Oligarh u retkom intervjuu otkrio šta čeka Rusiju, ali i šta mu je Putin rekao o Srbima

Toronto, 
17. Jul 2026.
Novine Toronto, broj 
2100

Andrej Meljničenko, jedan od najbogatijih ruskih biznismena, dao je redak intervju za zapadne medije u kojem je govorio o tome, šta prema njegovom mišljenju, čeka Rusiju.

Meljničenko, koji je u Srbiji poznat i po braku sa Srpkinjom Sandrom, nekadašnjom članicom grupe Models, obogatio se ulaganjem u rudarstvo i druge industrije.

U razgovoru za Ekonomist rekao je da je rat potpuno promenio njegov pogled na svet i priznao da je pogrešno verovao da će globalizacija opstati uprkos geopolitičkim sukobima.

Biznismen, koji je godinama izbegavao javne političke istupe, opisao je i svoj privatni sastanak sa ruskim predsednikom u Kremlju u maju 2025. godine. Kaže da je od Putina tražio priliku da se više uključi u javni život i pomogne zemlji u trenutku kada se, po njegovom mišljenju, Rusija nalazi na istorijskoj prekretnici.

"Putin je razumeo ono što mi nismo"

Meljničenko navodi da je tokom razgovora Putinu objasnio kako je decenijama gradio kompaniju koja je poslovala širom sveta, uveren da postoje univerzalna pravila međunarodnog tržišta.

Međutim, rat u Ukrajini, sankcije i raspad globalnih ekonomskih tokova potpuno su promenili njegovo razmišljanje.

„Ispostavilo se da svet nije onakav kakvim sam ga zamišljao. Globalni svet ne postoji. Ne postoje ni globalna pravila. Vi ste to razumeli pre nas“, rekao je Meljničenko Putinu, prepričavajući razgovor za The Economist.

On tvrdi da je najveća greška ruske poslovne elite bila što je verovala da može da zarađuje u Rusiji, a da sigurnost svoje imovine, porodice i budućnosti gradi na Zapadu.

Kako kaže, sankcije uvedene nakon početka invazije na Ukrajinu pokazale su da je takva strategija bila pogrešna i da su mnogi bogati Rusi tek tada shvatili koliko su zavisni od političkih odnosa između Rusije i Zapada.

O razgovoru sa Putinom i o supruzi Srpkinji

Meljničenko opisuje da je Putin tokom sastanka bio posebno zadovoljan kada je čuo njegovo priznanje da je pogrešno procenio razvoj sveta.

Predsednik Rusije ga je, prema njegovim rečima, pažljivo saslušao, a sastanak, koji je trebalo da traje kratko, produžio se na više od sat vremena.

Biznismen je otkrio i jednu anegdotu iz razgovora. Kada je objasnio da je zbog evropskih sankcija vlasništvo nad kompanijom EuroChem prebacio na svoju suprugu, Putin ga je pitao ko je ona.

Pošto je odgovorio da je njegova supruga Srpkinja, Putin je uz osmeh rekao: „Pa Srbi su pošteni ljudi. Neće ti to ukrasti.“

Rat kao sukob Rusije i Zapada

Meljničenko nije kritikovao odluku Moskve da pokrene invaziju, ali upozorava da se sukob pretvorio u mnogo širu konfrontaciju.

„Rat u Ukrajini se nedvosmisleno doživljava kao rat između Rusije i Zapada“, rekao je on, dodajući da postoji ozbiljna opasnost da se sukob proširi i na druge zemlje, pa čak i da dođe do upotrebe nuklearnog oružja.

„Bez obzira na to ko je bio u pravu, a ko nije, moramo da prihvatimo realnost – nalazimo se na potpuno nepoznatom terenu“, upozorava milijarder.

Sankcije su vratile oligarhe Putinu

Prema njegovom mišljenju, Zapad je pogrešno procenio kako funkcioniše ruski politički sistem.

Zapadne zemlje očekivale su da će sankcije naterati najbogatije Ruse da izvrše pritisak na Kremlj, ali se dogodilo upravo suprotno.

Meljničenko tvrdi da su ruski oligarsi već godinama bili isključeni iz političkog odlučivanja i da nisu imali stvarni uticaj na državnu politiku. Kada su im uvedene sankcije, nisu imali drugi izbor osim da vrate kapital i poslovne interese u Rusiju.

On priznaje da je i sam u početku verovao da će rat biti privremen i da će se međunarodni odnosi vratiti na staro, ali je tokom 2023. i 2024. shvatio da se svet trajno promenio.

Četiri moguća scenarija za Rusiju

U razgovoru za Ekonomist on je naveo četiri moguća, ali prilično sumorna scenarija za Rusiju.

