cerait helping your business grow big

NJEGOVO PREOSVEŠTENSTVO VLADIKA GEORGIJE

30 godina na tronu eparhije

Uz sve čestitke Vašem Preosveštenstvu, povodom jubileja, da li biste rekli za Novine Toronto, ko je Vladika Georgije koji je pre tri decenije preuzeo upravljanje Eparhijom kanadskom, a ko je Vladika Georgije danas, posle trideset godina upornog istrajavanja u tom poslu? 

I onda i sada - sluga Božiji, voljom Njegovom poslat na prostranu njivu Gospodnju, shodno riječima Hristovim: "Idite po cijelom svijetu i propovijedajte riječ Gospodnju..." (Mk. 16, 6). Još i sada sam, nakon trideset godina, na istom zadatku, kao vojnik na straži. 

VLADIKA-PATRIJARH-IRINEJ-KUZMANOVIC
                          Vladika Georgije, Patrijarh Srpski Irinej i Gojko Kuzmanović

Naravno, sve što vam se dešava, sve što vidite i doživljavate, obogaćuje i mijenja vaše životno iskustvo, doprinosi da stvarima možete da priđete na različite načine. Ali ono što je suština čovjekovog pogleda na svijet, a time i misija na koju je pozvan, ostaje nepromijenjeno ako je taj čovjek jaka ličnost. A to i jeste sama srž naše vjere u Isusa Hrista, to da, uprkos svim promjenama oko nas i u nama, znamo i osjećamo da je Hristos uvijek isti i nepromjenjiv. Zato On i može da kaže: "Ja sam Put i Istina i Život" (Jn. 14, 5-6). Ono što je u svojoj suštini nestalno, ne može da bude vrijednost kojoj težimo. Samo u nečemu što je stalno i istinito možemo da učvrstimo sebe. A istina jeste samo jedna. U toj istini gledao sam i ja da budem, i njom da živim i radim sve ove godine.

Koliko ste po vašem mišljenju promenili svoju ili našu Eparhiju i koliko ste se Vi promenili radeći na tome? 

Došavši u Kanadu, shvatio sam da je moje da njivu neobrađenu treba da obradim, da je moje da sijem a Božije je da učini da to što je posijano rodi! Tim riječima me je ohrabrio tada i u Kanadu ispratio jedan od umnih vladika Danilo Krstić. Ovih trideset godina pokazuje da je Bog bio uz nas, jer rod je mnogostruk. Od ničega imamo nešto čime se, neskromno, možemo pohvaliti i reći da smo od te stvarno neobrađene njive podigli i odnjegovali krasan rukosad, jer je naša Eparhija danas jedna od uglednijih u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. 

Koliko sam se ja promijenio teško bi bilo odgovoriti. Nisam svoj stav i način mijenjao. Ja sam se fizički mijenjao i vjerovatno se, tokom godina, moja energija smanjila. Od mladog čovjeka postao sam ozbiljan, zreo čovjek. Mijenjali su me ljudi i problemi sa kojima sam se nosio, ali to je sada prošlost i ne bih o tome. Možda je važnije reći da je bilo u vjeri čvrstih i uzornih ljudi u mojoj okolini, i mirjana i sveštenika, od kojih se uvijek moglo nešto naučiti i koji su dali svoj veliki doprinos ovome što je do sada urađeno.

VLADIKA GEORGIJEKoliko su Vam u tome da izdržite na ovom poslu, pomogli i ko su bili Vaši učitelji i Vaši uzori? 

Načelno, tu je bilo Sveto Pismo i riječi Božije kroz naznačenje u njemu. Neodvojivo od Svetog Pisma, jer je njime nadahnuta, stoji i bogata svetootačka tradicija, dakle Sveti Oci kroz čija sam se žitija učio, čije sam primjere gledao da prepoznam i primijenim u svom životu. A tu su, kao prirodna karika u tom lancu, i moji duhovnici uz koje sam stasavao - od Manastira Kosijereva, Preobraženja u Ovčar Banji, preko Studenice, Ostroga i sve do moga matičnog manastira Tavne gdje sam uzrastao pod nadzorom i dobrim savjetima vladike +Longina (Tomića). 

