Mali oglasi ClassifiedsInfo kalendar- Calendar InfoPoslovni imenik - Business Directory

  | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA |
  
  
Novine Toronto

 
 


Google
     
 Intervju s povodom                                                                                                                                2008.

Novine broj 1148 - maj 2008.


 


AKADEMIJA SRPSKE NARODNE IGRE �MIROSLAV BATA MARČETIĆ�

Čuvari tradicije

Istorijski gledano, folklor ili narodna igra, smatra se najstarijom umetno�ću. Čovek je uvek igrao iz ljubavi i mr�nje, radosti i tuge.

Autor knjige "Svetska istorija igara", Dr. Kurt Saks, ka�e da je igra majka svih umetnosti jer se izra�ava vremenski i prostorno i zato je iznad drugih umetnosti

U to ime, pred godi�nji koncert Akademije, koji je zakazan za 10.maj u Ryerson teatru u Torontu, razgovaramo sa njenim umetničkim direktorom. Miroslavom Batom Marčetićem.

Miroslav Bata Marčetić
Miroslav Bata Marčetić


U čemu je bogatstvo srpskog folklornog nasleđa?

Ovde u Kanadi, bogatstvo je u mladosti koja se odaziva, upisuje i tako �iri članstvo ne samo u Akademiji srpske narodne igre �Miroslav Bata Marčetić� nego i drugih klubova koji se bave kulturom, folklorom i umetno�ću.

Da li je folklor atrakcija?
Apsolutno. Folklor mo�e da bude atrakcija već sam po sebi, jer ima mnogo dramsko- mimičkih elemenata, pevačkih, muzičkih i ako se sve znalački iskoristi, taj folklor mo�e da bude i te kako atrakativan.

Sedamnaest godina ste bili u "Kolu" kao vodeći igrač i koreograf. Sećate li se prvog koncerta?
Kako da ne. Moj prvi koncert je bio 10. aprila 1975. u ansamblu 'Kolo", pre znači, 33 godine i to u velikoj Sali Doma Sindikata. Bilo je nezaboravno.

Da li su za igrača godine prepreka?
Sve ima svoj vek, kako u sportu, tako i u baletu. Folkorni igrač mo�e do svoje 45-te godine profesionalno da se bavi igranjem bez ikave razlike u kvalitetu igre svog mlađeg kolege. Naravno ovo podrazumeva da mora da bude u odličnoj kondiciji, da lepo izgleda, da vlada scenom. Čak je sa svim tim iskustvom u prednosti nad mlađim igračima.

�ta za vas privatno znači Akademija?
Privatno za mene Akdemija znači mogućnost da se kreataivno ostvarim bez ograničavanja. Svako ko dođe u Akdemiju dobija za na�e uslove ovde, akademsko obrazovanje, �to znači da na svakom uzrastu deluju vrsni predavači. Imamo jednu Oliviju Stokanović, nekada�nju poznatu balerinu Narodnog pozori�ta u Beogradu, dokazanog baletskog pedagoga, koja nam poma�e na scensko-muzičkom pokretu. Tu su i obrazovani asistenti koji igraju već desetak godina kod mene, a svake godine im dr�im kurs i unapred ih pripremim �ta ćemo raditi sledeće sezone. Profesor Mića Petrović, u Akademiji radi i sa orkestrom i sa igračima kod kojih razvija tradicijsko pevanje.

Akademija �eli da prenese svo to znanje i iskustvo i ostavi u amanet mladim generacijama koje će je i voditi i unapređivati.

Miroslav Bata MarčetićAkademija broji vi�e od 300 članova. Kako sve dr�ite pod kontrolom: dobrom organizacijom ili disciplinom?
To mora da se spoji u jedno. Organizacija i disciplina ne idu jedno bez drugog. Prevashodno organizacija, napraviti kompletne razrede, da bude sadr�ajno, da roditelji dobiju raspored časova sa nastupima. Da svi koji rade budu pedagozi, ali ne sa preternom disiplinom, jer svu decu treba zadr�ati.

