|
Nedavno
pristigao iz Beograda, sa preko 30 godina igračkog i ne�to manje
koreografskog iskustva, zaljubljenik u svoju profesiju, rado priča o
svemu �to ima veze sa folklorom i njegovom prikazivanju (njegovoj
primeni) na sceni.
Sve specifične osobine nekog naroda i kraja, kao �to su podneblje, govor,
ritam, pesme i plesovi, skupljeni su u folkor. Folkor ne nameće nikakve
dogme i propise, on omogućava potpunu slobodu umetnika u njegovom
stvaranju i interpretaciji.
Ipak, ima nepisanih koordinata.
Koja su najva�nija folkorna pravila?
U
nekoliko reči, to su narodna igra, pesma, obredi i običaji i njihovo
očuvanje bilo kroz prikazivanje u izvornom obliku ili kroz različite
scenske umetničke forme.
Jedan od prvih kreatora umetničke folklorne koreografije je svakako
Maestro Branko Marković, izvanredan igrač i koreograf klasičnog
baletskog repertoara, čije su koreografije (Vranjanska svita, Banatski
motivi, �umadija, Ero s onoga svijeta), i dalje nezaobilazne
koreografije na repertoaru svakog folklornog ansambla.
Imao sam sreću i čast da sam Maestra Branka Markovića poznavao, kao
igrač učestvovao u njegovim postavkama i dugi niz godina igrao njegova
koreografska remek dela. Kroz rad i česte razgovore sa njim učio sam i
hvatao tu umetničku nit za razumevanjem njegovih polaznih tačaka u
stvaranju. Bio sam u Nacionalnom ansamblu "Kolo", kada je postavljeno
delo Maestra, kruna njegove karijere, "Velika čočečka igra", iz opere "Ko�tana",
Petra Konjevića.
Kao prvak Beogradskog baleta on se posvetio na�oj narodnoj igri i svojim
postavkama stvorio poseban pravac. Bio je jedini i prvi, koji je narodnu
igru preneo na scenu kroz jasne i prepoznatljive umetničke forme, a
kreativno�ću i scenskim re�enjima sačuvao je smisao, karakter i poruku
narodne tradicije.
Znači li to da ste i Vi zastupnik tradicionalnog načina rada?
I jednog i drugog: tradicionalnog, tj. izvornog prikazivanja na�eg
folklora ali i njegove umetničke prezentacije kroz moderne i
prepoznatljive umetničke forme. Kad ka�em tradicionalan, pod tim
podrazumevam prikazivanje izvornog običaja i igre koja se verno prenosi.
Naravno, to podrazumeva i originalan kostim i narodni instrument iz tog
doba i kraja.Jednom rečju, autentična igra po svim zabele�enim igračkim obrascima.
Da li je te�ko raditi koreografiju koja Vam se ne dopada?
Nema koreografije koju ne volim. Samo neku volim vi�e od druge. U svakoj
temi i oblasti muzike i igre koju istra�ujem tra�im poruku i poku�avam
da je protumačim.
Za Va�u koreografiju "Ohridska legenda" Stevana Hristića, imate
običaj da ka�ete da je inspirisana Miloradom Mi�kovićem.
Sa čuvenim Miloradom Mi�kovićem, legendom na�eg i svetskog baleta koji
je sarađivao sa najvećim umetnicima svoga doba uključujući Ser�a Lifara,
(Antona Dolina), sarađivao sam daleke '95 godine na zavr�nom koncertu
povodom zatvaranja Međunarodnog festivala CIOFF. Tako je i nastala
koreografija "Ohridska legenda" Stevana Hristića, samostalna, ali
inspirisana zajedničkim radom.
Sve če�će se čuju komentari da u Kulturno umetničkim dru�tvima
dolazi do komercijalizacije folklora po svaku cenu, a na �tetu kvaliteta.
Tačno. Komercijalizacija postoji u smislu prodavanja samog ansambla
menad�erima koji im organizuju putovanja na festivale sumnjivog
kvaliteta. �to se tiče samog stvaralačkog rada u folkloru, nedostaju
kreativci, ima puno plagijata, nema originalnosti u stvaranju, a pri tom
puno je �unda i neukusa. Va�no je samo dopasti se publici.
Dokle je danas stigao folkor u dijaspori?
Kada govorimo o dijaspori, upoznat sam samo sa stanjem u Evropi, s
obzirom da sam tek stigao u Kanadu.
Mogu vam reći da neka dru�tva rade mnogo bolje nego neka u Srbiji.
Razlog za to je jednostavan, jer uz bolju organizovanost folklornih
dru�tava i neki ustaljeni ritam, dolaze kvalitetni koreografi iz Srbije
i uspeh je tu. Tako je, na primer, po ideji Kraljevčana nedavno osnovan
i "Abra�ević' u Cirihu.
