Evropa napušta Putinov gas, drastično je smanjila kupovinu

Na račun Ukrajine najviše profitira – Tramp.

Za manje od sedam nedelja prestaće da važe poslednji dugoročni ugovori Evrope o kupovini ruskog tečnog prirodnog gasa (LNG). Kupci u Francuskoj i Španiji i dalje žele taj gas, ali Evropska unija ga je ipak zabranila.

Zabrana stupa na snagu 1. januara, usred najteže gasne zime u Evropi od početka ruske invazije punog obima na Ukrajinu. To je trenutak u kojem će Evropa osetiti koliko koštaju njeni principi.

Rusija je bez povoda napala Ukrajinu, a Evropa je odlučila da prestane da finansira ruski rat kupovinom njenog gasa. Sada, kada rat u Iranu dodatno ograničava globalnu ponudu, Evropa i dalje kupuje određene količine ruskog gasa. Ipak, zakonom je utvrdila rok za potpuni izlazak iz tog aranžmana.

Vašington, s druge strane, ublažava sankcije Moskvi. Evropa je izabrala pravu stranu istorije. Da bi ta odluka bila održiva, Evropi neće biti potreban samo američki LNG već i američki predsednik koji više ceni saveznike Sjedinjenih Država nego autoritarne lidere.

Evropa nikada više ne bi trebalo da kupi „nijedan molekul“ ruskog gasa. To je u martu izjavio evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen, nekoliko nedelja nakon zatvaranja Ormuskog moreuza i naglog skoka cena gasa. Rusija je, kako je rekao, pretvorila energiju u oružje protiv Evrope.

Lako je zaboraviti koliko je Evropa odmakla u tom procesu. Pre invazije, Rusija je godišnje isporučivala Evropskoj uniji 152 milijarde kubnih metara gasa. To je činilo oko 45 odsto njenog uvoza. Do 2025. ta količina pala je na 36 milijardi kubnih metara, odnosno 12 odsto.

I 12 odsto predstavlja značajan prihod za Kremlj. Zemlje EU prošle godine potrošile su oko 6,7 milijardi dolara na ruski gas koji stiže gasovodima i još 7,6 milijardi dolara na ruski LNG. To znači da je približno 14 milijardi dolara otišlo vladi koja vodi rat protiv evropskog suseda.

Nula evra za ruski gas

Novi propisi sada treba da svedu taj iznos na nulu. EU je u aprilu zabranila kratkoročne ugovore o kupovini LNG-a. U junu i kratkoročne ugovore o isporuci gasa gasovodima. Dugoročni ugovori za LNG prestaju da važe 1. januara. Dugoročni ugovori za gas iz gasovoda ističu 30. septembra 2027. godine, odnosno najkasnije 1. novembra ako neka zemlja bude imala poteškoća da popuni svoja skladišta. EU je zatvorila i sporedne kanale.

Nakon stupanja zabrane na snagu, kompanije iz EU neće smeti da kupuju, prodaju ili transportuju ruski LNG bilo gde u svetu.

Jedini ozbiljniji izazov zabrani nalazi se pred sudom. Mađarska i Slovačka, koje i dalje dobijaju ruski gas preko gasovoda Turski tok ispod Crnog mora, podnele su tužbe Sudu pravde Evropske unije. Slovačka, kao i prethodna mađarska vlada, tvrde da je zabrana zapravo prikrivena sankcija.

Za njeno usvajanje bila bi potrebna jednoglasna saglasnost članica. Međutim, tom sudu često su potrebne godine da donese odluku, a zabrana ostaje na snazi dok traje postupak.

Odakle će onda Evropi stizati gas? Uglavnom iz Sjedinjenih Država, upravo onako kako je predsednik Donald Tramp zahtevao. Na prošlogodišnjem zasedanju Ujedinjenih nacija optužio je saveznike iz NATO-a da „finansiraju rat protiv samih sebe“ kupovinom ruske energije.

Zapretio im je carinama ako ne prestanu s tim. Evropa se takođe obavezala da će kupiti američku energiju u vrednosti od 750 milijardi dolara, u okviru trgovinskog sporazuma sa Vašingtonom iz jula 2025. godine. Sjedinjene Države obezbedile su 59 odsto LNG-a uvezenog u EU u prvoj polovini 2026.

Institut za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu očekuje da će SAD ove godine preteći Norvešku i postati najveći snabdevač Evrope gasom, kao i da će do 2028. obezbeđivati čak 80 odsto njenog uvoza LNG-a.

Evropa je uradila ono što je Tramp tražio. A onda je sam Tramp ublažio pritisak na Moskvu.

Dva suprotna pravca

Evropa pooštrava pravila zakonom. Vašington ih ublažava odlukama izvršne vlasti.

U martu, dok je rat u Iranu podizao cene nafte, Trampova administracija privremeno je ukinula sankcije na rusku naftu. Predsednik Evropskog saveta Antonio Košta ocenio je da je taj potez „veoma zabrinjavajući, jer utiče na evropsku bezbednost“. Olakšice su se nastavile. Administracija je kasnije izuzela iz sankcija i izvoz ruskog dizela. I to do aprila 2027.