Kakav je princip rada u Akademiji?
Princip je takav da svako od učitelja donese svoj plan i sugestiju, dok ja pravim godi�nji plan. Svako je od tih mladih ljudi kreativan, a pri tom su tu i sugestije roditelja koji imaju iskustva u nekim drugim oblastima.

�ta je bio povod za osnivanje Akademije?
Moje kompletno iskustvo koje sam imao i kao profesionalni igrač i koreograf vi�e od 25 godina u amaterskim ansamblima moralo je da se ispolji na nekom vi�em nivou. Tako je nastala Akademija. Ne mogu reći da mi na drugim mestima nije bilo lepo, ali sam imao neki limit.

Mislite li da su se ansambli u kojima ste bili, promenili u kvalitetnom smislu do danas?
Znate �ta, vrlo je velika stvar da se iz jedne zdrave konkurencije rađa kvalitet na svim stranama. Ako ima vi�e kvalitenih dru�tava i rad mora biti sadr�ajniji, samim tim i nastupi moraju biti na vi�em nivou. U protivnom, smanjuje se članstvo.

Nije tajna da je ovda�nji folkor sklon rivalstvu i međusobnom neuva�avanju. Za�to?
Ja mislim da to nije počelo sada, taj problem datira jo� odavno. Svi misle da su najbolji. To je dobro, ali zato i postoje festivali gde mo�e� da proveri� svoju ličnu kartu i gde vidi� koliko vredi�. Mi sami sebi ne treba da organizujemo takmičenja, da izigravamo rivale, već ne�to drugo, �to će da nas zbli�i. Za takmičenje su internacionalni festivali.

Miroslav Bata MarčetićPostoji li neka dodatna �kola za buduće učitelje ili se selekcijom biraju iz već postojećeg ansambla?
Sama �kola ovde je igra u Prvom ansamblu, plus �to imamo svako tromesečje seminare. Na kraju sezone svi zajedno uzmemo material i 15 sati ga pohađamo i pripremamo sledeću sezonu, od najmlađeg ansambla do najstarijeg.

�ta je tema ovogodi�njeg koncerta koji je zakazan za 10 maj u Ryerson teatru u Torontu?
Tema je Čuvari tradicije. Publika će videti i čuti pevanje uz igru u okviru koreografija. Biće tu igre iz Dalmacije, Like, Bačke, Ni�a, Leskovca, Gru�e, Vranja, Bele Palanke, sa Kosova. Igre sa Kosova smo uradili sa najmlađima, i najstarijima jer je to neki amanet koji ostaje i simbolična poruka koncerta da se ne zaboravi Ko-sovo.

Autor ste preko 20 koreografija, koja vam je najdra�a?
U Akademiji sam uradio vi�e od 25 koreografija. Ako me pitate, najdra�a mi je Igra iz Dalmacije. Poreklom sam iz Knina i to mi je nekako, bio izazov. U ovoj igri, samu koreografiju donosi ansambl. Nema orkestra, mora� da ima� osećanje besprekornog ritma, mora� dobro da peva�. Znači, sam aran�man prave igrači, grade dinamiku. Gledate igrače i osećate te�inu tog podneblja.

Kakav je značaj novih koreografija i gde crpite ideje?
Ideje su posledice mog profesionalnog rada u tada�njoj Jugoslaviji od Vardara pa do Triglava. U to vreme su nam dolazili u posetu mnogi koreografi i iz zemlje i van nje i radili sa nama. To je bio plodonosan period.

Koliko je koncerata do danas imala Akademija?
Akademija postoji 4 godine, a svake godine odr�i po 10 koncerata. Govorim za reprezentativne ansamble. Koncerte dr�imo u Kičineru, Vindzoru, Vinoni, Nijagari, Otavi, Torontu. Uskoro ćemo najaviti jedan veliki koncert krajem septembra, početkom oktobra u Torontu, i to samo reprezentativnog ansambla.

