Izložba - Galerija SNA u Kanadi -Toronto,  decembar 2017

Toronto, 
31. Oktobar 2017.
Novine Toronto, broj 
1524

Arhitektura Beograda na starim fotografijama

 

Izložba "Arhitektura Beograda na starim fotografijama" pokriva period od oko 1865. godine od kada datiraju najstarije sačuvane fotografije Beograda pa do tridesetih godina DžDž veka kada je Beograd bio u punom naponu.

Sam naziv izložbe ukazuje da se ovde radi o prožimanju dve vrste umetničkog stvaranja, dva načina izražavanja, dva sveta: arhitekture i fotografije. Svojim jasnim, nedvosmislenim jezikom, savrešinije od bilo koje vizuelne umetnosti do tada, fotografija je beležila kako je nastajala, normisala se i trajala arhitektura grada.

                                                                                               

Sedamdesetih godina DžDž veka kada se javljaju prve fotografije Beograda kao dokumentacija važna za proučavanje grada, snimanje u eksterijeru, van ateljea, predstavljalo je herojski čin. Fotograf je morao pre svega da bude izuzetno veliki entuzijasta. Veoma velike pripreme, brojnost i težina rekvizita, čitav niz hemikalija, povoljni vremenski uslovi - sve je to zahtevalo ogromnu energiju i rad prvih fotografa koji su se latili posla da načine snimke u prirodi.

Zato i ti prvi snimci Beograda pored dokumenata o izgledu grada predstavljaju svedočanstvo o izuzetnom entuzijazmu i energiji, kao i o umetničkim dometima fotografa koji su prvi izasli na ulice Beograda.

Najstarije sačuvane fotografije grada snimio je Anastas Jovanović, prvi srpski fotograf. Ovi snimci datiraju iz vremena oko 1865. godine. Jovanović je bio jedan od prvih fotografa koji je izasao na beogradske ulice i ostavio svedočanstvo o slici grada toga vremena. Na svojim fotografijama, pored ostalog, ovekovečio je odlazak turske vojske iz Beogradske tvrđave 1867. godine, što je zajedno sa izlaskom turskih garnizona iz ostalih tvrđava značilo konačno oslobođenje Srbije od turske vlasti.

Druga, veoma značajna grupa fotografija Beograda potiče iz 1876. godine. Njih je snimio zagonetni ruski fotograf I. V. Groman, koji je u Srbiju došao u vreme srpsko-turskog rata 1876-1878. godine, zajedno sa ruskom vojskom i mnogim dobrovoljcima. Groman je ostavio dragocenu dokumentaciju o autentičnom izgledu Beograda i njegovih važnijih građevina sedamdesetig godina DžIDž veka.

Treću, značajnu zbirku fotografija Beograda DžIDž veka koja se čuva u Muzeju grada Beograda, ostavio je poznati fotograf Milan Jovanović. Jovanović je snimao beogradske kvartove, ulice i zgrade oko 1895. godine.

 

Uz pomoć ovih foto dokumenata moguće je pratiti transformaciju Beograda - od poluorijentalne varoši krivudavih ulica pokrivenih turskom kaldrmom, bez komunalnih uređaja i osvetljenja, gde se voda uzimala isključivo sa česama, ka gradu koji je sve više dobijao izgled evropskih varoških naselja.

Najstariji sačuvani snimci Beogarda datiraju iz perioda od oko 1865. godine. To je vreme u kome su Turci,  koji su Beograd osvojili davne 1521. godine, još uvek imali svoje garnizone u srpskim tvrđavama, pa i u Beogradu.

Beograd se tada, kao i ranije, delio na tvrđavu, varoš i predgrađa. Varoš je bila opkoljena "šancem", jednom vrstom utvrđenja sa bedemom od nasute zemlje, pobodenim palisadama i šancem koji je išao pored bedema.
                                                                        

 

Turska vojna posada napušta tvrđavu u Beogradu 1867. godine kada se ona, kao i druge srpske tvrđave predaje na upravu Srbima.

Godina 1867. znači veliku prekretnicu u razvoju urbanizma u Srbiji. Tada je završeno prvo geodetsko snimanje Beograda u "šancu" koje je izvršio profesor Velike skole Emilijan Josimović. Josimović je istovremeno objavio i svoj plan regulacije varoši u "šancu".

Odlaskom turskog garnizona iz Beogradske tvrđave moglo se početi sa radovima na regulaciji Beograda u "šancu", na ispravljanju i proširivanju ulica.