Koliko je u dana�njem folkoru prisutna potreba za promenom?
Promene su svakako potrebne i to kroz scenske umetničke forme. Na�
folkor je bio bum u svetu 60, 70-tih godina. Ansambli " Kolo", "Krsmanović",
"Lola", prikazivali su sa velikim uspehom neviđeno bogatstvo na�e
tradicije i igre �irom sveta.
Sada se čeka opet neki period da se kroz razumljiv jezik u tumačenju
muzike i pokreta, na savremen, dinamičan i estetski jasan pristup
publici ponovo pribli�i bogatstvo na�e tradicije. Čini mi se da taj dan
�to se tiče igre nije daleko jer veoma veliko interesovanje �irom sveta
već vlada za na�e muzičke sastave različitih �anrova koji koriste
narodne motive Srbije i Balkana u svojoj obradi.
Sla�ete li se da uvođenje novih koreografija popravlja sam nivo
izvođenja igara?
Apsolutno. Ansambli bi trebali da se predstavljaju publici bar nekoliko
puta godi�nje sa standardnim programom ali i sa novim ostvarenjima. To
se međutim ne de�ava iz dva razloga: prvo, zbog nedostatka sredstava,
drugo, zbog manjka stručnjaka i ideja.
Bili ste saradnik CIOFF-a. Kakva iskustva nosite odande?
CIOFF je Međunarodni savet za organizaciju folklornih festivala, u čijoj
mre�i postoji oko 300 međunarodnih festivala.
Dugo sam radio sa gospodinom Henri Coursagetom, koji je ujedno i osnivač
CIOFF. Ove godine se po četvrti put organizuje CIOFF Međunarodni
festival u Beogradu, a ja ću biti direktor umetničkog programa već treću
godinu zaredom.
Donosi li pojavljivanje na Međunarodnom Festivalu neke nagrade?
Tu nema nagrada. To su revije igara. Poenta festivala CIOFF je dru�enje,
pro�i-manje kultura, jednakost i prijateljstvo među članovima ansambala
- učesnicima festivala koji su različitih nacija, kultura i verskih
ubeđenja. Skupi se tih dana na Beogradskoj tvrđavi - Kalemegdanu zajedno
sa učesnicima po nekoliko hiljada ljudi. Atmosfera je zaista predivna.
Do�li ste nedavno na mesto Umetničkog direktora SKUD-a Oplenac.
�ta ste prvo pomislili pri susretu sa igračkim ansamblima?
Zatekao sam veoma lepe rezultate rada mojih prethodnika. Na scenu je
uvedena organizovanost �to je veoma bitno.
Postoji veliki potencijal, a samim tim i mogućnost da se sve digne na
mnogo vi�i umetnički nivo. Rado ću produ�iti dvadesetogodi�nju misiju
Oplenca i svojim radom animirati �to vi�e generacija igrača, porodice i
biv�ih i budućih članova, ne samo ovih koji su sada tu.
Bli�i se i godi�nji koncert zakazan za 3. maj u Living Art centru
u Misisagi. Mo�e li se za dva sata programa "odigrati" Srbija?
Ne mo�e. Ostavićemo ne�to i za drugi put a ovoga, 3. maja poku�aćemo u
prvom delu programa da prika�emo Oplenac kao va�nog čuvara i prenosioca
tradicije sa kolena na koleno kroz najmlađe ansamble, decu svih uzrasta,
pod imenom "Nama u nasleđe ostavili stari", Bogdanke-Bobe Đurić.
Drugi deo je svečanog tipa i zove se "Domaćine, otvori kapiju, ide moba
da ti vino proba".
Uprkos kratkom vremenum upustio sam se u rad novih koreografija za
početak programa.
To su "Kosovski bo�uri" sa predivnim muzičkim motivima u stilizovanoj
igračkoj postavci i "Milje moje" - igre iz U�ica i okoline, koje kroz
nekoliko tradicionalnih motiva oslikavaju karakter naroda tog dela
Srbije. Naravno da ćemo izvesti Jasenicu, a premijerno na godi�njem
koncertu Igre iz Mačve. Biće tu i Crna Gora, Bujanovac, Igre iz Srema,
�opske igre, Ciganska igra iz Vojvodine, Vranjska svita, Trojno.
�ta poručujete mladim igračima?
Stalno tragam za mladim svetom koji će uz rad sa mnom zavoleti igru
koliko i ja. Kvalitetnim radom uvek sam animirao i do sada stvorio
znatan broj generacija izuzetnih igrača, koji se i po zavr�etku igračkog
sta�a rado sećaju zajednički provedenog vremena. Treba voleti ono �to
radite, to neminovno vodi ka uspehu.
Prihvatate li kritiku?
Imam svoje visoke kriterijume i ba� zato volim kritiku jer uvek donosi
ne�to novo, produktivno.
Ksenija Vučević
|