Sa Darkom Rundekom, pred gostovanje u Americi

TO STO SVIRA TO SU RUKE

                                                                                                 

Darko Rundek sa svojim Apocalypso Crenj stiže ovih dana na američki kontinent, da se svojom prepoznatljivom muzikom predstavi publici u Njujorku, Torontu i Čikagu (2,3 i 4.novembar). Mi koji ga volimo još od “Haustora” radujemo se susretu sa muzičarem koji nas je tada usmerio u prave muzičke tokove, ali nas i danas vodi kroz nove, kvalitetne zvuke.

Darko, turnejom "Apocalypso Nonj" proslavljate 20 godina od izlaska albuma "Apocalypso". Za mene, kao da je bilo juče. Kakav je to osećaj za Vas?

“Kao da je danas. Zato smo i nazvali ovu turneju Apocalypso NONj. Ovaj osvrt u kreativni period od zadnjih dvadesetak godina za mene ima smisla jedino kao reaktualizacija te muzike i pjesama. Ona se događa u suradnji sa muzičarima kojih su većina nešto mlađi nego sam ja bio snimajući Apokalipso. U suradnji smo prilagodili taj materijal našem današnjem senzibilitetu i energiji. Napravili smo diskretno režiran šou kojeg uživamo izvoditi i vidjelo ga je do danas oko 120 000 ljudi.”

"Ruke" su iz moje perspektive za ove naše sadašnje godine ono isto sto je bila "Moja Prva ljubav" osamdesetih. Koliko se Vaš pristup muzici promenio i šta je presudno uticalo na novi glas, novi stil, novi ritam, a opet suštinski istog, autentičnog, dragocenog Darka?

“Nakon što je Haustor prestao s radom, mogao sam dati oduška idejama i formama, kojima u okviru tog benda nije bilo mjesta, a nakupljale su se godinama. Novi suradnici su dovodili do novih rješenja i tako se nekako organski stvara novi stil, ritam i glas.”

Ja sam Vas poslednji put uživo gledala na Beer festu u Beogradu 2005. godine, i to pamtim kao jedan od važnijih koncerata u mom životu. Ima Vas na prostorima cele bivše Jugoslavije, što je izuzetnost, kao i Vaša duga karijera. Gde se Vi osećate kao kod kuće?

“Nakon dvadesetak godina života u Parizu i ne malo putovanja po raznim kontinentima, osjećam se kod kuće na ovoj planeti i žalostan sam što je ona u ovako žalosnom stanju ljudskom krivicom i što će naša vrsta uskoro na njoj nestati zajedno sa hiljadama drugih čudesnih stvorenja koja uništavamo.”

Ja često kažem "The End is Near", ime Vaše turneje i asocijacija na Apokalipsu sada su evidentni. Na koji način se Vi borite sa dešavanjima u svetu, lošim vestima, ignorantim ljudima, politikom?

“Pokušavam, koliko mogu, afirmirati ljudske mogućnosti čije je djelovanje obrnuto onima koje vode prema apokalipsi.”

Kako doživljavate kontakt sa publikom na američkom kontinentu, ili je Vaša komunikacija kroz muziku koju nam poklanjate uvek i svuda ista? Kako birate repertoar, kakav je sled starih, novih, onih uz koje smo odrastali i ovih uz koje starimo?

“Kad sklapamo repertoar, osobito za publiku koja nema priliku korak po korak pratiti nova izdanja i promjene, trudimo se uključiti pjesme koje nam se danas čine najrelevantnije i sa kojima se publika srodila, iz raznih perioda. Amerika jeste daleko, ali samim time, zbog te daljine, naši retki susreti sa tamošnjom publikom jedinstvena su prilika da podijelimo nagomilane emocije, što onda svaki koncert čini jedinstvenim.”

Organizator koncerata je “Free Balkan”, a ulaznice po ceni od 45 dolara mogu se kupiti online…

NEW YORK: goo.gl/mKjJx4
TORONTO: goo.gl/RJAABK
CHICAGO: goo.gl/2nXXYC

i na mnogim prodajnim mestima.

 

 

 

Mila Filipović
Novine Toronto, broj 
1558
Toronto 
25. Oktobar 2018.