Kako je holivudski producent preuzeo špijunski softver od agenata Mosada?
Studenti u blokadi prijavili su da je na mobilne telefone više njihovih kolega bio instaliran špijunski softver "Pegazus". Špijuniranje su ranije prijavljivali i opozicioni političari i novinari. Iako svi govore o izraelskom softveru, firma čiji je on zaštitni znak je u vlasništvu holivudskog producenta, iako je pod američkim sankcijama.
Da stvar bude još neobičnija, američki kapital je pod kontrolom izraelskog ministarstva odbrane, koje odlučuje ko može, a ko ne da dobije ozloglašeni softver.
"NSO stvara tehnologiju koja pomaže vladinim agencijama da spreče i istraže terorizam i kriminal kako bi spasile hiljade života širom sveta", krilatica je kompanije NSO Grupa, koja je tvorac špijunskog softvera "Pegazus".
Međutim, kako komentariše to što su na meti njihove tehnologije bili studenti, aktivisti, opozicioni političari i novinari u Srbiji, iz ove kompanije nisu odgovorili na pitanja N1.
Kao ni na to, koja srpska državna agencija je kupila njihov proizvod i za koliko para.
Simbolika krilatog konja
Špijunski softver Pegazus je ime dobio po Pegazu, belom krilatom konju iz grčke mitologije, koji je bio sin Posejdona i Meduze. Antički heroj Belefront ga je ukrotio uz pomoć zlatne uzde, koju mu je poklonila boginja Atina i zajedno su savladali čudovište Himeru. Brz poput vetra, živeo je na Olimpu i pomagao bogovima, a zbog svoje odanosti Zevs ga je pretvorio u sazvežće na noćnom nebu.
Ova pričica iz mitologije objašnjava simboliku koja se krije iza imena špijunske tehnologije koji koriste autoritarni režimi širom sveta kako bi pratili svoje političke protivnike.
Mosad, vojska i kontrola
Prva verzija Pegazusa nastala je 2011. godine u tehnološkoj laboratoriji izraelske kompanije NSO Grupa. "N" kao Niv Karmi, "S" kao Šalev Hulio i "O" kao Omri Lavi - trojica mladih izraelskih IT stručnjaka koji su 2010. u blizini Tel Aviva osnovali softversku kompaniju. Prema navodima medija, Karmi je bio bivši agent Mosada.
Navodno ne i jednini u kompaniji, koja je među svojim istraživačima, prema nepotvrđenim informacijama, okupila više pripadnika izraelske obaveštajne službe i to “Jedinice 8200”. Zvaničnog naziva “Jehida Šmone Matajim” jedinica deo je izraelske vojne obaveštajne službe koja se bavi elektronskim komunikacijama i sajber ratovanjem.
S toga ne čudi i što je "Pegazus", najvažniji proizvod ove kompanije, u Izraelu od početka prepoznat kao sajber oružje i za njegovu prodaju je potrebna dozvola izraelskog ministarstva odbrane. To se nije promenilo ni od kada je firma promenila vlasnika 2025. godine i u upravljačku strukturu ušao holivudski producent Robert Simonds.
Odricanje od odgovornosti: Mi prodajemo, vlade koriste
NSO Grupa tvrdi da kompanija licencu za "Pegazus" prodaje isključivo obaveštajnim agencijama i državnim službama suverenih država, kao bi se suprotstavile međunarodnoj pretnji od terorizma i drugih oblika kriminala.
Kompanija navodi da se pre prodaje licence obavlja provera potencijalnog kupca kako bi se utvrdila njegova podobnost za posedovanje ovakvog softvera.
"NSO ne upravlja 'Pegazusom', nema uvid u njegovo korišćenje, niti je upoznata sa prikupljenim podacima i s tim koga korisnici istražuju. 'Pegazusom' upravljaju isključivo autorizovane suverene države ili vladine agencije", navela je kompanija na svom sajtu i time sa sebe skinula odgovornost od svake zloupotrebe.
Kompanija dodaje da je razvila i implementirala stroga pravila korišćenja, kao i da je prekinule ugovore sa određenim klijentima kod kojih je utvrđena zloupotreba softvera.