�ta se u budućnosti mo�e očekivati od folklora?
Od na�eg folklora ako ga odr�avamo na ovaj način, ako imamo masu koja dolazi, mo�emo uvek izvući kvalitet. Kroz taj kvalitet uvek se mo�emo prezentovati ne samo bakama i mamama, već �ire. Srpski folklor lepotom igre, rasko�nim kostimima i muzikom uvek pleni.

Već četiri godine uzastopno osvajate nagrade i komplimente da ste najbolji.
Svake godine idemo na tamkičenja koja se odr�avaju ovde u Kanadi. To je festival U Kivanisu i Chin International festival. Tu se skupi oko 5000 do 8000 ljudi. Eto, to je �ansa ne samo da se takmiči�, nego da se prika�e�. Svako ide s tim da osvoji bolji rezultat, ali ja konkrteno �elim da poka�em vrednost �kole. Odlazimo sa svim grupama, kao �kola, a u zadnje 4 godine smo u svim katergorijama dobijali prvo mesto. To je jedna lična karta �kole.

Sa svojim ansamblima putujete po Srbiji, Kanadi i Americi. Kako usklađujete obaveze?
Planom i organizacijom. Imamo dosta poziva za gostovanja. To ko�ta, mada kada idemo sa reprezentativnim ansamblom, domaćini snose tro�kove na�eg boravka.

Pomislite li ikada na nekom takmičenju kada vidite druge ansamble: �ta ću ja ovde?
Uvek ima dobrih ansambala. Kao i slabih. Ja nekad dobijem ideje gledajući slabe ansamble, kako da premostim pojedine probleme.

Imate li konkurenciju na ovim prostorima?
Da. I to dobre ansamble. Izdvojiću "Kolo� iz Hamiltona, "Oplenac" iz Misisage, onda drugi, crkveni Oplenac� Oni stvarno ozbiljno i sadr�ajno rade. Ali u isto vreme, reprezentativni ansambl "Akademije" mo�e u svako doba da izvede program od dva sata sa orkestrom, �to ba� nisam siguran za druge. Mi imamo konstatan orkestar �to je takođe velika prednost u odnosu na druge orkestre koji se skupljaju s vremena na vreme i u različitom sastavu. Mo�emo se pohvaliti da smo odr�ali celovečernje koncerte u Hjustonu (Teksas), Los Anđelesu, (Kalifornija) i Floridi.

Ka�u da je uspeh oslobađajući. Kako biste vi to protumačili?
Svaki uspeh oslobađa pritiska koji čovek ima, pre svega da poka�e svoj rad. Ali je istovremeno i obaveza da nastavi da radi konstanto i jo� bolje. Nema vi�e stega i mo�e se biti kreativniji.

Pravite li kompromise zarad uspeha?
Treba biti dosledan. Ali kada ka�em kompromis, pod tim mislim da u mom timu, svako ko je pedagog i stvaraoc, mora u ovim uslovima da pravi izvesne ustupke, kompromise. Radi op�teg uspeha, kvaniteta i kvaliteta �kole.

Budući planovi za gostovanja, uključuju i Srbiju?
Uskoro idemo za Boston sa Trećim ansamblom na Internacionalni dečji festival NEFA. Bićemo sa prvim i drugim ansamblom gosti na godi�njem koncertu "�umadije" iz Milvokija. Čeka nas i San Dijego. Zatim tradionalni, treći po redu koncert u Nijagari. Sledeća godina bi trebalo da bude iznenađenje za moje igrače, te je neću otkrivati, samo znaju da je u planu veliko gostovanje u Srbiji.

Ako umetnički izraz treba da izvire iz ljubavi i potreba, �ta mislite, da li ste dosegli pravu umetnost?
Odgovoriću vam ovako: Ja sam kod nas zavr�io karijeru kao igrač, kao stvaraoc. Ovde sam samo nastavio to �to sam radio, ali ne sa ciljem da se potvrđujem. Ubeđen sam da umetnost mora da spaja ljubav i potrebu. Moj početak datira jo� pre 34 godina ako računate i amaterski rad, onda je nekih 40 godina u pitanju, tako da je Kanada samo nastavak izazova.

Ksenija Vučević


Copyright � 1996-2016 "NOVINE Toronto"