Broj 1058, 23. juni 2006.
| POZORIŠNA
GRUPA "MILOŠ CRNjANSKI" IZ OTAVE |
| PREDSTAVA "NOĆ ĐENERALA" |
Gledao sam jednu divnu pozorišnu predstavu, "Noć
Đenerala", 16 juna u Srpskom Centru u Misisagi, u izvođenju pozorišne grupe "MILOŠ
CRNjANSKI" iz Otave. Predstava je organizovana u saradnji sa Kanadsko-Srpskim
dobročinstvom "Jovan Dučić".
|
Predstava je spremljena po istoimenu romanu
Vuka Draškovića, a upriličena povodom šezdesetogodišnjice mučeničke smrti
Dragoljuba-Draže - Mihajlovića. Predstavom je obilježena desetogodišnjica
uspješnog postojanja i djelovanja srpskog pozorišta "Miloš Crnjanski" iz Otave.
 Roman
i predstava nam kazuju o psihološkom, istorijskom i biografskom trenutku jedne
od najkontroveznijih i najtragičnijih figura srpske istorije dvadesetog vjeka.
U posljednim danima i noćima Draža Mihajlović sažima i ukršta u mislima svoje
poimanje ključnih pitanja opstanka i sudbine srpskog naroda. Gubitnik i heroj
gradi istovremeno svoju odbranu i optužnicu svodeći posljedne račune sa
Otadžbinom, svojim narodom, istomišljenicima, i protivnicima, sa ratnim
saveznicima koji su ga podržavali pa napustili u velikoj igri politike i
interesa.
"NOĆ ĐENERALA" je mozaički spoj dokumenata i činjenica, s jedne, i piščevih
uverenja i slutnji, s druge strane. Knjiga i predstava su o vremenu koje
trajno i zlokobno određuje i omeđuje i našu neposrednu sadašnjost i našu
neizvjesnu budućnost.
I ova knjiga a i predstava govore o kontroverzama na matičnim i iseljeničkim
prostorima, jer je "Đeneral Mihajlović" upao u procjepe srpskog nadnacionalnog
tumaranja, intelektualističkog jugoslovenstva i proleteskog internacionalizma,
između građanskog demokratizma, i mondijalizma. A sve se je završilo tragično
po srpski narod, to vidimo danas.
Ovu dramu, o Dražinim zadnjim danima i noćima provedenim u istražnoj ćeliji
generala OZNE, Slobodana-Penezića-Krcuna, izveli su amateri, ali mi se čini da
ovu predstavu ni mnoga profesionalna pozorišta iz naše otadžbine nisu bolje
postavila i izvela. Glumci-amateri iz Otave su sve uradili sa žarom, ljubavlju
i velikom strašću, zato su i doživjeli uspjeh kod Torontske publike. Publika
je odlično reagovala na predstavu, i mislim da je uz predstavu "Banović
Strahinja", koju su izveli prije nekoliko godina, i o kojom sam takođe
pohvalno pisao, dragi čitaoci, ovog cjenjenog lista, ovo dosada najbolja i
najkompletnija scenska realizacija najstarije srpske pozorišne grupe u Kanadi.
 Predstavu
je režirao osnivač i vođa cjenjenog teatra, profesor Dragomir
Vukosavljević-Vuk. U predstavi igraju, glumci amateri, Dražu Mihajlovića
tumači, Željko Zec, Slobodana-Penezića-Krcuna, Krste Mitrić, doktorku Stevku,
Dragana Milašin, Jelicu Mihajlović (Dražinu suprugu), Vinka Gaćeša, Nikolu Ta-rabića,
Dragomir Vukosaljević, a tužioca Miloša Minića, Borivoje Lakić. Scenografiju
je potpisao, Ratko Dursun, kostimograf Vanja Golemac, muziku Branislav Pipović,
ton Mihajlo Vukajlović, a svjetlo Borivoje Lakić. Roman je dramatizovao glumac
narodnog pozorišta iz Beograda, Boško Puletić.
Nepravedno bi bilo ikoga izdvajati iz glumačke i dramske družine koja je
iskrenim entuzijazmom i kreativnim naporom na umjetnički zavidnom nivou
odigrala predstavu. Ipak želim izdvojiti uloge koje su ostvarili gosp. Željko
Zec (Đeneral Mihajlović), i Dragomir Vukosavljević-Vuk (Nikola Tarabić). Ova
životno i scenski upečatljiva predstava nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Simbolično, predstava "revidira istoriju", kojoj nema kraja, kao što nema ni
Đeneralovog groba…a naša istorija se izgleda stalno nesrećno ponavlja.
Kako nam rekoše članovi teatarske družine, želja im je da predstavu vide Srbi
u mnogim gradovima Kanade, od Atlantika do Pacifika. Pozorište “Miloš
Crnjanski” je do sada izvelo deset cjelovečernjih drama, među njima "Kneževu
večeru", i "Banović Strahinju", kao i dramu o Voždu Karađorđu.