Prvi podrazumeva da se Rusija vrati u međunarodne tokove i ponovo integriše u zapadni poredak, ali uz ograničavanje na sopstvenu periferiju. Melnjičenko smatra da bi to praktično značilo vazalni položaj. Veruje da bi ponižena i poražena Rusija gotovo sigurno razvila agresivan revanšizam.

Drugi scenario predviđa da Rusija trajno uđe u kinesku sferu uticaja kao tampon-zona i snabdevač prirodnim resursima. Međutim, Melnjičenko smatra da Kina možda nema veliki interes za takav razvoj događaja, jer bi tada morala da preuzme odgovornost za ruske probleme i suoči se s nezadovoljstvom poniženih Rusa. „Kina rado koristi asimetriju u odnosima, ali ne žuri da je formalizuje“, kaže on. Prema njegovom mišljenju, jedina razlika između prva dva scenarija jeste identitet feudalnog gospodara.

Preostala dva scenarija smatra još alarmantnijim upravo zato što su sasvim moguća. Jedan je da Rusija sklizne u građanski sukob, u kojem bi različiti gospodari rata vodili borbu za sve oskudnije resurse. Zemlja koja se raspada, a pritom raspolaže nuklearnim arsenalom, bila je najveća noćna mora Sjedinjenih Država prilikom raspada Sovjetskog Saveza, a to je i danas. „Slomljena Rusija možda lepo zvuči u političkim govorima“, kaže Melnjičenko. „Ali je mnogo manje privlačna iz ugla upravljanja rizicima.“

Četvrti scenario, koji zagovaraju bezbednosne službe i o kojem se ozbiljno raspravlja u Kremlju, predstavlja direktnu pretnju Melnjičenku i ruskoj eliti. Reč je o zatvaranju zemlje po uzoru na Severnu Koreju, uz oslanjanje na militarizam, represiju, izolaciju, racionalizaciju potrošnje i izvoz nestabilnosti. „Rusija zarobljena u mentalitetu večne tvrđave pretvorila bi spoljne sukobe u trajni instrument unutrašnje politike“, upozorava on.

Meljničenko smatra da postoji i peti put.

On zagovara, kako kaže, „suverenu Rusiju“, ali pod tim ne podrazumeva koncept koji danas promoviše Kremlj.

Prema njegovoj zamisli, država bi trebalo prvenstveno da štiti interese sopstvenih građana, garantuje sigurnost privatne svojine, omogući šire učešće poslovne i društvene elite u donošenju odluka i vodi predvidivu spoljnu politiku.

„Rusija ne mora da bude pogodna ni Zapadu ni Kini. Ona pre svega mora da vodi računa o svojim građanima i da bude racionalna i predvidiva prema ostatku sveta“, poručio je.

Iako priznaje da i sam ima lični interes da Rusija postane stabilnija i otvorenija država, smatra da će bez takvih promena zemlja teško izaći iz sadašnje krize.

Odabrao suprugu pre nego što ju je upoznao

Odluka da se oženi bila je deo Melnjičenkove šire životne promene. Kao i poslovne poteze, planirao je i privatni život veoma sistematično. Kako je sam rekao, sve je bilo poput „kineskih dinastija“ – bez ikakve slučajnosti. Buduću suprugu odabrao je čak i pre nego što ju je upoznao.

Njegova izabranica bila je Aleksandra Nikolić, poznatija kao Sandra, pet godina mlađa od njega. Odrasla je u bivšoj Jugoslaviji, otac joj je bio srpski arhitekta, a majka hrvatska umetnica. Kao jedna od najpopularnijih pevačica na Balkanu, uspešan model i diplomac međunarodnog menadžmenta, bila je istovremeno lepa, poznata i obrazovana, navodi Ekonomist. Za Melnjičenka je predstavljala i ulaznicu u evropsko visoko društvo.

Na njihovom prvom susretu u Antibu odmah joj je rekao da planira da je oženi. Sandra je bila iznenađena, ali on nije imao dilemu. „Onog trenutka kada sam je video, znao sam da je sve što sam ranije čuo o njoj tačno – i mnogo više od toga. Odmah sam se zaljubio.“

Posle šest meseci počeli su da žive zajedno, a dve godine kasnije venčali su se na raskošnoj ceremoniji vrednoj oko 30 miliona dolara. Za oko 300 zvanica kuvao je čuveni šef Alen Dikas, ovenčan Mišlenovim zvezdicama, dok su goste zabavljali Vitni Hjuston, Kristina Agilera i Enrike Iglesias.

U vreme venčanja Melnjičenko više nije bio poreski rezident Rusije. Već 2004. preselio se u Francusku, kasnije i u Švajcarsku, a potom se postepeno povukao iz svakodnevnog upravljanja svojim kompanijama.