|
�Igru sam zavolela jako rano. Sa 6 godina upisala sam se u srednju
baletsku �kolu, koju sam posle 8-godi�njeg �kolovanja, uporedo sa
gimnazijom i zavr�ila�, priča nam g. Đurić.
�1958 godine stupila sam kao profesionalni igrač u Dr�avnom
profesionalnom ansamblu narodnih igara i pesama "Kolo". Uporedo sa tim
upisala sam studije Istorije Umetnosti-etnologije koje sam uspe�no
zavr�ila. Od 1970 godine osnovala sam i stručno vodila Studio za narodnu
umetnost u dečjem kulturnom centru, gde sam odr�ala 18 seminara za
prosvetne radnike i rukovodioce kulturno-umetničkih dru�tava.
Specijalizaciju-zvanje koreografa zavr�ila sam 1978 godine i postala
predavač na fakultetu Dramskih umetnosti i prosvetnom saboru Hrvatske (tada
je bila deo Jugoslavije). Svoj radni vek sam zavr�ila kao Direktor
Dr�avnog profesionalnog ansambla "Kolo" gde sam imala funkciju
Generalnog Direktora i Umetničkog Direktora.
Na tu funkciju postavilo me je Ministarstvo Kulture Srbije kao
istaknutog stručnjaka za narodnu igru. Na ovoj funkcija sam bila 8
godina. I danas sam aktivni član Saveza Amatera Srbije, gde u svojstvu
stručnog lica odlazim na teren, putujem po Srbiji i biram grupe za
Republičke manifestacije.(ovo radim 35 godina).
Takođe sam punopravni član Saveza KUD-ova Beograd, gde svojim znanjem
poma�em rad brojnih ansambala narodnih igara.
U Srbiji sam decenijama član programskih saveta, renomiranih
manifestacija kao �to su: Crnorečje u pesmi i igri, Homoljski Motivi,
prođoh Levac-prođoh �umadiju i jo� mnogih�.
Potpuno ste se predali igri i muzici.
�I
danas je moja ljubav prema narodnoj igri, pesmi i muzici jedna od
najvećih, pored ljubavi prema porodici.
Putujem često po zemlji i inostranstvu, član sam mnogih međunarodnih
�irija. I dalje dr�im seminare, pi�em knjige i borim se da narodna igra,
pesma i muzika uđu u redovan program osnovnih �kola Srbije. I ovo
počinje da se ostvaruje. Upravo ove godine Zavod za Pedago�ka
ispitivanja Srbije me je anga�ovao da vodim stručno osposobljavanje
prosvetnih radnika koji će voditi ovaj posao u �kolama Srbije.
Kako je do�lo do toga da dođete u Toronto?
�Na poziv SKUD-a "Oplenac" iz Toronta, do�la sam da odr�im seminar pod
imenom "Najlep�e igre mog detinjstva" namenjen narodnom stvarala�tvu za
decu.
Mogu odmah da naglasim da je ovakav vid saradnje sa ljudima iz
zemlje-matice redak. Obično se zovu koreografi ili neki drugi stručni
ljudi koji donose gotova scenska re�enja za pojedine oblike muzičkog
folklora.
Međutim ljudi iz "Oplenca" su pokazali izvanredan smisao za ono �to je
najznačajnije u na�oj tradicionalnoj kulturi, a to je upoznavanje sa
izvornom, autentičnom, pravom narodnom igrom, pesmom i muzikom, kao i
drugim oblicima narodnog stvarala�tva koji čine osnov nacionalne kulture.
Vi u svom radu izuzetno potencirate na narodnom izvornom stvarala�tvu.
Takođe smatrate da posebnu pa�nju treba pokloniti deci.
�Da, tačno je. Smatram da je odluka Oplenca odlično i da je pravi potez
to �to su se fokusirali na dečje narodne igre i orske igre za decu, jer
na mlađima svet ostaje a rad sa decom je potrebno da bude ozbiljan,
stručan, temeljan, pedago�ki opravdan.
Rihard Volfram ga naziva "pradavnim op�te čovečanskim dobrom, narodnog
stvarala�tva za decu, ne samo �to prati detinjstvo budućeg čoveka ono je
svedok njegovog istoriskog detinjstva i duhovnog razvoja".