Na kraju, želim da istaknem da je predstava izazvala duboko upečatljiv
emocionalan doživljaj i ovim dragim ljudima, amaterima, profesionalnih
izvođačkih spoobnosti želim da jednog dana gostuju i u našoj dragoj otadžbini,
jer njihove odlične predstave to i zaslužuju. Hvala im što oduševljavaju
publiku, vraćajući nas u naša pozorišta, posjećajući nas na nešto što je
duboko u nama, a to je ljubav prema knjizi i teatru, što nam omogućuje da
nastavimo svoj život ovdje, normalnije i sretnije. |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
| UDRUŽENjE
KNjIŽEVNIH STVARALACA DESANKA MAKSIMOVIĆ |
| NAPIŠI MI PISMO |
U petak, šesnaestog juna, u knjižari Srbika
udruženje književnih stvaralaca orginozavalo je književno veče posvećeno
školskoj djeci iz enklave ŠTRPCE na Kosovu i Metohiji. Ovo tradicionalno veče
Udruženja, bilo je posvećeno učenicima osnovne škole "STOJA MARKOVIĆ", s kojom
je udruženje ispostavilo kontakte prije dve godine.
|
Književni stvaraoci iz Toronta, i poznati
pjesnici, Stojanka Rađenović-Petković, Katarina Kostić, Jelena Gavrilović,
Božidar Živanović, i drugi članovi pokrenuli su akciju na zbližavanju djece sa
Kosova i Metohije i njihovih vršnjaka iz Ontarija. Rječ je o akciji pod
nazivom "Napiši mi pismo", a ideja je da se djeca iz srpskoh škola iz Ontarija
i Kanade, dopisuju i druže putem pisane rječi sa djevojčicama i dječacima iz
srpskih enklava našeg okupiranog Kosova.
 Ovoj
veoma važnoj akciji govorila je veoma uzbuđeno i emocionalno poetesa Stojanka
Rađenović-Petković. Osnovci iz škole "STOJA MARKOVIĆ" iz ŠTRPCA su svojim
drugovima u Torontu i Vaterlou već poslali pisma i svoje nagrađene pjesme.
Na adresu udruženja za njih je stiglo tridesetak odgovora učenika srpskih
škola iz Vaterloa i "Akademije srpskog jezika Dr. Baturan". Pisma i pjesme su
napisali, sa Kosova, Marija, Sanja, Danijela, Branka, Aleksandra…i drugi, a na
pisma su odgovorili Katarina, Sonja, Stefan, Mirko, Aleksa, Dejana, Zorica,
Mihailo, Nikola, Natalija iz Vaterloa i Toronta.
Nadajmo se da će se proširiti krug naše djece ovdje u Onteriju koja će se
dopisivati, da toj djeci na Kosovu pokažemo da mislimo na njih, da ih
razumijemo, i da ih podržavamo u želji da ostanu na svom ognjištu. Svi
učitelji srpskog jezika i roditelji naše djece trebalo bi da podrže ovu
aktivnost, da objasne djeci šta Kosovo predstavlja za srpski narod, šta ono
znači za srpsku tradiciju i duhovnost. Oni treba da poduče i motivišu djecu,
jer je toj djeci na Kosovu potrebna naša ljubav i podrška, a sigurno je da i
naša djeca ovdje u Kanadi trebaju takvo jedno iskustvo da bi spoznali ko su i
odakle potiču, da ne bi zaboravili svoju otadžbinu.
 U
pismima i pjesmama koje su djeca poslala govori se o teškoj i tužnoj
stvarnosti. U njima nema radosti, tuga, zabrinutost i strah preovladavaju.
Najljepše odgovore na pisma su napisali učenici srpske škole Dr. Radomira
Baturana. A najbolje pismo je napisao učenik šestog razreda osnovne škole iz
Toronta, Nikola Gligorović, na slici desno, koji je i nagrađen jednom
divnom monografijom udruženja književnih stvaralaca "Desanka Maksimović". On
je i najbolji đak u školi Dr. Baturana. Čestitamo mu. Takođe, ostali dobitnici
su nagrađeni knjigama naše poznate pjesnikinje iz Toronta, Jelene Gavrilović.
Ove noći, takođe, o Kosovu je svedočio gosp. Brana Petković, koji se nedavno
vratio sa humanitarne akcije iz Kosova i Metohije. Govorio nam je o tragediji
srpskog naroda u pokrajini, o velikom siromaštvu koje tamo vlada, o djeci koja
nemaju ni najosnovniji školski pribor, obuću i odjeću. Mi moramo pomoći toj
djeci, i ovom prilikom je prikupljeno $300 pomoći za njih. Akcija se nastavlja,
i svi oni koji žele pomoći mogu se obraditi ovom udruženju. Molimo vas da
pomognete onoliko koliko možete. |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
|
Znate li šta se dešava u zajednici ovih dana?
Pročitajte
 |