Zatim je 16. oktobra predsednik Tramp izuzeo od primene Zakon Lindzi Grejem o sankcionisanju Rusije i Irana, koji je potpisao svega mesec dana ranije.

Tim zakonom bile bi uvedene carine od 500 odsto na rusku robu i carine od 100 odsto na robu iz zemalja koje najviše kupuju rusku energiju. Kiril Dmitrijev, izaslanik Vladimira Putina za investicije, pozdravio je Trampovu odluku kao „zaista istorijski trenutak“.

Istog meseca evropski komesar za energetiku Jorgensen krenuo je u suprotnom smeru. Mađarskim medijima rekao je da će EU zadržati zabranu čak i ako Rusija i Ukrajina postignu mirovni sporazum. Pregovori uz posredovanje SAD obnovljeni su ovog meseca u Abu Dabiju. Ali, Moskva i dalje odbacuje prekid vatre i zahteva da se Ukrajina odrekne teritorija koje kontroliše.

Ova razlika je važna zbog toga ko se protiv koga bori. Ukrajina brani svoju teritoriju i demokratiju od agresora. Ipak, Vašington je prečesto predstavljao Volodimira Zelenskog kao prepreku miru. Zelenski je ocenio da je Trampova odluka da ublaži sankcije prema zakonu Grejem pogrešna. Predvideo je da će se takva politika nastaviti: „Ublažavanje sankcija će se nastaviti“.

Administracija je tvrdila da su niže cene goriva opravdanje za ove izuzetke od sankcija. Međutim, izbori za Kongres na polovini predsedničkog mandata sada su završeni. Politički motivi povezani sa cenama na pumpama više se ne mogu koristiti kao objašnjenje za ovaj obrazac. Ostaje činjenica da se pritisak na agresora ublažava, dok žrtva agresije nastavlja da se bori.

Nastavljen uvoz ruskog gasa

Evropa, međutim, nije u poziciji da bilo kome drži lekcije. Od januara do oktobra, luke u EU primile su 14 miliona tona LNG-a iz ruskog arktičkog postrojenja Jamal. U vrednosti od oko 10 milijardi dolara. T

o je više nego što je Evropa potrošila na gas iz Jamala tokom cele 2025. godine. Kupci su stvarali zalihe pre stupanja zabrane na snagu. Između januara i maja, uvoz ruskog gasa gasovodima porastao je za sedam odsto, a uvoz LNG-a za 11 odsto.

Belgija je prošle godine dobijala 40 odsto svog LNG-a iz Rusije. Veliki deo tih isporuka stizao je preko luke Zeebrige. Institut za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu upozorava i da Evropa samo zamenjuje jednu zavisnost drugom, menjajući ruske molekule gasa za američke. Pre nekoliko godina takvo upozorenje zvučalo bi apsurdno.

Podrška Amerike nikada nije bila dovedena u pitanje i niko nije upoređivao postupke Vašingtona sa postupcima Moskve. To što neki danas prave takva poređenja govori manje o evropskim odlukama, a više o Americi.

Sve su to opravdane primedbe. Ipak, Evropa se i dalje kreće u pravom smeru.

Evropa ostaje pri svom stavu

Evropa je smanjila zavisnost od ruskog gasa sa gotovo polovine ukupnog uvoza na jednu osminu i zakonom odredila datum kada će taj uvoz biti sveden na nulu. To čini uz stvarne troškove. Cene gasa na evropskim berzama ove jeseni dostigle su najviši nivo od kraja 2022. godine. Skladišta su ušla u grejnu sezonu sa rekordno niskim zalihama. Uprkos tome, EU odbija da ponovo otvori slavinu za ruski gas.

Zavisnost od Amerike bi, barem u teoriji, trebalo da bude manje problematična. Kupovina gasa od saveznika nije isto što i kupovina gasa od zemlje koja bombarduje elektrane vašeg prijateljskog suseda.

Ali ovaj novi aranžman sa Sjedinjenim Državama može da funkcioniše samo ako se Vašington ponaša kao saveznik. Evropski otpor Putinovoj politici sada, naime, prolazi kroz američke LNG terminale.

Predsednik koji kontroliše tu polugu može da je iskoristi kako bi podržao demokratije koje pružaju otpor, ili da je tretira kao još jedan adut za trgovinu sa Moskvom.

Jorgensen je jednostavno objasnio kakav je izbor Evrope. Evropljani treba da stoje „rame uz rame protiv Putina kako bi pomogli našim prijateljima u Ukrajini“.

Sjedinjene Države su nekada govorile isto i zaista su tako mislile. Rusija je započela ovaj rat. Evropa je odlučila da prestane da ga finansira kupovinom ruskog gasa, iako istovremeno izdvaja novac za pomoć Ukrajini da se odbrani.

Da li će ta odluka opstati tokom zime, manje zavisi od EU, a mnogo više od Vašingtona i toga da li će se Amerika setiti na čijoj je strani.

Forbes

 

.N.T.
Novine Toronto, broj 
2136
Toronto 
20. November 2026.