Ne bih zanemario ni obrazovanje u Bogosloviji Karlovačkoj i na fakultetu SPC u Beogradu, i kasnija, zanimljiva istraživanja na postdiplomskim studijama u Engleskoj, ali to su ipak tek dodatne, dopunske vrijednosti u odnosu na Riječ Božiju u Pismu i primjere Svetih Otaca i istinskih duhovnika Crkve. Jer živjeti vjerom Hristovom može se samo cijelim bićem. Obrazovanje jeste važno, intelekt nam jeste od Boga darovan i treba ga uvijek usavršavati, ali to nije vrijednost po sebi, nego puni smisao dobija tek u širem duhovnom okviru koji tim intelektom rukovodi. 

Koliku su vam pomoć pružili ovdašnje sveštenstvo i eparhioti koje ste ovde zatekli i koga bi istakli? 

Naravno, blagodarim Bogu na pomoći ljudi koje sam zatekao u razbacanim i međusobno udaljenim srpskim oazama u ovoj golemoj zemlji, posebno mojih sveštenika kojih je tada bilo svega osam. Bilo ih je malo, ali bili su svjesni svoje uloge, voljni da pomognu Crkvi a kroz to i meni, spremni zajedno sa mnom na svaku žrtvu. Hvala im. Oni koji su još među nama su sada u mirovini, ali njihova se uloga pamti. Kako da zaboravim dobroga o. Mihajla Dodera, o. Miroslava Dejanova i naročito moga prvog sekretara, o. Bogdana Zjalića, koji je u isto vrijeme bio pravi misionar i prešao ogromna prostranstva započinjući crkveni život u mnogim parohijama u Kanadi, od Kalgarija, Edmontona, Tanderbeja, Nijagare pa do Kičenera i Okvila. Njih trojica će biti zajedno sa nama na proslavi ovog jubileja, 12. i 14. oktobra, i sad, poslije 30 godina.

Neki su se već upokojili u Gospodu posle uspješnog rada i velike žrtve koju su dali: Proto Mirko Višnjić, proto Krsto Rikić i jedini monah tada u Kanadi (koji je došao iz Istočnoameričke eparhije) Nikodim Pribojan... 

Uz njih, naravno, pamtim i drage, sada počivše eparhiote koje uvijek imam u svojim molitvama za upokojene: +Dr Jovan Jovetić i +Branko Vučković, +Toša Klisurić, +Mirko i +Milka Milunović, +Marko Šćepanović, +Dr Dimitrije Pivnički +Milovan Ratković +Ilija Vlašić...

Ko su danas ljudi na koje se oslanjate? 

Neki su tu od osnivanja Eparhije: Gojko Kuzmanović, dr Milica Kvajić, Jovan Vujasinović. Svojim djelom i primjerom vrlo brzo su privukli cijelu plejadu novih ljudi koji su prišli i koji su do danas sa mnom: Ilija Rakanović, Neđo Petković, Dragan Prostran, VićoČestić. 

U poslednje vrijeme, Bogu hvala, ima ih obilje. Napomenuću samo najistaknutije: Željko Čolaković, Blagoje Savić, Slobo Gojković, Dragana Vujasinović, dr Goran Popović, Fransoaz Arsić, moji vrijedni i dobri Nedeljko (Braco) Vujić sa suprugom Nadom, moj sekretar dr Davor Miličević, komšija Majk Perkučin i niz drugih koje bi bilo teško redo-sledom nekim nabrojati. Hvala im svima! 

Naravno, bez rada mojih sveštenika ne bi bilo ni ovih ljudi da se nađu kad je najpotrebnije. 

Eparhijski dan
                                              Manstir Milton - Eparhijski dan

I tu se generacije smjenjuju i nadopunjuju. Evo, sveštenici koji su moji ispisnici ili tek nešto stariji od mene, privode kraju svoj radni vijek. Svako ko zna šta je otac Vasilije Tomić značio za crkvu u Torontu, a i šire, s pravom će se zapitati, šta kad takav pastir ode u zasluženu mirovinu? Ali i tu se Bog pobrine, pa pošalje dobre mlade ljude koji će, nadam se, pravilno da stasavaju i vode svoju pastvu. Bit će dakle zamjene i za Njega i za mene. 

