SLIKAR OZRENKO MRKIĆ

O Ozrenku Mrkiću pisali smo pre 2 godine. Međutim, ovaj nadasve nadaren umetnik, ne miruje i još uvek sa velikim žarom stvara i iznenađuje. Povod za ovaj razgovor je izložba novih radova, pod nazivom “Majka Zemlja - dehumanizovano društvo”, koja će biti otvorena od 31 marta do 19 aprila 2015. u “NEILSON PARK CREATIVE CENTRE”.

Obzirom da je Ozrenko veoma prijatan sagovornik, intervju je trajao satima, tako da je teško sve staviti na papir. Izabrala sam samo deo njegovih razmišljanja, zapažanja, proživljavanja… čini se da ovaj čovek putuje putem iz kog možeš sagledavati život iz neke druge perspektive… jednostavne i čiste … Njegove slike su cele priče, ako hoćete ili znate da ih "slušate".

Šta je za tebe umetnost?
- Umjetnost je delo koje nastaje kao potreba čovjeka da neko svoje osjećanje ili razmišljanje materijalizuje. A samo slikanje je, za mene, proces sličan meditaciji koja opušta i ispunjava srećom. 

Kojem pravcu pripadaju tvoje slike…
- Ne volim kad me “guraju” u jedan slikarski pravac zato što smatram da nijedan iskreni umjetnik, svoj rad i ne može da definiše, zarobi unutar suhoga termina koji su izmislili i plasirali kritičari.

Gledajući tvoje slike, ima se utisak da se poigravaš oblicima, bojama, perspektivom…
- Drago mi je da si to primjetila. Da, ja se još uvjek igram, istražujem, mjenjam, učim kako da u materiji utisnem tragove duhovnog postojanja?”

Čini mi se da su ti i nazivi slika važni i da su nerazdvojni deo slike…
- Nazivi slika su veoma bitni za mene. Često su to duge rečenice, monolozi, zaključci ili pitanja, koja, samo na prvi pogled nemaju vezu sa samom slikom. Služe mi da zaintrigiram gledaoca i da ga natjeram da sam nađe vezu sa slikom…na svoj, jedinstven, način.

Životinje su često prisutne u slikama. Imaju li za tebe neko posebno značenje?
- Kako da ne. Na mojim slikama se često, u ulozi “nijemih svjedoka” pojavljuju životinje koje prate zlo koje dolazi od nas (ljudi) i rasipa se po ovoj predivnoj, nesretnoj planeti.
One su prisutne na gotovo svim mojim slikama. Životinje su uvjek bile moji prijatelji i saučesnici.

Kako bi ukratko opisao svoje slike?
- Prostor mojih slika ima neki skriveni “Vizantizam”…uproštenost likova, boje su čiste kao na vitražu. U prostoru može da se desi sve. Figure se mješaju sa planovima prostora stvarajući fantastične, nadrealne kombinacije….Mitološki, legendarni motivi koji se pojavljuju na slikama vode porijeklo iz više različitih svjetova / kultura... Slikam sve o čemu razmišljam i sanjam…o životu, prirodi, čovjeku, religiji, ljubavi i smrti, prolaznosti…sjećam se
 

Rekao si mi da se najlakše izražavaš kroz slike... slikama pričaš o onome što ti leži na duši
- Likovna umjetnost je u funkciji komunikacije među ljudima kao i jezik. Umjetnost je manje konkretna ali više govori. Mnogo je iskrenije “izgovoreno“ slikom…možda zato što je umjetnik potpuno sam dok stvara, neopterećen pravilima, pritisnut uza zid istinom koja želi da se pokaže… možda i zbog toga što takve poruke razaznaju, razumjevaju samo posvećeni… nečim iznutra, neopisivim.

Kako gledaš na umetnost danas...
- Danas umjetnike cijene po tome koliko prodaju. Umjetnost je dobila cijenu a izgubila samu sebe…kao uostalom i sport, film, književnost

Mnogi bi voleli da pripadaju nekom pravcu, stilu...ti to prezireš...
- Ne volim stil / pravac. Stil je kao zatvor. Uvjek moraš da budeš ono što si zamislio da si. Nisu dozvoljene promjene. Nije dozvoljeno opuštanje. Imaš obavezu. Iskreni umjetnik i kada se mjenja i istražuje može da se prepozna tako iskren i posvećen.

Koji je po tebi pravi put ka duši, onog iskonskog u nama?
- U nehumanom društvu kao što je ovo u kome danas živimo, gde ljudi trčeći za novcem nemaju vremena ni za koga, a ni za sebe same, jedini put ka Duhu/Duši je umjetnost...muzika, slika, dobar film ili stara dobra knjiga.