
Tako, ko planira odlazak u Srbiju ovog leta, Grčka nije daleko, ni kolima,
ni avionom, ni vozom. Nakon, ili pre, kursa mo�ete produ�iti letovanje -
ferijem se brzo sti�e do Kiklada (Mikonos, Santorini ...), Saroničkih
ostrva ili Peloponeza. Ostrvo Aegina je dobro polazno mesto za kurs. Ako
sezonski severni vetar, Meltemi, duva jako, ostaćemo na Saroničkim
ostrvima uz obalu Peloponeza gde su vode za�tićene. Ako Meltemi nije jak,
promenićemo rutu ka zapadnim Kikladama, ostrva Kea, Kitnos, Serifos...
U svakom slučaju rastojanja neće biti posebno velika, jer se nema mnogo
toga naučiti tokom pravolinijskog kretanja, ali probaćemo da obiđemo �to
vi�e luka i uvala. Cilj kursa je da se jedriličarske ve�tine sa osnovnog
kursa dovedu na vi�i nivo, a poseban naglasak je na krstarenju, na �ivotu
na brodu. Naravno biće tu i navigacije, i sidrenja, a pogotovu pristajanja
uz dok koji je u Grčkoj posebno zahtevan manevar. Kursevi za srednji nivo
u Kanadi obično traju 4 do 5 dana, ili čak samo dva.
Ovaj u Grčkoj će biti sedam, tako da se i sa manje iskustva mo�e sve
uve�bati do potrebnog nivoa. Ko nema zavr�en osnovni kurs, imaće priliku
da pola�e i za taj nivo nakon četvrtog dana. Na kraju kursa polaznici bi
trebalo da vladaju ve�tinama potrebnim za plovidbu danju u umerenim
uslovima, do 6 bofora. Ta granica je inače normalno vreme za jedrenje,
preko toga je "ako mora". Ako iznajmljujete brod gotovo je izvesno da će
to biti granica dokle vam va�i osiguranje. Prijave za kurs su do 10. marta
ili �to pre mo�e, iz jednostavnog razoga da bi imali veći izbor brodova.
Retko se mo�e naći dobar brod u maju, za jul ili avgust.
Srednje kurseve u Kanadi nisam posebno planirao za ovu sezonu, ali naravno
da mogu da ih organizujem ako ima zainteresovanih. Na primer, odradimo par
dana u Torontu na malom krsta�u, obnovimo jedriličarska znanja, prođemo
kroz teoriju itd. Onda iznajmimo veći brod i odemo na tri, do pet dana u
Georgian Bay, okolina Midland-a, ili Parry Sound-a, tu je lepo. To bi bio
kombinovani osnovni i srednji kurs. Kraj juna ili dugački vikend u julu,
ili pak septembar, jer ću preko leta produ�iti boravak u Grčkoj. U
zavisnosti od posade kurs mo�e biti vrlo intezivan ili pak relaksiran.
�ta dalje?
Nakon srednjeg naravno sledi napredni kurs. Spinaker, jedrenje noću,
jedrenje po svakojakom vremenu, navigacija radarom, puno toga oko brodskih
sistema itd. U principu, ako nemate svoj brod, malo od ovoga će vam
trebati. Ipak, sa naprednim kursom postajete potpuno obučen skiper.
�ta zapravo znači krsta�?
Jedrilice se generalno dele na lake jedrilice i krsta�e. Laka jedrilica je
zapravo čamac sa jedrom. Kobilica je samo jedno peraje koje sprečava
zano�enje jedrilice u stranu, a ravnote�u dr�i posada svojom sopstvenom
te�inom. Na njima ne postoji nikakav sme�taj, to su mali otvoreni čamci,
vrlo interesantni za jedrenje, ali nikakvo krstarenje ne dolazi u obzir.
Du�ina im je od 3 do 8 metara, a te�ina par desetina do najvi�e par
stotina kilograma.
Krsta�i su brodovi, sa sme�tajem za posadu i vi�enedeljni boravak. Jedra
naravno funkcioni�u isto kao i kod lakih jedrilica, ali u kobilicu je
ugrađeno olovo ili gvo�đe, čija je te�ina izra�ena u tonama. Ovako veliki
i nisko postavljen balast čini krsta�e izuzetno stabilnim. Krsta�i od osam
i vi�e metara su sposobni za plovidbu otvorenim morem. Krsta�i od 12
metara su "standardna" oprema za put oko sveta. Na sajtu CYA su opisana
dva programa: "learn to sail" i "learn to cruise". Prvi se odnosi na lake
jedrilice, drugi na krsta�e. �kola Vega se odnosi na krsta�e, nadam se da
je to očigledno.
Dejan svoj san �ivi...a vi?
Ivana Đorđević |