|
U čemu je bogatstvo srpskog folklornog nasleđa?
Ovde u Kanadi, bogatstvo je u mladosti koja se odaziva, upisuje i tako
�iri članstvo ne samo u Akademiji srpske narodne igre �Miroslav Bata
Marčetić� nego i drugih klubova koji se bave kulturom, folklorom i
umetno�ću.
Da li je folklor atrakcija?
Apsolutno. Folklor mo�e da bude atrakcija već sam po sebi, jer ima mnogo
dramsko- mimičkih elemenata, pevačkih, muzičkih i ako se sve znalački
iskoristi, taj folklor mo�e da bude i te kako atrakativan.
Sedamnaest godina ste bili u "Kolu" kao
vodeći igrač i koreograf. Sećate li se prvog koncerta?
Kako da ne. Moj prvi koncert je bio 10. aprila 1975. u ansamblu 'Kolo",
pre znači, 33 godine i to u velikoj Sali Doma Sindikata. Bilo je
nezaboravno.
Da li su za igrača godine prepreka?
Sve ima svoj vek, kako u sportu, tako i u baletu. Folkorni igrač mo�e do
svoje 45-te godine profesionalno da se bavi igranjem bez ikave razlike u
kvalitetu igre svog mlađeg kolege. Naravno ovo podrazumeva da mora da
bude u odličnoj kondiciji, da lepo izgleda, da vlada scenom. Čak je sa
svim tim iskustvom u prednosti nad mlađim igračima.
�ta za vas privatno znači Akademija?
Privatno za mene Akdemija znači mogućnost da se kreataivno ostvarim bez
ograničavanja. Svako ko dođe u Akdemiju dobija za na�e uslove ovde,
akademsko obrazovanje, �to znači da na svakom uzrastu deluju vrsni
predavači. Imamo jednu Oliviju Stokanović, nekada�nju poznatu balerinu
Narodnog pozori�ta u Beogradu, dokazanog baletskog pedagoga, koja nam
poma�e na scensko-muzičkom pokretu. Tu su i obrazovani asistenti koji
igraju već desetak godina kod mene, a svake godine im dr�im kurs i
unapred ih pripremim �ta ćemo raditi sledeće sezone. Profesor Mića
Petrović, u Akademiji radi i sa orkestrom i sa igračima kod kojih
razvija tradicijsko pevanje.
Akademija �eli da prenese svo to znanje i iskustvo i ostavi u amanet
mladim generacijama koje će je i voditi i unapređivati.
Akademija
broji vi�e od 300 članova. Kako sve dr�ite pod kontrolom: dobrom
organizacijom ili disciplinom?
To mora da se spoji u jedno. Organizacija i disciplina ne idu jedno bez
drugog. Prevashodno organizacija, napraviti kompletne razrede, da bude
sadr�ajno, da roditelji dobiju raspored časova sa nastupima. Da svi koji
rade budu pedagozi, ali ne sa preternom disiplinom, jer svu decu treba
zadr�ati.
Kakav je princip rada u Akademiji?
Princip je takav da svako od učitelja donese svoj plan i sugestiju, dok
ja pravim godi�nji plan. Svako je od tih mladih ljudi kreativan, a pri
tom su tu i sugestije roditelja koji imaju iskustva u nekim drugim
oblastima.
�ta je bio povod za osnivanje Akademije?
Moje kompletno iskustvo koje sam imao i kao profesionalni igrač i
koreograf vi�e od 25 godina u amaterskim ansamblima moralo je da se
ispolji na nekom vi�em nivou. Tako je nastala Akademija. Ne mogu reći da
mi na drugim mestima nije bilo lepo, ali sam imao neki limit.
Mislite li da su se ansambli u kojima ste
bili, promenili u kvalitetnom smislu do danas?
Znate �ta, vrlo je velika stvar da se iz jedne zdrave konkurencije rađa
kvalitet na svim stranama. Ako ima vi�e kvalitenih dru�tava i rad mora
biti sadr�ajniji, samim tim i nastupi moraju biti na vi�em nivou. U
protivnom, smanjuje se članstvo.
Nije tajna da je ovda�nji folkor sklon
rivalstvu i međusobnom neuva�avanju. Za�to?
Ja mislim da to nije počelo sada, taj problem datira jo� odavno. Svi
misle da su najbolji. To je dobro, ali zato i postoje festivali gde
mo�e� da proveri� svoju ličnu kartu i gde vidi� koliko vredi�. Mi sami
sebi ne treba da organizujemo takmičenja, da izigravamo rivale, već
ne�to drugo, �to će da nas zbli�i. Za takmičenje su internacionalni
festivali.
Postoji
li neka dodatna �kola za buduće učitelje ili se selekcijom biraju iz već
postojećeg ansambla?
Sama �kola ovde je igra u Prvom ansamblu, plus �to imamo svako
tromesečje seminare. Na kraju sezone svi zajedno uzmemo material i 15
sati ga pohađamo i pripremamo sledeću sezonu, od najmlađeg ansambla do
najstarijeg.
�ta je tema ovogodi�njeg koncerta koji je
zakazan za 10 maj u Ryerson teatru u Torontu?
Tema je Čuvari tradicije. Publika će videti i čuti pevanje uz igru u
okviru koreografija. Biće tu igre iz Dalmacije, Like, Bačke, Ni�a,
Leskovca, Gru�e, Vranja, Bele Palanke, sa Kosova. Igre sa Kosova smo
uradili sa najmlađima, i najstarijima jer je to neki amanet koji ostaje
i simbolična poruka koncerta da se ne zaboravi Ko-sovo.