U ovom vremenu raznih duhovnih strujanja, širenja sekti i sujeverja sa jedne strane i previranja u crkvenom telu sa druge strane, raznih rasprava o novotarstvu, priča o mogućem prisajedinjenju s katoličkom crkvom, a sve to uz strašni proces gubljenja Kosova, kako vidite budućnost Srpske pravoslavne crkve i Eparhije kanadske? 

Vremena su teška. Pored fizičkog gubljenja nekih teritorija u Otadžbini, Kosova i Metohije prvenstveno, pa dobrog dijela Krajine (Like, Banije, Dalmacije, nekada izrazito srpskih krajeva u kojima je srpski živalj danas razređen), Slavonije i mnogih dijelova Bosne, gdje su raseljeni ili prognani mnogi Srbi, u većoj mjeri je bolan gubitak na moralnom polju.

Moral je srozan na najniže grane kroz nebivalu propagandu kojom se veliča amoralan pristup svijetu i životu. Sveta vjera otačka u svemu tome potpuno se unižava ili, u najboljem slučaju, izjednačava sa vjerama (sektama) drugih naroda. Sve se to, neminovno, preliva i u Crkvu, gdje je posljednjih godina došlo do raznoobraznosti u bogosluženju. Pojedini danas od svih briga i problema vide samo problem u kalendaru koji niti jeste niti će ikada biti jedinstven. U sveopštem pometeniju, neki misle da sa njima sve počinje. Uvodi se novi način misionarenja a zapostavlja ono vijekovima osveštano svetooatačko predanje kojim su se ljudu spasavali i krize prebrođavali...

Možda u ovoj našoj georgrafskoj skrajnutosti u Kanadi, pored tuge za starim krajem koju nosi svaki pečalbar, ima i nekog blagoslova. Možda nam je lakše, ako preprodimo to što smo okruženi strašnim promovisanjem materijalnih vrijednosti, da izbjegnemo iskušenja kojima se može zamutiti naš duhovni istočnik, naše sveto Pravoslavlje. 

eparhijski dan

Gde vidite budućnost naše dece hranjene iseljeničkim hlebom i stasale pod iseljeničkim nebom? 

U očivanju jezika, vjere i svojih svetih amaneta. U držanju uz siguran stub Svetootačkog predanja, sledovanja putu svojih prethodnika koji su znali šta je činiti i kako i dušu i tijelo sačuvati i ime slavno zadržati. Mi jesmo daleko od otadžbine, ali situacija da smo na rubu nacionalnog i duhovnog opstanka nije nam nova. 

Prisjetimo se samo da je i na svojim ognjištima, kroz duge i mučne vijekove, valjalo "stići i uteći i na strašnom mestu postajati". Zato mi jako smeta kada vidim da se naprosto utrkujemo da kažemo: "Asimilicija je neminovna. Mi treba da se uklapamo u savremeno društvo". Treba da se sjetimo da su Jevreji, i poslije 2000 godina izgnanstva, bez države, rasuti po cijelom svijetu, sačuvali svoju vjeru, jezik i običaje. Ako tako budemo činili, i Bog i blagoslovi naših roditelja i molitve svetitelja biće nam u pomoći. Tako jedino možemo biti, kako kaže Sveto Pismo, "so zemlji i svjetlost svijetu".

Foto: Novine Toronto

Ivana Đorđević
Novine Toronto, broj 
1411
Toronto 
10. Oktobar 2014.
Oglasite se na našem sajtu, preko naše e-liste, u štampanom izdanju Novina kao i u internet Srpskom poslovnom imeniku.  Povoljni paketi za promociju vaše kompanije. 416.892.9882

Oglasite se na našem sajtu, preko naše e-liste, u štampanom izdanju Novina kao i u internet...

POSLOVNI IMENIK

Srpski poslovni imenik, koji izdaju Novine Toronto, jedinstveno je izdanje u kojem se...

RECEPTI

Ishrana zauzima važno mesto u životu ljudi. Živimo u eri nedostatka vremena koje se...

FINANSIRANJE

Praktičnim znanjem, iskustvom i kao Lender i kao Broker, Dragana Jovanović, serijom...

Krsna slava je prastari običaj u kome se, uz posebne obrede i gozbu, proslavlja hrišćanski...

Znate li šta se dogodilo na današnji dan u istoriji? Novine vam donose najzanimljivije...

Preporuke