U narodnom stvarala�tvu za decu sačuvani su ostaci rudimenta najstarijeg
sloja stvarala�tva, prastarih pesama, obrednih igara koje su izgubile
prvobitnu funkciju i ostale da �ive u dečjem folkloru i sada se izvode
kao dečje zabavne igre, dok su obredne povorke kao �to su Lazarice,
Kraljice i ododole (koje na seminaru obrađujem) preuzela deca, koje ih i
danas izvode. Znači, deca su nosioci prastarih obreda i običaja.
I zato je potrebno naglasiti va�nost i značaj ovog rada na autentičnim,
pravim narodnim igrama, pesmama i muzici, jer samo tako deca koja �ive
van matice zemlje mogu da osete duh predaka i sačuvaju tradiciju, jednu
od najstarijih u svetu, kojom treba da se ponosimo i da je od zaborava
�ivotom spasemo.
Ovo je najsigurniji put-put direktnog upoznavanja sa korenom
stvarala�tva svog naroda.
Teoretičar igre Rudolf Laban ka�e: "Svaki čovek je igrač po svojoj
prirodi". Dete u majčinoj utrobi prvo se ogla�ava pokretom i zato se
igra smatra najstarijom umetno�ću. A za dete igra je sastavni deo �ivota,
ono kroz nju raste, izrasta. Zato su se u program seminara, ovde, u
Torontu uvrstile poluaktivne i aktivne igre za decu od 2.5 godine do 15
godina, razvrstane po uzrastu, a sledeći pedago�ke principe da se učenje
igara započinje najjednostavnijim igrama, kao �to su: Ta�unaljke,
Gegalice, Prohodalice, skakutaljke-do onih narodnih igara koje igraju
odrasli, a koje su oslobođene erotičnih elemenata�.
Čime ste se rukovodili kada ste pravili plan rada sa decom Oplenca?
�Sistem postupnosti je najznačajniji pristup u radu sa decom, jer detetu
treba dati detetovo, i narodu narodno. Sama reč folklor sastoji se iz
dve engleske reči: "folk"- �to znači narod i "lor-znanje, tj. znanje o
narodu, ali i narodno znanje.
Znači, mi ovim seminarom kroz narodnu igru, pesmu i muziku upoznajemo i
dajemo deci osnovna znanje o svom narodu, njegovoj tradiconalnoj kulturi
koje nas imenuje i odslikava kao narod.
Za decu su narodne igre, bile one izvedene u krugu-kolu, polukrugu ili
liniji-lesi ili u nekom drugom obliku, kao i dru�tvene igre (koje se
igraju u čobanliku, �koli, na livadi i slično.)- igre snage,
izdr�ljivosti, dovitljivosti, okretnosti, najprihvatljiviji način da se
ona polako u kori sa sa svojim vr�njacima psihofizički osposobe za �ivot
i kao takva uđe u svet odraslih.
Osim toga u narodnim igrama polazi se od prirodnih pokreta i koraka,
koji se mogu estetski uoblikovati i tako deca vremenom stiču estetsku
kulturu pokreta�.
�ta se posti�e ovakvim radom sa decom?
�Ono �to se ovim radom podrazumeva i stiče je socijalizacija dece,
igraju u kolektivu-kolu, razvoj sluha, muzikalnosti i tancovanosti,
bolje snala�enje u prostoru, itd. Kroz igru se dete raduje, deli lepe
trenutke sa svojim vr�njacima u kolu koje putuje.
Deca upoznavajući tradicionalnu kulturu svoje zemlje uče se da je vole i
po�tuju, da cene njene vrednosti, ali i da ocenjuju i primaju vrednosti
kulture i umetnosti drugih naroda. Znači, narodna igra, pesma i muzika
su neophodni za decu u njihovom vaspitanju i obrazovanju.
Rad SKUD-a "Oplenac" pratim skoro dvadeset godina, i srećna sam �to su
se opredelili za ovakav sadr�aj-nov sadr�aj u programu njihovog uspe�nog
rada. Ponavljam, izvorna, autentična narodna igra, pesma i muzika su
osnov svakog rada na negovanju tradicionalne kulture, dalja nadgranja je
scenska postavka�.
Ivana Đorđević
Posetite
www.oplenac.ca
|