Autor ste preko 20 koreografija, koja vam je
najdra�a?
U Akademiji sam uradio vi�e od 25 koreografija. Ako me pitate, najdra�a
mi je Igra iz Dalmacije. Poreklom sam iz Knina i to mi je nekako, bio
izazov. U ovoj igri, samu koreografiju donosi ansambl. Nema orkestra,
mora� da ima� osećanje besprekornog ritma, mora� dobro da peva�. Znači,
sam aran�man prave igrači, grade dinamiku. Gledate igrače i osećate
te�inu tog podneblja.
Kakav je značaj novih koreografija i gde
crpite ideje?
Ideje su posledice mog profesionalnog rada u tada�njoj Jugoslaviji od
Vardara pa do Triglava. U to vreme su nam dolazili u posetu mnogi
koreografi i iz zemlje i van nje i radili sa nama. To je bio plodonosan
period.
Koliko je koncerata do danas imala Akademija?
Akademija postoji 4 godine, a svake godine odr�i po 10 koncerata.
Govorim za reprezentativne ansamble. Koncerte dr�imo u Kičineru,
Vindzoru, Vinoni, Nijagari, Otavi, Torontu. Uskoro ćemo najaviti jedan
veliki koncert krajem septembra, početkom oktobra u Torontu, i to samo
reprezentativnog ansambla.
�ta se u budućnosti mo�e očekivati od
folklora?
Od na�eg folklora ako ga odr�avamo na ovaj način, ako imamo masu koja
dolazi, mo�emo uvek izvući kvalitet. Kroz taj kvalitet uvek se mo�emo
prezentovati ne samo bakama i mamama, već �ire. Srpski folklor lepotom
igre, rasko�nim kostimima i muzikom uvek pleni.
Već četiri godine uzastopno osvajate nagrade
i komplimente da ste najbolji.
Svake godine idemo na tamkičenja koja se odr�avaju ovde u Kanadi. To je
festival U Kivanisu i Chin International festival. Tu se skupi oko 5000
do 8000 ljudi. Eto, to je �ansa ne samo da se takmiči�, nego da se
prika�e�. Svako ide s tim da osvoji bolji rezultat, ali ja konkrteno
�elim da poka�em vrednost �kole. Odlazimo sa svim grupama, kao �kola, a
u zadnje 4 godine smo u svim katergorijama dobijali prvo mesto. To je
jedna lična karta �kole.
Sa svojim ansamblima putujete po Srbiji,
Kanadi i Americi. Kako usklađujete obaveze?
Planom i organizacijom. Imamo dosta poziva za gostovanja. To ko�ta, mada
kada idemo sa reprezentativnim ansamblom, domaćini snose tro�kove na�eg
boravka.
Pomislite li ikada na nekom takmičenju kada
vidite druge ansamble: �ta ću ja ovde?
Uvek ima dobrih ansambala. Kao i slabih. Ja nekad dobijem ideje
gledajući slabe ansamble, kako da premostim pojedine probleme.
Imate li konkurenciju na ovim prostorima?
Da. I to dobre ansamble. Izdvojiću "Kolo� iz Hamiltona, "Oplenac" iz
Misisage, onda drugi, crkveni Oplenac� Oni stvarno ozbiljno i sadr�ajno
rade. Ali u isto vreme, reprezentativni ansambl "Akademije" mo�e u svako
doba da izvede program od dva sata sa orkestrom, �to ba� nisam siguran
za druge. Mi imamo konstatan orkestar �to je takođe velika prednost u
odnosu na druge orkestre koji se skupljaju s vremena na vreme i u
različitom sastavu. Mo�emo se pohvaliti da smo odr�ali celovečernje
koncerte u Hjustonu (Teksas), Los Anđelesu, (Kalifornija) i Floridi.
Ka�u da je uspeh oslobađajući. Kako biste vi
to protumačili?
Svaki uspeh oslobađa pritiska koji čovek ima, pre svega da poka�e svoj
rad. Ali je istovremeno i obaveza da nastavi da radi konstanto i jo�
bolje. Nema vi�e stega i mo�e se biti kreativniji.
Pravite li kompromise zarad uspeha?
Treba biti dosledan. Ali kada ka�em kompromis, pod tim mislim da u mom
timu, svako ko je pedagog i stvaraoc, mora u ovim uslovima da pravi
izvesne ustupke, kompromise. Radi op�teg uspeha, kvaniteta i kvaliteta
�kole.
Budući planovi za gostovanja, uključuju i
Srbiju?
Uskoro idemo za Boston sa Trećim ansamblom na Internacionalni dečji
festival NEFA. Bićemo sa prvim i drugim ansamblom gosti na godi�njem
koncertu "�umadije" iz Milvokija. Čeka nas i San Dijego. Zatim
tradionalni, treći po redu koncert u Nijagari. Sledeća godina bi trebalo
da bude iznenađenje za moje igrače, te je neću otkrivati, samo znaju da
je u planu veliko gostovanje u Srbiji.
Ako umetnički izraz treba da izvire iz
ljubavi i potreba, �ta mislite, da li ste dosegli pravu umetnost?
Odgovoriću vam ovako: Ja sam kod nas zavr�io karijeru kao igrač, kao
stvaraoc. Ovde sam samo nastavio to �to sam radio, ali ne sa ciljem da
se potvrđujem. Ubeđen sam da umetnost mora da spaja ljubav i potrebu.
Moj početak datira jo� pre 34 godina ako računate i amaterski rad, onda
je nekih 40 godina u pitanju, tako da je Kanada samo nastavak izazova.
Ksenija Vučević |