Vojska širom Kube izvodi manevre dok vlada upozorava stanovništvo da se pripremi za napad

Optužbe SAD protiv bivšeg kubanskog lidera zbog obaranja civilnog aviona 1996. godine izazvale su oduševljenje među kubanskim emigrantima u Majamiju, gde je optužnica objavljena u sredu – istog dana kada kubanska dijaspora slavi nezavisnost od Španije.

Videći sve slabiju vlast u Havani, antikastrovski emigranti zalažu se protiv bilo kakvog sporazuma sa Havanom koji bi ostavio kubanske zvaničnike na vlasti.

Ali za Kubance na ostrvu koji podržavaju revoluciju, gotovo da nema šanse da će Kastro bilo kuda otići, a kamoli završiti u sudnici u Majamiju.

„On je živo oličenje revolucije“, rekao je za CNN bivši američki diplomata Rikardo Zuniga, govoreći o Kastru.

Zuniga je bio deo tajnog pregovaračkog tima koji je tokom administracije Baraka Obame postigao sporazum sa kubanskim zvaničnicima, uključujući i sina Raula Kastra, o obnovi diplomatskih odnosa.

Optuživanje Kastra kao način pritiska na kubansku vladu da pristane na dogovor moglo bi se lako pokazati kao kontraproduktivno, rekao je Zuniga.

„Na kraju bi frustracija na obe strane mogla dovesti do sukoba jednostavno zato što Vašington ovom optužnicom prekida komunikaciju sa kubanskom vladom“, rekao je bivši diplomata.

Ali mnogi emigranti veruju da se revolucija koju su osnovali Fidel i Raul Kastro raspada i da je potreban samo dodatni pritisak kako bi se ubrzao sada već neizbežan kolaps.

„Vreme Kastrovih je završeno“, navela je kongresmenka Maria Elvira Salazar, Amerikanka kubanskog porekla iz Republikanske stranke Floride, na mreži X u utorak.

Za emigrante u Majamiju, obaranje dva civilna aviona organizacije „Braća za spasavanje“ od strane kubanskih snaga 1996. godine – kada su poginula četvorica Amerikanaca kubanskog porekla – predstavlja zločin koji je ostao nekažnjen više od 30 godina.

„To je zemlja kojoj je zaista potrebna pomoć“

Iako često ističe svoju popularnost među kubansko-američkim biračima, Tramp nije isključio mogućnost sporazuma kojim bi se izbegao američki napad na komunističko ostrvo.

„Mogu (da postignem dogovor) bez obzira da li promenite režim ili ne. To je bio surov režim i ubili su mnogo ljudi“, rekao je Tramp novinarima u utorak.

„Ali to je zemlja kojoj je zaista potrebna pomoć. Ne mogu da upale svetla, ne mogu da jedu. Ne želimo da gledamo takvu situaciju.“

Dok Tramp tvrdi da je kubanska vlada „očajna“ da postigne dogovor, isto je govorio i za Venecuelu i Iran, gde su pregovori naglo prekinuti američkim vojnim udarima.

Državni sekretar Marko Rubio, Amerikanac kubanskog porekla i odlučni protivnik porodice Kastro, izjavio je da vrh kubanskog rukovodstva mora da ode.

Suočena sa tako oštrim izborom, kubanska vlada bi mogla odlučiti da se bori do kraja umesto da preda vlast bez ispaljenog metka.

To je zemlja, ukazuje CNN, u kojoj se svaki zvanični govor završava uzvikom: „Otadžbina ili smrt!“

Rastuća ekonomska i humanitarna kriza

U međuvremenu, Trampova administracija je blokadom kubanske nafte dodatno približila ostrvo ivici ekonomske i humanitarne katastrofe.

Sankcije protiv stranih kompanija koje posluju sa kubanskom vladom takođe su naterale neke brodske kompanije koje uvoze hranu na ostrvo da najave obustavu svojih operacija.

Sve veće nestašice i nestanci struje izazvali su sporadične antivladine proteste, koje kubanske vlasti obično ne tolerišu.

Izuzetna poseta direktora CIA Džona Retklifa prošle nedelje poslužila je, prema američkim zvaničnicima, da se kubanskoj vladi jasno stavi do znanja da se „prozor za ustupke zatvara“.

U ponedeljak je Stejt department objavio novi krug ekonomskih sankcija protiv visokih zvaničnika.

Kubanski predsednik Miguel Djazaz-Kanel odbacio je mere, rekavši da nijedan kubanski zvaničnik „nema imovinu koju bi trebalo štititi pod američkom jurisdikcijom“.

Optužnica protiv Raula Kastra, koji je u vreme obaranja aviona bio na čelu kubanske vojske, dodatno je podigla tenzije između bivših hladnoratovskih neprijatelja na nivo kakav nije viđen decenijama.

Optužbe takođe postavljaju osnovu za moguću američku vojnu operaciju kako bi ga izručili – kao što se dogodilo sa venecuelanskim liderom Nikolasom Madurom.

Međutim, za razliku od Venecuele, gde je Madurova vojska pružila slab otpor i brzo se povinovala američkim zahtevima, a njegovi bivši saradnici prešli na Trampovu stranu, Kastrovi lojalisti bi verovatno reagovali znatno agresivnije.

Pretnje „krvoprolićem“

Kao i u slučaju obaranja aviona 1996. godine, kada je organizacija „Braća za spasavanje“ prethodno bacala anti-vladine letke iznad Havane, kubanski zvaničnici tvrde da i danas imaju pravo da brane svoj suverenitet.

Kubanska vojska već se priprema za mogući američki napad, a Dijaz-Kanel je obećao da će „krvoproliće“ dočekati svaku invaziju.

Širom ostrva, vojska izvodi manevre dok vlada upozorava stanovništvo da se pripremi za napad.

Svaki potez protiv Kastra verovatno bi doveo do otvorenog rata, čak i ako je Kuba znatno slabije naoružana.

Iako zvanično penzionisan, 94-godišnji Raul Kastro i dalje se na Kubi smatra vođom revolucije i armijskim generalom.

Kada se retko pojavi u javnosti, i dalje nosi vojnu uniformu.

Skoro svaki visoki politički i vojni zvaničnik lično je izabran od strane Kastra i njegovog naslednika, predsednika i partijskog lidera Dijaza Kanela, koji tvrdi da se sve važne odluke i dalje donose uz Kastrovo odobrenje.

Targetiranje Kastra moglo bi kubanskim zvaničnicima ostaviti malo prostora za manevrisanje, upozorio je bivši diplomata Zuniga.

„Na kubanskoj strani, prekid komunikacije može dovesti do toga da ne shvate da sledeća faza ovde iz SAD može biti neka vrsta napada“, rekao je. „Ali tu nema mnogo toga da se uništi što već nije u lošem stanju.“

Danas

 

.N.T.
Novine Toronto, broj 
2085
Toronto 
22. Maj 2026.