Od orijentalne arhitekture džamija, amama i česama, preko autohtone srpsko-balkanske arhitekture početkom tridesetih godina DžIDž veka, od kada potiču velike zgrade ovog stila Konak kneginje Ljubice i Konak kneza Miloša (osnovni stilski elementi: bondručna konstrukcija, prizemlje sa malim brojem otvora, sprat sa više otvora i ispadima u vidu erkera i krovovi blagih nagiba pokrivenu ceramidom) Beograd se pretvorio u varoš sa građevinama zapadnjačkih eklektričnih i neo-stilova.

Pošto je zemlja bila slobodna izgradnja je posle 1867. godine naglo krenula napred. Gradilo se za potrebe države, velikih privatnih poslova, za stanovanje bogate trgovačke klase i ostalih stanovnika grada.

Javljaju se velika imena srpske arhitekture kao što su Aleksandar Bugarski (1835-1891), Konstantin Jovanović (1949-1923), sin Anastasa Jovanovića, i mnogi drugi. Značajno je pomenuti da je 1900. godine na Tehničkom fakultetu Velike škole diplomirala prva žena arhitekt u Srbiji, Jelisaveta Načić (1875-1955).

Gradnja i uređenje Beograda uzima velikog maha. Nastavlja se sađenje drvoreda po ulicama otpočeto još četrdesetih godina DžIDž veka.

Formiraju se novi parkovi, od koji se, odmah po odlasku Turaka, kao prvi uređuje Kalemegdan.

Osnivaju se nove pijace, uređuju javana kupališta na rekama. Vodovod se u beogradske kuće uvodi 1892. godine. Električno osvetljenje Beograd je dobio početkom 1893. godine, nešto više od deset godina posle pronalaska prve električne sijaliece (Edison 1879).

                                                                                                     

 

U proleće 1894. godine puštena je u rad prva pruga električnog tramvaja. Tramvaj sa konjskom zapregom definitivno je ukinut 1904. godine.

Beograd je sve do tridesetih godina DžDž veka u velikoj meri zadržao svoj lik oformljen do prvog svetskoh rata, lik grada koji je najvećim delom izgrađen prizemnim kućama.

Jednospratne građevine bile su vezane za krajeve bliže centru i za delove grada gde je živelo imućnije stanovništvo.

Javne građevine i mali broj višespratnih zgrada nalazio se samo u centralnim delovima grada. Najuži centar Beograda zadržao je karakteristike koje su oformljne u poslednje tri decenije DžIDž veka. Kuće u ulicama: Knez Mihailova, Vasinoj, Uzun Mirkovoj i 7. jula bile su u najvećem broju jednospratne klasicističke građevine, prizemlja namenjenog trgovini i sprata predviđenog za stanovanje.

Dvadesetih i početkom tridesetih godina DžDž veka uočljiv je početak masovnije gradnje višespratnih zgrada. Građene u grupama, uglavnom u centralnim delovima grada, one počinju da daju pečat kraju u kome se nalaze. U ulici Kneza Miloša jedna za drugom niču velike, u duhu akademizma podignute, reprezentativne građevine državnih ministarstava. Tak karakter ulica je zadržala sve do danas.

Tridesetih godina DžDž veka i moderna arhitektura počinje polako da prodire u sve krajeve Beograda.

Neki delovi grada, ovekovečeni na starim fotografijama koje čine eksponate ove izložbe, promenili su u potpunosti svoj lik. Mnoge kuće više ne postoje. Veliki broj ulica promenio je trasu ili im se trag potpuno zameo.

Cilj ove izložbe nije da sa nostalgijom prikaže Beograd kakav je nekad bio, a koga više nema.

Kontinuitet grada čini niz transformacija. Istorija grada jeste stalno menjanje nijansi. Međusobno prožimanje, promene, kontinuitet sa prekidima, dodavanje novih segmenata.

Slika grada kao društveno-istorijskog diskursa, mesta dijaloga različitih vremena, niza istorijskih preseka, prostora višeslojnih poruka sačuvana je delom in a ovim fotografijama.

Kao dokumenti o konkretnom izgrađenom prostoru, one svakom pružaju mogućnost da gradi vlastitu valorizaciju istorijskog iskustva na osnovu koje će ostvariti sopstvenu filozofiju građenja grada.

 

Milan Šćekić - kustos

 

"Arhitektura Beograda  na starim fotografijama"

Galerija SNA u Kanadi

Toronto, 13 - 30 decembar 2017.