Suprotno ovim tvrdnjama, istraživački novinari su tvrdili da izraelsko ministarstvo ima "zadnji" pristup informacijama koje se "Pegazusom" prikupljaju u inostranstvu.
"Pegaz diplomatija"
Ako je Kina poznata po svojoj "panda diplomatiji", za Izrael se veže "pegaz diplomatija". Njujork tajms je pisao da ova zemlja koristi prodaju softvera NSO Grupe za jačanje diplomatskih veza i obezbeđivanja sopstvenih interesa u odnosima sa određenim državama. Isto tako, Izrael je optužen da sprečava upotrebu "Pegazusa" protiv nekih država, kako ne bi kvario odnose sa njima.
NSO je negirao da predstavlja sredstvo izraelske diplomatije, iako su evidentirani slučajevi prodaje softvera zemljama koje imaju lošu reputaciju kada je u pitanju zaštita ljudskih prava. Njujork tajms je takođe istraživao i nekoliko slučajeva u kojma se prodaja "Pegasuza" određenoj vladi podudarala sa povećanom podrškom i saradnjom koju je ta država pružala Izraelu.
Sankcije u SAD i investitor iz Holivuda
Američka administracija Džoa Bajdena stavila je NSO Grupu na crnu listu 2021. godine zbog zabrinutosti u vezi sa kršenjem ljudskih prava. Tome je prethodilo više spornih slučajeva.
Jedan je tužba američkih tehnoloških giganata Meta i Epl, koji su tužili izraelsku kompaniju jer su njihovi korisnici bili mete softvera.
Grupa istraživačkih novinara je 2021. godine objavila "Pegazus projekat", kojim je otkriveno da su mnogi novinari, aktivisti, opozicioni političari i biznismeni bili meta špijuniranja. Utvrđeno je da je softver instaliran čak i na telefon Emanuela Makrona, kao i više članova njegovog kabineta i ministara, iza čega je stajala marokanska obaveštajna služba. To je dovelo do toga da Francuska zabrani upotrebu "Pegazusa", iako je prethodno krajem 2020. razmišljala da i sama kupi softver.
Sve ove afere, među kojima je i korišćenje "Pegazusa" za praćenje i ubistvo saudijskog novinara Džamala Kašogija, što je bio direktan povod da firma dospe na američku "crnu listu", srozale su vrednost kompanije koja je do tada gomilala stotine miliona dolara.
Uvođenje sankcija od strane SAD značilo je zabranu transfera tehnologije, odnosno da se američka tehnologija ne može koristiti za potrebe "Pegazusa", ali i zabranu korišćenja na američkom tržištu. To znači na američkom tlu, ali i na mobilnim telefonima sa američkim brojevima.
Od američkih sankcija do američkog kapitala
Gardijan je 2023. godine najavio dolazak američkih investitora, koji planiraju da otkupe kontrolni paket u NSO Grupi, a kao budući vlasnici spominjani su holivudski producent Robert Simond i "kralj žvakaćih guma" Vilijam Bo Vrigli, koji je do tada bio u poslu sa kanabisom. Po objavljivanju teksta Vrigli je demantovao da je zainteresovan za kupovinu, a Vol strit žurnal je 2025. godine objavio da je Simond obavio transakciju.
Tako je NSO od "zabranjene u Americi" postao "američka" kompanija. Međutim, sedište je ostalo u Izraelu i NSO Grupa i dalje podleže izraelskom zakonodavstvu i kontroli izraelskog ministarstva odbrane.
Plan je bio da američki investitor, koji je ranje sarađivao sa saudijskim i kineskim biznisima, povrati reputaciju kompanije i otvorio joj vrata SAD. Za tu svrhu angažovan je i Dejvid Fridman koji je preuzeo upravljanje od trojice osnivača. Od "N", "S" i "O" je ostalo samo ime, a oni su napustili kompaniju.
Fridman je dobro poznat u Izraelu, pošto je bio ambasador u toj zemlji za vreme prvog mandata Donalda Trampa, a njegove političke veze na obe strane treba da posluže da "Pegazus" uđe u SAD, ali ovaj put ne na zadnja već na velika vrata.
Cilj je da "Pegazus" postane pouzdani partner američkih bezbednosnih službi, sve zarad zaštite nacionalne bezbednosti.