U poseti sa povodom slikaru  Ozrenku Mrkiću

ČOVEČE, PRIČAM TI PRIČU!

 

"Evo, ovo je deo radova koji će biti izloženi u galeriji "Srpske Nacionalne Akademije" u Torontu". Ozrenko Mrkić pokazuje rukom prema slikama poređanim uza zid, na podu njegovog stana, koji je ujedno i slikarski atelje i galerija.

Na prvi pogled vide se kvadrati pokriveni vatrometom boja, kao da je na nebu eksplodirala duga i konfete jakih boja popadale po slikama na zemlji. Kada zaustavite pogled i detaljnije pogledate slike, čak i one vizuelno najjednostavnije, vidite puno sitnih, gotovo nevidljivih, skrivenih detalja, priča i pričica.

Na Mrkićevim slikama nema klasične linearne perspektive, nema treće dimezije. Dubina se postiže paralelnim ravnima u kojima, bliže ili dalje, obitavaju bića i predeli iz njegovog sveta - neobična stvorenja, drveće nestvarnih oblika, ptice, psi i ljudi svakojakih veličina i boja, na različitim ravnima, u pozadini, na dnu ili na vrhu slike.

"Ja svoje slike volim da prepustim pažljivom posmatraču. Mislim da ih treba gledati duže, posebno ove "nakrcane".

Tu su paralelni svetovi, prostorno kolažiranje".

Slike nastale u ranijim periodima okačene su na zidovima velikog, svetlog dnevnog prostora stana. Zajedno sa najnovijim radovima, izloženim na podu, one čine jednu veliku  retrospektivnu izložbu umetnikovog stvaralaštva.

Radovi koje gledam zaslužuju da izađu u javnost jednom ozbiljnom retrospektivnom izložbom. Razmišljaš li o tome?

"Voleo bih da publici prikažem rezultate mog 40-godišnjeg rada. Nadam se da će se to ostvariti. Ali pored mog angažovanja to zahtjeva i značajna finansijska sredstva.

Od početka svjeta umjetnici su imali podršku mecena. Bez nesebične pomoći sponzora najveći deo umetničkog stvaralaštva iz bilo koje oblasti nikada ne bi ugledao svetlost dana."

Od najstarijeg, diplomskog rada, monumetalne slike kojom je Ozrenko diplomirao na sarajevskoj likovnoj akademiji pa do najnovijih slika provlači se jedna zajednička crta prepoznatljiva na svim umetnikovim slikama: čiste, jake boje, pojednostavljeni, ponekad karikaturalni likovi, bića i predeli koji na različitim, paralelnim ravnima, bliže ili dalje u prostoru  u nasprampostavljenim svetovima kazuju priče i pričice slike.

I pored te konstante nema ponavljanja. Svaka slika je drugačija, originalna. Umetnički čin je za umetnika vrsta igre, a kao u svakoj igri preovladava mašta, neukročena i nepredvidiva što čini svaki ishod različitim. Ozrenkovo stvaralaštvo je jedna neprekidna "promenljiva konstanta".

Pored sadržaja ono što prvo pogodi posmatrača je boja. Čista, jaka, vibrantna uljana boja. Priče su ispričane specifičnim likovnim jezikom. Boje su nanesene u više tankih slojeva, često blago prevučenih krpom tako da su nanosi tanani i prozračni čime su još više istaknute priče koje se dešavaju u paralelnim svetovima slike.

"Drvo, na kome najviše slikam, zahvalan je materijal za ovu moju tehniku slikanja koja je nastala iz potrebe da se štedi boja kada si mlad i siromašan slikar." Smeje se. "Boju je trebalo razvući na što više slika. Meni je na akademiji jedan paket uljane boje mogao potrajati i po godinu dana".

Da li si već na akademiji našao svoj stil, svoj umetnički jezik?

" Na Akademiju sam otišao da učim. Nastojao sam da učim razne likovne tehnike od onih koji su, tada, znali više od mene. Volio sam da crtam i mislim da nisam loš crtač. Međutim crtanje traži strpljenje, disciplinu i vreme a ja stvaram brzo i nestrpljivo. Zato sam se prebacio na slikanje. Na akademiji sam slikao ono što se tražilo od mene, ali čim sam diplomirao vratio sam se u svoj svet mašte i počeo sam da radim ono što želim, ono što osjećam. To radim i danas. To su slike koje vidiš ispred sebe."

Najnovije radove Ozrenka Mrkića publika će imati prilike da vidi na samostalnoj izložbi koja se otvara 28 marta u galeriji SNA u Torontu.

Svako otvaranje Ozrenkove izložbe je veseo događaj baš kao i njegove slike.

Milan Šćekić
Novine Toronto, broj 
1594
Toronto 
12. Mart 2020.